SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

Ideja za ovaj film nastajala je paralelno s pisanjem mojih Knjiga, bilo je i povratne sprege ali da ne ulazimo u detalje. Kao autor mogu reći da je temeljni naglasak na doživljaju PROLAZNOSTI VREMENA a to se konkretno oslikava prilikom proslave dvadesetogodišnjice mature Srednje škole; u tom vremenu još se može nešto ispravljati i mijenjati životni smjer a generacije srednjih godina su poznate po tome, uvjeren sam da je manje poznata pozadina tih drama iz prošlih vremena.
Scenarij je gotov pa se mogu naznačiti temeljni simboli na kojima se gradi radnja Filma: na prvom je mjestu LJUBAV ali sama za sebe apstraktno zvuči, puno je konkretniji simbol CVIJEĆA pa čak i SMEĆA kao prateći fenomen; u dubljem sloju je MORSKA projekcija koja teži da se probije do budne svijesti a tu bude svakakvih ZNAKOVA na putu, ovo prilično upućuje na tumačenje snova koliko to filmska umjetnost može izraziti.
Naravno da se radnja fokusira na ono što je neobično ali u tom kontekstu i obične pojave dobivaju na značaju , ne samo u vremenu događanja nego i puno kasnije: kad glavni ženski lik baca cvijeće u kantu za smeće onda to izaziva dramu svemirskih razmjera a uzroci postoje od ranije, kad se to evocira kasnije onda može postati jasnije da svako ZAŠTO ima svoje ZATO. Kod muških likova malo je teže prepoznati tko je glavni ali i to mora doći na red prije ili kasnije, u konkretnom slučaju ta je uloga pripala specijalnom policijskom istražitelju a to je u klasičnoj umjetnosti prilično šablonizirano; dotični Tip ličnosti nije se bavio samo vanjskim pojavama nego prvenstveno UNUTARNJIM poslovima, tek je kroz sebe mogao prepoznavati druge i otkrivati im ranjiva mjesta!
Ideja Filma je dramski strukturirana tako da je i nužna akcija u toj funkciji, vrijednost dijaloga ogleda se u tome koliko su suprotstavljene strane simbola istovremeno u igri: znakovi su u pravilu jednoznačni i njihova neodmjerena upotreba je pogubna za umjetničku ISTINU, sporedni likovi imaju istu funkciju da s više strana zaokruže smisao temeljne Ideje. Dublju poruku ne mora publika razumjeti ali je treba na neki način osjetiti, to je ta morska projekcija koja na kopnu ima veliki značaj ali je njezino značenje udaljeno od razuma a osjećaj je puno bliži kao što se to događa u snovima. Znači, Ideja nema za cilj da nešto približava niti udaljava nego da se prikaže onako kako jeste u realnom životu, nije to ni puki naturalizam nego puno više od toga jer stvarnost i realnost nisu pojmovi istog reda veličine.
Dugo sam radio na ovoj ideji za izvođenje u teatru ali je u konačnici prevladao filmski scenarij u ukupnom trajanju oko sto minuta, na samom početku može kamera fokusirati pčele kako lete od cvijeta do cvijeta uz odgovarajuće zvučne efekte, cvjećarna može poslužiti za povremeno prisjećati kako je nekad bilo ili se barem snilo! Pčele bi mogle suviše asocirati na oralnu erotiku pa je Scenarij prilagođen za više kutova promatrača, dabome da će publika suditi po svome…