SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

Ideja za ovaj film polazi od izraženih suprotnosti između stvarnosti i realnosti, to nije nešto novo ali se fenomenu pristupa puno ozbiljnije u odnosu na masovno žmirenje i mirenje s postojanjem paralelnih svjetova… Sama istina se problematizira ne samo sa stajališta etike i estetike nego i pomoću „čiste logike“ ako takva postoji, lažne istine se razotkrivaju u snovima ali to nije dovoljno sve dok ih budna svijest tolerira. Filmska tehnika pruža mogućnosti prikazivanja različitih istina slično kao u snovima i odvagivanje njihove specifične težine, naučna istina pod velikim je pritiskom navika a znanstvenoj istini tek treba otvarati put za snalaženje u tom labirintu svega i svačega.
Da ne zvuči suviše apstraktno traganje za istinom, ideja za ovaj film polazi od porodice kao temeljne molekule ove civilizacije; sasvim je moguće da usporedba molekule i porodice nije sretno rješenje a atom pogotovo vuče na individualnost, dok nema nešto bolje držimo se onog čega ima uz svu kritičnost pristupa. Svrha umjetnosti nije traganje za konačnom istinom, samo ukazivanje na višeslojne mogućnosti već je nešto na putu prosvjetljenja.
Ideja Filma polazi od pretpostavke da ni porodica nema evolutivnu svrhu sama za sebe nego dobiva smisao tek u interakcijama s drugim porodicama, već na tom sloju tumačenja dolazi do mogućih podvala atomski strukturiranih pojedinaca s nekim zajedničkim interesima molekularne porodice a ne treba puno mašte da se to i kreativno dizajnira. Da filmska priča bude napetija uzima se dva tipa porodica a koje nisu plod maštovite fantastike jer postoje u masovnoj statistici: jedna porodica želi živjeti na visokoj nozi uz laku zaradu a razonoda se podrazumijeva, drugi tip porodice ima puno sličnosti ali u realizaciji želja nije toliko odmakla osim u mašti. U svojstvu znakova, priča bi lako mogla odvesti u na isključivo ekonomske interese i financijske probleme ali nije sve u tome, tek u simboličkom smislu dobiva se realnija slika porodice kao takve.
Naravno da je u igri stajalište promatrača ili tumača doživljenog događanja, ako je priča suviše apstraktna ili neodređena u svojoj poruci onda je sloboda publike veća od umjetničke a ima i toga. Ideja za ovu priču drži se konkretnih elemenata koji su stvarno i realno mogući da bi se u kombinatorici otkrivale i nove mogućnosti: ima tu i kriminala pa čak i tragičnih događanja a tek će istraga pokazati svu složenost dolaženja do istine, događa se logički paradoks da se lažna istina formalno negira a istovremeno prihvaća u nekom dijelu svoje realnosti. Kad sudski Istražitelj dođe do tog sloja analize i sinteze onda se odlučuje da nema elemenata za podizanje optužnice, naravno da je moglo biti i drugačije ali evolutivna podloga istine i dalje je prisutna pa se prema njoj treba usmjeravati.
U priču se ubacuju seoski i gradski običaji a pokazuje se da je svud isto, sudaranje morske i kopnene projekcije izazovno je i za umjetničku slobodu a ideja o tome slabo je prisutna na tržištu; zapravo ona je prisutna ali nesvjesno, racionalnim pristupom moglo bi se postići puno više pa tko voli neka izvoli! O krizi ideja neka govore oni koji žive od toga a ideologije se vrte u začaranom krugu, porodica je evolutivna pojava kao i puno toga ostaloga pa u tom smislu ideja ne bi trebalo nedostajati a drugo je njihova konkurentnost u slobodnoj razmjeni. Biološka reprodukcija nosi u sebi puno problema i dilema a bez morske projekcije gotovo da nije moguće naći izlaz iz labirinta, simbol Venere i Mjeseca daje dodatno usmjerenje u taktu evolucije. Eksperimentalna umjetnost može si dozvoliti slobodu da obrće lažnu istinu s više stajališta promatrača kao stvarnu i time se otvara prostor za realnu istinu u vremenu, ideja ovog filma upravo se time bavi na prilično jednostavan način i uz male troškove u izvedbi.