SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

1OTSN


 

ORIGINALNI HOMER

Bio nekad neki Homer na brdovitom Balkanu, nitko ga vidio nije ali se o njemu priča kao da ga svi poznaju: na prvi pogled sve je to čudno, još je zanimljivije ako je bio nepismen a najviše ga spominju pismeni ljudi; čak se ozbiljno govori da je Homer umjetnik pjesničkog usmjerenja a to znači da je koristio nekakvu slobodu u narodu, postoji i verzija da su drugi pjevali a on samo pamtio i ponekad se glasno prisjećao. Znamo da postoje i pogrešna viđenja tako da ne mora sve biti istina što se priča, umjetnička istina pogotovo podliježe teoriji relativnosti a ne može ni praksa biti drugačija; tek su umjetnički tumači kao vrači i kod njih nema pogađanja nego uzmi ili ostavi, možemo uzeti sve što se nudi ali još uvijek postoji slobodni prostor za dodavanje onog što nije rečeno.
Za Homera se može s pravom reći da je specijalni alkemičar a metafizika se podrazumijeva jer njegovo vrijeme to dozvoljava, čuđenje je odlika kasnijeg vremena i treba se uživjeti u kontekst ne-prilika koje se ne mogu ponoviti a kamo li istinski provjeriti; svako čudo za tri dana ali ovo malo duže traje, ako je Homer originalan onda nije moguće kopiranje niti plagiranje!? Cijenjeni čitatelji, ovo je prilično smiona teza pa čak i više od toga, ona u sebi podrazumijeva pokušaj približavanja izvornom Homeru a to je krajnji cilj ovog diskursa!
Hoće se reći da je u igri nešto novo, barem u namjeri; želje nisu dovoljne da se i ostvare ako ne postoje dovoljne pretpostavke za tako nešto, sanjao sam da vrijedi pokušati pa makar igra bila važnija od rezultata! Argument sna zanimljiv je kako kome a naravno da budna svijest donosi temeljnu odluku, bilo je više pokušaja budne svijesti da odgovori na te izazove a sad je vrijeme za akciju: probne verzije su dale svoje i selekcija materijala je logična posljedica događanja, puno je velikih ljudi angažirano da rasvijetli enigmu Homera a još je više neznanih junaka palo na tom ispitu; tu mislim na Homerovu poeziju kao obaveznu lektiru u školama a tiče se i onih koji nisu obavezni, tužno zvuči da je, u pravilu kod svih, važnija forma od sadržaja!
Ako sadržaj dobije prednost u odnosu na formu onda to predstavlja novost u tumačenju, u tom slučaju čak i forma dobiva drugačije značenje jer se mijenja cijela paradigma: polazna je teza da Homer nije serijski umjetnik a za to se nađe argumenata, njihovo uvezivanje u smislenu paradigmu puno je teži dio zadatka a put do zvijezda je trnovit; sami olimpijci su enigma za sebe pa time i smrtnici dobivaju specijalni kontekst igre, Homerova nepismenost je prilično figurativna!?
Umjetnička sloboda može si svašta dozvoliti a ni teorija umjetnosti nije daleko od toga, praktičnost tumačenja Homera pretpostavlja kontekst koji je upravo njemu svojstven a to je izvorna simbolika bez aditiva kasnijeg vremena; može zvučati kao fraza bez dovoljno dokaza, posebni je problem da i dokazi moraju biti originalni u svojoj neponovljivosti! Ako se tako postavi paradigma onda je to novi oblik pismenosti a zapravo je najstariji od mogućih, usmena predaja ima svoju abecedu koju ne treba zanemariti: znakovi ne samo da nisu fiksirani nego je u igri višeznačnost, istovremenost suprotnosti se podrazumijeva a njihovo zajedništvo još uvijek daje smislenost simboličkog jezika; opći princip je ispred konkretnog sadržaja, može biti i u pozadini ali se ne smije zanemariti.
Spomenut ću samo dva imena iz vremena pismenosti i kako pristupaju onome što je drugačije, u igri su paralelni svjetovi na istoj planeti Zemlji: povjesničar Heziod prilično se isprepliće s Homerom prostorno i vremenski a može poslužiti i za oslikavanje šireg duha vremena, neki istraživač Grof mogao bi označavati zbirne tendencije u suvremenom tumačenju Homera a bitne razlike gotovo da i nema u odnosu na nekadašnje; javna je tajna da struja svijesti usmenosti i pismenosti nije ista, čak i usmena predaja u vrijeme pismenosti ima drugačiji kontekst zračenja pa time i značenja.
U cilju traganja za Homerovim Kodom poslužit ću se i horoskopom, korektno je da to najavim kako ne bi kasnije bilo iznenađenja i razočarenja: kome je to odiozno neka odmah odustane od čitanja, tko se ipak odluči bilo bi poželjno da prati i vlastite snove; ako ovo nekome miriše na reklamni trik i to je moguće, najbolje se držati istine kad ne ide drugačije! Istina je da originalni Homer zaslužuje specijalni pristup u tumačenju, simbole koji su u tom rangu pišem velikim slovom a horoskop je zbirni naziv za mnoštvo simbola; dekodiranje nije puko dešifriranje jer dimenzija vremena ima istaknuti značaj, u tom smislu su snovi kontrolna tehnika pa tko voli neka izvoli!



1. HOMEROV KOD

Kod je svojevrsna šifra a ne mora biti cifra, može biti pločica koje se razlomi na dva dijela: tko ponovno spoji pločicu u cjelinu dobio je nešto vrijedno, ako se pločica razlomi na više dijelova onda je spajanje još složenija tehnika; značenje može biti isto u dužem vremenu ali i ne mora biti, u pravilu vrijeme utječe na značenje barem u nekom obliku. Koliko je Homer lomio pločica i s kim je dijelio, o tome se može nagađati, da ih je spojio u cjelinu toliko mu treba vjerovati; znači da je Kod cjelovita šifra a sve ispod toga je nedovoljna istina, i filozofski Bitak bi trebao biti cjelovita istina ako se tako dogovorimo!? Da li je Homer filozof to nije dovoljno dokazano, njegov umjetnički lik Odisej baš je ljubitelj mudrosti a Homer se i s njim pomalo izruguje; sve zavisi kako tumačimo ili barem doživljavamo pojedine fenomene, nije sporno da je Homer umjetnik i to prvi pravi za evropske prilike.
Možda je nekome neshvatljivo da se Homerova veličina pojavila baš na periferiji Evrope a nađe se svakakvih kritičara još u njegovo vrijeme, unatoč tome Homer je preživio sve napade ali isto tako slabo tko vjeruje da je njegov Mit istinit: to i nije toliko važno jer umjetnička istina ne podliježe dokazivanju, barem ne onako kako se to radi izvan umjetnosti; kad je nešto lijepo onda je to istina za sebe, Homer je nezgodan igrač pa i ljepotu ponekad izvrće na sramotu. Umjetnost dozvoljava i takve izlete ali u krajnjoj nuždi, u pravilu, ljepotu ne treba kvariti kad se do nje nekako dođe; ono što nije lijepo dovoljno je prisutno i bez umjetnosti, uljepšavanje stvarnosti nasušna je potreba čovjeka od kad zna za sebe.
Homerov slučaj zanimljiv je i po tome što postoji ime i djelo a mnogi kažu da kao osoba nije postojao nego je kao šifra nešto sasvim drugo, asocijacije idu od kombinacije više osoba pa do pravog kolektivnog duha; ako je i tako, čemu praviti dramu više nego što je potrebno, oni koji mu priznaju osobnost kao pjesnika na čudan način ga doživljavaju kao slijepog lutalicu ili čak taoca a ne kažu čijeg i zbog čega!? Naprosto, ima svega kad je Homer u igri pa sve do krajnje misterije, uvodno je rečeno da nema bitne razlike u starijem i novijem vremenu i za nastavljače tumačenja ostaje jedino njegovo djelo kao izvor podataka za maštovite interpretacije; zapisivači Homera problem su za sebe a tu su i prepisivači, prevođenje na pismeni jezik posebna su tema problema i dilema…
Onaj Heziod bio je i sam nekakav pjesnik a više se proslavio kao povjesničar, po nekim mutnim tragovima on je već bio pismen ali ni njegov identitet nije dokazan u današnjem smislu poimanja: unatoč tome uzima se pretpostavka da je manje maglovit od Homera, da paradoks bude veći neki se mudraci spore oko toga da li je Heziod stariji ili mlađi od Homera; po mogućoj pismenosti trebao bi biti mlađi a kao potencijalni Homerov učitelj logično je stariji, svačim se ljudi bave kad nemaju pametnijeg posla. Ima tu zlobe i zavisti jer je Homer bio i ostao poznatiji od Hezioda a mnogim pismenjacima to ne ide u glavu, još kad se uzme navodna sistematizacija povijesti vremena onda se zna na čijoj strani je naučna pravda dok se ne pokaže drugačije.
Gospodin Grof ističe jezgrovitu smislenost u Homerovoj poeziji, ta se misao odnosi na smisao postojanja čovjeka pa je i to fraza bez dovoljno dokaza; što se tiče Homerove formule do nje tek trebamo doći ako uspijemo, Grof je naslućuje ali ne može ući u tajnu zagonetke. Usputno rečeno, kao da se i na internetu zanemaruje sadržajno tematiziranje Homera ili ne postoji dovoljan interes korisnika, ono što postoji to je ponavljanje općih konstatacija bez dubljeg ulaženja u taj zlatni rudnik pun simbolike.
Homerov Kod je toliko šifriran da je to i za umjetnost neobično, kao da je u igri neka paralelna stvarnost u istovremenosti procesa: figurativna pločica prilično je razlomljena pa je cijela formula usmjerena na sintezu mozaika, sama analiza kao da i nije postojala nego je sve učinila viša sila i u tom smislu Homer cijeni sudbinu kao pravo jačeg; istovremeno koristi ono što može a to je sakupljanje komadića svoje osobnosti u granicama umijeća koje mu je opet od nekud dato, u tome čak vidi svrhu života kad nema nešto bolje. Dokazni postupak nešto je duži a tek smo krenuli, nije Homer ni muško kako se priča nego je razbacan svud po malo; kad žene ne bi imale mušku energiju ne bi ih ni postojalo, moramo i muškarcima priznati ženski dio Koda jer sve drugo ne hoda!
Oni što su došli na ideju da je Homer slijepi lutalica ne kažu kako može da luta ako ne vidi kud ide, mora biti da ga netko ili nešto vodi a to je priča za sebe!? Ipak je Homer naginjao na mušku stranu a to bi se moglo dokazati u skraćenom postupku, čak i ako je zatočen od ženske strane dobiva nekakav smisao: Helena je u njemu kao i zvijezde sličnog ranga, muški dio je ranjiv a ni jedna žena ne bi poradi toga jadikovala koliko to Homer čini; ako je ovaj dokaz nekome smiješan neka smisli bolji, do Zeusa nismo još ni stigli a kakav je tek on slon!?
Zeus je kao slon jer je sklon oponašati veličinu a dozvoljava da ga drugi jašu, još su gori bili dinosaurusi i zato ih više nema; kad se pretjera u neku krajnost onda je vrag odnio šalu, moglo je u Trojanskom ratu biti i više žrtava pa čak i da Helena ugine u svojoj ljepoti a sva je sreća da do toga nije došlo. Nije došlo ni do zaborava na Homera a razloga se nađe, Homerov Kod mora imati duboko korijenje u ljudskom pamćenju: ljepota je istaknuta i velika cijena koja uz to ide, vrijeme u kojem se odvijaju događaji ne mora se mjeriti na uobičajeni način jer je u igri puno toga neobičnoga; javlja nam se čovjek prije pisane riječi a to može ići u daleku prošlost koliko nam mašta dozvoljava, umjetnička sloboda pogodna je za takav vremeplov i ne radi se o jednosmjernoj projekciji.
Projekcija je dogovoreni pojam za razne potrebe i nećemo ići u detalje, ako pođemo od pretpostavke da je Homerov Kod sastavljen od niza projekcija onda se postavlja pitanje s kime se on to dogovarao: uz sve dodatne pretpostavke moramo ostaviti mogućnost da nije sve dogovoreno nego je nešto nastalo i automatskom obradom podataka, izvorne informacije mogu biti vanjske i unutarnje a najčešće su mješovite. Cijenjeni čitatelji, psihičke projekcije nemojte usko shvaćati i postavljajte si kontrolna pitanja što psiha nije, Homerov Kod je finalni produkt u tom lancu a za njim tragamo: morska projekcija je doživljaj a kopnena projekcija i više od toga, nešto se gomila na račun nečega a ta bilanca nije stabilna; snovi su najbolji primjer tog vašara pa što god o njima mislili, umjetnost je bliska snovima upravo zbog simbola a da još uvijek nije isto.
Zapravo, Homerov umjetnički Kod je blizak snovima a kasnija umjetnost nešto je drugačija, vanjski kontekst se mijenja a snovi ostaju gotovo isti: ta bi se teza mogla braniti uz malo dobre volje, već kao pretpostavka ima svoju težinu a opet su snovi sudac ako boljeg nema; budna svijest ima svoje granice moći a valjda će i ta tema nekad na red doći, jezik simbola u budnom stanju nije isti kao u snovima! Ako simboli u snovima nisu dovoljno jasni onda ćemo pozvati u pomoć Homera, to zapravo i jeste svrha ovog dekodiranja a u prvoj knjizi pod nazivom Originalno tumačenje snova nalaze se polazne pretpostavke za put u nepoznato; ovdje se daje puno detaljniji uvid u tehniku i mehanizme djelovanja simbola kroz umjetnost, izvorna ili Originalna astrologija počiva na istim temeljima dok se nije počela udaljavati.
Homer ne kreće u Trojanski rat prije nego što se dobro pripremio, mogu se pojedini dijelovi Ilijade odvojeno promatrati ali cjelina daje puno bolji pregled uzročno posljedičnih veza: za navodnu otmicu Helene postoji više razloga a posljedica je Trojanski rat, tu se ne radi o teoriji slučaja a sudbina je puno složeniji fenomen; čak i moćni Zeus priznaje sudbini jaču silu od njegove, Homer ne staje na tome a homerolozi ne umiju da ga prate. Za budnu svijest sve se odvija na kopnu a Homerov Kod sadrži i morsku dimenziju, čak se i Odiseja tome vraća ali kao Mit gura se u bajku: ni za Zeusovu majku nitko sluha nema a kamo li za prijašnja pokoljenja, najveći je paradoks da se oko Gradske kapije tolika koplja lome!
Homer je nepismen ali nije naivan, kad Agamemnon žrtvuje Kćerku onda Homer ne upotrebljava apstraktni naziv Anima nego konkretno ime Ifigenia: može izgledati da Homer pojma nema o tako stručnim pojmovima iz puno kasnijeg vremena a može upućivati i na samu genetiku, na više mjesta Homer koristi sličnu tehniku ali to gotovo nikoga ne zanima; svoju premilu Robinjicu Ahil ustupa drugome, Paris je zaboravio na svoju Gorsku nimfu a Odisej se hvali vjernom Penelopom ali gleda da se što kasnije susretnu. Ženski simboli još su mutniji za one koji ih prevode u znakove, već kod Helene to je prilično dramatično: ona rado prihvaća Zeusa za oca a već kod Menelaja pokazuje koliko je neozbiljna kad su muškarci u igri, za Parisa će reći da je oteo protiv njezine volje tako da opet pravi distancu; na prvi pogled, Kasandra je još teži slučaj a ne mora biti, ona ne vjeruje ni Apolonu a kamo li drugim muškarcima ali ima pravog Animusa u sebi pa je samozaljubljena kao ona Perzefona!
Kako je Homer mogao da poveže tako oprečne stavove, smislenost nije upitna unatoč tome što djeluje kao umjetnička mašta!? Ni umjetnost nije pala s neba, čak i ako je pala negdje se zadržala: moderna astrofizika sve otvorenije govori da je na Zemlju stiglo puno kozmičke prašine i nešto krupnije materije a o energiji pjeva prave bajke, kad Homer kaže nešto slično onda mu se ne vjeruje da je on to mogao znati; snovi će reći da je Homer znao više nego što igdje piše, izražava se svojim jezikom kojeg su zapisivači sigurno donekle deformirali ali i kao takav je fantastičan!
Homerov Kod je specifičan i po tome što su olimpijci antropomorfna bića, nije Homer jedini takav ali ih je približio smrtnicima više od ikoga: čak se neki smrtnici mogu ugurati među olimpijce na temelju izvanrednih zasluga, Zeus je jurio i lijepe smrtnice a neke su mu se i nudile dok se morska nimfa Tetida kao olimpijka čak udala za smrtnika; inače su smrtnici voljeli oponašati olimpijce a umiljavanje je bila masovna pojava, olimpijci su nestali kad su smrtnici preuzeli tu uzvišenu ulogu a to bi se moglo i naučno dokazati.
Do sada je prilično jasno slijedeće: Homer naginje na mušku stranu, olimpijci su mu uzor pa i smrtnike ocjenjuje po tom kriteriju; modernim jezikom može se reći da su mu Anime važne koliko i konkretne žene ako ne i više od toga, u tom smislu nema bitne razlike između olimpijki i smrtnica. Naravno da je Zeus vrhovni olimpijac ali i vrhunski simbol pa mu Homer posvećuje posebnu pažnju, i kao takav Zeus pokazuje neka ograničenja a već je rečeno da je sila sudbine jača od njega: od ostalih problema koje Zeus ima to su žene na prvom mjestu a tu već pokazuje volju za moć, teško je reći da je sva sudbina u tome ali nije ni daleko od toga; već s prvom Ženom Metidom imao je neko dramatično iskustvo i od muke je progutao, Hera mu je druga Žena i čak sestra ali ni s njom ne cvjetaju ruže!?
Što se tiče Anima tu Homerov Zeus svašta eksperimentira, čak bi se mogla pobuditi asocijacija da između ta dva slučaja postoji korelacija: što ima više manifestnih nesporazuma sa ženama to se jače odražava na latentnim idejama kako da ih nadigra, ne treba zanemariti ni tužnu dramu da je ljubav prema morskoj nimfi Tetidi ostala nedomašena! Sad treba obratiti pažnju na Zeusove kćerke a ima ih više, u simboličkom smislu traži se utjeha da će ga netko razumjeti pa čak i više od toga: ona Perzefona pokazala se kao još neke ali to je u nadležnosti brata Hada pa nećemo o njoj sada, Homer kaže da je i Afrodita Zeusova kćerka a to će izazvati nesporazume u kasnijoj povijesti umjetničkih simbola; imajući u vidu peripetije oko Zlatne jabuke moglo bi se reći da je Zeus promišljao što bi bilo kad bi bilo, u tom smislu pustio je Afroditu da pokaže svoje zadnje namjere.
Ne mora se praviti inverzija vremena jer Zeus istovremeno radi na više projekata, Afroditu je Zeus stvorio sa Zlatnom kišom a to već asocira na Homerove suze: treba dozvoliti i takvu umjetničku slobodu jer svega se nađe u narodu, sad i Helena dobiva veći smisao iako je njezina majka Leda smrtnica; kao umjetnik Homer voli ekstreme da bude napetije a kao istraživač imao je dovoljno razloga zašto to čini, Zeus je već stvorio Atenu kao ženu i upravo je želio provjeriti kud ona naginje!? Ona Zlobnica što je ubacila Zlatnu jabuku nameće se kao logična sudbina, smrtnici će poslužiti u eksperimentalne svrhe i tu će Helenina ljepota odigrati svoju ulogu: Homer maksimalno koristi kombinatoriku mašte ubacujući u igru olimpijce i smrtnike, kad se smrtnici razigraju onda će lakše proći cenzuru i kod olimpijaca.
Došli smo do važnog određenja Homerovog Koda ali još uvijek neki dijelovi formule ostaju nepoznati, vraćamo se muškim simbolima koji su dobro zakamuflirani smrtnicima: u Trojanskom ratu Zeus i njegova Braća drže se po strani a njihov ćaća Kronos u dubokoj je opoziciji, neki će smrtnici ostati na životu da svjedoče o ratnim podvizima; za divno čudo da će Menelaj preživjeti a to je bitno odobrovoljilo i samog Zeusa, glavni vojskovođa Agamemnon daje naslutiti da rat nikad nije završen a mudri Odisej je savršen u podvalama sebi i drugima. Na Trojanskoj strani puno je tužnije, izgubili su bitku a ima se što analizirati: izoliranje od fizikalnog polja teška je greška za duže ratovanje, gradske zidine i kapija imaju svoju simboliku a postoji nešto još gore; Helena je značajnim dijelom zaslužna što su Paris i Hektor pali na bojnom polju, Ahil je još složeniji slučaj iako je ratovao na pobjedničkoj strani a to znači da je zanemario svoju Animu kao i nesretni Agamemnon
Što je iz svega toga Zeus mogao zaključiti a Homer dokučiti, radi se o dubljem sloju tumačenja Homerovog Koda!? Helena je za nekog Anima a za nekog nešto drugo, u tom smislu i Afrodita igra dvojnu ulogu dok je Atena nešto treće: pokazuje se na sliku i priliku samog Zeusa a to je nešto više i od same Anime, njezina ratnička nastrojenost govori i o muškoj genetici! Možda je to Zeusu bilo dovoljno saznanje ali Homeru sigurno nije, u igri su polovi i spolovi a to nije isto: Atena je intuitivni proizvod i kao takva pokazuje više od ostalih, Homer završava Ilijadu s puno toga nedorečenoga a Odiseju gradi na novim temeljima opet pazeći da ne izazove Zeusa; lutanjem Odiseja Homer obogaćuje morsku projekciju, sve je pripisano smrtnicima iako je nepismen a zapravo elegantno pjeva o samom Zeusu!
Ako tako tumačimo Homera onda je šifriranje na granici razuma, mora ponešto skrivati sam od sebe a jedino mu snovi popune praznine: znači da ni umjetnost ne ide do kraja ali je Homer mogao ići malo više, pismenost će pomjeriti granicu od tada pa do ne zna se kada; horoskop će prikazati i ono što Homer nije mogao ali pod uvjetom da se zaboravi na Homera, u slučaju da se uzmu oba Koda onda to prelazi granice razuma. Zapravo, nadilaze se granice jezika i nastupa tišina kao što su Ribe šutljive, još uvijek imaju simboli što reći ali svojim jezikom smislenosti: suprotnosti su istovremeno u igri a zajedništvo je stupnjevano, razrješenje dramaturgije početak je novog ciklusa a cirkusa nikad ne fali; rat u miru ne prestaje nego poprima drugi oblik, Homer i o tome pjeva ali ga slabo tko čuje!
Ako ćemo pošteno i otvoreno, bilo je ovako: Homerov Kod nabijen je raznim strukturama dinamita a efekti su dvosmjerni, najdublje tragove pamćenja ima morska nimfa Tetida; polu olimpijka Helena samo je blijeda kopija originala ali može poslužiti u eksperimentalne svrhe, u povijesti vremena najveći teret sudbine snosi Afrodita dok je Atena vizija budućnosti koja nije baš sjajna. Had je došao do sličnih nalaza kod one Perzefone a smrtnica Kasandra još je tvrdoglavija, nisu to feministkinje u današnjem smislu jer i sama Atena ima nekoliko slojeva šminke: kao Zeusovo dijete iz moždane epruvete obećava mu da će svaku bitku dobiti a Homer se zanosi iluzijom da je ljubav moguća i bez rata, toliko mu i Zeus odobrava u svojoj cenzuri a filozofski Bitak pokazuje da ono što jest nije da nije!
Da li nije pronađen pravi Bitak ili još uvijek nije vrijeme za njegovo ozbiljenje, o tome i snovi mudruju, horoskop će pokazati još veće suprotnosti u igri a tko ne vjeruje neka provjeri: Zeus će odustati od Zenita Olimpa i postati umjetnik kao sami Homer, takav evolutivni skok zakočit će i samo vrijeme dok će Atena nestati u nepoznato smjeru; o tome će biti posebno govora a sada je bitno što bolje oslikati startne pozicije, Zlatnu jabuku još uvijek drži Afrodita bez obzira kako je do nje došla pa bi i feministkinje trebale reći koju za dušu svoju!? Po svemu sudeći, molekularna biologija mogla bi odigrati svoje oslanjajući se na genetski inženjering, ne bi bilo zgoreg poslužiti se intuicijom koju Homer ima a onda je i njegov Kod na dlanu!
Znači, ljubavi je bilo kakve takve pa ni toga nema, mogla bi i lijepa umjetnost da bude slobodnija u traganju: ljepota je sve pokrenula a dobro i zlo idu zajedno, nije to ništa novo ali zlo sve manje miruje što se više potiskuje: sam Homer je potisnut u sadržajnom smislu a forma ga održava na životu, barem tako izgleda na prvi pogled ali postoje više sile koje diktiraju drugačije; ne bi se Homer ni pojavio da ne zrači magičnim čarima, njegova nekadašnja vizija jača je nego današnja televizija zajedno s internetom! Svi su se gurali da uđu u Homerov program jer se to na daleko čuje, ne samo u prostoru nego i u vremenu; tko bi znao za Helenu da nije bila Homerova ljubimica, ne bi ni Zeus doživio toliku slavu da nije imao masovne medije na svojoj strani!
Morska nimfa Tetida pomaže Zeusu kad je najpotrebnije a njegov brat Posejdon još je u prisnijim odnosima, ni jedan je nije oženio ali to ne znači da su simpatije nestale: za neke svrhe mogu poslužiti i smrtnici kad ne ide drugačije, upravo je ljubav diktirala da nisu željeli kvariti odnose; jedan dio simbola govorio je drugačije i zato je ova knjiga potrebna da se kompletira istina, jesu Braća bili iznenađeni nekim događanjima ali vremenom se pokazalo i drugo lice stvarnosti. Hera je pripremala Zeusu urotu i čak su bili uključeni neki poznati olimpijci, Tetida ne samo da to nije nikad činila nego je pomagala Zeusu u kritičnim trenutcima: što je to nego sudbina koja ima dva lica, stara ljubav zaborava nema i toliko da smo na čisto!
Homerov Kod sadrži morsku i kopnenu projekciju i ne zna se koja je jača, pismenjaci će naginjati u jednu stranu a to traje i do danas: gospodin Grof ne može ući u Homerovu formulu jer žmiri na jedno oko, to je sudbina cijele nauke i neka se drži svojeg polja igre; na taj način ne može se ni umjetnost tumačiti i treba je prepustiti simbolistima, već je Heziod došao u sukob interesa a o tome ćemo kasnije. Da li su u igri dvije paradigme o tome se treba dogovoriti, Tetida istovremeno Zeusa privlači i odbija a sve zavisi kada je koja frekvencija jača; znači da i sama istovremenost ima svoje faze pomaka ili je barem više frekvencija u igri, Homerov Kod traži nešto treće pa je čak i Atena upitna!?
Zeus je želio Afroditu za kćerku pa je dobio Helenu u zamjenu, to samo govori koliko je želja bila ne-ozbiljna: nije ni Helena istinski željeno dijete i zato se pretvarao u bijelog labuda a sinove Blizance poslao je u svemir; nužda je jedno a slobodna volja nešto drugo, nije ni Tetida mogla što je željela i tako se tješe u vječnosti! Igra polova je dobra kad nema bolje, to je Platonska ljubav a sve ostalo završi u grijehu; u tome je razlika između erosa i erotike u zadatom kontekstu evolucije, Had je sudio dušama smrtnika sve dok nije stigao do olimpijaca i onda je stao. Znači da postoji i nepoznati Homer a i onaj što je poznat pogrešno se tumači, u tome je tajna njegovog Koda jer se simbol silom prevodi u znak!
Homerov Kod sadrži i ono čega nema a to zdravom razumu ne ide u glavu, ne bi on pjevao o ljubavi da je ima nego bi uživao: barem pjesma ne bi bila tako tužna a kome je vesela to je priča za sebe, ne uživaju smrtnici kad olimpijci plaču ali im je malo lakše u duši; olimpijci zrače vrhunskom moći ali i oni na red moraju doći, njima je još gore baš zato što su vječni a neki problemi izgledaju nerješivi!? Znači da i od smrti ima nešto još gore, puko vegetiranje nije zabavno ako se mora stalno potiskivati: svašta dođe na pamet dok smo budni a u snovima pogotovo, Homerov Kod ništa ne isključuje i zato je tako bogat; selekcija misli već je neko zastranjivanje pa da je kakav kriterij u igri, ljudi se plaše razaranja uma a velika je pitanje s koje strane prijeti veća opasnost!?
Homer se odlučno suočio i s krajnje morbidnim scenama a njegov Zeus na sve je spreman, ne žali ni vlastitu glavu a kamo li tuđu: pustimo na stranu fraze da je to samo figurativna igra kad se od čovjeka i ne traži više, zar nije ideologija najveća mitologija pa da je koliko moderna; ljepota Helene i danas je vladajući model i još joj se manje sagledava drugo lice ili naličje, od malog polisa se stiglo do megalopolisa a da li je u tome sve lijepo?! Kad bi usporedili velike gradove i more slabo bi tko primijetio sličnosti, niti gradovi mogu zamijeniti more niti trebaju: u igri su surogati a čak je i original upitan, zato snovima nikako ući u trag jer se traži nešto treće; u Trojanskom ratu neće Zeus da navija ni za jednu stranu a čak se i Helena drži mutno dok ne vidi tko će biti pobjednik, Homer je morao završiti Rat na podvalu kad ne ide pošteno.
Zeus nije pravio probleme drugima jer ima dovoljno i svojih, nije ni Homer hvalio Odisejeve mudrolije nego ih spuštao u realne okvire: patrijarhat se održava nuždom prilika jer nema boljeg modela, nitko nije sretan zbog toga ali je sudbina takva; olimpijci si daju slobodu da vode slobodnu ljubav baš zato što je nema, niti ima prave slobode niti ljubavi i Homer promišlja što je od toga dvoga uzrok a što posljedica!? Zeus shvaća da sloboda za sebe nije dovoljna a dati je svima nije moguće, tu je i Atena pala na ispitu a neki su jedva dočekali: Afrodita maše Zlatnom jabukom a Helena se ne čudi što za njezinu ljepotu mnogi daju život, Hera im drži moralna predavanja iako ne sanja baš tako ali to nije dokazati lako!
Homer je koristio simboliku iz blizine i daljine a sve je to isto u drugačijem pakovanju, gradska kapija Troje najbolji je pokazatelj koliko je fingirana: ne može se ona otvarati i zatvarati jednostrano a bilo je i toga, Morski tjesnac nedaleko od Grada ipak je stvoren davno nekada; morska nimfa Tetida ne odupire se sudbini nego žaluje za jadnim sinom Ahilom a čak je znala da će mlad poginuti, na onom svijetu i on se kaje da je moglo biti i drugačije. Homer ipak hoće reći da nije moglo biti bitno drugačije a to nije utjeha ni živima ni mrtvima, i Odisej se vraća kući kad se uvjerio da mu ne može biti gore nego što jeste: Penelopa kao Anima može proći ali kao drugi spol malo teže, jedno je njezina vjernost kao vrijednost pred drugima a za Odiseja lično to je malo naporno; ni Kasandra kao tip ne bi ga zadovoljila a teško je naći optimalnu varijantu, uvijek tuđe izgleda slađe dok se ne pokaže drugačije.
Homer je suviše izbirljiv ali tako mu je moglo biti, njegova mašta neće da prašta kad je već ima: nije on ništa fiksirao za sva vremena a usmena poezija je sklona da čita samo vrijeme, tako je Homer tumačio da i od dobrog ima bolje a ne samo od zla gore: svaka čast Afroditi ali njezina zvijezda je na zalasku, neće ni Venera bolje proći ali kad do nje dođemo; Zeus traži nemoguću mogućnost a Homer mu daje za pravo, odreći će se i vlasti ali neće ničemu robovati. Naravno da postoji opasnost od obmane pa da se jedno priča a drugo radi, tu je Homer strogo dosjetljiv i kontrolira vlastito ponašanje: nije se Zeus izjasnio o Zlatnoj jabuci ali je dozvolio drugima da to čine, čak i kad se Hera otkrila da ima cijelu Aziju u svojoj jurisdikciji na to se Zeus oglušio a informaciju je duboko utisnuo u pamćenje.
Ne mogu Zeusa izbaciti iz takta nikakve gluposti jer je on to već iskusio, ako ne on ali njegova genetika: bio je on nekad šutljiv kao riba i skakutao kao žaba, sve je džaba ako se ne osjeća sretnim; imao je hromog sina Hefesta i on mu je pomogao da rascjepi svoju glavu, tada je Afrodita bila njegova službena žena pa je mogao snahu dobro upoznati. Kako je samo zbunila Parisa s par riječi, obećala mu najljepšu ženu na svijetu i ovome je bilo dosta: niti je vidio do tada pa čak ni za nju čuo nego je povjerovao Afroditi na blef rječiti, nije ga šteta što je tako prošao ali i drugi su stradali uz njega; pa da li su drugi bolji kad su stali na njegovu stranu, čak i oni što su bili na drugoj strani borili se za tuđu Ženu!?
Povijesna pravda i nepravda mora se pratiti s razvojem institucije privatnog vlasništva, Homer hoće reći da Helena ne može nikad biti nečije vlasništvo osim u strogo ograničene svrhe kao i svaki drugi znak; to što se njoj robovi nude sami njihov je problem, Homerov Kod ne robuje nikakvim predrasudama i u tome je jezgro njegove formule. Čobanin Paris je pobrkao lončiće a nije jedini, on je naivan mislio da njegovu Gorsku nimfu može zamijeniti Helena ili neka njoj slična: to su različiti pojmovi kao nebo i zemlja, i u takvim okolnostima može se nešto postići ali očekivanja trebaju biti realna; ako mu je bio cilj da se na taj način dokazuje neko vrijeme to je uspio i bez rata, nitko mu ne bi zamjerio da je Helenu vratio tamo od kud je došla.
I Menelaju bi dobro došlo da se Helena malo proluftira a sve u cilju mira, kad ne ide drugačije onda je rat jedina mogućnost: pustimo na stranu kakva je to otimačina bila jer ne postoje meritorni svjedoci, čak bi Paris imao olakšavajuću okolnost što je Afrodita manipulirala iz svojih interesa; kad smrtnici hoće biti olimpijci onda dobiju što su tražili ako nisu bolje zaslužili, to je jasno i nepismenima a možda i više od toga!? Nije Helena bila ni Menelajevo vlasništo nego se udala radi reda, takvi su običaji pa je i Menelaj pristao a drugo je što misli u sebi: Homer je na diplomatski način sve objasnio svom Zeusu, i drugima je postalo jasno da je sadržaj važniji od forme; ipak se forma mora formalno poštivati da bi sadržaj imao pokriće, Čobanin je sve pomiješao u glavi kao i cijelo pleme iako su živjeli u Gradu.
Homerovu formulu malo je teže predstaviti kao prostu jednadžbu jer ona ima nekoliko zagrada u diferencijalnom računu, već je rečeno da polovi i spolovi nisu isto a to se odnosi i na prateće pojave: patrijarhat ne bi postojao da nema matrijarhata a ni to mnogima ne ide u glavu, monogamija ima ekskluzivno pravo na javnu upotrebu a poligamija je već javna tajna; Homer o tome strogo vodi računa jer razlikuje dobro od zla ali nije rečeno što je koje pa treba dobro promisliti, u pismena vremena jedni pišu drugima a to nije direktna komunikacija. Homer je numerolog koliko zna brojati na prste a slijep je za ono što vidi, ljudsko pretvaranje poznaje kao svoj džep pa traži ono što je iza toga ali pazi kako će se izraziti kad ga nađe: njegovom Zeusu sve je od nekud poznato tako da ga Homer ne iznenađuje, malo je nezgodno kad Zeus sanja pa vidi više nego što bi trebao; da ne bi Homer izgubio na rejtingu dodaje i ono što Zeusu nije poznato, umjetnost koristi i više materijala nego što je to neophodno za zdravi život.
Kad nimfa Tetida moli Zeusa da urgira kod Hefesta kako bi Ahil dobio najbolji oklop, onda ne treba puno objašnjavati jer je lančana veza logična u zadatom kontekstu; ono što Zeusu ne smije reći otvoreno to je ranjivo mjesto koje svi imaju pa tako i on sam, naknadno zaključivanje prepušta se njegovom tumačenju a Homer još uvijek ima uzmak da se to odnosi samo na smrtnike. Vidimo koliko je diplomacija važna u umjetnosti a pogotovo u pismena vremena kad se zbog jednog zareza može izgubiti glava, kad bi Homerova formula bila do kraja jasna onda bi se lako pročitala zadnja namjera a to nije kulturno ni u njegovo vrijeme; nije slučajno proročica Pitija nerazumljiva a Homer si ne smije ni toliko dozvoliti, mora dobro odmjeriti da bude zanimljiv i poučan svom Zeusu.
Had je bio samo na jednoj skupštini Olimpa i nikad više, to znači da u podzemlju nesvjesnog ima tajni više nego što igdje piše: to je u Homerovo vrijeme bilo sasvim normalno, čak se znalo o čemu je i zbog čega toliko tajni ali se nisu glasno spominjale; što vrijedi kasnijoj psihoanalizi da puno toga pretpostavlja o nesvjesnom kad ne zna objasniti zašto nečega nismo svjesni, terapijski efekti od takve dijagnoze mnogo su problematični. Znači, nekad se znalo čemu služi tajna jer su je poznavali, malo se skrivalo od djece dok i oni ne nauče lagati ali u strogo ciljane potrebe: zaljubljivanje u roditelja suprotnog spola njima je bilo smiješno a nisu se ni roditelji zaljubljivali u djecu kao kasnije, psihički kompleksi mogli su biti čisto na robovskoj osnovi dok priroda i to ne regulira.
Neki Heziod pokušao je biti pametniji od Homera pa ćemo se i time pozabaviti, uvijek je bilo zlobe i zavisti a Homeru je i to poznato čak u ravni sudbine: prisjetimo se one olimpijke zadužene za resor svađe i zavisti a koja nije bila pozvana u svatove morske nimfe Tetide pa je baš zato došla, nije ni Homer pozivao Hezioda na dvoboj a on se još hvali da ga pobijedio; pismeni ljudi više vjeruju Heziodu jer je on to zapisao, što se sve napiše to je jedno a istina može biti nešto sasvim drugo. Homer je morao znati čitati Zeusove misli, i ne samo njegove, a kako je ušao u tu tajnu to je stvar teorije koju odaberemo; providnost je fraza bez dokaza ali to ne znači da nema smisla, da bi se nešto pro-vidjelo treba imati svojstvo reflektiranja i Homer je uspoređivao rezultate od više sudionika u istom vremenu.
Zeus je ideja koja je smisleno strukturirana, tu ništa nije mutno kao u nekim drugim slučajevima: postoji jasno porijeklo, pobočni svjedoci i nasljedni rezultati; kad se sve zbroji i oduzme Zeus ima identitet da zrači i drugima, to znači da je u igri forma i sadržaj istovremeno i samo je pitanje tko će što prije registrirati. Morska nimfa Tetida je u postupku strukturiranja i modeliranja, kao zakašnjeli primjerak vrste koji zorno pokazuje kakvi su i drugi nekad bili: Afrodita i Hera su daleko odmakle u svojoj evoluciji pa samo zbunjuju Zeusa i ostale muške olimpijce, smrtnici nisu ni svjesni koliko su zbunjeni pa otvaraju dušu na onom svijetu kad nemaju što izgubiti.
Prosto rečeno, Homeru je stalo do sadržajne igre a povjesničari misle da su pametniji što im forma igra pred očima, umjetniku se forma otkriva sama po sebi a strogi formalisti do sadržaja nikad i ne dođu: takvi su u glavnom tumači Homera i zato u njegovu formulu ne mogu ući, njima je važnija forma stiha i da li je pjevao jedan ili više njih; još se trude da utvrde što nedostaje kao da je netko svjedok originalnom Homeru, nije im ni na kraj pameti da su principi važni a ostalo su nijanse! Kad Agamemnon žrtvuje kćerku Ifigeniju o tome i Psihoanaliza šuti jer nema sintezu slučaja, povjesničarima je to puka informacija koliko su ljudi nekad bili zaostali a nemaju pojma koliko je stvar urgentno aktualna!?
Pogledajmo kako je Heziod otkrivao toplu vodu dok majstori odu, čak se hvalio da je i on nekakav stihoklepac a drugi ga citiraju kao vjerodostojan izvor; bitno je nešto otisnuti a ostalo potisnuti, zloba traži na kome će se iskaliti a u povijesti uvijek ima materijala.



2. TOPLA VODA HEZIODA

Neki povjesničari se još uvijek spore da li je njihov kolega Heziod stariji ili mlađi od Homera, kao da je to bitno u ukupnom rasporedu figura; valjda je mlađi kad je naučio pisati a da li zna čitati to je drugo pitanje, on se usudi pisati povijest olimpijaca a ne poznaje ni smrtnike. Po Heziodovoj stručnoj ekspertizi Afrodita bi trebala biti Zeusu teta a za Tetidu nije ni znao, isto tako on je znao tko je koga i na koji način rušio s vlasti: kad se sve zbroji i oduzme ipak je Homerov Zeus puno originalniji i cjelovitiji, mogao je čitati povijest na žmireći pa čak i budućnost; kad je uspio stvoriti Atenu kao ženu onda može i puno više, nije Atena bila savršena i završena ali kao ideja može da traje! Koja je kćerka savršena kao i sinovi, od kakvih su roditelja i dobri su!?
Nije Heziod jedini koji se petlja u ono što nije vidio, nije ni Homer vidio vrijeme prošlosti i budućnosti ali ga je osjetio i maštovito izrazio: Heziodova verzija može biti jedna od ostalih ali to ne znači da negira ostale, to što je zapisano samo govori da nema drugačiju viziju; Homer je gradio viziju u hodu i nikad gotova nije kao ni vrijeme u svojoj beskonačnosti, za Homera je i san stvaran iako nije tvaran! Dolazi na red temeljno pitanje na koji način je Heziod mogao bolje poznavati postanak olimpijaca od Homera, ne radi se o navijanju za jednu stranu nego je upravo obostrana igra zanimljiva: nije Heziod jedini koji ima svoju verziju ali je poznat po izuzetnoj sistematizaciji vremena, sve kreće iz nekakvog Kaosa i vremenom Afrodita postaje ljepša od svog brata Kronosa; već na toj stepenici evolucije Heziod je fiksirao Afroditinu ljepotu za sva vremena pa u vječnosti nema ni starenja.
Ipak se generacijski dešavaju neke promjene barem u simboličkom smislu, i Heziod se najviše bavi Zeusom jer je on vladajući arhetip ali nema pojma da bi se povijest mogla vraćati i u nazad: tako nakaradna ideja nije Homeru strana iako ga drži princip nade da do toga neće doći, u Trojanskom ratu mnogo je junaka izginulo pa bi žene mogle postati većinski dio vrste; sudbina Agamemnona kao da upućuje na još gori scenarij ali Homer ne isključuje mogućnost da će muškarci postati pametniji nuždom prilika, Odisej se gotovo uvjerio da prema ženama mora smisliti neku posebnu mudrost! Vidimo da Homer ima veću slobodu manevriranja baš zato što se nije fiksirao niti na jednu mogućnost, teorija relativnosti za njega je prilično praktična; morska nimfa Tetida potencijalno je sposobna za daljnju transmutaciju dok je Afrodita tvrđi orah i treba je preodgajati, s Atenom je Homer došao na ideju da ni kod Zeusa nije sve u redu!?
Zeusovi javni poslovi ipak su u sjeni privatnog odnosa prema Heri, jasno je Homeru zašto je došlo do takvih običaja na kopnu ali istovremeno vidi paralelnu stvarnost u moru i to mu ne daje mira; Posejdon dolazi na skupštine Olimpa i još se hvali da može kako hoće, u odnosu na javno mišljenje Zeusovo privatno postaje tajno i ne samo njegovo. Heziod se pretvara u objektivnog promatrača zbivanja a to je daleko od istine, čim je rekao da nešto jest a drugo nije to je već zastranjivanje a pogotovo kad se zapiše; Homer je dinamičan i dosljedan u traganju za optimalnim, cilj ne bira sredstva pa je čak i istinu stavio u tu funkciju. Nakon Homera nitko ne radi tako a to se može dokazati lako, njegov Kod je kao brod pazeći na dubinu i širinu istovremeno!
Zanimljivo je da svi i maju potencijalne mogućnosti čitanja vlastite genetike a Homer malo više, nalazi se u markantnom vremenu koje je nešto bliže izvorima evolucije a još nije zaslijepljen njezinim rezultatima: figurativno on je slijep za puku prolaznost i uočava samo ono što je bitno, kod Ahila je uočio da mu je bitka suđena prije nego što se rodio; kad je Atena obećala Zeusu da će svaku bitku dobiti uz njezinu pomoć, njemu je bila puna kapa svega jer su mu već do tada bitke dojadile. Naravno da čobanin Paris pristaje na bitku za ljepotu jer do tada nije iskusio onu pravu, Zeusu su svi zavidjeli da može što hoće a samo on zna kako mu je; ne bi se pretvarao da ne mora, Heziod zna i moralizirati a to Zeusu ništa ne pomaže niti ostalima.
Postoje samo dvije povijesti vremena a to je ona u moru i na kopnu, Homer ih pokušava promatrati u kontinuitetu a drugi se opredjeljuju za jednu i to zna se koju: imao je Platon svakakvih ideja ali je i on pokleknuo pred većinom, Homer je ostao jedini pravi slobodni umjetnik iako je naslutio kud plovi ovaj brod; kad se Odisej vratio kući i potamanio Penelopine prosce Homer je sve rekao, koliko se čovjek mora pretvarati da bi se tješio a nije to slučaj samo kod muškaraca iako je malo izraženiji. Zamislite cijenjeni čitatelji onu nesretnu Kasandru koja prorokuje istinu a nitko joj ne vjeruje, Apolonu nije ni ona vjerovala i tako se krug zatvara: kad se ne vjeruje u jednu istinu onda postoji neka druga istina i nije problem u tome, i Ahejci su imali velike gubitke a što su dobili to neka sami kažu!?
Reklo bi se da Helena nije ništa izgubila osim na dobrom glasu, to je ništa u odnosu na one koji su izgubili život a ni zdravlje nije za podcijeniti: s druge strane, Helena je izgubila povijesnu šansu da pazi što radi, zbog nje će mnoge žene nastradati ni krive ni dužne a da ni same ne znaju zašto su muškarci takvi kakvi jesu; da li je to pravedno neka kažu pravnici, povjesničare ni to ne zanima i tako nam je kako nam je. Homerov Kod je optimalno nabijen a ne pozitivno ili negativno, potrebna je nova Renesansa da se Humanizmu pogleda u lice: Homer lijepo kaže da je monotonija najdosadnija, Menelaj se izmakao odlazeći Djedu na sprovod da bi se Helena zabavljala; nisu imali mjeru da prekinu kad je najslađe, nekima bi to bilo optimalno a Zeus ima privatnu tajnu da takav život nema smisla!?
Što sada kažete cijenjeni čitatelji, da li se isplati boriti za čega i protiv koga?! Novi će heziodi nastaviti pisati povijest a da li se išta novo dogodilo, s pravom će neki osjećati potrebu za krajem takve povijesti pa makar i evolucija došla u pitanje: vidjet ćemo u horoskopu da je evolucija zakočena a ne zna se da li je to nečijom voljom ili nevoljom, Homer se borio rukama i nogama da život dobije smisao i za nagradu je završio u mitologiji; svi imaju nemirne snove kao i nekada ali u tome ne vide ništa mitsko, rado se pozivaju na arhetipsko sjećanje a to je manje od ništa!
Zar je potreban novi Kaos a nađe se i takvih arheoloških dokaza, i volja za moć je fraza ako nema smislenih uzroka za tako nešto: Homer je išao na tenane od uzroka do posljedica a to mnogima smeta iz neobjašnjivih razloga, kažu da nije govorio istinu a to je više nego tužno; zar se nije obistinilo sve što je Homer prorokovao, nebrojeni ratovi i dalje traju a Homer je prikazao prototip Rata u detalje!? Može se govoriti i o drugim razlozima za rat a Homer ih je objedinio u pojmu ljepote, Helena oponaša Afroditu kao simbol ženske ljepote i nije Homer slučajno istakao taj motiv za bitku nad bitkama: Heziod će samo konstatirati stanje ne ulazeći u evolutivne razloge, Homer želi da njegov Zeus ima upravo takvu kćerku ali ga nitko nije razumio u zadnjim namjerama!?
Pokušajmo matematički prikazati zakon same fizike, intuitivno se to rješava puno brže kao u snovima ali tko za njih mari: ljepota Afrodite Helene Venere nije upitna ali sve ostalo jest, Trojanski i ostali ratovi pokazuju svo zlo koje ide uz ljepotu i naravno da to Zeus ne želi; sudbina Zlatne jabuke govori o nižoj fazi intelekta i Zeus opet pokazuje da se distancira, što još ostaje da se odbije od početne želje? Može se uočiti proturječnost da ljepota nije upitna i jest, kod Hezioda nema ni toga nego ostaje objektivno neutralan: još uvijek je u igri polovična istina jer Heziod ne može reći da zna ono što ne zna, Homerovo znanje se posredno oslikava na obilazan ali uvjerljiv način; Zeus tumači evoluciju u rangu same sudbine ali ipak bira ono što ga dira, njegov je idol izvorna Afrodita a toga više nema no on svejedno ne odustaje!
Ovo je dokaz više da se Homer i te kako razumije u povijest vremena i to u sadržajnom smislu, Zeus je zažmirio na Parisovu odluku i formalno je odobrio: zadnje namjere ostaju pod embargom privatne tajne a to je još složeniji račun, može i nimfa Tetida uvjetno figurirati kao Zeusova kćerka jer je i on nekad boravio u moru ali nije to krajnji cilj Homerove epopeje. Zeusova majka zove se Reja a baba mu je Geja, prije Babe mogla je biti samo Afrodita a Zeus hoće da zamijeni samog Urana, sad bi se i Heziod iznenadio što sve postoji u tuđim glavama kao maštovito vijuganje. Znači, u igri su pretpostavke što bi bilo da je bilo, Zeus kritički istražuje gdje su greške u koracima i samo na taj način vrednuje prijašnja pokoljenja; za tako složeno istraživanje ima na raspolaganju cijelu vječnost ali on ne želi gubiti vrijeme, u toj žurbi stvorio je i Atenu protiv svih zakona zdravog razuma ali ne kaje se zbog toga.
I poznata nauka juri kao da joj se žuri ali sve čini na isti kalup, čak mijenja ime u znanost ali paradigmu ne mijenja: Zeus je barem pokušao ono što se činilo nemoguće a možda je i sanjao, izvorna Afrodita nema veze s ratom a kamo li s problemima manjeg intenziteta; nimfa Tetida bila je blizu tome i onda se udaljila, Helena zadržava isto odstojanje od kad zna za sebe. Heziod otkriva toplu vodu da je Afrodita nastala u morskoj pjeni i da je more njezina majka, Homer podrazumijeva sličnu pretpostavku i ne hvali se onim što je opće poznato: u njegovo vrijeme znali su čitati genetski zapis a tamo sve piše, da ne zaboravimo Heru treba reći da je Mjesec puno toga diktirao; od gravitacione mase pa do toga tko će se zaljubiti u koga, ako se netko zaljubi u samog sebe to nije proglašavano bolesnim
Naprosto, bila je velika sloboda u divljini prirode a kultura je sve gušila, i rat je kulturna pojava unutar vrste: kasnija demokracija uvela je robovlasništvo i to nikome nije smiješno, Heziod sve uzima zdravo za gotovo a Homeru ništa normalno nije; nisu olimpijci proizvod svemoći nego nemoći da vladaju sami sobom, smrtnici su barem imali dušu dok ne prijeđe u drugo tijelo. Patrijarhat se mora održati jer je sve drugo još gore, Homerov Zeus toliko je svjestan i spreman je na politički dijalog kad ima s kime; s Afroditom idu pregovori kako tako ali s Herom gotovo nikako, nije Hera lošija od ostalih nego su zlobnici izmislili pogrdne oznake za rogonje a Zeus ne želi biti ni papučar, sve u svemu, Homeru je najbolje da bude umjetnik a tako će nekako i Zeus završiti karijeru u strogoj tajnosti!
Puno je Homer gluposti vidio i zbog toga se stidio, ono što je čuo bilo je još gore: Odisej se hvalio kako je prepoznao Ahila da je muško, majka Tetida ga oblačila i u ženske haljine ali ga mač izdao; zar to nije žalosno i čak blesavo do paradoksa, nije dobro kad se skriva a još gore kad se razotkriva i dokazuje svoju jadnu muškost!? Heziod samo nabraja povijesna razdoblja a nema pojma što se tu zbiva, tako i Psihoanaliza uočava samo neke segmente u kružnim ciklusima i jedno liječi a drugo ranjava: Edipov kompleks puno je složeniji kao i Elektrina promjena polariteta, nije ništa vječno nego tako u muci izgleda; Paris je poslužio svrsi i zar treba samo on da pati dok shvati što ga je snašlo, njegov brat Hektor samo neka se junači pa će proći još gore. Tko stigne do individuacije onda je tek nitko i ništa, Odisej je znao da je Nitko i prije toga…
Homerov Kod slika je i prilika slobode i ropstva istovremeno, ako želiš dostojno živjeti onda moraš mlad poginuti a vegetirati se može puno duže: od dva zla biraj koje je manje ako bude i takva prilika, optimalna kombinacija bez potiskivanja ne postoji u uvjetima patrijarhata i matrijarhata; to je živa istina a sve ostalo su iluzije, Zeus je pokušao zadnji trzaj s Atenom kad nije imao što izgubiti a što je dobio to se može vidjeti u snovima!? Svaki optimizam je slamka spasa i dobro je dok i toga ima, Homer se hvata i za ono neuhvatljivo: Posejdonovo iskustvo vodozemca daje nadu da nije sve izgubljeno a tu je i nimfa Tetida sa svojim idejama, Had će se baciti na studij erotike ali to dugo traje za smrtnike koji nemaju vremena čekati.
Homer ima vremena čekati u mitologiji dok se netko sjeti da ga upita za savjet, topla voda Hezioda valjda će se ohladiti u procesu zagrijavanja Zemljine atmosfere: što još treba da se dogodi pa da snovi postanu zanimljivi, jezik simbola pun je bola a znakovi su još gori; povratak Helene u svoju Spartu nije ništa riješio na bolje, Menelaj je barem imao desetak godina uzbudljivog Rata da mu ne bude dosadno a dalje od toga ni Homeru se ne pjeva. Na redu je tiho umiranje ako ne bude glasnije, još se netko usudi da ljudima uskraćuje vjeru u život na onom svijetu: Zeus nema ni tu priliku jer je vječan a ostali olimpijci se snalaze na svoj način, zato ne treba nikome zavidjeti jer možemo dobiti sudbinu koju smo tražili a onda se čuditi da nismo tako očekivali; tako ni Kasandra nije vjerovala samoj sebi i pala u zarobljeništvo a druge je uvjeravala u suprotno, ima bezbroj primjera nedosljednog ponašanja a Homer je ilustrirao samo neke. Kad stignemo do horoskopa bit će zanimljivije a do tada izdržite, jeste trnovit put do zvijezda ali se isplati!
Još je Heziod solio pamet ljudima kako da se ponašaju u svakodnevnim poslovima da ne misle na gluposti, lijepo od njega kad već nema nešto bolje ali ako se u tome sastoji povijest onda ne treba žaliti što je postala prošlost: Homer je promišljao malo drugačije i na prošlosti temeljio budućnost ali s temeljnim ciljem da ne pravimo stalno iste gluposti, nisu ni nove gluposti bolje i zato treba smišljati nešto pametnije; nije poželjno robovati nikakvoj ljepoti a kamo li ratovati zbog nje, ne smije cijena ljepote biti skuplja od nje same. Valjda je Helena dovoljno pokazala i Afroditine čarolije a trebale bi i feministkinje iz toga nešto naučiti, njihov Animus izaziva mušku Animu jer su muškarci tužni što su ružni; kompenzacija u trgovini je nužno zlo u nedostatku univerzalne vrijednosti, što je univerzalno ako nije ljubav bez obzira koliko je nema!?
E sad, Heziodu je poznato Kronosovo Zlatno doba ali o njemu ništa ne kaže u čemu se sastojalo, Homer čita genetski zapis kao knjigu i dobiva nemoguće ideje ali je praksa neumoljiva: pa kad je nekad bilo moguće zašto ne bi opet, to je ono što se očekuje od Afrodite kao Kćerke u budućnosti; nikome Homerov Mit nije razumljiv koliko god je istinit, nije ni čudno kad i snovi imaju istu sudbinu. Posejdon potvrđuje da je moguće ono što izgleda da nije, sama Afrodita se sjeća da je nekad bila na većoj cijeni i osjećala se radosnije: cijeli se paradoks svodi na mušku silu a to je račun bez krčmara, jedno je ljubavna bitka a drugo rat zbog ljubavi; imala je i onda Afrodita muških hormona ali su bili u sasvim drugoj funkciji unatoč svježim ranama, Heziod se ne razumije u funkcije nego se drži podjele rada ali koja nije ista kao nekada!?
Možda ste cijenjeni čitatelji već iznervirani ali takav je Homer, hoće pokazati Heziodu da pazi kakvu povijest piše: manje je bitno koji je faraon bio na vlasti ako ne znamo kakve su bile faraonke, za Heru se samo zna da je kontrirala Zeusu a nije joj ni on ostao dužan; time je Afrodita nešto dobila na cijeni iako je kurva, zar povijest nije puna paradoksa a Heziod hoće da se u školi uči kao da problema nema!? Dajte ljudi da se dogovorimo što je cilj i kakva su sredstva, Homer ciljano gura Zeusa u nove izazove a njemu nije teško kad se mora: u svatovima morske nimfe Tetide moralo je doći do incidenta jer jedna olimpijka i smrtnik nisu u istoj ravni, to je i Zeusu bila poruka da se ne zanosi iluzijama a kad će živjeti ako mora stalno bitke voditi!? Kao svaki muškarac tako je i Zeus morao da se dokazuje jer loš glas brzo leti, svakoj je olimpijki na samo govorio da je najljepša ali kad ih je u blizini više onda se nikome dobro ne piše.
Upravo taj kompleks kolektiviteta stvara problem identiteta a sve kreće od bezazlene zlobe da je svakome lakše kad sazna da ni drugima nije bolje, tek kad olimpijcima nije dobro onda su smrtnici zadovoljni: javna je tajna da su Zeusovu grmljavinu smrtnici doživljavali kao olakšanje jer su tumačili kao znak da ni na Olimpu nešto nije u redu, Heziod je samo plašio smrtnike da ih Zeus kažnjava a u sebi je mislio drugačije; znao je iz vlastitog iskustva da Hera para živce Zeusu, zato žene nisu pjevale usmeno ni pismeno. Muškarci rade ono što nitko drugi neće a taj nitko su žene, ako pitate mene onda ću vam reći da je Odisej uzeo ime Nitko baš zato što s takvima ima posla: to potvrđuje i nimfa Kalipsa kod koje je lipsao u zatočeništvu sedam godina, tek onda se uvjerio da je njegova Penelopa još dobra kakvih ima; Heziod to sve svrstava u isti koš, takvi su povjesničari kad projiciraju vlastito iskustvo.
Za Homera je važno nijansiranje koliko i temeljna farba, baš Afrodita zna farbati ali dešavaju se i trenutci iskrenosti: Ona je dojavila Menelaju da se makne s bojnog polja dok se Paris i Helena erotski nadmudruju, kako je to mogla učiniti ako nije preko genetskog Koda; teorija urote pada u vodu ako praksa nije sklona tome, pogotovo je Zeus znao i više nego što je trebao! Ona Herina Azija otvorila mu je oči dok je Atena još prozirnija, Ona svakome nudi bitke samo da dobije Zlatnu jabuku: Zeus je naivan mislio da je Atena samo njegova a njezini elektromagnetski valovi prodirali su i u tuđe glave, to je prosti zakon polariteta a On je morao izmišljati svoju teoriju; Homer je ponudio zakon akcije i reakcije i tako su se našli, znao je i Menelaj da će Helena odmagliti kad joj se pružila prilika ali nije priznao koliko je i sam pomogao da se dogodi takva začuđenost.
Povjesničar Heziod smatra da su finalni rezultati vrijedni pamćenja a to je samo djelomična istina, tko ne poznaje logiku procesa opet će ga nešto iznenaditi ili čak više od toga: Agamemnon nije bio svjestan u čega se upustio a njegov brat Menelaj pokazao se mudriji, Sparta je Helenino kraljevstvo a njezina sestra Klitemnestra osvojila je Mikenu pomoću ljubavi; Agamemnon je pucao na oba pa ostao i bez jednog, Menelaj je bio realniji pogotovo što je Helena navodno Zeusova kćerka. Nakon takvog obrata, Zeusa je mučilo što je njegovo barem formalno, imao je Malu Aziju a Velika je puno veća: preko Braće imao je veze u podmorju i podzemlju ali to nije dovoljno za identitet, sila ne pomaže i poslužio se lukavstvom; pustio je glavne olimpijke da se do krajnosti blamiraju, na račun njihovog okrnjenog suvereniteta sačuvao je nešto od vlastitog identiteta a bolje išta nego ništa!
Naravno da smrtnici oponašaju olimpijce ali trebaju im prije toga ući u tajne misli, po tom pitanju Homer je dvosmislen a ponekad i višesmislen: samo obrtanje značenja nije presudno kod tumačenja jer se time skače iz jedne krajnosti u drugu, Homer koristi tehniku postupnog doziranja i praćenje rezultata; gradska kapija Troje nije samo klasični erotski simbol genitalnog usmjerenja nego su i drugi oblici erotike u igri, veza s morskom nimfom Tetidom odvija se preko smrtnog Kralja a on je zadužen i za logistiku. Kad se poveže Morski tjesnac u blizini onda je intelektualna erotika na vrhuncu, to je Odiseja motiviralo za ideju velikog Konja jer je već imao naznaka da Trojanci ne vjeruju Ateni dovoljno; ni Kasandri nisu vjerovali pa je i ona pokolebana, Homer koristi zbunjenost kao psihološko oružje u čisto eksperimentalne svrhe.
Zeus ne smije sebi dozvoliti da bude zbunjen pa zbunjuje druge, navijačke strasti olimpijaca koristi dvostruke: da se uvjeri kakvi su i da se eksperimentalno pokažu rezultati njihove zlobe, On se formalno ne miješa u Bitku a sadržajno je i te kako prisutan; tako je to i nakon povratka Helene ali te informacije nisu za javnost, Heziod bi sve odao i još dodao samo da je imao asocijacije za kombinacije. Znači da je i šutnja zlato u pravom trenutku, Odisejada je prava parada da se odvuče pažnja: to nije fraza bez dokaza i treba sačekati rezultate horoskopa, do tada cijenjeni čitatelji pratite vlastite snove jer možete korisno studirati u kućnoj radinosti; sve je ovo uvod u puno dublju dramu a može se doživjeti i puno toga komičnoga, Homerov marketing ima i zabavnu stranu a ne treba mu to uzeti za manu!
Ilijada je dobila naziv po Gradu Iliji ili Troji, nije se nitko sjetio da je nazove Trojada a bilo bi mnogo toga jasnije tada: Homer samo što nije nacrtao rješenje rebusa ali kao nepismen dovoljno je rekao, zapisivači i prevodioci ostavili su svoje tragove a bilo bi zanimljivo saznati što su sanjali; nije to ostalo bez posljedica na njihovu psihu, čak i onaj gospodin Grof snažno je šokiran Homerovom formulom kojoj ne može ući u tajnu!? Lijepo od njega što je priznao a drugi ni toliko, da je koristio šifru Trojada imao bi manje jada ali to sada i nije bitno: ono što će se samo ukazati to su dijelovi Epa koji navodno nedostaju, nije u igri plagiranje nego kriminalistička rekonstrukcija i obdukcija Homerovog Koda!


3. TROJADA

Tri su jada u igri kao glavna, kad se stope u jedno dobiva se nešto vrijedno a to je sami Homer na sliku i priliku: zajedno s mukama svog vremena Zeus intenzivno proživljava dramu prethodnih generacija do trećeg koljena, Atena je četvrto vrijeme ili početak novog ciklusa; ne može Heziod bolje poznavati Zeusa od Homera koji ga je i stvorio, Zeus vlada zajedno s dva Brata pa je to neraskidivo jedinstvo. Tri glavne olimpijke su logična posljedica Animiranja a mogu poslužiti i u druge svrhe, po nekakvoj srodnosti Zeusu je suđena Hera nuždom prilika dok je Afrodita bliža Posejdonu, Atena ne pripada ovamo ni tamo ali je težišno proizvod Hadovog podzemlja ne-svjesnog!
Smrtnici ne mogu oponašati olimpijce u originalu jer to nije dozvoljeno ali zato čine prikriveno, želja je izražena a načina se nađe: Paris je imao puno braće i svi su blenuli u snahu Helenu a prijalo je i ćaći Prijamu što su postali poznati u cijelom svijetu, Menelaj je imao samo jednog Brata a taj je i doveo do Rata nametnuvši se za Glavnog vojskovođu; Odisej je imao svoju politiku a ostali Kraljevi su nijansirali mozaik u stilu vremena, temeljna genetika je ista i nije se moglo promašiti. Znači, Afrodita je znala kakvi su muškarci a Helena je pokušala da im pruži stvarnu iluziju, svi su se našli na uskom prostoru Troje i Bitka je mogla otpočeti; valjda je jasno sada da se Rat vodio oko Grada, čija je ljepota veća to nije lijepo reći Heleni!?
Psihoanaliza ne vidi u tome ništa zanimljivo jer potiskivanje fokusira samo u jednom smjeru, čak i oni što su svestraniji analiziraju pojedine dijelove mozaika i uvijek su u pravu: tako je Ahil, po prirodi stvari, bio izvan zidina Grada u svom čadoru a još je prirodnije da ima puno robinjica, nije se on istinski borio za Helenu pa ni za sami Grad nego je gledao kako da svima junački napakosti; On je gledao treći dio motiva a to je univerzalni prostor i vreme, to bi se moglo nazvati vrhunskom inteligencijom samo je problem da i svi ostali traže taj oblik erotike kao originalnu vrijednost. Naravno da su mu otkrili ranjivo mjesto oni što su sudili po sebi a On se uzdao u vjernog Učitelja kao najboljeg Prijatelja, tu osveta ne pomaže jer kolektivni arhetip važi i za druge; ni Heziod o tome ne vodi računa nego sjecka vrijeme po uzbudljivim događajima, u slučaju ponavljanja povijesti nije mu zanimljivo da piše o takvim banalnostima.
Povijest se mora ponavljati da bi nešto naučili iz lekcije života, još je veći paradoks da nikad nije u igri ponavljanje istog pa taj privid dodatno zbunjuje: Homer je ipak jasno vidio da je Bitka na Istoku dobivena na prevaru a to je bilo upozorenje Zeusu da neće uvijek tako biti, na Zapadu je prevladavalo Željezno doba pa treba da se i to proba; o tome će biti govora kasnije kad Homer odlazi u ilegalu, ono što je pjevao u Odiseji to je ponavljanje istog na drugačiji način. Ono što je vrijedno zapamtiti to je Homerov odlazak u Mit da bi lakše zavarao tragove, nije njega nitko gurnuo bez njegove volje: još je bolje reći da su procesi tekli u sinkronicitetu, to je modernija teorija a Homer je proživio njezinu praktičnu realizaciju; pogledajte razna tumačenja značenja i sve se vrti oko istog, ljudi bi željeli saznati da li je u igri pojedinačni pjesnik ili mnoštvo a slabo tko vjeruje da je genetski zapis univerzalan!
Što bi u Ilijadi moglo nedostajati ako se uzme kao Trojada, kaže se da Homer nije pjevao o cijelom Ratu od desetak godina nego samo o zadnjih četrdeset do pedeset dana: zar to nije pametnom dosta a moglo je biti još i kraće, već je početni raspored snaga upućivao kakav će biti ishod nakon duže taktike iscrpljivanja protivnika; fizikalno polje pokazalo je najbolje gdje će se Helena naći, nije sva sreća ni u Gradu dok drugi prave paradu od teferića na otvorenom a miris pečene janjetine daleko se širi. Tako je oralna erotika prima optima za sve ostale oblike erotike pa neka kaže tko što hoće, eros može vegetirati na skromnijoj podlozi ali za ozbiljnije bitke nije dovoljan; kad se tome dodaju ubojitija oružja onda i ćorav može vidjeti što će od toga biti, ljepota Helene je maska da se prikrije puno toga ostaloga.
Najpotresnija je scena kad Gorska nimfa skače u plamen lomače gdje Paris već izgara, Homer je majstor za efekte a trezvenijim sagledavanjem nije to neka naročita umjetnička mudrost: ljepota Helene, Grada i logistike nalaze se na jednom mjestu u jezgrovitom zajedništvu, čak je pitanje da li je Helena bila na zadnjem ispraćaju Parisu ali u Hadu će se i to razmatrati na tenane; može se duša prevesti kao psiha a ona sve vidi i čuje, svaka je tajna javna kad se malo više zagrebe ispod površine. Dramska radnja ima svoju postupnost ali samo u toliko da naglasi koji je vektor kada naglašeniji, dovoljna su tri stupnja a negacija je istovremena afirmacija novog ciklusa: Zeus ne pristaje na mehaničko ponavljanje u vječnosti i Homer mu nudi izlaznu strategiju, rečeno je da Atena nije savršena ali kao ideja može da pravi čuda; Hera i Afrodita moraju pristati na tržišnu utakmicu a to je već nešto, moglo bi tu biti i ekstra profita barem u snovima dok ne postanu stvarnost!?
Ipak treba imati Heziodovu verziju povijesti u vidu čisto radi usporedbe i time se obogaćuju asocijacije za maštovite kombinacije, ne postoji Homerovo svjedočanstvo o Zeusovim prethodnicima nego se naslućuju između redova a Heziod je temeljit u svojim vizijama: Zeus je sin Kronosov i Rejin, kako ga je majka spasila od proždrljivog oca to je opće poznato a ni djed Uran nije bio bolji, baba Geja pogotovo je mutna ali Heziod koristi umjetničku slobodu iako slabo razumije o čemu se radi; ispada da je Afrodita stvorena od Uranovog sjemena i morske pjene a njezin brat Kronos nastao je na kopnu što prilično asocira na Geju, reklo bi se da je Uran začetnik civiliziranih olimpijaca ali Heziod kao da mutno sanja pa je Geja rodila i samog Urana.
Homer najmanje pjeva o tome tko je koga stvorio jer se podrazumijeva da svatko zna koliko treba, puno je više usmjeren na genetski Kod u funkciji njegovog vremena: Zeus osjeća i predosjeća majku i oca u sebi i tako je mogao stvoriti Atenu, logično je da genetika Djeda i Babe djeluje iz udaljenijeg vremena ali je zanimljivo Heziodovo tumačenje da je Kronos nekim slučajem završio u nečemu sličnom Raju; kad Menelaj odlazi svom Djedu na sprovod istovremeno su Paris i Helena ushićeni ljepotom ugođaja, Kreta i Troja imaju neku sadržajnu vezu ali koju nećemo odgonetnuti na ovom sloju priče!? Sve u svemu, Heziod je znatno mlađi od Homera jer ozbiljno govori o željeznom dobu a to se kod Homera tek naslućuje, lako je Heziodu pisati povijest mitova kad se naslušao svakakvih bajki.
Kronosovo Zlatno doba i danas je prisutno u genetskom pamćenju a u Trojadi pogotovo, Gradska kapija je simbol u pravom smislu i nadilazi mogućnosti Psihoanalize kakvu poznajemo a za Hezioda je to znak koji nema čak ni izraženu povijesnu funkciju: u fazi vodozemca Kronos je rado išao na turističke izlete u more i vraćao se na kopno bez ikakvih posljedica, i Afrodita je išla vamo i tamo dok škrge nisu zakržljale a to je nova stvarnost koju Gradske zidine surovo oslikavaju; Trojadu nije moguće razumjeti bez nedalekog Morskog tjesnaca i Tetidine udaje za smrtnog Kralja, „zagubljeni“ dijelovi Ilijade nedostaju onima koji su izgubljeni u Homerovom informacijskom polju uslijed profesionalne deformacije.
Gospodin Grof asocira na aristokratskog feudalca i Zlatno doba od nekud mu je poznato ali mu nije jasno zašto ga više nema, Odisej uspijeva otvoriti Kapiju na podvalu a tko je veći Konj od njega: tek će pred jednookim Divom priznati da je Nitko i ništa, kad se izvuče iz tog zapetljaja nastavit će izmišljati nove mudrolije jer ne zna ništa pametnije!?
Helena se šetka po zidinama Troje da je vide s obje strane ali to nije dovoljno onima koji su navijački raspoloženi, Homer se uživljava da je istovremeno u Gradu i izvan njega a to je malo složeniji osjećaj: zamislite cijenjeni čitatelji s koje je strane Helena ljepša, za Trojance je strankinja a za Ahejce nedostižna; da bude jasnije tako je to i kasnije a tko ne vjeruje neka provjerava, kad je Ahejci dobiju za sebe onda im ostaje strankinja pa treba pamtiti i takve snove! Da li je Homer mogao biti jezgrovitiji u svojoj formuli, povijest je ispisana površnim informacijama a dubinski zapis stalno je na raspolaganju: gradovi će se vremenom prestrukturirati u formalnom smislu, obrambene zidine će nestati a nevidljiva Kapija će i dalje ostati; dozvola za ulaz u grad svakome će biti omogućena, ne samo dozvola nego i formalni poziv a sadržaj je prikriven kao i kapije!?
U čemu je igra skrivača ako postoji, suvremeno tumačenje Homera nije manje tajanstveno nego nekada!? Grčka mitologija počiva na širenju u prostoru a ta Afrodita u sve je upućena, neki novi čobanin poželjet će neviđenu ljepotu ne mareći koliko je ona daleko: seobe su dubinski motivirane a povratak je manje bitan, zarobljenici čak dobivaju besplatni prijevoz a možda su to i željeli; malo je problem što glavnina gleda u smjeru Zapada i kad stignu na Istok onda tek vjeruju da je Zemlja okrugla, Homer hoće reći da će svi uočiti Morski tjesnac prije ili kasnije! Da paradoks bude veći, upravo taj čvoroviti Tjesnac nije nužno vezan za morsku projekciju, prije će biti da je kopnena projekcija opterećena tim sindromom i zato ne želi da ga vidi: razlog je više nego razložan ali ni to ne pomaže, ljepota nije tako lijepa kako se čini a to bi rušilo cijelu paradigmu; žmirenje na jedno oko ima svoje opravdanje, žmirenje na dva oka vraća nas samom Homeru!
Kao slijepi pjesnik, lutalica i talac, Homer može da funkcionira individualno i kolektivno pa kako je kome volja ili nevolja; već je rečeno da je slijep na smrtne prolaznosti u vremenu, naprosto je zalutao na kopno a talac je genetskog zapisa, kao pjesnik ima o čemu da se izjašnjava jer i drugi osjećaju isto ali nisu svi jednako rođeni za umjetnost. Prosto kao pekmez ali što bi neki radili s viškom vremena, tumačenje tumača je cijenjeno zanimanje jer i od pismenih postoje pismeniji; u Homerovo vrijeme nije bila potreba za tumačenjem nego eventualno za reprodukcijom odabranih tvorevina, zamislimo ribe da pjevaju i slikaju a to znači da vide i slušaju! Osim reprodukcije bilo je i originalne produkcije, po zakonu vjerojatnosti toga je puno manje ali zato se više cijeni a Homer je visoko na rang listi kreacije!
Nećemo o kreacionizmu izvan umjetnosti, sasvim je dovoljno umjetničko polje da se bolje sagledaju i svakodnevne aktivnosti: sve se odvija u nekakvoj trojnoj strukturi iako je dvoličnost više uočljiva, ipak je most između dvojnosti važan element i to ne samo kao vezivni nego i nešto dodaje pa ništa nije kao prije; morska nimfa Tetida je samo zadržala ime a nije ni približno kakva je nekad bila, i Posejdon je važan most između mora i kopna dok je Zeus malo otišao u jednu stranu ali u cilju uravnoteženja i on će se korigirati. Naime, Zeus je sve radio u eksperimentalne svrhe pa je i Atena zatečena, mislila je biti na konju a pokazala se kao i ostale olimpijke: kao prvo, Zeus nije konj i Homer ga dizajnira kao inteligentnog Čovjeka, Kronosovo Zlatno doba duboko mu je u genetskom pamćenju ali ne kako se misli po kuloarima; starenje je jedno a ni u mladosti nije mu bolje bilo, to će ostati kamen smutnje do daleke budućnosti a svjedoci smo da mu tako dođe.
Homerov Kod ima stalni hod u nepoznato a Trojada je samo jedna završnica ciklusa, možemo ići na Odisejadu gdje je Zeus još manje istaknut u vidljivom obliku ali to ne znači da ne prati vremensku situaciju: trebalo je i Zeusu predah u malo dužem trajanju i zato Odiseja izgleda kao da Homer drugačije pjeva ili čak da je to netko drugi, sve je moguće ali Zeus čini nemoguće; ne fiksira se ni na kakvu ljepotu samo da izbjegne još veću sramotu, zar nije njegova vladavina dovoljno uzdrmana da bi još i sam tome doprinosio?! Kćerka Helena se i dalje poziva na Zeusa a to je Menelaju dovoljno upozorenje, zašto bi se za nju toliko borio pa da napravi još veću grešku: homerolozi se upravo lome na toj tankoj žici emocija, opet ih zanosi Helenina ljepota i spremni su donekle „razumjeti“ stvarnost; Psihoanaliza ne zna što bi rekla po tom pitanju i radije šuti, i to je dobro kad nije bolje.
Odisej utemeljuje novi smjer umjetnosti oslanjajući se na ono što je već bilo, da ne bude do kraja realističan Homer ubacuje maštovite dosjetke koje ne može nitko provjeriti a baš to je traženo na tržištu kao sigurna investicija: ono s Trojanskim konjem nije toliko shvaćena kao njegova mudrost nego više kao tuđa glupost, njegove vizije bez televizije naprosto su tjerale slušateljstvo na maštovitost i tako su svi bili zaposleni; Odisejada je primjereniji izraz za sve ono što se nudi u nastavku a neodlučno se pripisuje Homeru, ništa novo na ovom svijetu kad se zna kako prolazi s Ilijadom!



4. ODISEJADA

Ohrabren svojom mudrošću Odisej ide u nove izazove, kaže se da ga olimpijci kažnjavaju što je napravio podvalu s Trojanskim konjem a to je Homerova igra varke za neupućene: u Ilijadi su olimpijci navijački raspoloženi tako da među njima sloge nema, za podvalu s Konjem se znalo kroz duže pripreme tako da su olimpijci imali priliku za preventivno djelovanje da je netko od njih baš želio; Homeru treba nekakav izgovor za Odisejeve pustolovine i da provjeri koliko tko pamti ono što je prije bilo, zar nije Zeus zahtijevao da se Rat završi a sama tehnika izvedbe prepuštena je Homeru kao umjetničkom direktoru!? Naravno da se olimpijci moraju nečim dalje zabavljati i tako je došlo do Odisejade, da je Homer nastavio pjevati Ilijadu u Sparti to bi povrijedilo nečiji ukus na Olimpu i formalna pravila lijepog ponašanja; Homer će podmjestiti isto ali na drugačiji način, pretvaranje je zakon nužde a olimpijci imaju vječnost pa se mogu praviti ludi.
Ipak igra mora imati smisla a Homer je više nego maštovit, muški tim će se identificirati s Odisejom a žene imaju još veći izbor mogućnosti: morske nimfe i sirene bile su lebdeći pojam u Ilijadi dok u Odisejadi postaju nešto stvarnije, vjerna Penelopa je kao antilopa pa tko je ulovi za rep; ona ne zna da li je Odisej živ i za svaki slučaj prima prosce, Odisej je „siguran“ da mu je Penelopa vjerna i može si dozvoliti malo provoda kad je već takva prilika. Na Olimpu su sve primili s razumijevanjem a to je bitno za legalitet predstave, dodatno će se i Atena petljati jer zna što koga žulja: Posejdon je na meti ogovaranja da je zaostao kao i Tetida, njegovog Jednookog sina sredit će Odisej a reakcija će samo podgrijati atmosferu; nimfe su puno opasnije ali se ne kaže koje, sve se čita između redova kao u snovima!
Jadan Odisej ostaje sam bez drugova, kako bi se drugačije hvalio kad bi imao svjedoka: svud žene za njim luduju a on ne zna kako da se brani, nije on kriv što je živ i bolji od ostalih pa se usudi ući i u Hadovo podzemlje; i sami su olimpijci radoznali kako je tamo a smrtnici pogotovo, najveći je kuriozitet da Ahil mijenja raspoloženje ali je kasno za kajanje! To da je kasno nije svima jasno i mora Homer staviti Odiseja na Tantalove muke, neki će u tome uživati ali je bitno da Odisej preživi; čak se i Zeus sažalio što je Odisej bio sedam godina u zatočeništvu kod prave nimfe, Posejdon bi ga još mučio ali bi izgubio na rejtingu pa se i on dozvao pameti…
Sve u svemu je komično ako uzmemo da je tragičnost figurativna, susret s Penelopom je vrhunac predstave a sve ostalo je bio uvod: On se pretvara u prosjaka i likvidira Penelopine prosce, nije to obična igra riječi jer svi nešto prose ali Odisej ima veće pravo; nije sve kako se čini i Penelopa ga iskušava sve do bračne ložnice, Homer mora privoditi predstavu kraju da ostane donekle uvjerljiv. Još se gospodin Grof divi kako je Homerova formula veličanstvena, pokušao je s nekim guslarima na Balkanu da mu dočaraju ono neponovljivo i naravno da to nije ono pravo; niti je vrijeme isto a guslanje je suviše prozirno, da je on pravi grof sve bi mu jasno bilo. Rajski otočić je ipak nekakvo kopno s jakom morskom projekcijom, grof mora imati svoj posjed a Odisej ne zna gdje pripada; isti problem muči Zeusa unatoč svim prednostima patrijarhata, Atena ga pokušava civilizirati ali ne uspijeva u tome!
Naravno da Psihoanaliza neće ulaziti u duel s Homerom jer bi pokazala koliko prepisuje zadaću, radije će vjerovati Heziodu kao pismenijem mitologu; što se tiče Odisejade ona je rezultat Trojade u strukturi psihe i nešto bi se dalo analizirati, koliko banalizirati to je već stvar ukusa!? Odisej je ipak uzdrmao temelje Olimpa svojim bedastoćama, nakon njegovih hvalospjeva ne mogu ni olimpijci mirno spavati makar i od smijeha; u Ilijadi se pokazao kao Konj koji usko gleda a Odisejada je još jadnija, zamislite jadnika koji ostaje i bez jednog oka a Penelopine prosce tamani kao muhe!? To nije ni za dječje bajke a kamo li za mitove odraslima, svejedno se pronalazi ljepota a sramota odstranjuje.
Doživljaj Homera kao slijepog pjesnika mnoge je zavaralo a što se traži to se nađe, mit je dobra utjeha za bježanje od istine: svi nalazi pokazuju da je Homer mitoman i samo mu treba otoman, tko će koga tretirati to odlučuje titula a Odisej ima titulu mudraca; čak mu drugarstvo nije potrebno i kao sam dovoljno je individualiziran, on može sanjariti i dok hoda a u vodoravnom položaju samo potvrđuje svoje znamenite teze. To nije bez veze jer Odiseju i Sin pomaže, nakon toga je i Otac smiren i kud će bolja idila: ako ćemo pošteno onda dvadeset godina lutanja nije izgubljeno vrijeme, samo se pokazalo ono što je trebalo dokazati; problem nastaje ako sve uzmemo kao san kojeg tek treba tumačiti, ni umjetnička sloboda nije pala s neba ali se može prilagoditi dnevnim potrebama pa tko što voli neka izvoli!
Ono što nedostaje u Homerovom djelu to je tumačenje, zapravo, ono je sadržano ali prikriveno; zašto je skriveno kad nam je potrebno, u tome je cijeli problem na vezama!? Zato što kopnena projekcija nije dovršena a kamo li savršena, nije ni morska ali u zajedništvu su puno bolje: Homeru je potpuno jasno u kom smjeru ide evolucija ali to nije dovoljno za orijentaciju, ono što je bilo ne može se u cijelosti negirati samo zato što je nastalo nešto novo; morska nimfa Tetida najbolji je primjerak vrste sa svim nedostatcima, Posejdon to isto govori na svoj način ali mudrijaši misle da mogu sve nadigrati.
Kad Odisej sagleda jade svojih iluzija onda odlazi u drugu krajnost i postaje Aristotelovac prije Platona, dojadilo mu je da egzistira kao Nitko i želi postati Netko u liku uglednog građanina: cilj ne bira sredstva i on mora likvidirati Penelopine prosce pa makar to bila nova iluzija, nuždom prilika Penelopa prihvaća izazov kad se već toliko žrtvovala; čije su žrtve veće i koliko su stvarne to je manje bitno, iz tog zatočeništva malo će se teže oboje izvući ali na onom svijetu imat će o čemu pripovijedati i Had će naprosto uživati kad otvore duše!
Znači, patrijarhat je sudbina a tu je i Zeus na mukama, koliko mu paše toliko su i bitke neminovne a to baš nije lijepo: njegova je Atena u trendu vremena a on pokazuje određenu rezerviranost u tajnosti intime, ostali olimpijci snalaze se po svome a smrtnici ih samo oponašaju; to je taj moralni Superego u egoističkom okruženju, utoliko gore po praksu što ne ferma teoriju!
Ako je ovo do sada bilo nekome dosadno i to je ljudski, cijenjeni čitatelji ako ste pratili vlastite snove mogli ste uočiti neke tendencije nove: ne može moja malenkost nikome ništa sugerirati ali je marketing podešen tako da može aktivirati vaše nesvjesne reakcije bez obzira tko je u pravu, do Rimskog prava još nismo stigli ali i to će biti uskoro; sad je važno da se bavite tumačenjem snova a pomoć se nudi prema željama, Odisejada vas mora dirnuti ako je Trojada ostala u potisnutom sjećanju kroz maglu!?
Možda će netko sanjati nekakvu Školu i da kasni na nastavu, još je veća mogućnost da plivate prema obali i nikako stići: pogledajte priručnike Psihoanalize da vidite što će vam oni ponuditi a postoje i jednostavnije sanjarice od kojih ispadaju zubi, sve je to Odisej iskusio zajedno s Penelopom iako su bili na odvojenim lokacijama; prostor je prostija stavka od vremena a tu je važna evolucija, ne mora se nitko opterećivati nikakvom teorijom nego neka samo promatra praksu! Naravno da treba promatrati s dva oka i slušati na dva uha ako nam je do sluha, paralelna stvarnost se može uočiti a što je od toga virtualno to sami odaberite: Homer je figurativno slijep a da je gluh nije rečeno ni toliko, naprosto se bavi takvom vrstom umjetnosti da ponire u dubinu duše; što je duša nemojte tražiti u enciklopedijama jer će vas samo zbuniti, budite duhoviti pa nešto smislite svoje!
Najveća je prednost Homerova što je bio nepismen i nije se za ništa fiksirao, čak i kad je kiksirao lakše se korigirao: vidimo da i Odisej mijenja svjetonazor ali ne vidimo kako se dalje ponašao, za Afroditu se može pretpostavljati da će uvijek naći nekakvih čobana na gradskom tržištu ali intelektualci nisu magarci pa će je netko povući za rep; Zeus je priča za sebe jer ima složenu genetiku a tu su i Braća da pomažu u jedinstvu, žene nemaju takvu potrebu jer mogu ono što muškarci ne mogu i u tome je vrhunac dramskog zapetljaja. Odisejada je poučna i za mlađe naraštaje jer kad se ostari sve je kasno, Kronosovo Zlatno doba ni Afrodita nije ozbiljno shvatila a koliko je to za nju dobro neka ona razmišlja!?
Da ne dužimo s Odisejevim jadima jer ih i drugi imaju, treba ići na sintezu svega a Homerov Kod od toga i polazi: ne može se reći da Ilijada i Odiseja nisu jezgrovite ali ih je teško čitati i pamtiti u detalje, pogotovo što su lektori i korektori umiješali prste jer su zapisivači bili slabo pismeni; treba nešto ponuditi što će moći čitati i nepismeni, kad se nacrtaju neke životinje onda će i astrofizika biti jasnija. To je razlog da se pozabavimo horoskopom a možda nekome bude i zabavno, o astrologiji sam napisao posebnu Knjigicu a ovdje će to biti u insertima prilagođenim Homerovoj enigmi; nije u igri naknadno tumačenje Homera nego je njegov Kod nacrtan u originalu, naravno da horoskop sadrži veliko vrijeme u sebi pa treba dobro obratiti pažnju na ono što ima kao i na ono čega nema.
Horoskop ćemo nazvati Homerovom astrofizionomijom u nekakvoj zapadnoj verziji jer ona takva težišno jeste, vidjet ćemo da ni istočne verzije nisu bitno drugačije a to još više govori da je genetski kod univerzalan: tko savlada ovu lekciju ne mora više ni sanjati, ne radi se o težini gradiva nego o paradigmi simbola a i do sada je bilo o tome govora; cijenjeni čitatelji izdržite jer nemate što izgubiti, koliko ćete dobiti to će vam snovi reći!



5. HOMEROVA ASTROFIZIONOMIJA

Horoskop nije pao s neba i treba mu odrediti porijeklo, naravno da postoji razvojni put ali verzija koja je danas u upotrebi ipak je izraz Rimske civilizacije ili mitologije a koja ima naslijeđe iz Grčke civilizacije: u tako širokom zahvatu ne može se sve pripisati Homeru pa ni Heziodu ali pri tumačenju horoskopa treba se služiti svim sredstvima a pogotovo ne treba zanemarivati izvore, u tom smislu Homer ima svoje mjesto u astrologiji puno više nego što igdje piše; može se govoriti o univerzalnom genetskom kodu a Homer je sigurno bliži izvorima, tako je i zvjezdana projekcija jedna među ostalima.
Izvorno, horoskop je mjerač vremena a njegov kružni oblik upućuje na cikluse, dolazi do promjene imena nekim olimpijcima ali to ne znači da se i sadržaj mijenja osim uvjetno: već kod Podznaka vidimo da je to razmeđe između mora i kopna a Homer se uklapa u taj scenarij, prvo polje Ovna je preimenovani Ares u Aries a takva je i sudbina Marsa; to je sin Zeusa i Here iz četvrte generacije olimpijaca a kojeg tek sada spominjemo u novom ciklusu vremena, zanimljivo je da u horoskopu Atene nema ako je ne pronađemo na drugačiji način. Zapravo, polje Ovna i nije pravo kopno nego se odlikuje vatrom a taj simbol prvo treba ispeći pa onda nešto o njemu reći, imajući u vidu da je ispred Podznaka more Riba a da je Mars došao iz Škorpije onda se logički nameće da polje Ovna predstavlja vodenu paru malo jače temperiranu…
Između vodene pare i magle nema bitne razlike a ono što nije maglovito to je Marsova karijera, u procesu pripitomljavanja Ovan podrazumijeva i nekakvog čobanina a to je ženskom rodu pogotovo zanimljivo: Mars je savladao zanat u Škorpiji a to je voda malo dublja od mora Riba ili njezin specifični dio, kako to inače biva, da svaka generacija otkriva toplu vodu erotike, tako i Mars umišlja da je pametniji od svog ćaće Zeusa a upravo treba takav netko na početku ciklusa da cirkus bude zanimljiv. Već smo upoznali Parisa kakav je i još samo treba Helena, može se to pratiti i na olimpijskom nivou jer je inteligencija kod njih superiornija: drugo zvjezdano polje ima oznaku Bika kao slikovitog lika koji odgovara Veneri a to je ona poznata Afrodita, ne samo da se dobro prizemljila nego se čak fiksirala kao Hera u velikoj Aziji!
Sve je to Homeru od nekud poznato a pitamo se od kuda, osim genetskog čuda nema boljeg odgovora; ako se pitamo za kombinacije u vremenu sve su one potencijalno prisutne a manifestirat će se po zakonu vjerojatnosti, tako je Homer mogao i predviđati a najmanje je bitna promjena naziva.
Neki kažu da Afrodita vuče porijeklo iz Afrike a to opet nije bitno jer Venera pokazuje da je sva zemlja pod njezinom dominacijom, nema ona samo lijepo tijelo nego ima i nešto u glavi: kasnije će biti jasnije kad stignemo do zračne Vage, sve to Homer ima u sebi jer svaki spol ima dva pola a kombinacije su nebrojene; binarni sustav je u podlozi kibernetskih procesa a sve ostalo se odvija po principu neodređenosti, jedino se u vremenu stvaraju određene strukture u svojoj promjenjivosti. Zato se nemojte plašiti ono što ćete sada vidjeti, Blizanci su treće zvjezdano polje kao finale dramaturgije na ovom sloju priče: nećete dobiti šizofreniju od suočavanja s takvom stvarnošću nego će to biti prije ako potiskujete, vidimo koliko su Mars i Venera međusobno bliski a istovremeno udaljeni kao nebo i Zemlja; iz Bika je Venera u opoziciji Marsovoj Škorpiji a iz Vage samom Marsu u Ovnu, zašto je tako nije reći lako pa budimo strpljivi!
U Blizancima je vladar Merkur ili prijašnji Hermes, to je onaj glasnogovornik Olimpa koji je bio prisutan kao svjedok kad je Paris odlučivao o Zlatnoj jabuci pred uvaženim Damama: njega je vrijedno zapamtiti jer je javna tajna da je svaka ličnost u rascjepu dok se dobro ne zakrpa, Merkur je šerif i u Djevici a to je promjenjiva zemlja u odnosu na prozračne Blizance; to znači da se može sjediti na dvije stolice kad se mora a ni Venera nije bolja nego je samo ljepša, stižemo na Dno neba a tu treba malo predahnuti…
Četvrto polje je u znaku Raka a shvatite ga kao simbol, vladarica je opet jedna Dama i to u ekstremnom izdanju: za Mjesec se kaže da je simbol ženskog principa a vi uzmite kako hoćete, znamo da je to planeta planete Zemlje ali u astrologiji dobiva odlike vrhunske zvijezde odmah iza Sunca; u horoskopu je ispred Sunca i to u fazi pomrčine ali se tu dobro osjeća, kod nekih istočnjaka je u rangu Sunca ili čak malo više od toga a finalno se dobiju gotovo isti rezultati. Sad vidimo zašto se astrologija i astronomija ne mogu međusobno pomiriti a ima i drugih razloga, bilo kako bilo Homeru sve paše i što gore to bolje: malo ćemo požuriti prema Vrhu neba jer tamo su neki odgovori, u petom polju Lava je Sunce domaćin i još se kaže da je to polje igre; nekima sve izgleda na nečiju igru u horoskopu i oko njega, ako ćemo pošteno psiha je takva ili blizu tome!?
Šesto polje već je spomenuto kao Djevičansko a valjda je tako nešto potrebno onom šizofrenom Merkuru, paradoks je tim veći da je Djevica u opoziciji Ribama a pametni ljudi kažu da su prave djevice ostale u moru: shodno rečenom to više nije puko pretvaranje nego čista gluma, u sličnu zasjedu je upao Odisej na Rajskom otočiću; to nije onaj Kronosov Zlatni raj nego postmodernistički pravac u umjetnosti, provjerite da li još uvijek traje!?
Sedmo polje još je bolje i tu Venera nekome nešto odvaguje, onaj što je pao s Marsa dobit će prvi po zasluzi ali tu je moguća velika varka: Psihoanalizi je ispod časti da se bavi tim vašarom ali kad bi se morala izjasniti onda bi sigurno energetski kalkulirala sudbinu koja slijedi u Škorpiji, erotika ima svoju cijenu i tko je spreman da to plati; kad bi bilo sve u tome onda bi i Homerovo pjevanje zvučalo veselije, opet je zanemaren Morski tjesnac u fizičkoj dužini i psihičkoj dubini!? Za divno čudo da je Pluton s periferije sunčevog sustava došao u Škorpiju jer onaj što je pao s Marsa nije dorastao zadatku, još je značajnije da tajanstveni Had konačno izlazi iz „podzemlja“ a dalje stvarajte svoju priču: ako nemate mašte ponavljajte Homera, u snovima sve piše pa možete proći jeftinije; zbrojite dvije vode i tražite treću, neću vam sve otkriti da ne bude sugestija!
I od Škorpije ima veće čudo a to je Zmijonosac kojeg nema, ima ga u astronomiji ali astrologija s njim ne računa: iz nekih razloga praktičnosti naprosto je uklonjen sa scene, malo se upitajte na čega vas Zmijonosac asocira a u snovima možete ugledati i pravu zmiju ali se nemojte uplašiti; sve je to igra projekcija a svud vlada protekcija, moć jačeg se poštuje a snovi ne misle baš tako!?
Deveto polje morate zapamtiti čak i da nećete, dubinsko značenje ni astrolozima nije jasno a nikome nije kasno da ugleda lulu u zubima: Strijelca shvatite kao svjetionik u magli jer ima neku promjenjivu vatru, nemojte se šokirati da je tu sami Zeus pod imenom Jupiter; astrologija ga diže u nebesa koliko je dobar a zanemaruje svoj grijeh što potiskuje njegovo porijeklo, da li je igra svjesna ili nesvjesna to prosudite sami!?
Nigdje se javno ne govori pa čak ni po kuloarima kako je Zeus sišao s vrha Olimpa jer Zenit horoskopa je na domaku desetog polja, čak ni teorija urote nije dovoljno opravdanje da se o praktičnom činu šuti: očito Rimska mitologija želi reći da od njih svijet počinje, barem ono što je vrijedno pamtiti; može i tako ako se ne dogovorimo drugačije, u svakom slučaju horoskop se ne može razumjeti bez Homera kao ni Homer bez horoskopa! Zašto cjelovita istina nije na cijeni o tome bi se moglo svašta pretpostavljati, isti je slučaj i s tumačenjem snova pa neka svatko provjerava za sebe!
Cijenjeni čitatelji, ako ste dovoljno šokirani devetim zvjezdanim poljem onda vas ne mogu previše iznenaditi vijesti iz desetog polja, tu je neupitni Zenit kao sami Vrh neba: kod Homera je Kronos bio u tihoj opoziciji Zeusu a u horoskopu je to vlastodržac Saturn u nekakvom ženskom Jarcu, formalno pravno u igri je politička rehabilitacija ali ni o tome se ne govori ili se podrazumijeva da je tako uvijek bilo, neka bude kako biti mora ali nemojte se čuditi što su snovi takvi kakvi jesu!
Još se taj Saturn gura i u jedanaesto polje Vodenjaka a tamo je Uran koji jedini nije promijenio ime, valjda ga nitko ne smije dirati da ne eksplodira a možda se još uvijek fuzionira od Velikog praska: takva je praksa a Heziod je nešto naznačio iz davnih dana, Homer je puno konkretniji ako ga nećemo bukvalno tumačiti; Zeus zrači velikim psihičkim nabojem a kao Jupiter glumi nonšalantnu smirenost, mnogi mu zavide na njegovoj sreći a samo on zna kako mu je!?
Konačno, u dvanaestom polju Riba je završetak starog i početak novog kruga, nadam se da priča nije bila duga a ostalo su varijacije za kombinirane asocijacije: Neptun je bivši Posejdon a već znamo njegovu sudbinu vodozemca, možda je u međuvremenu postao zemljovodac kao Uranov vodonoša; u svakom slučaju dvije su projekcije temeljne a stvarnost se siluje na jednoumlje, u igri je dominantna paradigma dok se ne pokaže drugačije!?
Ako je Homerova astrofizionomija dobila jasnije konture onda vrijeme nije izgubljeno, može se govoriti o prvom Homeru kao originalnom i drugom kao izvedenom ali im je puno toga zajedničkoga: genetika ne može bitno da odstupa u ljudskoj vrsti bez obzira na prostor i vrijeme, nije slučajno originalni Homer blizak moru u umjerenoj klimi a ima ih više sličnih njemu; važno je pitanje što je s Atenom kao ženom da je u horoskopu nema, nema još nekih značajnih olimpijaca kao što nema ni Zmijonosca!? U igri simbola kao i snova važno je uočiti i ono čega nema a po nekakvoj logici bi trebalo biti, može zvučati paradoksalno da je Atena stvorila horoskop a pomagao je Apolon kao vrhunski prorok: nije bitno čija Atena i čiji Apolon ali je Homer dao ideju, to je ta univerzalnost genetike izražena simbolima; vladajuća paradigma temelji se na jednoznačnosti znakova i to ima svrhu za ograničene potrebe, sve preko toga je silovanje stvarnosti gdje trpi i umjetnost a snovi o tome stalno cvile!
Pogledajmo neke odlike Homerove iz perspektive horoskopa a što prije toga nije bilo dovoljno uočljivo ili barem istaknuto, sad nije u prvom planu tumačenje cjeline horoskopa nego ono što je nužno za Homera: Zeusa snažno pritišću tragovi prošlih generacija a istovremeno želi da se otrgne iz tog kruga sudbine, tradicija astrologije govori da je Jupiter drevni vladar Riba a to upućuje koliko mu je brat Neptun blizak; Jupiter je malo više odmakao od mora možda samo fizički a psihički je pod nejasnim dojmovima, u tom smislu i Had izbjegava skupštine Olimpa a kao Pluton se fokusira na užu specijalizaciju i znamo koju. U novom projektu Atena dobiva drugačiji smjer ozbiljenja i ona je to ozbiljno shvatila, nije u igri prosta reinkarnacija nego je cilj kreacija koja je bliža realnosti kako latentno tako i manifestno.
Ares Mars štiti poredak jer ne zna za bolji, kaže se da je vezan za glavu ali njegovo nije da slobodno misli a kamo li da fantazira nego da djeluje po navikama: kako se navike nauče to nije predmet ove rasprave ali Marsu nije Vaga po volji pa sadrži dio protesta kao i njegovi prethodnici, nije ni Veneri sve svejedno pa se i ona mora donekle kontrolirati; Jupiterovo uzmicanje na nižu stepenicu dugo je kulminiralo u tom smjeru da je završni čin ostao gotovo ne zapažen ili bez većih posljedica po njega i okolinu, opet je u igri vanjska manifestacija a unutarnji naboj psihe je pod velom tajne. Zanimljivo je da astrologija govori o prilično dobrim odnosima između Jupitera i Mjeseca a to se za Zeusa i Heru ne bi baš reklo, znači da je u igri politika s novom strategijom i taktikom a treba priznati da su i okolnosti promijenjene: više nisu u opoziciji pa neka Saturn o tome vodi brigu, moglo bi se govoriti o starom i novom Jupiteru a što se tiče Venere pozicije su ostale gotovo iste.
Mogu se registrirati još neke zanimljivosti tko je što dobio i izgubio a sve to djeluje na Homerovu psihu, ni genetski Kod nije isti u vremenu ali više po pitanju nijansi: formalno je Saturn najviše avanzirao a sadržajno nije baš tako, prilično je ocrnjen u astrologiji i pravo je čudo da je došao na Zenit horoskopa; za razliku od njega Jupiter je formalno izgubio ali je dobio na autoritetu i ukupnoj omiljenosti, negdje dobiješ negdje izgubiš i sve je tu negdje. Za Veneru je rečeno da ima prilično stabilan rejting iako je tek u horoskopu otkriveno da sjedi na dvije stolice, kakve će to posljedice imati u buduće to ne zavisi samo od nje; mogao bi i Merkur da skrati svoj jezik jer ga nitko ne shvaća ozbiljno, toliko je promjenjiv da i kad laže zaboravi što kaže.
Kod Mjeseca je najveća drama jer je ta Dama u izraženim ekstremima, to se može pratiti svakog mjeseca od crnila praznine do blještavila punoće: reklo bi se da je Mjesecu uvijek dobro a neke činjenice govore drugačije, to da je planeta planete daleko je od prave zvijezde ali ima nekakav čudan monopol i još se govori o nevidljivom Mjesecu; da može biti u rangu Sunca to astronomija nikako ne prihvaća pa da kako zbrojimo istočnu i zapadnu astrologiju, i Homer je naslutio da ima puno toga nevidljivoga!? Postoji nešto još gore o čemu se javno šapuće, nije opasno jer se sporo odvija ali za proročanstvo daje materijala: Mjesec se polagano udaljava od Zemlje i time gubi snagu privlačnosti, svega tri centimetra godišnje ali je trend nezaustavljiv; postoje ozbiljne pretpostavke da je u neka davna vremena snaga Mjesečevog privlačenja na Zemlji bila petnaestak puta jača nego danas, čak su i piramide građene po mjesečini a ne po žarkom suncu iako je Mjesec djelovao i po danu!
Sad neka si misle astrolozi što kažu astronomi, nije li značaj Mjeseca isforsiran baš zato što gubi na značaju: jedno je nevidljiva strana Mjeseca a drugo je nevidljivi Mjesec u cjelini, to je tema i za filozofski diskurs a okrugli stolovi bave se pitanjima od puno manjeg značaja. U Homerovo vrijeme Posejdon je bio veliki autoritet na Olimpu a horoskop ga stavlja na zadnje mjesto i ne samo to, nekako se cijela era Riba proglašava sumnjivom za ljudski razum a to je zato što astrologija ne razumije Homera pa time i horoskop krivo tumači: morska projekcija se ne može negirati tako lako upravo u cilju boljeg života na kopnu, Odisejeve mudrolije najbolje pokazuju pogrešnost pristupa; i Homer je osjećao problem što evolucija nije brža po nekim pitanjima ali to ne znači da se mirio s postojećim, Atena je vrhunski krik žene koje nema!?
Što se tiče Urana od njega kreće diferenciranje vrste a Heziod to pripisuje Geji, najbolje ih je uzeti u zajedništvu i to još u moru: Homer je primjereno istakao morsku nimfu Tetidu ali isto tako Zeusovu rezerviranost prema Tetidi kao modelu u vječnosti, Odisej je banalizirao dubinu problema a ni suvremena scena nije bolja; kakav god da jest horoskop ukazuje na ranjiva mjesta ove civilizacije a to je činio i originalni Homer na malo drugačiji način, tumači horoskopa se udaljavaju od simbola prema znakovima a tako postupaju i prema Homeru.
Ako uviđamo kakva je tendencija do sada, nužno se nameće pitanje o budućnosti, da li je postignut vrhunac ciklusa na kopnu i kakva je perspektiva?! Globalizacija bi mogla značiti da se širenje u prostoru privodi kraju i čak se govori o potrebi oslobađanja prostora od prekobrojnih, to neće ići tako lako a slabo se nudi alternativa: planiranje nataliteta nigdje nije uspjelo i svud izmiče kontroli, ili ga je previše ili premalo a upravo oni koji bi najviše mogli najmanje čine; dobivaju se stari bogataši i mlada sirotinja, nije sve u tome jer je i klima klimava. Nauka je sklona kloniranju i pod parolom kvalitete potura se kvantitet, u Homerovo vrijeme bila je druga vrsta problema ali ljepota je uvijek na snazi: sve je to lijepo dok se ne uvidi i drugo lice simbola, zato je Homer stalno obrtao ratnu sreću a ni u miru nije drugačije.
Što još reći o Homerovoj astrofizionomiji a da bude sažeto i poučno?!
Atena je Homerova specijalna Anima koja može slobodno da šeta u prostoru i vremenu kao što se duša seli u razna tijela, ne mora se ni seliti nego da istovremeno pokriva mnoštvo individua: to je taj genetski inženjering još iz Homerovih vremena tako da je Mit istinit, Atena je horoskop inteligentno dizajnirala a sebe nije isticala osim za posebno upućene u tajnu; Jupiter je dobio zasluženo mjesto kad je već službeni tvorac Atene, to astrolozima nije rečeno dok sami ne zaključe igru hormona. Atena je u ilegali i formalno ne postoji, Apolona nema a ni on nije mijenjao ime, Zmijonosca nema i to je vrhunac komedije! Kad se tumači Homerovog horoskopa budu pitali čega ima svega, onda će im doći iz pete u glavu koji simboli nedostaju da slika bude kompletna: svaka je istina djelomična dok ne postane cjelovita, kome je stalo do analitičkih dijelova Sebstva ne smije pratiti snove jer ta kombinacija dovodi do razaranja Uma!
Umjetničke duše posebno su osjetljive na nedosljednost u slobodi mašte, nije lako biti umjetnik a to Homer najbolje zna: kad je Zeus cijepao vlastitu glavu to je čak i olimpijcima bilo smiješno a istina je sasvim drugačija samo je nisu znali tumačiti, Zeus je stalno u rascjepu kao Merkurovi Blizanci i tek kad je uspio da postane jedinstven stvorio je Atenu; taj prvi eksperiment nije uspio kako treba jer je Atena pokazivala muške manire i glumila nevinu Djevicu, išla je na doradu po formuli horoskopa kojeg je paralelno stvarala, kad horoskop bude kako treba onda će se i Ona pojaviti. To je logički krug da se iskupi dug prema Homeru, mnogi su dužni a neki malo više: o tome će se govoriti u posebnom poglavlju a vama cijenjeni čitatelji preporučujem da ne ostajete dužni vlastitim snovima, u igri je pravi grijeh i nema mjesta za smijeh; tko izda sebe taj je nitko i ništa, dužničko ropstvo je logična posljedica žmirenja po danu!
Ne može Atenu zamijeniti Minerva jer ona ne vidi po danu a ono što vidi po noći ne razumije, to je zato što ne cijeni stariju genetiku samog Homera nego otkriva toplu vodu koja se davno ohladila: Helena jeste žena ali po ljepoti se proslavila, već se tada pokazalo da kao žena nije baš naročita a njezina ljepota ne zaslužuje tolike žrtve; to je bilo diskretno upozorenje samoj Afroditi a ni Venera ne mijenja politiku koju je naučila, može Ona primjenjivati kontracepciju kakvu hoće ali je sama koncepcija problematična. Hera i Atena su interesne saveznice protiv Afrodite dok je u horoskopu izražena konkurencija između Mjeseca i Venere, međusobno se bore kao lavovi u areni a to i jeste Atenin cilj; ženska solidarnost nije dovoljna na tržišnoj utakmici, psihička energija pronalazi puteve koji nisu ni fizičarima jasni!?
Patrijarhat se mora boriti za opstanak dok god postoji matrijarhat pa su i bitke neminovne, u tome je filozofski Bitak dok se ne pokaže drugačije: horoskop prikazuje zakočenost evolucije a bez Atene pogotovo, o tome je Homer davno pjevao i nekad su ga razumjeli; izlazak iz mora bio je veliki evolutivni skok a nakon toga je uslijedio šok koji i danas traje, znači da sam izlazak nije bio toliko stresan koliko prateće posljedice. Rodna ideologija neće ništa pomoći da se teren sanira ali nužda ne bira sredstva, nasilje stvara nasilje i tako u krug.
Najveća je tajna Homerov identitet a Homer upravo govori o problemu identiteta kao i horoskop, nema bitne razlike između individualnog i kolektivnog jer svi podliježu istoj genetskoj strukturi: tek je razlika među suprotnim spolovima narušila ravnopravnost, Trojanski rat je pokazao da su muškarci magarci a Helena uživa u tome da se za nju bore; može to izgledati kao napuhana umjetnička mašta ali ljepoti nigdje kraja i do kud će nas borba dovesti, grad ima svoju ljepotu a robotizacija je još ljepša no što će biti sa živim ljudima? Klimatizacija se može provoditi u zatvorenom prostoru a nije li to bijeg od stvarnosti, Troja je pokazala drugo lice ljepote grada pa tako i robovanje istoj a Helena još uvijek ima izlaznu strategiju: to je samo zato što je navodno Zeusova kćerka a Homer se na isti način poigrao i s Afroditom, homerolozi nikako da shvate što je izvorno u cijeloj priči!?
Kronosovo Zlatno doba duboko je utisnuto u ljudsku genetiku i to kad je Mjesec bio puno privlačniji, budna svijest zaboravlja nešto važno u maglovitoj predstavi a to je prevaziđena stepenica vodozemaca i nikakvi zidovi ne pomažu: da su Ahejci bolje osmotrili okolinu Troje mogli su Bitku prije dobiti, očito im se nije žurilo u vlastite zidine jer znaju što ih tamo čeka. Ratnici i robinje mogu trajno ratovati samo ako imaju odgovarajuću logistiku, problem je s olimpijkama koje traže ženska prava i tako će ih Rim dobiti za sebe: znao je Homer i za taj scenarij a njegovom Zeusu odgovara pozivanje na privatno pravo, ljepota se može kupiti pa nastupa borba za novce kad već ovce nisu zanimljive; Jupiter gleda svojim očima kako se Dame sada ponašaju, naprosto se nude da intelektualce zalude svojim čarima!
Da li se išta promijenilo u temeljnom vektoru, pita se Homer iz nove perspektive? Nemaju svi muškarci viška novca za klasičnu erotiku pa isti postaju transvestisti , nisu ni žene toliko tražene a to im ubija moral i tješe se između sebe: s druge strane, prirodni ljudi imaju problem s viškom nataliteta a tko će svima ugoditi, Homer hoće reći da nitko nije dokučio pravu prirodu čovjeka; horoskop lijepo kaže da ženama treba više muškaraca a ne da se ponašaju kao trutovi, kako da ih bude više kad i dalje ginu u ratovima?! Tim više, Homer kažnjava neposlušne i tu nema izuzetka, razne teorije proizvod su njegove formule a drugo je pitanje tko je što tko razumio od toga: uvijek je netko manje ili više dužan Homeru jer on je svud prisutan, sad ćemo ispitivati Grčki dug kao posebno eklatantan primjer; ako ni oni ne razumiju Homera onda ih nije šteta, možda im je ovo upozorenje da prate vlastite snove jer tamo Homer često boravi!


6. GRČKI DUG

Grčka je Homerova domovina i red je da se upitamo što im je ostavio u amanet, ne samo sada nego od vajkada: Grčka je lijepa kao sama Helena i svi se za nju otimaju, nekad su tamo svi bili Heleni dok se nije pojavila konkurencija na tržištu; kad je Zeus počeo kočiti uzbrdo sve je krenulo nizbrdo, zapravo On je otpustio kočnice i radio je tko što hoće! Neki su širili kulturu prema Rimu a mnogi su otišli puno dalje, vremenom se mijenjalo središte Rimskog carstva a danas postoji više centara moći: paradoks je tim veći da su Grci zaboravili sami na sebe pa tako i na Homera, tuđi im stručnjaci pričaju kakvo blago imaju a oni ne vjeruju vlastitim očima; dok su vjerovali olimpijcima išlo je kako tako, kad su otkrili da na Olimpu nikog nema nastala je dilema što dalje činiti!?
Prosto rečeno, filozofi im pomutili pamet! Traganjem za Bitkom potisnuli su prave bitke, žene su svrstali u rang robova a to nije demokratski ni za robovlasništvo: puno je ranije Kronos rehabilitiran samo se nije otvoreno govorilo, tek je kao Saturn progovorio u horoskopu; Zeus je znao što će biti i na vrijeme se izmakao, kasnije se svi žale Jupiteru da nisu tako nešto očekivali ali sudbina je neumoljiva. Bilo je i drugačijih ideja ali ljepota je uvijek prevagnula, čak i kad je Tales rekao da je sve u vodi oni su se i dalje držali kopna: naravno da je kopno čvršći teren ali zamke na putu su nebrojene, sličnosti znaju zavarati pa tako i razlike ostaju maglovite; kopnena projekcija odnosi pobjedu i to je u redu do određene granice, Grci čak izvoze svoje ideje po cijelom svijetu a drugi na tome prave biznis.
Da ne idemo u detaljnu povijest kao Heziod, može se nešto i preskočiti a važno je uočiti smjer vektora, Grci nisu zaboravili da su pomorska zemlja pa su brodovima izvozili što su stigli: da ne idu nazad prazni uvozili su ono što im treba ali strogo vodeći računa o ljepoti, njihov Onazis smatrao se mudrijim od bivšeg Aristotela i tako je ucviljena Žaklina stigla u grčko podneblje; kad je dotični vidio što šta košta povukao se na onaj svijet a masovna raja treba plaćati dugove, ne treba bukvalno tumačiti da je baš tako bilo nego je oponašanje mnoge koštalo iznad platežne moći i tako su kamate prešle glavnicu. S pravom neki kažu da su Grci izigrani ali ne treba zanemariti da su i sami kumovali, dok su izvozili ljepotu svoje Helene do tada im je dobro išlo; kad su počeli uvoziti tuđu ljepotu onda su vidjeli svoje, ne baš odmah nego kad su dugovi nagomilani.
Budimo pošteni, cijenjeni čitatelji, da sudbina ima umiješane prste, zar Homer nije jasno rekao da ljepota ima svoju cijenu, drugo je trgovina na internom tržištu a sa strancima treba biti oprezan: ne radi se o tome da treba zagovarati autarkiju nego je problem ako se ne cijeni ono što se ima, pogledajte poznata imena u svijetu koji se bave Homerom i nabrojite tko je iz Grčke; da li im je netko kriv što drugi cijene Homera više nego oni, još je veći grijeh što drugi ne mogu doprijeti do Homera kao što bi oni mogli i trebali! Zar pravda ne postoji koliko god je teška, davno je Zeus rekao da će se sjećati njegovih riječi kad jednom siđe s Olimpa: Had je otišao čak u podzemlje a vidimo da je u horoskopu aktivan, Neptun talasa već milenijima a još uvijek nije shvaćen značaj Precezije a kamo li značenje!?
Ovaj mali izlet može poslužiti da se Grčki dug ubrzano otplati ali treba povlačiti inteligentne poteze, svijet je pun dugova pa može i drugima pomoći: kao prvo, treba se prestati zaduživati a dugovi se mogu reprogramirati, jeste da kamate ubrzano rastu ali to je stvar dogovorne ekonomije; drugi je korak brendiranje onoga što se ima a Homer je neprocjenjive vrijednosti, ima sličnih više a o njima neka piše onaj tko je nadležan. Nisam nadležan za Homera ali sam veliki poklonik njegovog djela, mnogo mu dugujem i to otplaćujem kako znam: družimo se u snovima a tko ne vjeruje neka provjerava, još uvijek mi je enigma što je sve želio reći s Gradskom kapijom; proganja me ideja s nekakvim akvarijem pa ako može tko pomoći, u igri su i Mjesečeve mijene a treba pogoditi frekvenciju!?
Nevidljivi Mjesec mora postati vidljiv prije ili kasnije i tu bi feministkinje mogle odigrati odlučujuću ulogu a ne da se samo svađaju s muškarcima, trebaju i muškarci dati nešto originalno ugledajući se na Homera: umjesto što su pogled usmjerili u dubine svemira neka se više fokusiraju oko sebe, u Grčkoj se ima što vidjeti iako nisam tamo bio; lokaciju Troje treba dobro snimiti iz zraka i cijeli put do Sparte, vrhove Olimpa i Parnasa treba spojiti pravom linijom jer tu se krije Proročanstvo. Odisejeva Itaka nije dovoljno locirana pa Kreta može poslužiti za ponovno kretanje u nepoznato, cijele turističke flote mogle bi imati posla ali ne treba nikome ništa sugerirati nego neka svatko stvara svoju predstavu; agresivni marketing često radi protiv sebe a Homer je pažljivo planirao i nijansirao glavne koordinate, gdje je sve Helena plovila lađom na vjetar to je tema za umjetnički studij.
Menelaj ima kćerku Hermionu a Odisej sina Telemaha i sasvim je moguće da su pravili planove o budućem prijateljstvu u predahu između ratovanja, to što je Odisej malo kasnio u povratku kući dalo je vremena za razna nagađanja: napisao sam scenarij o povratku Helene gdje je ta tema ozbiljno razmatrana, tim više što je i Odisej bio Helenin prosac a tko je ispao veliki konj to se prepušta slobodi umjetničke mašte. U Grčkoj bi moglo biti umjetnika na svakom koraku samo da zavrnu rukave, olimpijski sportovi puno koštaju a ovo je čisti profit: samo se prate Homerove note a ostalo diktira genetika, radi to ona i bez njega ali treba održati umjetničku visinu; turistički brodovi mogu stvoriti ugođaj virtualne stvarnosti a po noći da se osjeti olimpijska atmosfera, zapravo olimpijci su intenzivni u svemu samo ne vole raditi.
Ako smo dešifrirali dio Homerovog koda kako treba onda je ostalo lakše, do Egipta je daleko ploviti a može se nešto improvizirati na licu mjesta: Paris je sigurno imao svile na lađi jer na koji štos bi Helenu dobio, rijeka Nil daje duplu žetvu pa treba i ovdje ubrzati; lađa se ljuljuška i vjetar ih donese u Troju, znamo da su obnovljivi izvori energije bolji nego fosilni ostatci. No međutim, energija se ne obnavlja uvijek kako treba pa je nužno čekati povoljne okolnosti, sad bi i fosili dobro došli samo ako su silni: znači, crpe se zadnje rezerve jer to ljepota zaslužuje, Paris će pasti na bojnom polju ali će ući u pjesme, nije sve u tome jer glavni junaci treba da se okušaju na megdanu; Ahil će srediti Hektora i time je finale na pomolu, nakon toga Ahil će istrčati predaleko ali to ne utječe na ukupni rezultat Bitke.
Nakon svega, Odisej se usudi hvaliti kako je on zaslužan za pobjedu a Homerova formula više je nego jasna, Helena je polovično sredila Parisa i Hektora a nitko da joj kaže hvala: Menelaj i njegov Brat dobili su Rat, na kućnom pragu Agamemnona će srediti Helenina sestra Klitemnestra sa svojim ljubavnikom ali to je kolateralna žrtva u miru pa se ne računa. Pravi mudrac je Menelaj pa bi i filozofi mogli nešto od njega naučiti, pustio je Helenu da bude oteta jer su podesili Kod na istu frekvenciju: tu nisu potrebne velike priče kad se dvoje razumiju kao jedno, kako će Menelaj dalje proći i to je Homer predvidio; Sparta će zaratiti s Atenom kao dojučerašnjim saveznikom, cilj ne bira sredstva dok je Helena u formi!
Mogla je Grčka osvojiti cijeli svijet da nisu počeli dovoditi tuđe ljepotice, neki Aleksandar pokušao je sam osvajati ali je istrčao predaleko za svoje mogućnosti: opet nisu poslušali svog Homera jer bez Anime sreće nema, mnogi su umjetnici pali na bojnom polju kad su pogrešno pročitali koja je nimfa prava; Odisej je prosjak a to nije pravi junak, Menelaj je gospodin čovjek jer ne vjeruje u teoriju urote dok se ne pokaže koliko je praktična!
Ako ovo odstupa od dosadašnjih tumačenja Homera po svojoj bajkovitosti, ima nešto i ozbiljnije, Zeus posjeduje jaku genetiku a to znači da se bavi i intelektualnim vještinama a ne samo da se zabavlja: Helena je poslužila u eksperimentalne svrhe i Zeus ne žali što se pretvarao u bijelog labuda kod njezine mamice Lede, njegova Hera još je ledenija ali zato na Afroditu uvijek može računati kao „priznatu“ kćerku; Homer je sav dvosmislen a njegovi tumači silom traže jedan smisao, i Merkur se osigurava dvoličnim izjavama pa tako drži šizofreniju pod kontrolom.
Što se tiče Psihoanalize, Gčka treba otvoriti pravu Akademiju koja može poslužiti i za druge profile stručnjaka: kod Homera se ima što analizirati a ne da se izmišlja sinteza, još kad se doda originalnost onda je marketing pravi; bistra izvorska voda može se prodavati kao lijek, može i kamenje kao dokaz da je po njemu Homer hodio. Modni kreatori neka se natječu ali Grčka mora imati inicijativu, Helenin kostim je na prvom mjestu pa tek onda Evin: za Parisa se zna kud pripada a Menelaj zaslužuje trofejne rogove, treba misliti i na olimpijce jer oni ljepotu ne vide kao sramotu pa da je moraju maskirati; Saturna treba ukrasiti rogovima od divokoze jer on nije obični Jarac, umjetnici najradije vole vidjeti Veneru golu a to se može riješiti i prozirnom zavjesom s tim da Herina bude do zemlje a na račun toga kod Venere skratiti.
Tako sam zamislio u mom Filmu ali neka kreatori kažu svoje, trebaju i likovi nešto govoriti a tu se već može otvoriti međunarodni natječaj za one koji plate učešće: tragedije ne dolaze u obzir jer to ni Homer ne voli, kod njega se pjeva i kad se gine a nakon toga još više; to što se Ahil predomislio nije mjerilo stvari, nije ni morska nimfa Tetida pokazala sve što može. Povijest budućnosti tek treba da se piše bez potiskivanja, kad se to ucifra na starogrčkom pismu mora da djeluje Kao original: putujuće pjesnike obavezno vode njihove Anime ali ne moraju oni gledati što one rade, nije to lutajuća prostitucija nego turistička atrakcija i tako treba napisati na engleskom jeziku.
Nudističke plaže služe samo za strogo ciljane predstave a to je kritični izlazak iz mora, tada je i Homer oslijepio od neviđene ljepote: opet ne treba bukvalno tumačiti pa su dovoljne sunčane naočale da se ne vidi tko kud gleda, fine dame ne smiju ići same nego da jedna drugu pokriva dok ne uhvate zaklon; puno je stranih turista a ne znaju oni domaće običaje, zato neka plate u naprijed za sve grijehe koje imaju u glavi. Psihoterapeuti ne moraju vući otomane nego je dovoljan bilo kakav ležaj, kad se centrira ravnoteža u vodoravnom položaju to je kao u moru: u moru se mogu praviti i djeca bez ozbiljnih posljedica, tako je i Kronos nekad radio i svima je bilo lijepo; na kopnu treba da se roštilja jer mirisi utječu na apetit, tko jednom posjeti Grčku neće je zaboraviti do nove prilike!
Ovo su samo neke ideje ali ne treba od toga praviti idealizam, ozbiljna literatura može se distribuirati i putem interneta a bitno je da se zna od kud dolazi: autorski honorari idu na otplatu kamata a ono glavno tek slijedi: prodaju se pusti otočići na neograničeno vrijeme, kad Grčka povrati suverenitet onda se udare porezi na imovinu pa tko voli neka izvoli zadržati svoja prava; nije to ništa novo jer tako se radi i u ostatku svijeta, samo treba biti originalan na vrijeme.
Atenu treba staviti u karantenu i kod nje se dolazi na ispovijed, obzirom da ostaje nevidljiva, njezin kostim nije bitan: ta se usluga posebno plaća jer se dobiva i proročanstvo u paketu, u igri je ekstraprofit direktno iz genetskog Koda a to može svatko provjeriti samo treba znati čitati vlastite snove; sad Grčka može imati problem sa suficitom pa se može odriješiti kaiš, kad svijet vidi to čudo svi će se klanjati Homeru! Reklo bi se da je sve Kao na filmu a prije će biti da je film Kao stvarnost, što je od toga realnost neka bude tema za novu znanost kad je bude!?
Upravo će Akademija postaviti pitanje nove znanosti bez umjetnosti jer umjetnost treba netko tumačiti a znanost bi trebala biti dovoljna sama sebi, ljudi su odgovorna bića i mogu se o svemu dogovoriti: ako se dogovori da je genetski Kod temeljito univerzalan onda nestaju spekulacije o parcijalnim istinama, eventualno se mogu formirati i forsirati odvojeni studiji za žene i za muškarce; žene su već krenule a muškarci, po običaju, kasne, inače se muškarci svud petljaju ali kad su oni u pitanju onda, iz nekog razloga, ostaju nedorečeni kao sami Homer. Treba poći od radne teze da muškarcima žene vladaju a žensko Pismo ispisano je muškom rukom, nije to rezultat rata među suprotnim spolovima nego je takva politika među polovima unutar spola; na vanjskom planu bude svakakvih nakaradnosti ali i to je ljudski, Grčka će ponuditi konsenzus o nenapadanju a sve ima svoju cijenu!
Dubljim sagledavanjem, tako i Homer govori, On je priznao da je heterosmislen a Stručnjaci ga silom žele ugurati u neki tim i to, po mogućnosti, kao individualca: to se može postići jedino u formi tjelesnog dok je psiha puno složenija u svojoj dvojbenosti, kad fizika shvati pojam duše onda nema problema! Had je mogao suditi dušama smrtnika upravo kad tijelo postaje nebitno, kasnije uviđa da je i to kasno i zato u horoskopu sudi živim smrtnicima: time Venera nije jedina koja odvaguje ali nije sve vidljivo prostom oku pa ni mikroskopu, ne može Mjesec toliko mijenjati svoju prirodu a da to ne utječe na umjetnost i zato sve treba uzeti s rezervom; ako se govori o relativizmu onda je to čisto vremenska tvorevina, ono što jest moglo bi da ne bude!?
Onaj prvi Aristotel forsirao je jednoumlje dok je drugi Aristotel otišao u drugu krajnost, valjda su Grci zaslužili da dobiju uravnoteženog mislioca Kao što je Homer: oni su ga imali ali nisu znali njegovu vrijednost, sad nemaju što izgubiti a mogu puno dobiti; neka vjeruju barem svojoj Ateni jer je i ona transmutirala, u međuvremenu je sakupila mudrosti Rima i Beča pa zar to nije dovoljno za novi početak!? Grčki dug prema stranim bankama je čisto tehničke prirode a puno je dubiozniji onaj prema Homeru, to je sasvim logično jer i Homer želi imati svoj identitet: Proročište u Delfima je centralni simbol okupljanja a tamo će zasjati i nova Ifigenija, nije se ni Eletra klasično elektrizirala nego Eros ima svoje zakone kretanja; nećemo otkrivati sve tajne jer će onda snovi opet biti zaobiđeni, trebaju se svi uključiti kojima je do sreće stalo!
Ono što se može reći to su rodbinske veze između Saturna i Venere a mnogima nije poznato njihovo strukturiranje, naravno da Mjesec trpi i s te strane a Jupiter drži fige u džepu: treba pošteno priznati da je i Homer maglovit bez horoskopa, zato ne treba žaliti sredstva da zvjezdarnica bude na vrhu Olimpa dok astrolozi mogu sipati iz rukava svoje utiske; bitno je zaposliti sve potencijale a Homeru je najmanje stalo do rata, bitke u miru su ono što traje a turizam je prava Škola za nepismene.
Ljudi idu na more da se odmore ali ni to nije više kao prije, sunce brzo zagrijava da voda isparava a ledenjaci se tope: treba to netko objasniti a Homer je stručnjak za sve, zapravo zašto idu na more oni koji su od njega nekad pobjegli; opet ne treba bukvalisati nego je riječ o genetskoj evoluciji, nije lekcija savladana i u tome je cijela priča! To je dodatna šansa za Grčku da pokaže tko je kome dužan i koliko, njihova Helena osvajački je nastrojena i treba vidjeti koji dio svijeta nije globaliziran: Sparta je samo izvorni primjer kako je to išlo a sve kreće s Krete, otoci su prvo svratište morskih nimfi kao i nimfomana; ne bi se Odisej plašio da nema putra na glavi, ako grijeh pretvorimo u smijeh onda se može postići ljekovita terapija!
Bilo je ovako a o tome Heziod pojma nema kao ni Bečlije na otomanu, more se zapjenilo od krvi i tako je nastala Afrodita: znači da je plavo more postalo crveno a u crnom sve završava, Homer ima čiste ruke jer sve je to prije njega učinjeno ali puno sanja pa pogodi ono što treba; od kad se izašlo na nudističke plaže puno se laže jer svatko traži svoj profit od biznisa, Hera recimo hoće cijelu Aziju i onda Zeus ispadne sitni diktator, naravno da i Venera ima svoje apetite i tako je Grčka došla u dugove nečijom politikom!? Treba Helenu vratiti na početne pozicije i utvrditi propozicije olimpijskog takmičenja, ne može ona biti u prednosti za nekoliko koraka kad su junaci znoj prolijevali ali srećom da je to bilo u vodi pa su rane brže zacijelile; Ahilu su otkrili ranjivo mjesto ali sve je to igra riječi, njegova Anima pamti da je bila u ropskom položaju a to se i kasnije potvrđuje!
Animusi su tajno bratstvo za sebe pa neka vidi tko treba da se stidi, neće više biti Gospodina ni Gospođe nego zajednički roditelji navodnog grijeha: to je već opipljiv primjer ravnopravnosti a ne da se vodi spolna politika, nije Helena marila za muškarce nego da bude na glasu kad je već lijepa u stasu a šminka čini ostalo. Sve ima svoje granice izdrživosti a Grčka i ne zna gdje su joj granice jer se proširila po cijelom svijetu, nije korektno da samo neki plaćaju dugove i gdje je tu solidarnost: malo je kriv i Paton jer je dozvoljavao svakakve ideje a svijet je to prihvatio bez kritičke kritike, dok je bila vojna hunta znalo se gdje su granice demokracije; anarhija je najgora diktatura i tu je Rimsko pravo u pravu, ne treba svakome dati ni za pravo a to je već stvar politike.
Ima se u Grčkoj što naučiti ali treba i učitelja, onaj Ahilov Prijatelj bio je gori od njega a tako su i završili: učitelj je Homer a može biti i učiteljica istovremeno, Ono poznaje sve tajne mikro i makro svijeta; srednji rod se kloni ekstrema a još uvijek ima širok raspon obuhvaćanja, Mi se nalazimo u središtu horoskopa i zar to nije zorna predstava!? Nema se vremena čekati da klima sve razori, treba i Čovjek mrdnuti repom: Čovjek je istovremeno muško i žensko a to se nitko nije sjetio osim Homera, i u moru je tako bilo ali manje ekstremno; neka to bude udarni slogan za Homerov marketing, sve je u grču dok Grčka ne pokaže što može!?
O Homerijadi sam napisao scenarij za cijelu TV seriju a ne znam da li će ugledati svjetlo dana, bio bih zadovoljan da Povratak Helene doživi premijeru a dalje kako bude: Homera treba oponašati u nastavcima jer nam je dao početne akorde, ne mora svačiji jezik biti umjetnički jer se sadržaj može izraziti i na drugačiji način a da ne treba dodatno tumačenje; olimpijci i smrtnici jedno su te isto i tako se od politeizma može stvoriti monoteizam, nije ni monogamija tajanstvena koliko izgleda samo ako priznamo da poligamija kolo vodi u nekim sektorima podjele rada!?
Za početak treba krenuti od mora i kopna a toga Grčka ima, vodozemci su hit prošlosti i budućnosti a Neptun je živi svjedok da mu tako dođe: jeste malo maglovit ali to je od isparavanja vode, dobro je dok je tako pa bude i kiše; voda život znači a Čovjek nije nastao od riba nego od žaba, to samo govori da je horoskop Homerovo djelo a on se uvijek majmunira da bude zabavan. Tako je i Darwina naveo na tanak led ali nije ni to vrhunac drame, suvremeni Čovjek se žuri da potroši fosilna goriva u par stoljeća a to je još veće majmuniranje: ono što je kumulirano milijardama godina treba da stvori Veliki prasak jer takva teorija lijepo zvuči, opet je Sunce u polju igre i nema grijeha nego smijeha; obnavljanje energije samo govori kome se žuri a to je već Homer kritizirao, ljudska psiha je talac ljepote!
Ako ovo nije razumljivo ili ne zvuči transparentno, pokušajmo novi trzaj, ništa nije tako dobro da ne bi moglo biti i bolje: ako je Helena razorila građanski život Troje, na način da su to učinili njezini kavaliri s jedne i druge strane, da li će ona stati na tome; njezina Sparta učinit će velike probleme jednoj Ateni i ne samo njoj, za Heleninu ljepotu mora se stalno boriti jer to je uvjet njezinog opstanka. E sad, Helenina ideologija nije prosta mitologija i ona prodire dalje, to što će Rim slomiti Spartu nikome ništa, bitno je da život ima smisao pod zastavom ljepote! No, osim što ljepota ima i svoje drugo lice ili naličje, treba poći od pretpostavke da ljepota ima i dublji smisao kao zov u nepoznato: to je ono na čemu Homer posebno inzistira barem u mojem doživljaju, ljepota može biti i ljepša a da nikome ne škodi!
Ako i Grčka slično doživi Homera onda smo došli do zajedničkog jezika, naravno da to ne mora biti masovni slučaj ali barem da netko pokrene inicijativu: volio bih čuti za nekog grčkog autora kako tumači Homera, ako će ponavljati ono što je već poznato onda neka i dalje duguju; možda bi i Pariz trebao nešto reći za Parisa ali to još uvijek ne oslobađa Grčku od duga, bilo kako bilo Homer je u fokusu ove priče. Ne bilo kakav nego originalni Homer, i ljepota Helene mora biti originalna kakva je i Afrodita nekad bila: to je uvjet bez kojeg se ne može pa tko voli neka izvoli, školska lektira je prevaziđeno štivo u uvjetima sofisticiranog inženjeringa; Homer je i to imao u vidu jer kako bi Ahil mogao i s konjima pričati, mnogo je simboličkih dosjetki a od njih treba stvoriti inteligentni mozaik!



7. PSIHOSINTEZA JEZGROVITE GENETIKE

Možda ovaj podnaslov nije dobro odabran uz najbolje namjere ali za kraj treba nešto reći od onog što rečeno nije, želi se naglasiti da genetika utječe na psihu a što je s obrnutim smjerom međuzavisnosti? Moguć je i treći vektor koji istovremeno utječe na psihu i genetiku pa se stvara trokut i treba znati kako ga orijentirati, opet je Homer nezaobilazan s Trojanskim ratom pa treba svaku scenu pažljivo tumačiti a horoskop je pomoćno sredstvo: nisu time snovi zanemareni nego do njihove tajne upravo treba stići, simboli imaju dvojnu strukturu ali nešto ih povezuje u cjelinu; scena kad Helena hoda po gradskim zidinama snima se iz donjeg rakursa, u produženom pravcu prema nebu stiže se do Mjeseca makar kao zamišljenog simbola ženskog principa…
Sad horoskop zbunjuje pozicijom Mjeseca na Dnu neba a znamo da Helena nikad nije tako nisko pala, nije ni Afrodita s neba pala nego je iz morskih dubina poletjela u neslućene visine: zapravo, Mjesečeva sila privlačenja oscilira a diferencija u mehaničkom ponavljanju je nevidljiva pa se čini zanemariva; sve bi to nekako držalo vodu da čudo piramida ne postavlja dodatna pitanja, Homeru je još zanimljivije kako olimpijci lete bez pogona i zašto pate od visina!? Može Saturn simbolizirati patrijarhat ali to nije originalno rješenje, za matrijarhat se ne kaže ni toliko nego samo da je nešto nevidljivo: cijenjeni čitatelji, očekivali ste gotovi recept a tek se pitanja postavljaju, neki kažu da su prava pitanja temeljno oružje filozofije jer daju pola odgovora.
Istini za volju, takav je i Homer, samo gleda da ostane nedorečen a toliko ga hvalim, pa zar nije mogao reći kako je Helena oteta i valjda je bio netko od svjedoka: ostavlja nas da sami pretpostavljamo a nije se ni feministkinjama zamjerati, ako je stvarno Menelaj otišao na Kretu pa valjda nije sva dvorska straža s njim krenula; u slučaju da je to Menelajev naum onda scenarij izgleda sasvim proziran, rekao je Heleni da prema Gostu bude ljubazna u svakom pogledu a to je moglo biti samo za vrijeme punog Mjeseca! I Afrodita je odigrala svoje ali njezin favorit Paris se nije proslavio, možda njega nitko i ne žali ali sad postaje još mutnije: nije li sami Zeus namjestio svojoj kćerki Heleni da bude dobrovoljno oteta pa su svi zadovoljni, ako je istina i blizu tome onda ni Zeus nije bolji!?
Ono što jest nije da nije ali zašto je baš tako a ne drugačije, takvo pitanje nije postavljao prvi ni drugi Arostotel a Homer je za svako Zašto imao svoje Zato ali je problem što neće da postavlja beskonačna pitanja: kao da hoće reći „uzmi ili ostavi“ a takav je i Mjesec mušičav u svojim mijenama, ipak mnogo toga upućuje da Mjesec utječe na sve zemaljsko pa čak i da dolazi do postupnih promjena koje se nekako kompenziraju da navike traju; nemojte mi zamjeriti na ovakvoj općenitosti jer po tom pitanju ni znanost nije preciznija, astrologija nešto naslućuje ali i za nju slabo tko ima sluha. Ipak bih tipovao na letačke sposobnosti olimpijaca a to znači još iz pradavnih vremena, u međuvremenu su sve više boravili na zemlji a valjda su postali teži sami sebi: ni gradske zidine nisu bile samo u funkciji obrane od neprijatelja nego i od vjetrova pa čak i od morskih valova, svud ima svega i kako odvojiti iluziju od realnih mogućnosti!?
Nemojte cijenjeni čitatelji brinuti da je tema skrenuta u neželjenom pravcu ili raspršena, Homer poznaje formulu prirode ali mi ne poznajemo Homera: lutanje je nužno potrebno da bi uhvatili Homerov takt, ljepota Helene hoće reći i nešto što nije lijepo ili se samo tako pričinja; zapravo u čemu se sastoji ljepota ako već ljubav nije moguće definirati?! Sklad i harmonija su fraze kao i zadovoljstvo ako ne pronađemo dublji smisao, zar ima smisla propitivati i samu smisao ako je i to jedna od fraza?!
Bez obzira da li ima smisla razbijati glavu o smislu, fokusirajmo se na ono što je do sada rečeno jer sve drugo još je manje smisleno na ovom sloju priče, tek nakon sažimanja možemo uviđati eventualne greške u koracima. Kao prvo, kolektivni duh ili arhetip kod Homera je stalno prisutan jer drugačije ne može biti u slučaju tako inteligentnog stvorenja, isti taj arhetip može se doživjeti individualno kao budno zapažanje i snovi: budna svijest radi na višoj frekvenciji i troši više energije a Trojanski rat je veliki potrošač, baš zato morali su se i odmarati u nekakvoj proporcionalnoj jednadžbi pa su ratnici intenzivno sanjali; Helena je sanjala za sebe a svi ostali opet za sebe ali je Helena bila češća tema čak i kod Ahila koji kaže da se nije za nju borio, priče su jedno a sve ima nekakav uzrok u nečemu.
Fizika polova određuje spol i tu dileme nema, Helena pak diktira ratnicima da njezin dominantni pol bude u središtu pažnje i to se dešava uz svu različitost nijansi: oni u Gradu imaju povremeni kontakt s okolinom i to u dvojnoj namjeri, pokazat će se da je to dvosjekli mač; prihvaćaju bitku s prvenstvenim ciljem da za to vrijeme doture energente u Grad, inače čemu zidine ako će se stalno boriti!? Homerova formula ubrzo pokazuje neravnopravnu igru, kako u pogledu energenata tako i drugih elemenata: logistika se ne rješava pritiskom na dugme ali može neko vrijeme produžavati iluziju, Helena je ubačeni agent a to bitno mijenja odnos snaga među polovima; znači da je Paris ispao konj i ne samo on, to će Odiseju dati ideju da im podmjeste Konja.
Sad se vraćamo na ono što je bilo prije Trojanskog rata, kod Homera sve ima svoje mjesto u poretku figura: manje su bitni tehnički detalji kako je Helena oteta ali je živa istina da su Menelaj i Paris konji, svjesno ili nesvjesno, a Helena je rasna kobila u kopnenoj projekciji Bitka; ako se tako čitaju simboli onda to svakoga boli, u slučaju uljepšanih znakova ostaje puno toga nevidljivoga. Ahila je majka Tetida kupala u moru da postane junak na kopnu i naravno da je morao imati ranjivo mjesto, ukupni kontekst se mijenja pa ništa nije kao prije a očekivanja su drugačija: turistička putovanja na more ne mogu ništa pomoći u tome čak ni na nudističkim plažama, možemo se jedino prisjećati Homera kako je on to sve preživio; od Zeusovog postupnog silaska s Olimpa pa do udaljavanja Mjeseca od Zemlje, među nama rečeno, to još uvijek traje a posljedice pogotovo.
Ako ovo ima nekakav smisao onda treba smisliti kakav je nastavak Formule, kasnije gradovi otvaraju kapije svemu i svačemu a zidine su turistička atrakcija: da li je pronađeno rješenje za vječnost ili barem za neko solidno vrijeme, logistika se osigurava pomoću jeftine energije a gravitacija masovne psihologije privlači ostale; mnogo toga upućuje na idilu kakva je nekad bila u moru, čudno je da ljudi još uvijek tragaju za izgubljenim identitetom a zar nije bio cilj da nitko nikog ne poznaje kako bi se oslobodili nekih arhetipova?!
Homer je morao i o tome misliti jer mu je genetski Kod omogućavao da vidi u budućnost, razaranje Troje bilo je u više navrata i to su arheolozi uredno posložili a još uvijek neki sumnjaju da li je tamo grad ikad postojao kao i znamenita Bitka: može se to dokazati na drugi način a ta paradigma je na djelu, oko Morskog tjesnaca stvoren je Grad jedinstven na svijetu a o tome je zapravo Homer pjevao samo ga Nitko nije razumio; taj Grad ima bogatu prošlost a budućnost je maglovita kao i svemu ostalome na ovom svijetu, nekad se za žene borilo muški a više se ne zna tko je protiv koga!?
Kada je Odisej počeo iskazivati strah prema morskim nimfama to je bio znak za uzbunu, na Rajskom otočiću se pokazalo da je gore nego što je mislio: kod kuće ga dočekaše Penelopini prosci a baš je Žena poštena, jedva je sačuvao živu glavu u Ratu pa još i kod kuće mora da se bori s tim prokletim muškarcima; što je koga briga da li je on živ i kakve to veze ima, ako je kuća njegova onda nije tuđa a toliko će i Zeus potvrditi svojim autoritetom sile!? Tako je ako je a izgleda da nije, od kud se zna da je nešto njegovo ako ne može dokazati: nisu imali ni papirusa ali su morali provesti hitno opismenjavanje, još gore je prošao bivši vojskovođa Agamemnon a Menelaj je samo sretan što je Sparta bila Helenina pa se nije pozivao na neko iluzorno pravo posjeda; tako je bolje nekad ne imati nego imati goluba na grani, da ne bi plakao Homer je prestao pjevati a njegov Zeus neka misli kakva mu je sudbina!?
Cijenjeni čitatelji, može netko opet misliti da je ovo skretanje od teme velikog Grada a mala Troja je razorena, pa ono što je maleno nije ni vrijedno da postoji jer se svi poznaju i još su nekakva rodbina a tako je to i na selu: treba stvoriti idilu sličnu Kao u moru a Morski tjesnac je zaštitnik Grada, nema tu kapije kao u stara vremena nego moralna pravila reguliraju život; patrijarhat opet doživljava procvat a Rim se osigurava i s pravom na papiru, matrijarhat nitko ne dovodi u pitanje jer se zna što kome pripada. Ima nasilnih muškaraca pa treba i njima stati na rep, tek kad priznaju da nisu muškarci onda su kako treba: već kod Homera je bilo sumnjivo da on naginje malo ovamo pa tamo, tko bi rekao koliko je dalekovidan u svom žmirkajućem pretvaranju; on je znao što će biti da bude pa se na vrijeme prestrukturirao, njegov Zeus shvatio je poruku Autora i kao Jupiter sasvim solidno izigrava slobodnog umjetnika!
O natalitetu neka brinu oni koji propisuju prava i dužnosti a genetski Kod ima svoja pravila, Homer je slušao unutarnji glas dok je u vanjskom svijetu svatko svakome vuk pa ovce nikako pobrojati: čobanin Paris je kasno shvatio lekciju a njegov baja Hektor ni tada, naravno da se Ahil ne bi junačio drugom prilikom ali treba čekati svoju šansu: duša je vječna pa će negdje završiti ako ne zaboravi stari zavjet, Istambulska konvencija novi je izazov na staru temu; tko ne vjeruje ima se priliku uvjeriti prije ili kasnije, da bude jasnije Homer je u Troji pokazao tko je koji! Ahil je oblačio ženske haljine ali mu nije pomoglo jer ima nešto i muškosti, Helena se nije tim bavila nego je skrivala svoj muški pol: za koga je Mjesec manje vidljiv to bi trebali dokazati stručnjaci kad bi htjeli reći, možda će pričekati dok se Mjesec još malo udalji!?
Vidimo da je problem identiteta višestruk a temeljni uzrok vuče porijeklo iz mora, kad bi se to jasno privelo razumu onda bi se našla i odgovarajuća rješenja: ovako je sve polovično a negdje i manje od toga, jadna djeca pored takvih roditelja a Psihoanaliza ih dodatno zbunjuje; Homer je imao svoj pogled na svijet a neki kažu da je bio slijepac, mogu mu svašta pripisati ali im ne daje mira u snovima. Već je rečeno da polovi i spolovi nisu isto ali to nije dovoljno za usklađeno djelovanje, prvo treba znati što se hoće a tek onda vidjeti što se može: Zeusu je bilo jasno što hoće ali to je zadržao za sebe, Heri je jasno što može pa to drži za sebe; javna tajna izbila je na vidjelo a nije se imalo nešto novo vidjeti, rodni pojam za ženu i muškarca je Čovjek unutar sisavaca kao vrste. Žena i muškarac uzeti odvojeno su spolovi, biološki i društveno a svaki spol sastoji se od polova, paradoks je u tome da do Čovjeka nikako stići a upravo taj identitet je najpotrebniji u kopnenoj stvarnosti!
Još u svoje vrijeme Homer je konstatirao to nesretno biće koje samo gordo zvuči, prvi ni drugi Aristotel nisu odgonetnuli tu zamku a za rješenje enigme treba i nešto treće: Zeus je barem iskazao želju koliko god nerealnu ali ostali nisu učinili ni toliko, Jupiterovo koketiranje s Mjesecom pruža nejasnu nadu za mogući dogovor od epohalnog značaja; astrologija to pripisuje tradiciji a da ni sama ne zna što se time želi reći, Homer je dovoljno tradicionalan ali ga ni u moderno vrijeme nitko ne shvaća ozbiljno. Još je Homer znao da materijala zgotovljenog ima ali monopol vlada u podjeli rada i u tome je blokada evolucije, Homeru je sve jasno a horoskop potvrđuje njegovu misao na način kako to simboli čine!
Sfinga iz Tebe odgonetnuta je samo po jednoj dimenziji Čovjeka a to je linearno vrijeme, Edip je nagrađen za taj dio mudrosti a istovremeno kažnjen puno više: cikličko vrijeme još je značajnije kao sinteza fenomena a za Psihoanalizu to je nedokučivo, tako je Edipov kompleks proglašen za patološki bez dovoljnog razloga; grijeh je tim veći što se to pripisuje samo djeci a stariji slučajevi puno su teži, tako je i Elektra ispala žrtva okolnosti jer se elektriziranje tumači jednosmjerno i opet u negativnoj konotaciji. Kakve rezultate daju takve dijagnoze neka kažu Stručnjaci ako im je za vjerovati, to više nije ni biologistički pravac u psihologiji nego pusta mehanika fizike: jezgrovita genetika ima dva načina strukturiranja a u ostaloj prirodi to može biti jednoobrazno, horoskop lijepo prikazuje da je u središtu dominantno muško ili žensko a polaritet kruga trebao bi biti suprotnog naboja.
Što bi sve trebalo pa nije ali treba priznati da je u moru puno veća demokracija, tamo se ne traži dlaka u jajetu nego se cijeni umjetnička sloboda: na kopnu su izraženija pravila ponašanja jer je i elektromagnetizam okoline takav, zato je i ljepota više na cijeni a vrijednost ocijenite sami, cijenjeni čitatelji!? Struja svjesnog i nesvjesnog funkcionira po istom zakonu samo je selekcija informacija drugačija, nećemo još i cenzuru pozivati na odgovornost jer grubo zvuči: kad se opredjeljujemo između DA i NE onda je potreban dovoljan razlog, nesvjesno poštuje odluke budne svijesti do određene granice a onda postaje sve kritičnije; kad je Ahilov prijateljski Učitelj istrčao predaleko onda nije trebao još i On da učini istu glupost, nesvjesne sile nisu ga branile kad to ne zaslužuje.
Homerovo tumačenje sudbine nije fatalno u značajnom dijelu, i psiha je odgovorna kako čita samu sebe i sve oko sebe: Zeus strogo pazi da ne izaziva sudbinu više nego što mora a Jupiter nastavlja tu tradiciju, odnosi s Mjesecom diktirani su silaznom putanjom za oboje nešto milom a nešto silom; tu je i astrologija zbunjena jer puno toga nije kao prije dok se navike drže tradicionalnog arhetipa, dinamika procesa isto je sudbina i samo je pitanje kako uskladiti korak!? Venera uporno inzistira na ljepoti jer to je njezino glavno oružje, problem nije u tome nego šminka koja uz to ide: premazi potiskuju ono što nije lijepo a to je i Homer uočio, Helena je zadržala ljepotu i u zatočeništvu a to je sumnjivo u sveopćoj nestašici!?
Znači da istina ima svoju ljepotu koliko god bila bolna, u tome je vrijednost simbola kao što je Homer: konkretna originalnost je neponovljiva u vremenu ali zato vrijeme nudi bezbroj originalnih mogućnosti, nije svrha Homerovog Koda da bi mu se samo divili nego je puno važnija originalna akcija; imamo ogledni primjer vrijedan pažnje a tu je i horoskop kao značajna pomoć prilikom tumačenja snova, koliko će budna svijest time profitirati to se može svatko uvjeriti!
Cijenjeni čitatelji, valjda je bilo dovoljno utvrđivanja gradiva pa svatko neka odluči što mu je činiti, odlučio sam da ovo objavim na internetu a moguće je i u klasičnoj formi: nema misterije ako bude i čudnih snova, Homeru je vrijeme najmilija hrana pa će valjda i Fizika to nekad shvatiti; opet je psiha u igri a to je energija posebne kvalitete, živi bili pa se uvjerili!


Zahvaljujem se na Vašoj pažnji kakva god da je bila!!!