SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić


5. HOMEROVA ASTROFIZIONOMIJA

Horoskop nije pao s neba i treba mu odrediti porijeklo, naravno da postoji razvojni put ali verzija koja je danas u upotrebi ipak je izraz Rimske civilizacije ili mitologije a koja ima naslijeđe iz Grčke civilizacije: u tako širokom zahvatu ne može se sve pripisati Homeru pa ni Heziodu ali pri tumačenju horoskopa treba se služiti svim sredstvima a pogotovo ne treba zanemarivati izvore, u tom smislu Homer ima svoje mjesto u astrologiji puno više nego što igdje piše; može se govoriti o univerzalnom genetskom kodu a Homer je sigurno bliži izvorima, tako je i zvjezdana projekcija jedna među ostalima.
Izvorno, horoskop je mjerač vremena a njegov kružni oblik upućuje na cikluse, dolazi do promjene imena nekim olimpijcima ali to ne znači da se i sadržaj mijenja osim uvjetno: već kod Podznaka vidimo da je to razmeđe između mora i kopna a Homer se uklapa u taj scenarij, prvo polje Ovna je preimenovani Ares u Aries a takva je i sudbina Marsa; to je sin Zeusa i Here iz četvrte generacije olimpijaca a kojeg tek sada spominjemo u novom ciklusu vremena, zanimljivo je da u horoskopu Atene nema ako je ne pronađemo na drugačiji način. Zapravo, polje Ovna i nije pravo kopno nego se odlikuje vatrom a taj simbol prvo treba ispeći pa onda nešto o njemu reći, imajući u vidu da je ispred Podznaka more Riba a da je Mars došao iz Škorpije onda se logički nameće da polje Ovna predstavlja vodenu paru malo jače temperiranu…
Između vodene pare i magle nema bitne razlike a ono što nije maglovito to je Marsova karijera, u procesu pripitomljavanja Ovan podrazumijeva i nekakvog čobanina a to je ženskom rodu pogotovo zanimljivo: Mars je savladao zanat u Škorpiji a to je voda malo dublja od mora Riba ili njezin specifični dio, kako to inače biva, da svaka generacija otkriva toplu vodu erotike, tako i Mars umišlja da je pametniji od svog ćaće Zeusa a upravo treba takav netko na početku ciklusa da cirkus bude zanimljiv. Već smo upoznali Parisa kakav je i još samo treba Helena, može se to pratiti i na olimpijskom nivou jer je inteligencija kod njih superiornija: drugo zvjezdano polje ima oznaku Bika kao slikovitog lika koji odgovara Veneri a to je ona poznata Afrodita, ne samo da se dobro prizemljila nego se čak fiksirala kao Hera u velikoj Aziji!
Sve je to Homeru od nekud poznato a pitamo se od kuda, osim genetskog čuda nema boljeg odgovora; ako se pitamo za kombinacije u vremenu sve su one potencijalno prisutne a manifestirat će se po zakonu vjerojatnosti, tako je Homer mogao i predviđati a najmanje je bitna promjena naziva.
Neki kažu da Afrodita vuče porijeklo iz Afrike a to opet nije bitno jer Venera pokazuje da je sva zemlja pod njezinom dominacijom, nema ona samo lijepo tijelo nego ima i nešto u glavi: kasnije će biti jasnije kad stignemo do zračne Vage, sve to Homer ima u sebi jer svaki spol ima dva pola a kombinacije su nebrojene; binarni sustav je u podlozi kibernetskih procesa a sve ostalo se odvija po principu neodređenosti, jedino se u vremenu stvaraju određene strukture u svojoj promjenjivosti. Zato se nemojte plašiti ono što ćete sada vidjeti, Blizanci su treće zvjezdano polje kao finale dramaturgije na ovom sloju priče: nećete dobiti šizofreniju od suočavanja s takvom stvarnošću nego će to biti prije ako potiskujete, vidimo koliko su Mars i Venera međusobno bliski a istovremeno udaljeni kao nebo i Zemlja; iz Bika je Venera u opoziciji Marsovoj Škorpiji a iz Vage samom Marsu u Ovnu, zašto je tako nije reći lako pa budimo strpljivi!
U Blizancima je vladar Merkur ili prijašnji Hermes, to je onaj glasnogovornik Olimpa koji je bio prisutan kao svjedok kad je Paris odlučivao o Zlatnoj jabuci pred uvaženim Damama: njega je vrijedno zapamtiti jer je javna tajna da je svaka ličnost u rascjepu dok se dobro ne zakrpa, Merkur je šerif i u Djevici a to je promjenjiva zemlja u odnosu na prozračne Blizance; to znači da se može sjediti na dvije stolice kad se mora a ni Venera nije bolja nego je samo ljepša, stižemo na Dno neba a tu treba malo predahnuti…
Četvrto polje je u znaku Raka a shvatite ga kao simbol, vladarica je opet jedna Dama i to u ekstremnom izdanju: za Mjesec se kaže da je simbol ženskog principa a vi uzmite kako hoćete, znamo da je to planeta planete Zemlje ali u astrologiji dobiva odlike vrhunske zvijezde odmah iza Sunca; u horoskopu je ispred Sunca i to u fazi pomrčine ali se tu dobro osjeća, kod nekih istočnjaka je u rangu Sunca ili čak malo više od toga a finalno se dobiju gotovo isti rezultati. Sad vidimo zašto se astrologija i astronomija ne mogu međusobno pomiriti a ima i drugih razloga, bilo kako bilo Homeru sve paše i što gore to bolje: malo ćemo požuriti prema Vrhu neba jer tamo su neki odgovori, u petom polju Lava je Sunce domaćin i još se kaže da je to polje igre; nekima sve izgleda na nečiju igru u horoskopu i oko njega, ako ćemo pošteno psiha je takva ili blizu tome!?
Šesto polje već je spomenuto kao Djevičansko a valjda je tako nešto potrebno onom šizofrenom Merkuru, paradoks je tim veći da je Djevica u opoziciji Ribama a pametni ljudi kažu da su prave djevice ostale u moru: shodno rečenom to više nije puko pretvaranje nego čista gluma, u sličnu zasjedu je upao Odisej na Rajskom otočiću; to nije onaj Kronosov Zlatni raj nego postmodernistički pravac u umjetnosti, provjerite da li još uvijek traje!?
Sedmo polje još je bolje i tu Venera nekome nešto odvaguje, onaj što je pao s Marsa dobit će prvi po zasluzi ali tu je moguća velika varka: Psihoanalizi je ispod časti da se bavi tim vašarom ali kad bi se morala izjasniti onda bi sigurno energetski kalkulirala sudbinu koja slijedi u Škorpiji, erotika ima svoju cijenu i tko je spreman da to plati; kad bi bilo sve u tome onda bi i Homerovo pjevanje zvučalo veselije, opet je zanemaren Morski tjesnac u fizičkoj dužini i psihičkoj dubini!? Za divno čudo da je Pluton s periferije sunčevog sustava došao u Škorpiju jer onaj što je pao s Marsa nije dorastao zadatku, još je značajnije da tajanstveni Had konačno izlazi iz „podzemlja“ a dalje stvarajte svoju priču: ako nemate mašte ponavljajte Homera, u snovima sve piše pa možete proći jeftinije; zbrojite dvije vode i tražite treću, neću vam sve otkriti da ne bude sugestija!
I od Škorpije ima veće čudo a to je Zmijonosac kojeg nema, ima ga u astronomiji ali astrologija s njim ne računa: iz nekih razloga praktičnosti naprosto je uklonjen sa scene, malo se upitajte na čega vas Zmijonosac asocira a u snovima možete ugledati i pravu zmiju ali se nemojte uplašiti; sve je to igra projekcija a svud vlada protekcija, moć jačeg se poštuje a snovi ne misle baš tako!?
Deveto polje morate zapamtiti čak i da nećete, dubinsko značenje ni astrolozima nije jasno a nikome nije kasno da ugleda lulu u zubima: Strijelca shvatite kao svjetionik u magli jer ima neku promjenjivu vatru, nemojte se šokirati da je tu sami Zeus pod imenom Jupiter; astrologija ga diže u nebesa koliko je dobar a zanemaruje svoj grijeh što potiskuje njegovo porijeklo, da li je igra svjesna ili nesvjesna to prosudite sami!?
Nigdje se javno ne govori pa čak ni po kuloarima kako je Zeus sišao s vrha Olimpa jer Zenit horoskopa je na domaku desetog polja, čak ni teorija urote nije dovoljno opravdanje da se o praktičnom činu šuti: očito Rimska mitologija želi reći da od njih svijet počinje, barem ono što je vrijedno pamtiti; može i tako ako se ne dogovorimo drugačije, u svakom slučaju horoskop se ne može razumjeti bez Homera kao ni Homer bez horoskopa! Zašto cjelovita istina nije na cijeni o tome bi se moglo svašta pretpostavljati, isti je slučaj i s tumačenjem snova pa neka svatko provjerava za sebe!
Cijenjeni čitatelji, ako ste dovoljno šokirani devetim zvjezdanim poljem onda vas ne mogu previše iznenaditi vijesti iz desetog polja, tu je neupitni Zenit kao sami Vrh neba: kod Homera je Kronos bio u tihoj opoziciji Zeusu a u horoskopu je to vlastodržac Saturn u nekakvom ženskom Jarcu, formalno pravno u igri je politička rehabilitacija ali ni o tome se ne govori ili se podrazumijeva da je tako uvijek bilo, neka bude kako biti mora ali nemojte se čuditi što su snovi takvi kakvi jesu!
Još se taj Saturn gura i u jedanaesto polje Vodenjaka a tamo je Uran koji jedini nije promijenio ime, valjda ga nitko ne smije dirati da ne eksplodira a možda se još uvijek fuzionira od Velikog praska: takva je praksa a Heziod je nešto naznačio iz davnih dana, Homer je puno konkretniji ako ga nećemo bukvalno tumačiti; Zeus zrači velikim psihičkim nabojem a kao Jupiter glumi nonšalantnu smirenost, mnogi mu zavide na njegovoj sreći a samo on zna kako mu je!?
Konačno, u dvanaestom polju Riba je završetak starog i početak novog kruga, nadam se da priča nije bila duga a ostalo su varijacije za kombinirane asocijacije: Neptun je bivši Posejdon a već znamo njegovu sudbinu vodozemca, možda je u međuvremenu postao zemljovodac kao Uranov vodonoša; u svakom slučaju dvije su projekcije temeljne a stvarnost se siluje na jednoumlje, u igri je dominantna paradigma dok se ne pokaže drugačije!?
Ako je Homerova astrofizionomija dobila jasnije konture onda vrijeme nije izgubljeno, može se govoriti o prvom Homeru kao originalnom i drugom kao izvedenom ali im je puno toga zajedničkoga: genetika ne može bitno da odstupa u ljudskoj vrsti bez obzira na prostor i vrijeme, nije slučajno originalni Homer blizak moru u umjerenoj klimi a ima ih više sličnih njemu; važno je pitanje što je s Atenom kao ženom da je u horoskopu nema, nema još nekih značajnih olimpijaca kao što nema ni Zmijonosca!? U igri simbola kao i snova važno je uočiti i ono čega nema a po nekakvoj logici bi trebalo biti, može zvučati paradoksalno da je Atena stvorila horoskop a pomagao je Apolon kao vrhunski prorok: nije bitno čija Atena i čiji Apolon ali je Homer dao ideju, to je ta univerzalnost genetike izražena simbolima; vladajuća paradigma temelji se na jednoznačnosti znakova i to ima svrhu za ograničene potrebe, sve preko toga je silovanje stvarnosti gdje trpi i umjetnost a snovi o tome stalno cvile!
Pogledajmo neke odlike Homerove iz perspektive horoskopa a što prije toga nije bilo dovoljno uočljivo ili barem istaknuto, sad nije u prvom planu tumačenje cjeline horoskopa nego ono što je nužno za Homera: Zeusa snažno pritišću tragovi prošlih generacija a istovremeno želi da se otrgne iz tog kruga sudbine, tradicija astrologije govori da je Jupiter drevni vladar Riba a to upućuje koliko mu je brat Neptun blizak; Jupiter je malo više odmakao od mora možda samo fizički a psihički je pod nejasnim dojmovima, u tom smislu i Had izbjegava skupštine Olimpa a kao Pluton se fokusira na užu specijalizaciju i znamo koju. U novom projektu Atena dobiva drugačiji smjer ozbiljenja i ona je to ozbiljno shvatila, nije u igri prosta reinkarnacija nego je cilj kreacija koja je bliža realnosti kako latentno tako i manifestno.
Ares Mars štiti poredak jer ne zna za bolji, kaže se da je vezan za glavu ali njegovo nije da slobodno misli a kamo li da fantazira nego da djeluje po navikama: kako se navike nauče to nije predmet ove rasprave ali Marsu nije Vaga po volji pa sadrži dio protesta kao i njegovi prethodnici, nije ni Veneri sve svejedno pa se i ona mora donekle kontrolirati; Jupiterovo uzmicanje na nižu stepenicu dugo je kulminiralo u tom smjeru da je završni čin ostao gotovo ne zapažen ili bez većih posljedica po njega i okolinu, opet je u igri vanjska manifestacija a unutarnji naboj psihe je pod velom tajne. Zanimljivo je da astrologija govori o prilično dobrim odnosima između Jupitera i Mjeseca a to se za Zeusa i Heru ne bi baš reklo, znači da je u igri politika s novom strategijom i taktikom a treba priznati da su i okolnosti promijenjene: više nisu u opoziciji pa neka Saturn o tome vodi brigu, moglo bi se govoriti o starom i novom Jupiteru a što se tiče Venere pozicije su ostale gotovo iste.
Mogu se registrirati još neke zanimljivosti tko je što dobio i izgubio a sve to djeluje na Homerovu psihu, ni genetski Kod nije isti u vremenu ali više po pitanju nijansi: formalno je Saturn najviše avanzirao a sadržajno nije baš tako, prilično je ocrnjen u astrologiji i pravo je čudo da je došao na Zenit horoskopa; za razliku od njega Jupiter je formalno izgubio ali je dobio na autoritetu i ukupnoj omiljenosti, negdje dobiješ negdje izgubiš i sve je tu negdje. Za Veneru je rečeno da ima prilično stabilan rejting iako je tek u horoskopu otkriveno da sjedi na dvije stolice, kakve će to posljedice imati u buduće to ne zavisi samo od nje; mogao bi i Merkur da skrati svoj jezik jer ga nitko ne shvaća ozbiljno, toliko je promjenjiv da i kad laže zaboravi što kaže.
Kod Mjeseca je najveća drama jer je ta Dama u izraženim ekstremima, to se može pratiti svakog mjeseca od crnila praznine do blještavila punoće: reklo bi se da je Mjesecu uvijek dobro a neke činjenice govore drugačije, to da je planeta planete daleko je od prave zvijezde ali ima nekakav čudan monopol i još se govori o nevidljivom Mjesecu; da može biti u rangu Sunca to astronomija nikako ne prihvaća pa da kako zbrojimo istočnu i zapadnu astrologiju, i Homer je naslutio da ima puno toga nevidljivoga!? Postoji nešto još gore o čemu se javno šapuće, nije opasno jer se sporo odvija ali za proročanstvo daje materijala: Mjesec se polagano udaljava od Zemlje i time gubi snagu privlačnosti, svega tri centimetra godišnje ali je trend nezaustavljiv; postoje ozbiljne pretpostavke da je u neka davna vremena snaga Mjesečevog privlačenja na Zemlji bila petnaestak puta jača nego danas, čak su i piramide građene po mjesečini a ne po žarkom suncu iako je Mjesec djelovao i po danu!
Sad neka si misle astrolozi što kažu astronomi, nije li značaj Mjeseca isforsiran baš zato što gubi na značaju: jedno je nevidljiva strana Mjeseca a drugo je nevidljivi Mjesec u cjelini, to je tema i za filozofski diskurs a okrugli stolovi bave se pitanjima od puno manjeg značaja. U Homerovo vrijeme Posejdon je bio veliki autoritet na Olimpu a horoskop ga stavlja na zadnje mjesto i ne samo to, nekako se cijela era Riba proglašava sumnjivom za ljudski razum a to je zato što astrologija ne razumije Homera pa time i horoskop krivo tumači: morska projekcija se ne može negirati tako lako upravo u cilju boljeg života na kopnu, Odisejeve mudrolije najbolje pokazuju pogrešnost pristupa; i Homer je osjećao problem što evolucija nije brža po nekim pitanjima ali to ne znači da se mirio s postojećim, Atena je vrhunski krik žene koje nema!?
Što se tiče Urana od njega kreće diferenciranje vrste a Heziod to pripisuje Geji, najbolje ih je uzeti u zajedništvu i to još u moru: Homer je primjereno istakao morsku nimfu Tetidu ali isto tako Zeusovu rezerviranost prema Tetidi kao modelu u vječnosti, Odisej je banalizirao dubinu problema a ni suvremena scena nije bolja; kakav god da jest horoskop ukazuje na ranjiva mjesta ove civilizacije a to je činio i originalni Homer na malo drugačiji način, tumači horoskopa se udaljavaju od simbola prema znakovima a tako postupaju i prema Homeru.
Ako uviđamo kakva je tendencija do sada, nužno se nameće pitanje o budućnosti, da li je postignut vrhunac ciklusa na kopnu i kakva je perspektiva?! Globalizacija bi mogla značiti da se širenje u prostoru privodi kraju i čak se govori o potrebi oslobađanja prostora od prekobrojnih, to neće ići tako lako a slabo se nudi alternativa: planiranje nataliteta nigdje nije uspjelo i svud izmiče kontroli, ili ga je previše ili premalo a upravo oni koji bi najviše mogli najmanje čine; dobivaju se stari bogataši i mlada sirotinja, nije sve u tome jer je i klima klimava. Nauka je sklona kloniranju i pod parolom kvalitete potura se kvantitet, u Homerovo vrijeme bila je druga vrsta problema ali ljepota je uvijek na snazi: sve je to lijepo dok se ne uvidi i drugo lice simbola, zato je Homer stalno obrtao ratnu sreću a ni u miru nije drugačije.
Što još reći o Homerovoj astrofizionomiji a da bude sažeto i poučno?!
Atena je Homerova specijalna Anima koja može slobodno da šeta u prostoru i vremenu kao što se duša seli u razna tijela, ne mora se ni seliti nego da istovremeno pokriva mnoštvo individua: to je taj genetski inženjering još iz Homerovih vremena tako da je Mit istinit, Atena je horoskop inteligentno dizajnirala a sebe nije isticala osim za posebno upućene u tajnu; Jupiter je dobio zasluženo mjesto kad je već službeni tvorac Atene, to astrolozima nije rečeno dok sami ne zaključe igru hormona. Atena je u ilegali i formalno ne postoji, Apolona nema a ni on nije mijenjao ime, Zmijonosca nema i to je vrhunac komedije! Kad se tumači Homerovog horoskopa budu pitali čega ima svega, onda će im doći iz pete u glavu koji simboli nedostaju da slika bude kompletna: svaka je istina djelomična dok ne postane cjelovita, kome je stalo do analitičkih dijelova Sebstva ne smije pratiti snove jer ta kombinacija dovodi do razaranja Uma!
Umjetničke duše posebno su osjetljive na nedosljednost u slobodi mašte, nije lako biti umjetnik a to Homer najbolje zna: kad je Zeus cijepao vlastitu glavu to je čak i olimpijcima bilo smiješno a istina je sasvim drugačija samo je nisu znali tumačiti, Zeus je stalno u rascjepu kao Merkurovi Blizanci i tek kad je uspio da postane jedinstven stvorio je Atenu; taj prvi eksperiment nije uspio kako treba jer je Atena pokazivala muške manire i glumila nevinu Djevicu, išla je na doradu po formuli horoskopa kojeg je paralelno stvarala, kad horoskop bude kako treba onda će se i Ona pojaviti. To je logički krug da se iskupi dug prema Homeru, mnogi su dužni a neki malo više: o tome će se govoriti u posebnom poglavlju a vama cijenjeni čitatelji preporučujem da ne ostajete dužni vlastitim snovima, u igri je pravi grijeh i nema mjesta za smijeh; tko izda sebe taj je nitko i ništa, dužničko ropstvo je logična posljedica žmirenja po danu!
Ne može Atenu zamijeniti Minerva jer ona ne vidi po danu a ono što vidi po noći ne razumije, to je zato što ne cijeni stariju genetiku samog Homera nego otkriva toplu vodu koja se davno ohladila: Helena jeste žena ali po ljepoti se proslavila, već se tada pokazalo da kao žena nije baš naročita a njezina ljepota ne zaslužuje tolike žrtve; to je bilo diskretno upozorenje samoj Afroditi a ni Venera ne mijenja politiku koju je naučila, može Ona primjenjivati kontracepciju kakvu hoće ali je sama koncepcija problematična. Hera i Atena su interesne saveznice protiv Afrodite dok je u horoskopu izražena konkurencija između Mjeseca i Venere, međusobno se bore kao lavovi u areni a to i jeste Atenin cilj; ženska solidarnost nije dovoljna na tržišnoj utakmici, psihička energija pronalazi puteve koji nisu ni fizičarima jasni!?
Patrijarhat se mora boriti za opstanak dok god postoji matrijarhat pa su i bitke neminovne, u tome je filozofski Bitak dok se ne pokaže drugačije: horoskop prikazuje zakočenost evolucije a bez Atene pogotovo, o tome je Homer davno pjevao i nekad su ga razumjeli; izlazak iz mora bio je veliki evolutivni skok a nakon toga je uslijedio šok koji i danas traje, znači da sam izlazak nije bio toliko stresan koliko prateće posljedice. Rodna ideologija neće ništa pomoći da se teren sanira ali nužda ne bira sredstva, nasilje stvara nasilje i tako u krug.
Najveća je tajna Homerov identitet a Homer upravo govori o problemu identiteta kao i horoskop, nema bitne razlike između individualnog i kolektivnog jer svi podliježu istoj genetskoj strukturi: tek je razlika među suprotnim spolovima narušila ravnopravnost, Trojanski rat je pokazao da su muškarci magarci a Helena uživa u tome da se za nju bore; može to izgledati kao napuhana umjetnička mašta ali ljepoti nigdje kraja i do kud će nas borba dovesti, grad ima svoju ljepotu a robotizacija je još ljepša no što će biti sa živim ljudima? Klimatizacija se može provoditi u zatvorenom prostoru a nije li to bijeg od stvarnosti, Troja je pokazala drugo lice ljepote grada pa tako i robovanje istoj a Helena još uvijek ima izlaznu strategiju: to je samo zato što je navodno Zeusova kćerka a Homer se na isti način poigrao i s Afroditom, homerolozi nikako da shvate što je izvorno u cijeloj priči!?
Kronosovo Zlatno doba duboko je utisnuto u ljudsku genetiku i to kad je Mjesec bio puno privlačniji, budna svijest zaboravlja nešto važno u maglovitoj predstavi a to je prevaziđena stepenica vodozemaca i nikakvi zidovi ne pomažu: da su Ahejci bolje osmotrili okolinu Troje mogli su Bitku prije dobiti, očito im se nije žurilo u vlastite zidine jer znaju što ih tamo čeka. Ratnici i robinje mogu trajno ratovati samo ako imaju odgovarajuću logistiku, problem je s olimpijkama koje traže ženska prava i tako će ih Rim dobiti za sebe: znao je Homer i za taj scenarij a njegovom Zeusu odgovara pozivanje na privatno pravo, ljepota se može kupiti pa nastupa borba za novce kad već ovce nisu zanimljive; Jupiter gleda svojim očima kako se Dame sada ponašaju, naprosto se nude da intelektualce zalude svojim čarima!
Da li se išta promijenilo u temeljnom vektoru, pita se Homer iz nove perspektive? Nemaju svi muškarci viška novca za klasičnu erotiku pa isti postaju transvestisti , nisu ni žene toliko tražene a to im ubija moral i tješe se između sebe: s druge strane, prirodni ljudi imaju problem s viškom nataliteta a tko će svima ugoditi, Homer hoće reći da nitko nije dokučio pravu prirodu čovjeka; horoskop lijepo kaže da ženama treba više muškaraca a ne da se ponašaju kao trutovi, kako da ih bude više kad i dalje ginu u ratovima?! Tim više, Homer kažnjava neposlušne i tu nema izuzetka, razne teorije proizvod su njegove formule a drugo je pitanje tko je što tko razumio od toga: uvijek je netko manje ili više dužan Homeru jer on je svud prisutan, sad ćemo ispitivati Grčki dug kao posebno eklatantan primjer; ako ni oni ne razumiju Homera onda ih nije šteta, možda im je ovo upozorenje da prate vlastite snove jer tamo Homer često boravi!