SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić


7. PSIHOSINTEZA JEZGROVITE GENETIKE

Možda ovaj podnaslov nije dobro odabran uz najbolje namjere ali za kraj treba nešto reći od onog što rečeno nije, želi se naglasiti da genetika utječe na psihu a što je s obrnutim smjerom međuzavisnosti? Moguć je i treći vektor koji istovremeno utječe na psihu i genetiku pa se stvara trokut i treba znati kako ga orijentirati, opet je Homer nezaobilazan s Trojanskim ratom pa treba svaku scenu pažljivo tumačiti a horoskop je pomoćno sredstvo: nisu time snovi zanemareni nego do njihove tajne upravo treba stići, simboli imaju dvojnu strukturu ali nešto ih povezuje u cjelinu; scena kad Helena hoda po gradskim zidinama snima se iz donjeg rakursa, u produženom pravcu prema nebu stiže se do Mjeseca makar kao zamišljenog simbola ženskog principa…
Sad horoskop zbunjuje pozicijom Mjeseca na Dnu neba a znamo da Helena nikad nije tako nisko pala, nije ni Afrodita s neba pala nego je iz morskih dubina poletjela u neslućene visine: zapravo, Mjesečeva sila privlačenja oscilira a diferencija u mehaničkom ponavljanju je nevidljiva pa se čini zanemariva; sve bi to nekako držalo vodu da čudo piramida ne postavlja dodatna pitanja, Homeru je još zanimljivije kako olimpijci lete bez pogona i zašto pate od visina!? Može Saturn simbolizirati patrijarhat ali to nije originalno rješenje, za matrijarhat se ne kaže ni toliko nego samo da je nešto nevidljivo: cijenjeni čitatelji, očekivali ste gotovi recept a tek se pitanja postavljaju, neki kažu da su prava pitanja temeljno oružje filozofije jer daju pola odgovora.
Istini za volju, takav je i Homer, samo gleda da ostane nedorečen a toliko ga hvalim, pa zar nije mogao reći kako je Helena oteta i valjda je bio netko od svjedoka: ostavlja nas da sami pretpostavljamo a nije se ni feministkinjama zamjerati, ako je stvarno Menelaj otišao na Kretu pa valjda nije sva dvorska straža s njim krenula; u slučaju da je to Menelajev naum onda scenarij izgleda sasvim proziran, rekao je Heleni da prema Gostu bude ljubazna u svakom pogledu a to je moglo biti samo za vrijeme punog Mjeseca! I Afrodita je odigrala svoje ali njezin favorit Paris se nije proslavio, možda njega nitko i ne žali ali sad postaje još mutnije: nije li sami Zeus namjestio svojoj kćerki Heleni da bude dobrovoljno oteta pa su svi zadovoljni, ako je istina i blizu tome onda ni Zeus nije bolji!?
Ono što jest nije da nije ali zašto je baš tako a ne drugačije, takvo pitanje nije postavljao prvi ni drugi Arostotel a Homer je za svako Zašto imao svoje Zato ali je problem što neće da postavlja beskonačna pitanja: kao da hoće reći „uzmi ili ostavi“ a takav je i Mjesec mušičav u svojim mijenama, ipak mnogo toga upućuje da Mjesec utječe na sve zemaljsko pa čak i da dolazi do postupnih promjena koje se nekako kompenziraju da navike traju; nemojte mi zamjeriti na ovakvoj općenitosti jer po tom pitanju ni znanost nije preciznija, astrologija nešto naslućuje ali i za nju slabo tko ima sluha. Ipak bih tipovao na letačke sposobnosti olimpijaca a to znači još iz pradavnih vremena, u međuvremenu su sve više boravili na zemlji a valjda su postali teži sami sebi: ni gradske zidine nisu bile samo u funkciji obrane od neprijatelja nego i od vjetrova pa čak i od morskih valova, svud ima svega i kako odvojiti iluziju od realnih mogućnosti!?
Nemojte cijenjeni čitatelji brinuti da je tema skrenuta u neželjenom pravcu ili raspršena, Homer poznaje formulu prirode ali mi ne poznajemo Homera: lutanje je nužno potrebno da bi uhvatili Homerov takt, ljepota Helene hoće reći i nešto što nije lijepo ili se samo tako pričinja; zapravo u čemu se sastoji ljepota ako već ljubav nije moguće definirati?! Sklad i harmonija su fraze kao i zadovoljstvo ako ne pronađemo dublji smisao, zar ima smisla propitivati i samu smisao ako je i to jedna od fraza?!
Bez obzira da li ima smisla razbijati glavu o smislu, fokusirajmo se na ono što je do sada rečeno jer sve drugo još je manje smisleno na ovom sloju priče, tek nakon sažimanja možemo uviđati eventualne greške u koracima. Kao prvo, kolektivni duh ili arhetip kod Homera je stalno prisutan jer drugačije ne može biti u slučaju tako inteligentnog stvorenja, isti taj arhetip može se doživjeti individualno kao budno zapažanje i snovi: budna svijest radi na višoj frekvenciji i troši više energije a Trojanski rat je veliki potrošač, baš zato morali su se i odmarati u nekakvoj proporcionalnoj jednadžbi pa su ratnici intenzivno sanjali; Helena je sanjala za sebe a svi ostali opet za sebe ali je Helena bila češća tema čak i kod Ahila koji kaže da se nije za nju borio, priče su jedno a sve ima nekakav uzrok u nečemu.
Fizika polova određuje spol i tu dileme nema, Helena pak diktira ratnicima da njezin dominantni pol bude u središtu pažnje i to se dešava uz svu različitost nijansi: oni u Gradu imaju povremeni kontakt s okolinom i to u dvojnoj namjeri, pokazat će se da je to dvosjekli mač; prihvaćaju bitku s prvenstvenim ciljem da za to vrijeme doture energente u Grad, inače čemu zidine ako će se stalno boriti!? Homerova formula ubrzo pokazuje neravnopravnu igru, kako u pogledu energenata tako i drugih elemenata: logistika se ne rješava pritiskom na dugme ali može neko vrijeme produžavati iluziju, Helena je ubačeni agent a to bitno mijenja odnos snaga među polovima; znači da je Paris ispao konj i ne samo on, to će Odiseju dati ideju da im podmjeste Konja.
Sad se vraćamo na ono što je bilo prije Trojanskog rata, kod Homera sve ima svoje mjesto u poretku figura: manje su bitni tehnički detalji kako je Helena oteta ali je živa istina da su Menelaj i Paris konji, svjesno ili nesvjesno, a Helena je rasna kobila u kopnenoj projekciji Bitka; ako se tako čitaju simboli onda to svakoga boli, u slučaju uljepšanih znakova ostaje puno toga nevidljivoga. Ahila je majka Tetida kupala u moru da postane junak na kopnu i naravno da je morao imati ranjivo mjesto, ukupni kontekst se mijenja pa ništa nije kao prije a očekivanja su drugačija: turistička putovanja na more ne mogu ništa pomoći u tome čak ni na nudističkim plažama, možemo se jedino prisjećati Homera kako je on to sve preživio; od Zeusovog postupnog silaska s Olimpa pa do udaljavanja Mjeseca od Zemlje, među nama rečeno, to još uvijek traje a posljedice pogotovo.
Ako ovo ima nekakav smisao onda treba smisliti kakav je nastavak Formule, kasnije gradovi otvaraju kapije svemu i svačemu a zidine su turistička atrakcija: da li je pronađeno rješenje za vječnost ili barem za neko solidno vrijeme, logistika se osigurava pomoću jeftine energije a gravitacija masovne psihologije privlači ostale; mnogo toga upućuje na idilu kakva je nekad bila u moru, čudno je da ljudi još uvijek tragaju za izgubljenim identitetom a zar nije bio cilj da nitko nikog ne poznaje kako bi se oslobodili nekih arhetipova?!
Homer je morao i o tome misliti jer mu je genetski Kod omogućavao da vidi u budućnost, razaranje Troje bilo je u više navrata i to su arheolozi uredno posložili a još uvijek neki sumnjaju da li je tamo grad ikad postojao kao i znamenita Bitka: može se to dokazati na drugi način a ta paradigma je na djelu, oko Morskog tjesnaca stvoren je Grad jedinstven na svijetu a o tome je zapravo Homer pjevao samo ga Nitko nije razumio; taj Grad ima bogatu prošlost a budućnost je maglovita kao i svemu ostalome na ovom svijetu, nekad se za žene borilo muški a više se ne zna tko je protiv koga!?
Kada je Odisej počeo iskazivati strah prema morskim nimfama to je bio znak za uzbunu, na Rajskom otočiću se pokazalo da je gore nego što je mislio: kod kuće ga dočekaše Penelopini prosci a baš je Žena poštena, jedva je sačuvao živu glavu u Ratu pa još i kod kuće mora da se bori s tim prokletim muškarcima; što je koga briga da li je on živ i kakve to veze ima, ako je kuća njegova onda nije tuđa a toliko će i Zeus potvrditi svojim autoritetom sile!? Tako je ako je a izgleda da nije, od kud se zna da je nešto njegovo ako ne može dokazati: nisu imali ni papirusa ali su morali provesti hitno opismenjavanje, još gore je prošao bivši vojskovođa Agamemnon a Menelaj je samo sretan što je Sparta bila Helenina pa se nije pozivao na neko iluzorno pravo posjeda; tako je bolje nekad ne imati nego imati goluba na grani, da ne bi plakao Homer je prestao pjevati a njegov Zeus neka misli kakva mu je sudbina!?
Cijenjeni čitatelji, može netko opet misliti da je ovo skretanje od teme velikog Grada a mala Troja je razorena, pa ono što je maleno nije ni vrijedno da postoji jer se svi poznaju i još su nekakva rodbina a tako je to i na selu: treba stvoriti idilu sličnu Kao u moru a Morski tjesnac je zaštitnik Grada, nema tu kapije kao u stara vremena nego moralna pravila reguliraju život; patrijarhat opet doživljava procvat a Rim se osigurava i s pravom na papiru, matrijarhat nitko ne dovodi u pitanje jer se zna što kome pripada. Ima nasilnih muškaraca pa treba i njima stati na rep, tek kad priznaju da nisu muškarci onda su kako treba: već kod Homera je bilo sumnjivo da on naginje malo ovamo pa tamo, tko bi rekao koliko je dalekovidan u svom žmirkajućem pretvaranju; on je znao što će biti da bude pa se na vrijeme prestrukturirao, njegov Zeus shvatio je poruku Autora i kao Jupiter sasvim solidno izigrava slobodnog umjetnika!
O natalitetu neka brinu oni koji propisuju prava i dužnosti a genetski Kod ima svoja pravila, Homer je slušao unutarnji glas dok je u vanjskom svijetu svatko svakome vuk pa ovce nikako pobrojati: čobanin Paris je kasno shvatio lekciju a njegov baja Hektor ni tada, naravno da se Ahil ne bi junačio drugom prilikom ali treba čekati svoju šansu: duša je vječna pa će negdje završiti ako ne zaboravi stari zavjet, Istambulska konvencija novi je izazov na staru temu; tko ne vjeruje ima se priliku uvjeriti prije ili kasnije, da bude jasnije Homer je u Troji pokazao tko je koji! Ahil je oblačio ženske haljine ali mu nije pomoglo jer ima nešto i muškosti, Helena se nije tim bavila nego je skrivala svoj muški pol: za koga je Mjesec manje vidljiv to bi trebali dokazati stručnjaci kad bi htjeli reći, možda će pričekati dok se Mjesec još malo udalji!?
Vidimo da je problem identiteta višestruk a temeljni uzrok vuče porijeklo iz mora, kad bi se to jasno privelo razumu onda bi se našla i odgovarajuća rješenja: ovako je sve polovično a negdje i manje od toga, jadna djeca pored takvih roditelja a Psihoanaliza ih dodatno zbunjuje; Homer je imao svoj pogled na svijet a neki kažu da je bio slijepac, mogu mu svašta pripisati ali im ne daje mira u snovima. Već je rečeno da polovi i spolovi nisu isto ali to nije dovoljno za usklađeno djelovanje, prvo treba znati što se hoće a tek onda vidjeti što se može: Zeusu je bilo jasno što hoće ali to je zadržao za sebe, Heri je jasno što može pa to drži za sebe; javna tajna izbila je na vidjelo a nije se imalo nešto novo vidjeti, rodni pojam za ženu i muškarca je Čovjek unutar sisavaca kao vrste. Žena i muškarac uzeti odvojeno su spolovi, biološki i društveno a svaki spol sastoji se od polova, paradoks je u tome da do Čovjeka nikako stići a upravo taj identitet je najpotrebniji u kopnenoj stvarnosti!
Još u svoje vrijeme Homer je konstatirao to nesretno biće koje samo gordo zvuči, prvi ni drugi Aristotel nisu odgonetnuli tu zamku a za rješenje enigme treba i nešto treće: Zeus je barem iskazao želju koliko god nerealnu ali ostali nisu učinili ni toliko, Jupiterovo koketiranje s Mjesecom pruža nejasnu nadu za mogući dogovor od epohalnog značaja; astrologija to pripisuje tradiciji a da ni sama ne zna što se time želi reći, Homer je dovoljno tradicionalan ali ga ni u moderno vrijeme nitko ne shvaća ozbiljno. Još je Homer znao da materijala zgotovljenog ima ali monopol vlada u podjeli rada i u tome je blokada evolucije, Homeru je sve jasno a horoskop potvrđuje njegovu misao na način kako to simboli čine!
Sfinga iz Tebe odgonetnuta je samo po jednoj dimenziji Čovjeka a to je linearno vrijeme, Edip je nagrađen za taj dio mudrosti a istovremeno kažnjen puno više: cikličko vrijeme još je značajnije kao sinteza fenomena a za Psihoanalizu to je nedokučivo, tako je Edipov kompleks proglašen za patološki bez dovoljnog razloga; grijeh je tim veći što se to pripisuje samo djeci a stariji slučajevi puno su teži, tako je i Elektra ispala žrtva okolnosti jer se elektriziranje tumači jednosmjerno i opet u negativnoj konotaciji. Kakve rezultate daju takve dijagnoze neka kažu Stručnjaci ako im je za vjerovati, to više nije ni biologistički pravac u psihologiji nego pusta mehanika fizike: jezgrovita genetika ima dva načina strukturiranja a u ostaloj prirodi to može biti jednoobrazno, horoskop lijepo prikazuje da je u središtu dominantno muško ili žensko a polaritet kruga trebao bi biti suprotnog naboja.
Što bi sve trebalo pa nije ali treba priznati da je u moru puno veća demokracija, tamo se ne traži dlaka u jajetu nego se cijeni umjetnička sloboda: na kopnu su izraženija pravila ponašanja jer je i elektromagnetizam okoline takav, zato je i ljepota više na cijeni a vrijednost ocijenite sami, cijenjeni čitatelji!? Struja svjesnog i nesvjesnog funkcionira po istom zakonu samo je selekcija informacija drugačija, nećemo još i cenzuru pozivati na odgovornost jer grubo zvuči: kad se opredjeljujemo između DA i NE onda je potreban dovoljan razlog, nesvjesno poštuje odluke budne svijesti do određene granice a onda postaje sve kritičnije; kad je Ahilov prijateljski Učitelj istrčao predaleko onda nije trebao još i On da učini istu glupost, nesvjesne sile nisu ga branile kad to ne zaslužuje.
Homerovo tumačenje sudbine nije fatalno u značajnom dijelu, i psiha je odgovorna kako čita samu sebe i sve oko sebe: Zeus strogo pazi da ne izaziva sudbinu više nego što mora a Jupiter nastavlja tu tradiciju, odnosi s Mjesecom diktirani su silaznom putanjom za oboje nešto milom a nešto silom; tu je i astrologija zbunjena jer puno toga nije kao prije dok se navike drže tradicionalnog arhetipa, dinamika procesa isto je sudbina i samo je pitanje kako uskladiti korak!? Venera uporno inzistira na ljepoti jer to je njezino glavno oružje, problem nije u tome nego šminka koja uz to ide: premazi potiskuju ono što nije lijepo a to je i Homer uočio, Helena je zadržala ljepotu i u zatočeništvu a to je sumnjivo u sveopćoj nestašici!?
Znači da istina ima svoju ljepotu koliko god bila bolna, u tome je vrijednost simbola kao što je Homer: konkretna originalnost je neponovljiva u vremenu ali zato vrijeme nudi bezbroj originalnih mogućnosti, nije svrha Homerovog Koda da bi mu se samo divili nego je puno važnija originalna akcija; imamo ogledni primjer vrijedan pažnje a tu je i horoskop kao značajna pomoć prilikom tumačenja snova, koliko će budna svijest time profitirati to se može svatko uvjeriti!
Cijenjeni čitatelji, valjda je bilo dovoljno utvrđivanja gradiva pa svatko neka odluči što mu je činiti, odlučio sam da ovo objavim na internetu a moguće je i u klasičnoj formi: nema misterije ako bude i čudnih snova, Homeru je vrijeme najmilija hrana pa će valjda i Fizika to nekad shvatiti; opet je psiha u igri a to je energija posebne kvalitete, živi bili pa se uvjerili!


Zahvaljujem se na Vašoj pažnji kakva god da je bila!!!