SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

1OTS


S I M B O L I S N O V A

1. POLAZNE PRETPOSTAVKE

Prva pretpostavka od koje moramo krenuti prilikom tumačenja snova odnosi se na simbole, o tome će se govoriti u cijeloj Knjizi a za početak je potrebno naglasiti da će znakovi biti korišteni u strogo ograničene svrhe. Znakovi su, po svojoj prirodi, jednoznačni a simboli su višeznačni, to je lijepo reći a teško postići; iz zarnih razloga znakovi nisu uvijek strogo određeni ali su još uvijek znakovi, ni višeznačnost simbola nema svrhu ako se ne postigne jedinstvena smislenost pa je puno problema u igri. Teškoće u tumačenju značenja simbola snova ne trebaju nas odbiti da krenemo na taj uzvišeni i nadasve koristan zadatak, postoje razlozi zašto nam snovi izgledaju nerazumljivi, nelogični pa čak i blesavi ponekad.
Simboli se koriste i u budnom stanju ali to je drugačiji ambijent nego u snovima, zato je simbolima snova potrebno originalno pristupati kako oni to i zaslužuju. Mistika i jeftine sanjarice ne dolaze u obzir, čak je i nauka upitna zbog svojih ograničenja a prave znanosti još nema; stoga će najveći oslonac biti na mitologiju i umjetnost jer imaju najviše sličnosti sa snovima, nešto će se naći i na granici znanosti a bude i drugih originalnosti. Tema je složena a cilj je da sadržaj bude razumljiv nekakvom prosječnom čitatelju, neće biti spominjana imena iz razloga da neka ne budu preskočena dok su nazivi pojedinih simbola nešto drugo i dolaze na prvo mjesto.
Iz više razloga ne može se zaobići religija i filozofija kod osmišljavanja samog pristupa tumačenju simbola snova, to će biti u nužnom obimu a demokratsko je pravo da drugi mogu i drugačije. Originalnost se, između ostalog ogleda u neponovljivosti i tu dolazi do sukoba interesa s naukom, u tom smislu se značenje simbola ne može dokazivati u dovoljno ponavljanja a sadržaji snova se mogu ponavljati da bi onaj koji sanja savladao tu i još neke lekcije.
Snovi imaju dugu povijest , gotovo koliko i Čovjek a nećemo se baviti pretpostavkama da li i druga živa bića sanjaju, originalnost tumačenja snova podrazumijeva i redefiniranje nekih paradigmi koje se prvenstveno odnose na pojmove prostora i vremena. Originalnost je moguća jedino u vremenu a sve ostalo su kopije u prostoru, ne mora se budna svijest time opterećivati ali za potrebe tumačenja simbola treba toliko tolerirati; neće time nitko ništa izgubiti a mogu se proširiti horizonti viđenja, isto se odnosi na materiju i energiju kao i pojmove sličnog reda veličine.
Evolucija je glavni pojam na kojem se sve prelama, ne mora se to odnositi samo na velike relacije jer ima raznih ciklusa u vremenu. Ovo bi moglo biti nešto novo u odnosu na dosadašnje teorije o tumačenju snova, simboli se često silom prevode u znakove a od toga koristi nema. Možda je najvažnija pretpostavka za dubinsko tumačenje simbola cjelovitost pristupa, za razliku od budne svijesti koja je opterećena parcijalizacijom svoje pažnje, to se najbolje ogleda kroz metodu analize i sinteze: znakovi su analitičkog karaktera i to ima svoje dobre strane dok ne udare u zidove ograničenosti a upravo iz razloga jednoznačnosti, analiza je u ljudskom životu sasvim dovoljno zastupljena a sinteza puno manje jer je prisutan strah od gubitka preglednosti u moru suprotstavljenih znakova. Snovi nam upravo nadoknađuju ono gdje smo slabiji, zna se kome je to nerazumljivo i zbog čega ali to nije dovoljan razlog da se odričemo snova.
Znanost bi trebala biti težnja znanju bez obzira na način dolaženja do istine a tu je nauka zavodljiva svojim pogledom na svijet, naravno da se bez nauke ne može ali treba ocijeniti do kojih granica isplativosti: to se najbolje može ilustrirati s položajem i svhom umjetnosti, nauci upravo nedostaje ta sloboda izleta u nepoznato a bez toga je napredak puno sporiji. Varljiva je utjeha da nauka ide divovskim koracima naprijed jer je to sve po istoj shemi jednoznačnosti, u nekim jezicima dolazi do poistovjećivanja nauke i znanosti ili do formalne zamjene a sadržajno to ne mora biti. U svakom slučaju umjetnost opstaje ali postoji i nešto više od toga; mitovi su najčešće i sama umjetnost uz cjelovitost pogleda na svijet, ta cjelovitost ne mora biti moderna a da sadrži sve što je bitno za Čovjeka.
Tako dolazimo do Homerovog mita kao jezgrovitog pogleda na svijet stare Grčke civilizacije i Horoskopa kao univerzalnog modela svijesti stare Rimske civilizacije pa sve do danas i tko zna do kada, za potrebe i u cilju originalnog tumačenja simbola snova počet ćemo s mitologijom a završiti sa znanošću. Ako bude sve kako treba onda se sinteza nameće sama od sebe a još je važnija provjera ispravnosti puta da se ne zaluta, razumljivost i praktičnost se podrazumijeva kao uvjet bez kojeg sve pada u vodu a korisnost pogotovo ocijenite sami. Na samom kraju će biti govora o paralelnim svjetovima ali ne kao fantastika nego puno ozbiljnije, naravno da se snovi ne stide svoje uvjetne fantastike pa svakome ostaje na savjest što će učiniti.


2. MITOLOGIJA
Mitologija nije samo nauka o mitovima jer grčka riječ logos ima više značenja u široj srodnosti, za ove potrebe neka to bude priča o mitovima pomoću samih mitova a što može biti na granici same znanosti. Fantastične priče nisu jedina odlika mitologije, u svoje vrijeme one su bile legitimni izvor znanja a dubljim sagledavanjem dobivamo univerzalne poruke koje i danas imaju svoju vrijednost. Da su snovi bliski takvom sagledavanju stvarnosti tek treba dokazivati, stvarnost može biti i virtualna a da je još uvijek nekakva stvarnost. Virtualnost upućuje na nekakvu paralelnost postojanja nečega ili barem latentnu mogućnost ali za sada nećemo ići u vrijednosno određenje , ipak će biti naglašavano razlikovanje između stvarnosti i realnosti.
Uvjetno bi se moglo reći da su mitovi kolektivni snovi u malo dužem trajanju u odnosu na individualne snove, obzirom da se sadržaji individualnih snova mogu ponavljati i nastavljati onda je i ta dužina relativna. Naravno da su kolektivni snovi uvjetni pojam kao i kolektivna svijest, mitovi bi više odgovarali kolektivno nesvjesnom ali to i nije toliko važno za tumačenje snova. Bilo bi poželjno imati u vidu Egipatsku i mnoge druge mitologije ali moglo bi doći do opterećenja informacijskog sustava, Grčka i Rimska mitologija sasvim su dovoljne za ciljane potrebe a pogotovo što su dobro uvezane.
Igrom duha može se obrnuti tumačenje stvarnosti i reći da je suvremenih mitova više nego u stara vremena a koja je od tih dviju stvarnosti realnija o tome bi se dalo diskutirati, isto tako stara vremena su mnogo mlađa po svojoj izvornosti pa je novo doba puno starije u odnosu na početne izvore evolucije. U tom smislu stari mitovi imaju svoju prednost po izvornosti a to je za snove jako zanimljivo, prošlost nije toliko bitna radi prošlosti nego u cilju cjelovitijeg sagledavanja sadašnjosti i budućnosti. Za snove je gotovo dokazano da im je cjelovitost vremena od presudne važnosti a time su i simboli dobili značajno određenje, za mitove je prilično dokazano da im nije samo u fokusu njihovo vrijeme nego puno šire sa smjerom prema budućnosti.
Između mitova i snova gotovo da bi se mogao staviti znak jednakosti po ukupnoj prisutnosti simbola u njihovoj gradnji i strukturiranju, puno je lakše tumačiti simbole u smislenom kontekstu koji postoji u mitovima nego kretati iz nule kako je to navikla budna svijest u davanju značenja znakovima.
Jedan od istaknutih umjetničkih motiva u mitovima je vladajuće jedinstvo suprotnosti između mora i kopna, da to nije slučaj samo u pomorskim podnebljima može se dokazati primjerima kako na velikim kopnenim površinama rijeke i jezera imaju posebni status u ljudskom zapažanju. Stručnjaci za simbole tumače da su voda i zemlja kompatibilni elementi a nauka to potvrđuje potrebama živih bića, za vatru se podrazumijeva da je potrebna na kopnu i time se učvršćuje kopnena projekcija kao dominantna iz čisto praktičnih razloga. Kod zraka vlada tolika samorazumljivost da se i ne postavlja pitanje gdje je potrebniji ali se olako uzima da je prisutan izvan zemlje i vode, mitovi remete takvu sliku stvarnosti a to znači da simboli imaju nešto drugačiju realnost.
Kad mitovi ponude svoju viziju duše živih bića onda staje dah, nameće se mogućnost da je ono neopipljivo realnije prisutno od svega ostaloga; naravno da to neće svi ljudi prihvatiti, kako nekada tako i sada, ali je bubica ubačena u uho i treba s njom računati a potiskivanje ne rješava probleme. Ima još nešto iz te mutne prošlosti što važi i u sadašnjosti; ljubavni problemi gotovo da se nisu promijenili u tolikom vremenu, ne mora se govoriti samo o problemima ali i ljubavna ljepota ostala je gotovo ista a tko ne vjeruje neka provjerava. Ipak se mora priznati da i mitovi govore jezikom kopnene projekcije jer su ribe u vodi šutljive a izvan vode ugibaju, neki će se pitati kakve veze imaju ribe i snovi a tu su i žabe koje skakuću malo vamo pa tamo!? Sve će doći na red uz malo strpljenja i dobru volju, samo pamćenje nije toliki problem koliko nas ometa cenzura budne svijesti u prisjećanju na ono što je nekad bilo a kasnije se samo snilo.
Već je rečeno da je govor bitna značajka samog mita, postoji povijesni put od usmene do pismene predaje a tu su u igri dva prilično različita načina komuniciranja. U svakom slučaju, ljudski govor je izuzetno važan početak za samu povijest ali se komuniciralo i prije nastanka govora, taj dio još je važniji za snove a puno je razloga koji na to upućuju.
Stručnjaci kažu da je mitovima pogodovao politeizam ili vjerovanje u više bogova, što se time želi reći to je pitanje za ozbiljnu diskusiju. Nije li se nastankom govora krenulo prema sve većem jednoznačju pa tako i prema monoteizmu pogotovo u pismena vremena, istim stručnjacima će se omaći poistovjećivanje primitivnih i prirodnih ljudi a nije li kasniji Čovjek postajao umjetni uz svu kulturu civiliziranosti!? Ima još jedno važno pitanje a koje visi u zraku: kako je Čovjek nastao i od kud je došao, mitovi daju svoje odgovore ali kao da za njih postoji sve manje sluha od tog neprirodnog Čovjeka!
Ovaj uvodni govor o mitovima naglašava još jednu zanimljivost o mitovima a koja bi mogla imati presudni značaj kod tumačenja simbola snova: u mnogo mitova i uz mnogo ponavljanja naglašen je sukob između morske i kopnene projekcije ili doživljaja stvarnosti, nije to jasno izraženo u bukvalnom smislu ali u simboličkom jeste. O tome će biti posebno govora kod Homera i Horoskopa u odvojenim poglavljima kako to i zaslužuju; već sada je potrebno zapamtiti da Čovjek još uvijek luta na tom surovom kopnu a u more se ne može vratiti osim u mašti svoje psihe, koliko je to važno pitanje za budnu svijest i snove ne može se izreći! Još je čudnije da nauka o tome nešto zna a kao da prikriva, po svojoj prirodi umjetnost je slobodnija u nagađanju a ova knjiga je na granici znanosti kad već prave nema.


3. HOMER
Za Homera se pravo ne zna tko je i što je osim da zna lijepo pričati, čak zna pjevati i to zaista umjetnički; po nekoj drugoj logici najmanje je bitno o kome se radi nego što nam ima reći, kad već ima govor onda je sigurno nekakav Čovjek! Homerolozi lome koplja na formalnom pitanju a sadržaj ih puno manje zanima, valjda je to odlika znakova i sveprisutne analize!? Znači, Homer nije samo tvorac Mita nego i vrhunski umjetnik, možda je čak bliži znanosti nego sama nauka!? Bilo kako bilo, da čujemo što mu se snilo; moglo je to biti i u budnom stanju a još je vjerojatnije da je pomiješano, nećemo sada ulaziti u moguća stanja psihe jer to dolazi kasnije.
Homer je poznat po svojim epovima a Ilijada je prva na redu, obratimo pažnju na čega se jada jer to stručnjaci znaju uljepšati smatrajući da pjesma mora biti vesela. Homer se upravo jada na ljepotu jer joj sagledava i drugo lice ili naličje, za snove je više nego sigurno da se tako ponašaju a svatko može provjeriti.
Nije sačuvano cijelo pjevanje Ilijade nego insert odlučne bitke, tako je to i u drugim mitovima da se naglasi ono bitno. Neki će tumači reći da je Homer strateg Trojanskog rata a ima i toga iako on ne pripada ni jednoj strani u sukobu, kao umjetnik ostaje neutralan koliko je to moguće u realnom životu. Po svemu sudeći, Homeru je još važnije kako je došlo do Trojanskog rata ali to vješto prikriva sporednim detaljima, i u ono vrijeme postojala je cenzura mišljenja pa tko je znao praviti krivine mogao je biti poznat kao što je Homer. Time neka se bave stručni homerolozi jer su neki uočili da Homer poznaje tajanstvenu formulu pa mu pjevanje ide od ruke, nitko ne kaže da i snovi imaju svoju formulu a valjda je to još teže otkriti!?
Ja ću iznositi svoje mišljenje koje nikog ne obvezuje ali može nekome pomoći u slobodnijem tumačenju Homera, nije mi ni Homer posebno zanimljiv koliko njegova metoda kao pomoć kod tumačenja snova. Krenimo redom pa se u tom cilju moramo odrediti gdje je početak njegove dramaturgije, po svemu sudeći Homer kreće od mora jer je u svatovima morske nimfe Tetide došlo do incidenta svemirskih razmjera, naravno da je prije toga bilo svega kako bi do znamenitih svatova uopće došlo. Tako su Morsku nimfu udali za Smrtnika na kopnu, da paradoks bude veći to su organizirali njezini kavaliri koji su u nju bili zaljubljeni pa se odljubili; u igri su dva poznata olimpijca a jedan posebno, kao braći teško je naći u čemu se bitno razlikuju ali o tome ćemo kasnije.
Moramo se još vratiti u nazad radi prisjećanja kakav je bio raspored snaga prije tih svatova, za školsku lektiru to se često zbrzi kao manje bitno iako je lektira obvezna. Homer poznaje dva tipa mislećih stvorenja; to su olimpijci kao vječni u svojoj besmrtnosti a ispod njih su smrtnici kao niža bića, bude iznimaka da se i neki smrtnici svrstaju među olimpijce radi posebnih zasluga a svim ostalim smrtnicima su olimpijci nedostižni uzor.
Olimpijci su najviše boravili na Olimpu ne mareći što je to vrh hladne planine ali je bitno da su visoko iznad smrtnika, mogli su se kretati na turbomlazni pogon gdje hoće a obzirom da svašta mogu znali su se pretvarati i u ono što nisu. Zanimljivo je da i ona nimfa Tetida ima status olimpijke iako radije boravi u moru ili u blizini vode, nije Ona jedina takva ali je Homer ističe kao posebnu zvijezdu.
Sad da oslikamo Braću i njihovog Ćaću, podrazumijeva se da je i Ćaća imao svog Ćaću a s majkama je malo mutnije. Moramo se osloniti i na druge tvorce mitova koji su još bolje poznavali povijest ali se opravdano pretpostavlja da je Homer dovoljno poznavao ono što je bitno pa druga imena neće biti ni spominjana. Na tadašnjem Olimpu glavni je Zeus ali ipak nije apsolutni gazda, zajedno s njim vladaju dva brata od kojih je Posejdon nadležan za more i oceane a Had upravlja podzemljem, sve ostalo je pripalo Zeusu a to znači zemlja i nebo kao i međuzračni prostor.
Žene u ta vremena nemaju ništa nego su tek uz muškarce netko i nešto, zato se cure raduju da se što prije udaju od tada pa do ne zna se kada. Zeus je oženio sestru Heru a vidimo da ona ima tri brata, onaj Had nije se ni ženio kako treba nego je oteo Zeusovu kćer Perzefonu i odvukao je u svoje podzemlje, Posejdon je još čudniji jer se nije ni ženio nego juri morske i kopnene nimfe a toga se nađe. Da ne idemo dalje u prošlost jer to na ovom sloju priče nije neophodno, već sada se može uočiti da morska nimfa Tetida ima neke sličnosti s Posejdonom i zato se on u nju zaljubio, zašto se u istu Damu zaljubio i Zeus to će kasnije biti jasnije…
U kulminaciji zapetljaja Homer pravi iznenađujući obrat i Braća se istovremeno predomisliše tako da su Tetidu ostavili na cjedilu, ipak su imali grižnju savjesti pa su svojim autoritetom urgirali da se Tetida nekako uda pa makar za smrtnika, nije to bio bilo tko nego Kralj a ime mu nije bitno. Tako je došlo do Svatova u koje su pozvani svi glavni olimpijci a to znači da je bilo i onih koji nisu pozvani, jedna od njih je i olimpijka zadužena za resor svađe i zavisti a ni njezino ime nije bitno. Upravo ta Dama pozvala se sama i napravila je incident kojeg će svi pamtiti; među svatove je ubacija Zlatnu jabuku uz povik „neka je uzme najljepša olimpijka“, neki zapisivači su to preveli kao da je napisala poruku a postoje dokazi da su Homerova vremena nepismena.
Sad je bitan svaki detalj ako želimo biti pravi isljednici davnog događanja, to je od životnog značaja za tumačenje snova jer je toliko simbola u igri i treba pronaći smisao poruke kao i onog što će uslijediti. U zadatom kontekstu bile su tri olimpijke u najužem izboru i svima je to bilo jasno ali kad treba izdvojiti jednu onda i Zeusu stane mozak, naravno da se One nisu mogle dogovoriti a Zeus se nije dao upetljati u zamku pa je odluku prepustio nekom čobaninu u dalekom gradu Troji.
Taj čobanin zove se Paris a to je lako zapamtiti, za njega se kaže da je ljepotan svoje vrste ali zamislite čobanina u gradu Troji pa da je bilo koji!? Tim potezom Zeus se privremeno izvukao iz nemile situacije ali posljedice će osjetiti kasnije, čak i da je donio konkretnu odluku ne bi bio pošteđen neugodnosti i to je cijena koju plaća onaj tko je glavni. U snovima se nađe sličnih situacija a zna se da je glavni budni razum, ne mora on preuzeti odgovornost ali će ga stići kazna prije ili kasnije.
Da vidimo koje su tri ljepotice u igri, prosječnom čitatelju sve je poznato ali znamo da mit ne mora biti istinit pa ga lako guramo u zaborav; tako se postupa i sa snovima a oni i dalje rade svoj posao, trebali bi se upitati kakve sve istine postoje i koja je ona prava!? Prije toga da se vratimo Ljepoticama pa možda će nam one same nešto reći, ne moraju se izraziti direktno i konkretno u značenju znaka ali tim više obratimo pažnju i na simbolička obilježja a toga se nađe samo kad se traži.
Jedna od njih je službena Zeusova žena a već znamo da se zove Hera, ako ni to nije dovoljno onda ne treba zanemariti da je Hera i Zeusova sestra a to već upućuje da su njih dvoje dodatno bliski barem po sličnostima. Pokazalo se da ni takva bliskost nije bila dovoljna da joj Zeus udijeli Zlatnu jabuku, znači da postoji i neka nevidljiva udaljenost među njima!
Jedna od Ljepotica zove se Afrodita i poznata je upravo po ljepoti pa čak i više od toga; važi i kao zavodnica rođena za ljubav da bi je svaki muškarac poželio, zašto Ona nije dobila Zlatnu jabuku to bi se već moglo nagađati kad znamo da bi Hera od toga pravila dramu a možda nešto i gore od toga.
Vrhunac dramoleta događa se s trećom Damom a to je mnogima smiješno, toliko izgleda neuvjerljivo da većina Homerovih čitatelja odmahne rukom: u igri je Atena kao specijalna žena i uz to je samo Zeusova kćerka, toliko je na njega slična kao da su jedno tijelo i duša. Iz više razloga znamo da takvo stvorenje nije moguće u realnoj stvarnosti a tada još nisu ni znali za virtualnu stvarnost, jedan od razloga je najprostiji; Zeus nije samo otac nego i majka toj čudnoj Kćerki, unatoč svakakvim olajavanjima Zeus je svojim autoritetom garantirao da je Atena prava žena a to znači da postoji i takva istina koja se nameće argumentom sile. Ni kao takva Atena nije dobila Zlatnu jabuku, to će mnogi homerolozi prihvatiti kao razumnu politiku a da se i ne pitaju čemu je trebao takav igrokaz!?
Da se ne bavimo suvišnom analizom, pustimo da radnja teče dalje: slučaj je bio toliko urgentan da su svi svadbenici jedva čekali da svane kako bi najljepše Olimpijke krenule na put, to njima nije bio problem tako da su se pojavile pred Parisom ekspresno i svaku je od njih još držao princip nade da će baš ona pobijediti. Homer ne kaže da li ih je Paris sanjao ili barem naslućivao, da li su ga zatekle u Gradu ili na pašnjacima a jedino kaže da je s njima otišao i neki Hermes kao svjedok događanja jer je na Olimpu imao protokolarnu ulogu glasnogovornika.
Prva se predstavila Hera, pompezno i kako već dolikuje takvoj Dami, trudila se iz petnih žila da pridobije Parisa za sebe a to znači da je ponudila i pozamašni mito…Nije to bilo kakvo obećanje nego strogo ciljano i po pravilima zdravog razuma, ponudila je Parisu pašnjake cijele Azije a to je područje puno veće od Male Azije gdje je Zeus vladao. Čak se i Hermes začudio kad je čuo što Hera nudi, iznenađenje je bilo još veće kad je Paris pokazao pred svima da ga ne zanima takva trgovina.
Nastupa Atena s nesvakidašnjom ponudom; obećava Parisu da će svaku bitku dobiti uz njezinu nesebičnu pomoć, to je toliko primamljivo da se Paris jedva suzdržao u svojoj pozi ukočenosti i još uvijek se ne izjašnjava. Afrodita je nastupila krajnje bleferski i ponudila Ljepotanu najljepšu ženu na svijetu, bez ikakvog razmišljanja Paris je udijelio Zlatnu jabuku Afroditi!
Hermes je odmah javio na Olimp kakva je Odluka pala i od tada je važeća sve do sada i ne zna se do kada, Afrodita drma ovim Globusom a tko ne vjeruje neka provjerava. Za potrebe tumačenja snova to je stara informacija ali je nova ako u nju povjerujemo po dubini i širini zahvata, čak i u tom slučaju ostaju one dvije Dame kao vječno neuništive pa je stalno u igri nestabilan odnos snaga! Na Olimpu i ispod njega, svi su bili radoznali što će biti dalje, tko god je čitao Homera mogao je već na ovom sloju priče predviđati da će doći do rata prije ili kasnije, oni pronicljiviji mogli su prorokovati da će rat biti permanentan a predaha za mir da gotovo biti neće osim da se previju rane preživjelima i pokopaju mrtve, to prosto znači da rat postaje ljubavni brat a može biti i sestra. Naravno da stručni homerolozi ne idu u takvu dubiozu problema jer nisu za to plaćeni, za školsku lektiru dovoljno je uočiti ljepotu i otkloniti sramotu što se za ljubav toliko gine a još je gore mrcvarenje na živo!
Na Olimpu je uredno protokolirano važeće stanje i nitko nije smio da nešto javno zucne protiv novog svjetskog poretka, drugo je brundanje po kuloarima Olimpa a smrtnike ionako nitko za ništa ne pita osim što i oni vole tračati. Da bi došlo do rata trebalo je prvo formirati timove tko će protiv koga, donekle je jasno poradi čega ali treba i to učiniti transparentnim.
Afrodita je trebala izvršiti svoje obećanje a imala je jaki razlog da to učini što prije pa nije bilo čekanja, tada je najljepša žena na svijetu bila kraljica Sparte pod imenom Helena…Homer je vrhunski umjetnik pa mora dodatno zakomplicirati, ta Najljepša žena bila je zauzeta jer sve što je valjalo to se poudalo. Sad je Afodita trebala pokazati svoje sposobnosti , koristila je razne afrodizijake na daljinu i blizinu kako bi omađijala one koje treba u zadatom kontekstu.
Muški stručnjaci za Homerove umotvorine ne vole detaljizirati taj dio epskog mita da ne bi loše utjecao na omladinu, ženski stručnjaci isto su takvi iako svi vole analizirati i banalizirati ostale pikantne i polovične istine. O tome će biti više govora kad stignemo do nauke kao onome što je naučeno u lijepom ponašanju tog Čovjeka koji više nije prirodan a kamo li primitivan, za snove nije baš sigurno da se tako ponašaju ali ovdje nije mjesto ni vrijeme za veliko teoretiziranje.
Afrodita je uputila Parisa da ode na lice mjesta u samu Spartu pod izgovorom neznanog i nepozvanog gosta, svojim nadprirodnim vještinama uputila je Heleninog kralja Menelaja da se na vrijeme povuče negdje na sigurnije jer je glava ipak glavna. Menelaju je dobro došlo da ode svom Djedu na sprovod, koji je baš tada umro na udaljenoj Kreti. Ipak je primio Gosta iz daljine po svim pravilima lijepih običaja, još je na polasku rekao Heleni da prema Gostu bude ljubazna u svakom pogledu!
Sad i vrapci cvrkuću da to nisu čista posla i Helena biva oteta prije nego što se Menelaj vratio; narod kaže da jedno zlo ne ide samo a Menelaj već ima dva, treće zlo je na pragu a to je sami rat koji je neminovan. Za predstojeći rat značajnu ulogu imao je Menelajev brat Agamemnon i čak se ponudio za glavnog vojskovođu, po nekim mišljenjima On se za snahu Helenu više borio nego njezin zakoniti čovjek Menelaj.
Prije nego što počne Rat, da izvršimo rekapitulaciju prijeđenog puta: sad se znaju svi potrebni razlozi i motivi, donekle su poznati glavni sudionici a najvažniji je izvor od kud je sve krenulo. Olimpijci svoje probleme prebacuju na smrtnike kao pokusnu zvjerad, žrtve su najmanje važne a neki bi rekli da je to rezultat borbe za opstanak. Homer jasno daje do znanja da nimfa Tetida skakuće između mora i kopna, kao iskušana vodozemka ne može se odlučiti gdje je bolje pa koristi alternativno disanje prema potrebi situacije. Još je rano govoriti o razlozima zašto se Braća odljubljuju a cijeloj svjetskoj literaturi pogotovo ne pada na pamet da o tome govori, kad je već tako onda je potrebno još malo strpljenja!
Kako god da jest, Tetida je bila spremna na udaju pa makar za smrtnika i upravo u njezinim svatovima dešava se čudo neviđeno: zloba i zavist je proradila i samo je pitanje kod koga koliko, Afrodita se izborila za Zlatnu jabuku na obilazan način a koliko je Zeus tome kumovao neka neka svatko prosuđuje po svome!? Sad dolazi na red ona samoproglašena ljepotica među smrtnicima i o njoj treba reći koju više, čobanin Paris nije sumnjao da takva žena postoji onda i kasnije!
Helenina majka zove se Leda i bila je Kraljica Sparte dok je Kćerka nije zamijenila, s ocem je malo složenija priča: imala je Leda svog službenog Kralja i on nije pravio probleme da prizna Helenu za kćerku, zapetljaj je napravila Leda koja je flertovala i sa Zeusom u isto vrijeme. U igri je zaista iznimni slučaj da udana žena objelodani svog ljubavnika, više je nego jasno da je interes u igri a Leda se uz to interesantno hvalila kako je Zeus zaveo prerušen u bijelog labuda!
Tko je tu budala prosudite sami a Zeus ni sam nije znao gdje je sve švrljao pa je priznao Helenu kao i drugu djecu koja su mu udijeljena na sličan način, Helena je morala biti ljepša od prosjeka ali kao Zeusova postala je najljepša: vidimo da ona nije obična smrtnica ali ni prava olimpijka, Homer je puno doprinio da se glas o Heleninoj ljepoti na daleko čuje. Afrodita je iskoristila takvo stanje stvari i nije morala izmišljati, kako je uspjela da Helenu preda u ruke Parisa to nikoga posebno ne začuđuje.
Radi reda bilo je diplomatskih inicijativa da se Helena vrati mirnim putem ali to nije urodilo plodom, mnoge su Ahejske državice priskočile Sparti u pomoć i moglo se krenuti na Troju. Koliko tu ima politike teško je odvagnuti jer je politika svud upetljana, u konkretnom slučaju može se pratiti politika psihe a to je za tumačenje snova posebno zanimljivo. Već na putu prema ratištu događaju se čudne stvari: Ahejska vojska imala je gubitke od neke nepoznate sile i to je bio opaki znak da nešto nije u redu, Glavni vrač dao je dijagnozu da vojskovođa Agamemnon mora nešto krupno žrtvovati jer ima svojih grijeha, nije se imalo vremena mudrovati pa je isti žrtvovao život svoje kćeri Ifigenije.
Za divno čudo da je Vrač pogodio pravu stvar u pravo vrijeme i moglo se nastaviti, tek pred zidinama Troje došlo je do verbalnog sukoba između Glavnog vojskovođe i najvećeg junaka Ahila i to oko nekih robinjica; spor nije riješen kako treba pa je Ahil odustao od ratne bitke, kad mu je poginuo premili Prijatelj onda se Ahil uključio u borbu s pojačanom željom za osvetom neprijatelju a to su bili Trojanci.
Rat je trajao desetak godina s neriješenim rezultatom jer su se i olimpijci upetljali svojim navijačkim strastima, Zeus je pratio ratnu situaciju nastojeći da bude nepristran dok i njemu nije prekipjelo; Homer je morao zaključiti Rat na nekakav način ne birajući sredstva, Helena se šetkala po zidinama Troje i podizala borbeni moral na jednoj i drugoj strani a tako nešto moguće je i u snovima. Još malo pa će rat biti završen i to na podvalu, efektno i konkretno a za to je potrebno imati bujnu maštu!
Ilijada je dobro poznata po Trojanskom konju a to je izum nekog Odiseja, toliko je taj dio priče dječje bajkovit da ga ne vrijedi ni spominjati ali je ipak postignut nekakav rezultat i Helena je vraćena u Spartu. Po tom Mudracu nazvan je slijedeći ep Odiseja, kakva su tu bila događanja to se ni u snovima ne može vidjeti i mitovi su počeli gubiti na cijeni. Ilijada bi se mogla nazvati Trojada i puno toga postalo bi jasnije; tri Brata se mogu uzeti kao jedan i ništa se bitno ne mijenja, glavne olimpijke nisu sestre ali se nadopunjuju kao i na muškoj strani, tri generacije olimpijaca pokazuju gotovo iste simptome a kod smrtnika pogotovo.
Da to još malo generacijski oslikamo: Zeusov otac Kronos kastrirao je svog oca Urana koji se prosipao bez plana, djeca su bila kamen spoticanja jer ih rađaju žene i to na skrivećki. I u Srednjem vijeku bilo je nekakvih vještica ali da ne preskačemo stepenice, vratimo se Homeru kad već psihoanaliza neće da uznemirava javnost. Kronos je čak proždirao malu djecu i Zeus se jedva provukao, kasnije će Zeus biti još gori jer je progutao svoju prvu ženu Metidu s još nerođenom djecom!
Zeus će cijepati vlastitu glavu da bi stvorio samo svoju Atenu, ako je vjerovati Homeru onda je Mit transparentan od Urana do današnjih dana. Sada je i ono zaljubljivanje u Morsku nimfu malo jasnije; dok je rađala ribolika stvorenja i puštala ih niz vodu sve je donekle bilo u redu, kad je stupila maternica u pogon onda nastaje histerija ne samo kod žena nego i muškaraca!
Odisej je lutao još desetak godina od završetka Rata do povratka na svoju Itaku, svašta je doživio za svoju dušu i to najviše s morskim nimfama a laže kao konj; usputno se hvalio svojom vjernom Penelopom a to je Ono što ga žulja, Ahilu su drugi pronašli ranjivo mjesto a Odisej je nesvjesno sam sebe otkrio. Bude još puno pikanterija kad dođu na red, za tumačenje snova to je pravi rudnik zlata i samo ga treba eksploatirati.
Na Olimpu se vrše pripreme za izmjenu scenografije jer bi mogli pasti u zaborav ako nastave po starom, najviše je ugrožen Zeus a posljedice traju još od Zlatne jabuke. Na scenu stupa Rimska mitologija kao modernija i od tvrđeg je željeza, naravno da su ratovi sve brojniji jer ništa bitno nije rješeno za daljnju evoluciju. U početku se mitologije miješaju dok se ne postave nekakve granice u vremenu, ekspresno se vrši preimenovanje glavnih likova ili simbola a to će se najbolje vidjeti u Horoskopu i još puno toga. Ljubitelji Homera ne moraju poznavati Horoskop jer će ga brzo savladati, potrebno je samo malo mašte i puno dobre volje!
Ipak treba reći još i ovo da bi bolje razumijevali uvezanost Homera i Horoskopa; onaj glavni voskovođa Agamemnon izvojevao je bitku da mu se i Helena divi, kad je stigao u svoju Mikenu dobio je nožem u leđa od Ženinog ljubavnika a Homer je doživio neviđenu slavu! Može Mit izgledati bajkovit, kako za koga, da vidimo što Horoskop kaže ako ne laže!


4. HOROSKOP
Ne treba se plašiti novih znanja a pogotovo ako ih od nekud već poznajemo, oni koji se u Horoskop bolje razumiju neka budu strpljivi jer će biti tumačenja koja nisu uobičajena a svatko neka donosi svoj sud. Oslanjanje na autoritet tradicije ne mora biti jedini kriterij istine čak ni u monoteistička vremena, nije samo u igri religija nego i nauka ima slične manire. Izvorno, Horoskop je mjerač vremena a za Homera teško je reći i toliko, njemu je potrebno vrijeme kao zrak bez kojeg ne može disati!
Horoskop ima oblik kruga i njegova je priča duga koliko to želimo, ono što ne možemo zaobići to je Podznak kao specijalni znak na tom krugu a još je bolje reći da je to simbol nad simbolima. Krug ima dvanaest dijelova pa ih možemo odmjeravati po trideset stupnjeva, već je rečeno pola istine o Horoskopu a ostatak je malo teži. Da li slučajno ili ne, Podznak se nalazi između mora Riba i vatrenog Ovna, već koristimo simbole da ne gubimo vrijeme.
Smjer kretanja je jasno utvrđen pa da vidimo snagu vektora; iz Riba se može doći do Ovna a obrnuto nije moguće osim obilazno po cijelom krugu, uzmimo da je to psihička verzija priče dok ne upoznamo i fizičku. Ono da se kreće iz mora treba zapamtiti za sva vremena i skačemo na Zenit Horoskopa a to je nešto slično kao Homerov Olimp, na veliko čudo običnog svijeta tamo vidimo Saturna a to je onaj Kronos koji je promijenio ime po Rimskom pravu. Ne dozvolite da vas astrolozi zbunjuju jer tako govori tradicija a znamo i čija, ovo je samo primjer kako se na mala vrata proturaju velike stvari tako da je i evolucija dovedena u pitanje.
Krećemo od Podznaka dok ne stignemo tamo od kud se krenulo: u Ovnu vlada zvijezda Mars iako znamo da je planeta ali ovako ljepše zvuči, kod Homera je to Ares a nismo ga ni spominjali. Slijedeće polje je Bik kao simbol same zemlje, tu vlada Venera a to je bivša Afrodita, njezino je još jedno zvjezdano polje ali dok stignemo do njega. Treće polje ima čudnu oznaku Blizanaca ali kao simbol sasvim je u redu, tu vlada Merkur ili bivši Hermes. Moramo učiti dva jezika a mogli smo se služiti jednim, u životu je ponekad važnija forma od sadržaja.
Nemojte se uplašiti što gadno zvuči slijedeće polje pod šifrom Rak, takvo ime dali su astronomi dok se još nisu svađali s astrolozima. Kaže se da je na Dnu neba a tu vlada Mjesec, po Homeru to bi odgovaralo Heri a po Rimljanima nekakvoj Junoni, nama je dovoljno uvjerljivo da nas Mjesec uzdrmava svakog mjeseca. Peto polje Lava još je bolje jer tu vlada Sunce, sad nećemo petljati dvojezično jer je u igri jedina prava zvijezda.
Šesto polje vodi se pod šifrom Djevica i tu opet vlada onaj Merkur, vidimo da se može sjediti na dvije stolice a tako je i u sedmom polju Vage gdje je opet Venera vladarica. U Škorpiji vlada Pluton a to je onaj bivši Had koji je izašao iz podzemlja, da je mutan to će pokazati slijedeće zvjezdano polje kojeg nema u Horoskopu a nema ni suvislog obrazloženja zašto je tako!? Nećemo sada ulaziti u korijen problema ali je preporučljivo zapamtiti njegovo ne-postojanje, kao da smo sanjali!
Astronomski slijedi zviježđe Zmijonosca ali je iz praktičnih razloga izbačeno iz Horoskopa jer je lakše računati s dvanaest nego s trinaest, zašto je baš žrtvovan Zmijonosac i koliko je to sadržajno ne-korisno o tome bi se mogao voditi intelektualni rat kad bi imao tko s kime!? No, o tom po tom pa idemo na deveto polje koje će ponekog šokirati: šifrirano ja kao Strijelac a imena svašta trpe, po Novoj mitologiji tu se najbolje snalazi Jupiter a, vjerovali ili ne, to je onaj Homerov Zeus!
I ćoravi vide da je Jupiter otišao u rikverc za jednu stepenicu na domaku do Zenita, nitko ništa ne kaže kako se to dogodilo ni da li je bilo milom ili silom!? Da tako nešto sanjamo ne znam kakvo bi tumačenje dali, simboli govore svojim jezikom pa će i ta istina nekad doći na svjetlo dana. Na Zenitu je polje Jarca a već je rečeno da je tamo Saturn, da li je zajašio konja ili magarca o tome diskusija nije ni počela!? Jedanaesto polje Vodenjaka ima Urana za vladara i on jedini nije promijenio ime valjda zato što od njega puno toga kreće, i Saturn se gura u to polje kao drevni vladar iako je Ćaću kastrirao. Konačno, u dvanaestom polju Riba vlada Neptun ili bivši Posejdon, kaže se da je Jupiter drevni vladar a toliko bi i Homer potvrdio kad bi ga netko pitao koliko se razumije u Horoskop!
Napravili smo prvi krug i ne treba opterećivati pamćenje jer će sve doći na svoje mjesto kad bude vrijeme, vidimo da je Zeus Jupiter malo gurnut u stranu da bi se stabilizirao poredak, Kronos Saturn je doživio političku rehabilitaciju pa neka mu bude. Da paradoks bude veći, Saturn je u astrologiji toliko ocrnjen da je pravo čudo kako je opet postao glavni; nasuprot tome Jupiter je prilično hvaljen pa nije tamo gdje je bio, koja je to politika u igri nikome jasno nije ali funkcionira kao da je sve na svom mjestu!?
Ni sa Zmijonoscem nisu čista posla pa neka kaže tko što hoće, kao simbol prilično asocira na evoluciju a izgleda da je zakočena do daljnjega!? Dok feministički pokret ne uzme stvari u svoje ruke muškarci će da trpe od muke, moguće je da i snovi govore u tom smjeru jer oni koji najviše kritikuju poredak neka preuzmu i formalnu vlast pa time i odgovornost! Po nekim Homerovim naznakama to su žene koje vladaju iz sjene, ovako se pravo ne zna tko vlada od nekada pa do sada!?
Za Jupitera bi se moglo reći da se malo povukao po vlastitoj volji i postigao puno slobode, Saturn nema što izgubiti pa je prihvatio ono što drugi neće u tom cirkusu planetarnih razmjera! Zapravo, što ona Djevica hoće reći, meni je čak u Podznaku pa me posebno zanima?
Horoskop je slika kopnene stvarnosti a prave djevice su ostale u moru, da li je u igri nostalgija za morem ili ima pretvaranja subjekata na kopnu u ono što nisu? Po nekim nagađanjima Venera je Saturnova sestra pa možda ona vlada kao nekada jer ima Zlatnu jabuku, kad netko kaže da su snovi nerazumljivi a vidimo da i ono što piše nije jasno označeno. Nije ni astrologija dosljedna svom zavjetu jer se diči simbolima a barata znakovima, Homer je bio nepismen a usmena predaja puno je transparentnija.
Malo je čudan status Sunca jer ima polje kao ostali a neki imaju i više; valjda je to posljedica Čovjekovog udaljavanja od prirode, govor Horoskopa podliježe tumačenju baš kao i snovi. Još je zapetljanije s Mjesecom ali uz malo veći napor i to je moguće dešifrirati: po zapadnoj verziji Horoskopa Sunce je glavna zvijezda a vidimo kako mu je, po snazi zračenja Mjesec dolazi odmah iza Sunca a postoji i neki nevidljivi Mjesec. Za sada je potrebno zapamtiti da Mjesec ni u astrologiji nije samo simbol nego ga treba razmatrati i u stvarnom značenju znaka.
O Mjesecu kao znaku bit će govora kasnije a zajedno s Venerom to su jedine dvije ženske zvijezde u Horoskopu, time se dodatno razjašnjava politika između Here i Afrodite a sve ostale zvijezde su nekakve muške; ima muških zvijezda u ženskim poljima gdje se osjećaju kao podstanari dok Venera ima i muško polje gdje je vladarica, tradicija govori da je Uran dvospolan i toliko za ilustraciju čega ima svega. Feministkinje možda i nisu svjesne koliko im Horoskop ide na ruku, kod Homera je to prikrivenije da ljepše zvuči.
Već iz ovoga vidimo koliko za snove ima zanimljivog psihičkog materijala ali ga treba oprezno koristiti, lako je zažmiriti na jedno oko a to se često događa budnom razumu kad mora i kad ne mora. Da ne odlutamo u mistiku treba se stalno prisjećati kako je i morska nimfa Tetida bila u nekom vremenu zanimljiva muškim olimpijcima pa je prestala biti, tako je i prva Zeusova žena Metida medeno zračila a onda je Zeus od muke progutao barem psihički.
Mjesec ima i Venerinih čari pa je u prednosti svojom cjelovitošću ugodnog i korisnog, ima i Venera Mjesečeve mogućnosti a drugo je koliko ih koristi. Hoće se reći da je majka istovremeno i žena a žena ne mora biti majka, za Homera i Horoskop to nije bajka a očito ni za snove. Sve što je slatko traje kratko ali se dugo pamti, Mjesec će koristiti Venerine čarolije i tamo gdje nije primjereno jer se to na tržištu traži ali zato ima puno neželjene djece, kontracepcija je nužno zlo i treba tražiti sretniju koncepciju.
Moguće je da precezija u Ribama stvara određenu konfuziju mišljenja u dugom vremenu ali treba se pripremati za Vodenjaka da Sotona ne preuzme kontrolu jer bi to bilo još gore, s nevidljivim Mjesecom treba biti jako oprezan ali istovremeno koristiti ono što je gotovo dokazano. Nije cilj ni potreba detaljnije ulaženje u astrologiju nego je dovoljno da se obogate mogućnosti asocijacija kod tumačenja snova, do kraja Knjige još će biti susretanja s Homerom i Horoskopom jer imaju svojstva univerzalnih modela i s njima živimo.


5. RELIGIJA
I religija je univerzalni model pa mnogima može pomoći da lakše razumiju vlastite snove, opet su simboli u igri a njihovo prevođenje u znakove je dvosjekli mač. Ne osjećam se kompetentnim za to područje i samo ću nešto spomenuti što su drugi rekli, prava religija je monoteistička a politeizam je nekakav prijelazni oblik. Vjerovanje u nešto je psihička potreba a to pokazuju i ljudi koji nisu religiozni vjernici, jedan od najvećih problema individualne svijesti nastaje kad se izgubi smisao života a kolektivna svijest uvijek se nekako snađe.
Zašto je politeizam nadvladan od monoteizma našlo bi se više teorijskih obrazloženja i sve je u redu dok postoji evolutivni smisao, astrologija pokazuje da i dalje postoje nekakvi oblici policentričkog vjerovanja a ni starije mitologije nisu zaboravljene. Liberalizacija kolektivne svijesti otvara neka pitanja koja se možda i nije željelo ili se barem nije očekivalo, to ne znači da bi konzerviranje misli bilo bolje rješenje a simboli govore da je svaka istina djelomična dok ne postane cjelovita.
Prije ili kasnije dolazimo do nezaobilaznog matrijarhata i patrijarhata, poligamije i monogamije a da ne spominjemo teža odstupanja od kolektivnih pravila igre. Kako odgajati mlađe naraštaje a da stariji budu uvjerljivi, kako održavati vjeru općenito ako stvarnost govori nešto drugačije a sve se to prelama i kroz snove; već se legaliziraju gej brakovi a lezbijke su još dinamičnije, nisu ni svi transvestisti isti i tko će uvesti demokratski red u spolnu anarhiju?
Tu su i klimatske promjene a ne samo klimakterij, lako je prebacivati odgovornost na tehnologiju a kako bi tek bilo da je nema: sve su to ljudi stvorili u dobroj namjeri i kako se odreći navika, ljudske potrebe su neograničene a tko ne vjeruje može provjeriti na sebi. Svaka religija je pred velikim izazovima jer mora odgovoriti na životna pitanja, uz to treba biti uvjerljiva da bi dobila na rejtingu; tako je to i sa snovima ako budni razum nije dovoljan, uvijek postoje neka popravljanja i nije gotovo dok je Čovjek živ. Mitologija je fleksibilnija jer jer mijenja bogove ako joj nisu po volji i po tome je više evolutivno nastrojena, unatoč tome ostavlja neka nerazriješena pitanja s kojima se mora suočavati čak i moderni monoteizam.
Vremenom nastaju i novi problemi ali zadržimo se na starim, možda od njih zavisi sudbina ove civilizacije jer najduže traju. Homer nije riješio pitanje patrijarhata a na monogamiju je zažmirio jednim okom, Horoskop ponavlja istu priču na svoj način do današnjih dana… Kako će monoteističke religije odgovoriti na taj izazov ako procesi izmaknu kontroli, matrijarhat nije rješenje a poligamija stvara dodatne probleme!? Opet se vraćamo na pitanje kako je bilo u moru i što bi se korisno moglo prekopirati a da ostane sve ono što valja u civiliziranom društvu, religija kao i nauka prati Čovjeka tek na kopnu i teško je razmišljati izvan tih navika.
Ako ova civilizacija propadne neće biti prva ni posljednja u tome, ipak ne treba širiti pesimizam dok se ne iskuša sav optimizam; ne može astrologija zamijeniti religiju ali može pomoći nekim svojim mudrostima, ako precezija nije dovoljan orijentir u vremenu, valjda je globalizacija nekakav znak u vremenu i onima koji ne vjeruju u evoluciju!? U Horoskopu su naznačena neka ranjiva mjesta kao mogući izvori kolektivnog potiskivanja, ne mora se u to vjerovati ali bi bilo poželjno provjeriti što o tome snovi kažu; ako ne vjerujemo ni snovima onda nemamo povjerenje ni sami u sebe, naravno da sve zavisi od tumačenja značenja!?
Zašto je Sunce svedeno na polje igre o tome se ni astrologija ne izjašnjava, ako je u igri energija onda bi je trebalo više cijeniti; izgleda da je priroda shvaćena kao perpetuum mobile i ona to jest ali zajedno sa Suncem, pogled na Zemlju zna projektirati virtualnu stvarnost a čemu se snovi odupiru. U Horoskopu je Pluton izašao iz podzemlja nesvjesnog i možda želi poručiti da je na redu suđenje dušama živih smrtnika a snovi to stalno čine, Jupiter ima dobre veze sa sva tri vodena elementa a s vatrenim pogotovo…
Zrak i zemlja zna se u čijoj su nadležnosti i to bi moglo upućivati da je Afrodita Venera prva žena na ovom kopnu ali nastala u moru, možda sami nevidljivi Mjesec!? Neke pretpostavke su prilično potvrđene da Mjesec gubi na snazi privlačenja jer se udaljava od Zemlje, odnosno da je nekada bio puno jači; to nije važno samo za astronomiju nego prvenstveno za ljudsku psihu pa čak i tijelo, morska nimfa Tetida povlači se u dubine oceana a tom porukom Homer želi nešto više reći od žalovanja za sinom Ahilom!?
Ovo su samo neka od pitanja na kojima religija može pokazati vitalnost ili suprotno od toga, filozofija je zanimljiva na svoj način jer je ima u mitologiji i religiji a postoji i kao samostalni model svijesti. Za potrebe tumačenja simbola snova važno je sagledati koliko filozofija utječe na ponašanje psihe a koliko psiha dirigira samoj filozofiji, ova rasprava strogo je ciljano usmjerena a ne da ulazimo u razne filozofske dubioze.


6. FILOZOFIJA
Mudrost nije strogo definirani pojam a ljubav pogotovo ali svejedno se razumijemo o čemu je riječ, možda je u snovima filozofija nešto drugačije kodirana pa i kao takvu treba je privesti budnoj svijesti. Opravdano je pretpostaviti da nam je mudrost potrebna baš zato što je nema dovoljno u gotovom obliku kao i sama ljubav, moramo ih stvarati makar kao surogat idealnom a kad se to spoji dobivamo filozofiju. Kada su ljudi počeli filozofirati to je teško prorokovati ali je prilično izvjesno da su na kopnu ubrzanije moždano vijugali a još je uvjerljivije da su prilikom izlaska iz mora imali najveće naprezanje.
Bilo kako bilo, filozofija se vremenom razvija u cjeloviti model mišljenja pri čemu je postavljanje pravih pitanja važno kao i davanje odgovora na njih, jezik filozofije koristi znakove ali i simbole koliko god to nekima čudno zvuči. Kad se kaže da ono što jest nije da nije, to je igra znakova ali do određene granice: ono što jest ne mora biti jer se možda radi o prividu ili brzoj promjeni stanja, tako dobivamo da nije ono što jest a to već remeti logiku znakova dok je za simbole sasvim u redu.
Nije to samo mala šala jer kad dođemo do dijalektike kao vrhunskog izraza filozofije onda vidimo da ni u što ne možemo biti sigurni osim da je sve relativno, nije sva filozofija tako mušičava jer je dokazano da se i od nestabilnih elemenata može stvoriti čvrsti model mišljenja pri čemu je potrebno puno volje i smisla za kombinatoriku. Neki kažu da je filozofija zapravo politika nadmudrivanja a to može samo donekle proći, možemo se nadmudrivati sami sa sobom a s drugima je malo teže. Zato je bolje uzeti kako piše da je filozofija ljubav prema mudrosti a što tu svega ima to se ne može izreći u nekoliko rečenica…
Ne bih započinjao s ovako luckastim uvodom da se to ne tiče i tumačenja simbola snova; svatko se može uvjeriti kakav smisao za kombinatoriku snovi imaju a volje im nikad ne fali, zar to nije nekakav oblik mudrosti a bez ljubavi je sigurno ne bi bilo?!
Koliko god je široka i duboka, filozofija se ne bavi svim i svačim; ima svoj dignitet i prostor djelovanja a sve ostalo prepušta drugima, ona je odgovorna da utvrđuje način ispravnog mišljenja a onda je puno lakše doći do svega. Nauka se mora držati važeće filozofije a filozofija može i ne mora slušati druge, uvijek se mora znati tko je glavni a linijom odgovornosti pronalaze se dobri i loši izvršitelji.
Kod snova i budne svijesti malo je drugačiji odnos snaga: budni razum filozofira, dirigira i izvršava ono što smatra da je pametno, snovi ništa ne rade osim što traže greške budnom razumu pa da je kakav ljubitelj mudrosti, nisu samo greške zanimljive nego pomažu i savjetima ali ih slabo tko sluša. Kad se budni razum žali da su snovi nerazumljivi onda dobije svoje ali tu je cenzura, blokade i razne rošade pa od mudrih savjeta slabo što stigne iz pete u glavu; potiskivanje stvara efekat bumeranga ali to je manji problem, potiskivanje potiskivanja dovodi do sabijanja i diže probleme na kvadrat pa čak i malo više…
Poanta je u slijedećem: snovi se bave vrhunskom filozofijom i to na olimpijskom nivou ali dok se do olimpijaca držalo kako treba, istina je da su snovi počesto nerazumljivi budnom razumu ali takav im je posao u podjeli rada. Kad bi budni razum bio razumljiviji sam sebi onda bi i snovima bilo lakše komunicirati, i ono što je razumljivo ne provodi se dosljedno pa je to dodatna rak rana ove civilizacije.
Već u svoje vrijeme Homer je naslutio u kom smjeru kreće dominantni filozofski diskurs, do kud se stiglo prosudite sami: ljepota je tražena ne pitajući za cijenu, samo po sebi to nije loše ali je isplativost diskutabilna. Znači da postoje neke falinge u samom načinu mišljenja, plus i minus tvore struju svijesti a sam plus to ne može postići. To ne znači da filofozija budne svijesti nije potrebna i dobra ali bi mogla biti bolja, snovi inzistiraju na primjerenijoj uravnoteženosti i mjerenju vremena!
Filozofija je u stalnoj potrazi za Bitkom kao onim što jest i time se odmiče od Nebitka kao onog što nije, to ide dok ide a snovi kažu da će kružni proces dovesti tamo od kud se krenulo; nije to samo zato što je Zemlja okrugla kao kugla jer i izvan ovog globusa postoji neki prostor, zapravo u igri je vrijeme koje ide i kad ga ne mjerimo. Mudraci će i tome doskočiti pa će izmisliti vječno Sada, kad im duša dođe u Had onda će reći da nisu tako mislili, kao još neki…
I Hera se zajebala samo tako: ponudila je Parisu cijelu Aziju a Zlatbu jabuku ipak nije dobila ni od njega kao čobanina, Zeus je tada prvi put čuo da je Azija u njezinoj nadležnosti jer se vjerovalo da je to neistraženo područje iza Tartara ničije. Znači, dok je moguće širenje u prostoru tada vrijeme i nije bitno, moderna globalizacija stvara probleme i filozofiji jer se nema više gdje širiti osim u nebo!
Nije lijepo od Zeusa i njegove braće što su smatrali da žene ništa nemaju i tu nastaju početci psihološkog ratovanja, u međuvremenu neki se muškarci priklanjaju ženama a neke žene postaju muškaraste pa se linije frontova sve više miješaju. Filozofija modernih feministkinja nije uopće moderna jer zaboravlja na korijene svog nastanka, muškarci se zanose onim što piše u Horoskopu a ne čitaju ga do kraja.
Nauka će naći svemu lijeka jer je filozofija tako rekla, snovi kažu da je nauka posljedica naučenog i da tu nema ništa novog ali o tome ćemo kasnije mudrovati. Osim dubinskog promišljanja, filozofija se i zabavlja onim što je traženo na tržištu duha kao na primjer: da li je starija kokoš ili jaje, kakav je odnos snaga između idealizma i materijalizma, kako će Bitak potisnuti Nebitak i u tom stilu doskočica. U svakodnevnoj trgovini se dokazuje da je moguća zarada i bez rada pa je samo potrebno liberalizirati tržište, čak se ide tako daleko da se raditi ne isplati jer to mogu obaviti robovi i roboti.
Energija je najmanji problem i treba što brže potrošiti fosilna goriva da bi alternativni izvori postali isplativi, još će se dobiti čista atmosfera i zdrava klima; recimo vjetrovi samo prave probleme a mogu se bolje iskoristiti, još je Homer poznavao lađe na vjetar a veslači su pomagali jer robovi moraju nešto raditi da im ne bude dosadno. To je isto kao što žene moraju rađati i zato ih neki filozofi nisu razlikovali od robova.
Kad se filozofija izražava kulturnijim jezikom onda puno ljepše zvuči: poduzetnici nisu kapitalisti nego su toliko mudri da im je dovoljan pritisak na dugme a sve ostalo se automatski perpetuira, brza hrana dostavlja se sve do stana a može se naručiti daljinskim upravljačem. Homer je bio malo zaostao pa se zaljubio u prelijepu Helenu kao da ne postoje druge ljepote, upravo je ljepota filozofiranja svakome dostupna a može se konzumirati i u ekspresnom izdanju čak na rate, najveći je problem ubiti vrijeme a i to se može postići na tržištu zabave u terapijske svrhe.
E sad, stiglo se do Bitka a bitke i dalje traju, neki se mudraci dosjetiše da bi trebalo smanjiti broj stanovnika na optimalnu mjeru kako ne bi stvarali gužvu u prometu, roboti mogu zamijeniti i robove, animir dame nisu potrebne onima koji ne mogu platiti a tako je radio i ranjivi Ahil. Nije Ahil kriv što je njegova Majka isplivala iz mora a njega samo kupala u moru, na kopnu mora imati čvrste oklope jer je u tome Bitak za opstanak.
Snovi se smiju do suza i tko bi im znao kakvu politiku vode, što god budni razum napravi oni imaju nešto za dodati; upravo je filozofija budne svijesti česta tema snova a to se nerado priznaje, zahtjeva se redefiniranje samog Bitka a to bi dovelo do kaosa ili blizu tome. Kad se snovi proglase bolesnima onda su svi razumovići zdravi i njima nije do snova nego do spavanja, to nije mišljenje malog broja ljudi a njihova filozofija ima težinu upravo u brojnosti. Tako dolazimo na teren masovnog filozofiranja a to je rezultat kopnene projekcije stvarnosti, nisu pomorci drugačiji jer i oni dišu na pluća a škrgama se škrguće u dubini psihe!
Nećemo od filozofije praviti psihologiju ali treba toliko priznati da i filozofi imaju psihu, ako su snovi drugačiji na kopnu treba ih tako i tumačiti. No, analitički um se osjeća sigurnijim u parcijalizaciji cjeline, filozofija pravi nekakvo uravnoteženje psihe pa ode u drugu krajnost: više se bavi onim što je nedokučivo u vremenu a zanemaruje ono što ima pred nosom, nije to posebna kritika nego bi samoj filozofiji bilo isplativije da spoji ugodno s korisnim a uvijek će biti novih tema i dilema.
Ahil je koristio biodizel još kad je zrak bio puno čistiji ali je pretjerao u potrošnji pa su ga mučili krupni zalogaji a nije se razumio u molekularnu fiziku, na drugoj strani morao je netko imati manjak atoma a to je već atomska fizika. U snovima je to sve isto u lančanoj vezi ali se vrijeme pažljivo odmjerava tako da su olimpijci mogli biti vječni i neuništivi jer je Bitak sve i ništa, kako je Homer do toga došao otkriva nam Horoskop a znamo što on izvorno znači.
Ne govori Horoskop samo o ljudima nego i o prirodnim pojavama koliko god su primitivne, zvjezdana polja imaju oznaku plusa i minusa i samo na taj način funkcioniraju u kružnoj izmjeni; Bitak i Nebitak ne mogu jedan bez drugoga i u tome je Bit, uzalud snovi nude svoju koncepciju jer budna svijest nameće kontracepciju samoj prirodi. Ne postoje muški i ženski organizmi nego su jedni i drugi istovremeno s malom razlikom u potencijalu a koji stvara veliki efekt, više psihički nego fizički.
Moglo bi se o filozofiji i ljepše govoriti da je više razumljiva, naravno da to nekima ne stvara problem ali nije za široku upotrebu; nužno se stvara masovna filozofija koja možda govori isto ali na drugačiji način, možda i nije isto a tko će biti na čisto!? Po svemu sudeći, čista filozofija koristi simbole a možda nije ni svjesna toga, kako će je nauka razumijeti a mora izvršavati njezine zapovijedi? Moguće je da se uzima po nešto a ostalo se potiskuje, postoji i kritička filozofija koja to primjećuje i utoliko gore po praksu!
O umjetnosti će tek biti govora ali već se može naslutiti nekakva srodnost s filozofijom pa bi filozofija mogla biti u nekakvoj srodnosti i sa snovima, sve su to pretpostavke bez dovoljnog utemeljenja pa ih ostavimo kao otvorena pitanja za mogući diskurs…Ono što nije diskutabilno to je pokušaj stvaranja univerzalnog stava iz pozicije kopnene projekcije, po svim pravilima zdravog razuma takva stvarnost je jedino moguća a snovi ne misle tako: na ovom globusu postoji više mora nego kopna i ne smije jedan dio biti tako zanemaren, ostavimo zrak na stranu kao veznog igrača a vatra ima specijalnu simboliku…Da vidimo što nauka kaže o tome i ostalome, koliko sluša filozofiju i kakvu, nema li nauka svoju filozofiju a da originalna filozofija traži neki svoj put izlaska iz začaranog kruga!?



7. NAUKA
O nauci je već nešto rečeno a znamo i puno više, nećemo ponavljati ono što je opće poznato nego se usmjeriti na ono što bi moglo pomoći kod tumačenja snova. Ako se naučne istine provjeravaju u dovoljno ponavljanja onda je nauka ograničena na taj sektor stvarnosti a ne može se petljati i tamo gdje joj nije mjesto, tako su i snovi samo djelomično dostupni nauci a sve ostalo je u nadležnosti nekoga drugoga!? Snovi imaju svoj pogled na stvarnost i realnost a koji je puno širi i dublji od naučnog, tu se podrazumijeva i ono što nije ponovljivo i tako dolazimo do originalnosti u pojmovnom obliku.
Teorija Velikog praska zaista je velika po svom praskanju, to nije naučna teorija nego filozofska premisa da se ispita raspoloženje javnosti: ako se iz ničega može stvoriti sve onda će mnogi prihvatiti takvu parolu, vremenom je Teorija dograđena pa se ne kaže da je bilo baš ništa nego nešto jako malo i oku nevidljivo iz čega je stvoreno sve vidljivo. U duhu takve filozofije morala je i nauka krenuti u dokazivanje onog u čega ni sama ne vjeruje jer ne može provjeriti ni u jednom ponavljanju a kamo li u dovoljnom broju, ostaje princip nade da će se Prasak opet nekad ponoviti ali prije toga treba sve pretvoriti u ništa ili da ostane nešto jako malo.
Psihologija neće da se izlaže javnom linču svojim teorijama simptoma i tako je kako je, mitologija ne poznaje nešto slično jer stvaranje iz Kaosa drugačije zvuči a snovi ne znaju da li da plaču ili da se smiju na kakve sve ideje dođe taj svemoćni razum!? Ono s materijom i energijom nekako drži vodu ali u zatvorenom sustavu, trebalo je prostor staviti pod kontrolu a oko vremena se može dogovarati čak i politički.
Horoskop pokazuje da se vrijeme može zaustaviti ali čisto psihički, fizika čak dokazuje da se vrijeme može preteći uz dovoljnu potrošnju energije a naučna fantastika ide još i dalje. Snovi kažu da se vrijeme ne može kupiti ali se može podmićivati na razne načine, za energiju su sigurni da ima svoju kalkulaciju a materija bez energije je nikakva ili je gotovo nema. Ako u eri globalizacije prostor još uvijek nije stavljen pod kontrolu to bi moglo da znači kako je daljnje širenje u prostoru zadnji trzaj očajnika, naravno da se podrazumijeva prostor ovog globusa a dalje kada se i koliko stigne. Vrijeme je nešto drugo i o tome će biti posebno govora u nastavku.
Nauka ima i specijalne odnose s umjetnošću a to je posebno zanimljivo za tumačenje snova, na taj način nauka priznaje da joj nešto nedostaje a ne može sve imati; kad bi nauka krenula umjetničkim putem izdala bi samu sebe, u slučaju da se ni malo ne obazire na umjetnost to bi usporilo dinamiku dolaženja do naučnih istina. Nauka se čak mora baviti tumačenjem umjetnosti a to je Sizifov posao, tek tada se pokazuje koliko je nauka prozaična a umjetnost poetična. Nauka je u sličnoj poziciji i kod tumačenja snova jer su simboli u igri a treba ih prevesti u znakove, bude tu svega pa i nesretnih rješenja.
Nije nauka kriva što mora poštivati svoj specijalni jezik i metodu, puno je gore kad izda jedno i drugo a za tumačenje simbola potrebno je nešto treće. Gotovo svi su barem čuli za psihoanalizu ali ih puno manje zna da ne postoji psihoanalitička teorija umjetnosti i njezina je sreća da ne postoji, unatoč tome psihoanaliza se usuđuje teoretizirati o umjetnosti a tumačenje snova čak i prakticirati uz dobre honorare.
Psihoanaliza i nije baš na glasu kao prava nauka a vidjet ćemo kasnije kako stoji sa znanošću, mitologija kao nauka o mitovima pogotovo je na klimavim nogama. Potražnja potiče tržište a ponuda je slijedi, sve je dobro dok boljeg nema a kaže se da je bolje išta nego ništa. Ima nauka puno specijalnih disciplina a unatoč tome neki pojmovi ostaju nedorečeni pa tako i područja na koja se odnose, paradoks je tim veći da su mitovi puno određeniji pa se ni to ne koristi.
Uzmimo primjer matrijarhata a ni patrijarhat bolje ne prolazi, po tom pitanju budna svijest prilično žmiri bilo da je naučna ili nije a snovi imaju svoje primjedbe i dopune. Za matrijarhat se kaže da označava vladavinu žena u arhajska vremena i pronalaze se dokazi po nekoliko elemenata da je tako bilo ali se nije ponovilo, onda se nađu veći stručnjaci koji kažu da to nije dokazano a pogotovo da se nije moglo ponoviti. Snovi se pitaju koja ih je pametna majka rodila ali psi laju a karavane prolaze, kao da mitovi nisu ni postojali.
Za patrijarhat se govori jasno i glasno kao vladavini muškaraca čak i u modernoj demokraciji a snovi su bliži mitovima koji to realnije oslikavaju: Zeus je cjepao vlastitu glavu da bi stvorio svoju Atenu a to je znažan protest protiv ženskog monopola, i Horoskop govori da muškarci imaju formalnu vlast a da žene vladaju iz sjene; nauka nikako da se odredi jasnije što je od toga veća istina, psihoanaliza je još mudrija pa izbjegava tu nezahvalnu temu pod svaku cijenu. Moglo bi se reći da su moderni mitovi mističniji od nekadašnjih, snovi puno toga kažu ali tko im vjeruje na riječ!?
Ahilov slučaj klasični je simptom ove civilizacije, govori o ranjivosti muškaraca a neki to proširuju na sve ljude; kod Ahila je donekle utvrđena dijagnoza i prognoza manifestne ranjivosti a latentna još više, sve je to mitska verzija za koju nauka slabo mari a kamo li da se bavi još i ženskom ranjivošću, kao posljedica javljaju se stihijski pokreti žena i muškaraca za ljudska prava.
Ahila je Majka kupala u moru a to znači dok je bio dijete, čak i za pojmove mita potrebno je nekakvo smisleno obrazloženje kako ju uspio tako brzo odrasti da stigne u Trojanski rat; više je nego očito da je vrijeme izuzetno ubrzano ili je zanemareno, možda je samo psihički odstranjeno a efekat bumeranga je logična posljedica. Neki će se pozivati na simboliku ali baš zato, potrebno je ući u logiku strukturiranja simbola a to nauka očito ne može!
Već sada se može uočiti kako umjetnost popunjava prostor koji nauka ne može savladati i to nije ništa novo, ne treba zanemariti da je Homer vrhunski umjetnik i to prvi pravi! Ako to malo usmjerimo prema snovima onda je rezultat gotovo isti, simboli traže svoj životni prostor a formula se pomalo naslućuje. Edipov kompleks je školski primjer nerazumijevanja krvne slike povijesti, da ne spominjemo evoluciju kao simbol za sebe.
Elektrin kompleks samo usložnjava ionako mutnu sliku a ono bitno odvija se u sinkronicitetu, to hoće reći da se istovremeno manifestira spoj nespojivog kao prava igra simbola. Ovo su samo neki primjeri koje nauka ne može riješiti i neka se drži onog što može, psihoanaliza ima veće šanse u znanosti ali kad odraste za izazove psihosinteze. Ni klimatske promjene ne može nauka cjelovito osmisliti jer forsira ljepotu na svoju sramotu, koliko tome kumuje filozofija neka kažu filozofi kojima je stalo do realne istine!?
I astrologija ima svoja ranjiva mjesta iako ne pripada ni vamo ni tamo ili svud po malo, ona bi se igrala sa simbolima i da ih prodaje kao znakove. Ne treba poistovjećivati astrologiju i Horoskop, jedno su simboli u svom originalu a drugo je njihovo tumačenje. U principu, nauka neće da čuje za Horoskop i to je njezino legitimno pravo, razvija svoju koncepciju svemira ali žmiri na neka vlastita otkrića; gotovo je dokazala da Mjesec gubi na snazi privlačenja ali u tome ne vidi neki poseban utjecaj na ljude niti priznaje bilo kakvo zračenje a pogotovo udaljenijih planeta.
Astrologija prilično ističe Mjesečevo zračenje ali mu daje značenje da će biti kako je i bilo, o snovima ne govori ni toliko osim da su tradicionalno isti. Darwinizam se potiho povlači kao da je i on neka vrsta mitologije, samo se vadi iz pretinca kad nema nešto bolje a to je strogo kopnena projekcija evolucije; nađe se dovoljno uporišta da život kreće u moru ali to se ostavlja za filogenetska nadmudrivanja, kao da se u tome ne vidi ništa posebno zanimljivo za ontogenezu a kamo li za modernu genetiku!?
Umjetnost malo više vodi računa o svemu ali i nju tumači budna svijest jer drugačije ne može biti, u ovoj knjizi umjetnost će dobiti na malo većem značaju a sad se treba obračunati s naukom: u nekim jezicima znanost je primjereniji termin no forma ne mora značiti i sadržaj, vidimo kako su Homerovi olimpijci promijenili imena a ćud se lako ne mijenja. Kad govorimo o Rimskoj civilizaciji onda je ona i danas na snazi a Rimsko carstvo se samo premiješta u jače centre moći, nisu oni dužni kao Grčka nego su dužni Homeru a pravo buđenje samo je odgođeno.
Igra s vremenom je centralna za ono o čemu se ovdje govori, može se govoriti i o igri vremena pa dođemo na isto; Ahil je pretekao vrijeme a to se nije pokazalo kao dobro, Horoskop govori o zakočenosti vremena a za snove ni to nije preporučljivo. Moderna fizika kaže da se vrijeme može preteći pod određenim uvjetima a to znači da zanemari psihu, sve u svemu ne valja raniti ni kasniti nego je najbolje ono što je dobro odmjereno.
Treba reći jasno i glasno da snovi reagiraju na stanje budne svijesti i ne događa se tu negiranje značenja znakova, osim izuzetno, nego se vrši dopuna značenja do kompletiranja simbola; kad budna svijest tumači značenje snova onda simbole svodi na njihovu polovičnost a to je svojstvo znakova bez obzira u kakvom značenu. Da bi simbole tumačili u njihovoj cjelovitosti potrebna je promjena paradigme i nova metodologija, umjetnost je slobodnija pa ide na slučajne pogotke a o tome će biti posebno govora.
Budna svijest mora se držati jednoznačnosti kao principa a u praksi bude svakakvog šarenila, snovi će puno toga tolerirati pa treba razlikovati upozorenja od odobrenja. Problem nastaje kad se rezultat analize potura pod sintezu, u tome je ranjivo mjesto psihoanalize pa možemo ponoviti klasične primjere: Edipov i Elektrin kompleks se svodi na grijeh mlađih prema starijima, ako grijeh uopće postoji onda ga čine i stariji prema mlađima a na to se žmiri. Ahilova ranjivost tumači se po Majčinoj liniji a što je paradoks svoje vrste jer je ona olimpijka, u slučaju Helene nema ni toga ali njezina ljepota ranjava druge. Sve je to rezultat ispremješanosti morske i kopnene projekcije a zna se koja je glavna, da bi se vršila prava analiza treba imati gotovi model od kojeg se kreće, u slučaju da ga nema treba ga stvoriti ili odabrati neki od postojećih!
Psihoanaliza je malo slobodnije krenula izvan službenog okvira nauke pa je otkrila i ono čega nije dovoljno svjesna, to se prvenstveno odnosi na evolutivnu funkciju Superega a donekle i Ega dok je Id svojstven svim živim bićima: tako je evolucija psihe protumačena kao razvoj od nižih prema višim pojavnim oblicima, ta je logika prisutna i kod fizičkih karakteristika tako da ima značaj važeće paradigme. Homer ima obrnuto tumačenje da su olimpijci kao viša stvorenja uzrok za nastanak nižih stvorenja ili smrtnika, to je prilično blisko i monoteističkim religijama a kod Horoskopa se isto pitanje može tumačiti ovako i onako.
Sad je biti ili ne biti i treba se odlučiti koji je smjer bliži simbolima, nije teško zaključiti gdje su simboli prisutniji ali progresivni razvoj mogao bi postati regresivan; kod Horoskopa bi se i toga našlo a snove tek istražujemo i tražimo oslonac ili pomoć na kritičnoj stepenici, lako je otići u mistiku a teško se izvući! Pažljivijim praćenjem snova mogu se registrirati obje varijante u istovremenosti procesa, toliko već znamo da simboli traže svoju cjelovitost ozbiljenja i prisutnost ekstremnih suprotnosti za njih nisu nesavladive!
Uzmimo da je psihoanaliza došla do Superega a ne znamo kako je to uspjela, još je manje jasno kako je Homer kreirao olimpijce u svojoj formuli!? Jedino znamo da postoji nevidljivi Mjesec u Horoskopu a i onaj vidljivi je problem za sebe. Rješenje ove enigme ne možemo očekivati od nauke ali možemo i trebamo koristiti njezinu metodologiju da dođemo do krajnjih granica onog što se može naučiti, da li će to biti naučna fantastika na granici nauke ili sama umjetnost, o tome ćemo mudrovati dok dobijemo nešto opipljivo!
Svjedoci smo da Darwinizam zagovara kopneni monoteizam i plaća svoju cijenu, kakvo je stanje u ostatku nauke nije teško naslutiti. Zamislimo se nad pitanjem da li politeizam ima kakve veze s poligamijom i monoteizam s monogamijom, bez obzira kakav će biti odgovor nameće se i slijedeće srodno pitanje: koja bi dvojnost odgovarala naučnom monizmu znakova, može biti u igri višeznačnost ali to nije svostvo klasične nauke!?
I obični govor budne svijesti sadrži svega u sebi pa tako dolazi do mnogih nesporazuma, da bi se precizno odredio jedan znak bilo bi potrebno puno drugih znakova a za to nemamo vremena ni strpljenja. U svrhu praktičnosti polazi se od pretpostavke da se puno toga samo po sebi podrazumijeva ali bude i zastranjivanja, kod simbola do toga ne bi smjelo doći i zato snovi imaju česte primjedbe na neprimjerenost budnog buncanja. Kad je Odisej sam za sebe rekao da je Nitko onda to nije bilo samo u funkciji da zavara jednookog Diva, omakla mu se nesvjesna dosjetka kao da je sanjao! Ima takvih primjera na svakom koraku, ako ćemo pošteno.
Ipak je psihoanaliza modernija u nečemu od Homera ali isto tako ne može bez njega, ako ovu pretpostavku uspješno dokažemo onda će i pristup tumačenju snova snažno profitirati a budna svijest pogotovo. Nije cilj psihologiziranje samo za sebe nego je ukupni filozofski pogled još važniji, naprosto nema područja u ljudskom životu na kojeg se to ne bi odnosilo. Homerova psiha poznaje olimpijce i smrtnike, kao i neka mješovita stvorenja, Helena i Ahil pokazuju da taj model kombinatorike nije zanemariv u ukupnom doživljaju.
Psihoanaliza je poznata po otkriću strukture psihe a koja se sastoji od tri dijela, može to ostati na nivou pretpostavke ali i kao takva je zanimljiva: u uvjetnoj usporedbi moglo bi se reći da olimpijci odgovaraju Superegu, smrtnici su bliže Egu a Id im je gotovo zajednički. Mješavina tih zasebnosti je latentno moguća a manifestno je samo teže uočljiva, ako prihvatimo da je ovaj model realno moguć onda će se i njegove manifestacije puno lakše uočavati!?
Psihoanaliza ide obrnutim putem od Homera i trebali bi se sresti na nekoj cesti a tu bi Ego mogao odigrati svoje, uz manje egoizma bilo bi više altruizma i od toga bi svi mogli imati koristi. Znači, psihoanaliza bi trebala krenuti od mora a to je ono što i Darwinizmu nedostaje, ne bi time nitko ništa izgubio u svojoj originalnosti nego bi se dobilo na cjelovitosti naučne istine. I mitski pogled na svijet je nekakva istina a njezinim negiranjem ne dobiva se mnogo a puno gubi, nije psihoanaliza tako isključiva ali je nedosljedno selektivna pa uzima samo ponešto iz tog bogatog rudnika a ostalo zanemaruje, čak i ono što uzima tumači jednostrano.
Bumerang se vraća i cijena takve jednostranosti se plaća: analiza psihe ne može osmisliti Edipov i Elektrin kompleks ako za Atenu neće da čuje, to je vidljivo i u Horoskopu a kod tumačenja simbola treba računati i s onim što nije vidljivo. To znači da ni Renesansa nije odradila svoj posao do kraja kako bi mogla i trebala, Humanizam je stalna tema barem u snovima. Kad Kasandra odbija Apolonovu ljubav onda joj gore kazne nema, govori istinu a nitko u to ne vjeruje. Tako je i Superego istinit na svoj način ali u smislu posljedica a ne uzroka u lančanoj vezi, za Homera su olimpijci uzrok svih posljedica iako i oni imaju svoj uzrok nastanka.
Provjeravanje u dovoljno ponavljanja priča je za sebe i ne može se savladati tako lako, Superego bi trebao biti vječan i kako mu ući u dušu!? Individuacija je fraza kad bolje nema a arhetipovi su rupe bez dna, crne jame tame mogu svašta progutati a tko će tek njih dokazati? U izučavanju Homera, olimpijci su mi stvarali najveće probleme a možda je to nekima još veća enigma, pokušao sam ih poistovjetiti s nesvjesnim ali ni to nije bilo sretno rješenje u zahvatu koji je išao u širinu bez naročite dubine, tako možemo i o snovima frazirati kao izrazu nesvjesnog a time nismo gotovo ništa rekli!
Tek su mi neki umjetnici pomogli da izađem iz začaranog kruga a to je priča duga, Homer istovremeno istinu skriva i razotkriva a ta je formula sasvim dovoljna za tumačenje simbola! Nisu ni olimpijci riješili sve probleme tako da im nije dosadno u vječnosti, svi zajedno puno toga mogu a individualno imaju ranjiva mjesta što se odražava i na ukupnu atmosferu Olimpa. Smrtnici su sretni kad olimpijci plaču jer tako tješe svoj Ego, najveći je paradoks da su olimpijci ostali u mitskom stanju a izvršena je samo promjena forme u Horoskopu, nije li i Superego u sličnoj situaciji!? O tome snovi neprestano govore ali u tu istinu slabo tko vjeruje, obrnimo ploču pa kud puklo!
Baš se ratovi ponavljaju a Homer je naznačio u čemu je njihov uzrok, kasniji geostratezi pronalaze mnoštvo drugih razloga i ni jedan nije vrijedan kao Homerov: u igri je ljepota a to je širok pojam, ljubav je još izraženija a tek je to neodredivo, kad sve svedemo na ženu onda tek nitko u to ne vjeruje. Homer kaže da je Afrodita bila odmah ljepša od svog brata Kronosa i samo ne kaže zašto, homerolozi će reći da nije baš tako jer je Homer navijao da Afrodita bude Zeusova kćerka a ono za Urana su drugi rekli u svojim „metamorfozama“. Sve je to istina dok se ne pokaže drugačije, Homer ima viziju za buduću televiziju a već je imao svoj Internet!
Da vidimo još neke paradokse koji samo izgledaju tako: ako je kronični Saturn opet na Zenitu slave onda to nešto govori po sebi i za sebe, nitko ga psihički ne podnosi a ne samo žene iako se njima pripisuju grešne misli. Nauka o tome neće da čuje jer ni filozofija ništa posebno ne kaže, otvaraju se i ženski studiji a muškarci neka samo čekaju! Muškarci su već bili magarci što su onoliko ginuli za prelijepu Helenu, njoj ni dlaka ne fali na glavi i još se bori za ženska prava, da nije tragično bilo bi samo komično. Ako netko misli da je u igri zamjena teza neka pokuša dokazati, to što su muškarci postali drskiji ima svoje nesretne razloge!?
Možemo se dogovoriti da je Homer zaista mitomanski nastrojen ali se postavlja pitanje od kud mu takve ideje, nisu samo ideje u igri nego ih zna posložiti da i umjetnički lijepo zvuče!? Koliko god se Homer divi Heleninoj ljepoti još više se divi sam sebi, njemu je njegova pjesma najljepša a pogotovo što je lijepa i drugima. Znači, postoje razni oblici ljepote pa je tako i mudrost lijepa da se u nju filozofi zaljube, naučno znanje samo je jedno od ostalih i ne bilo kakvo.
Ipak je Homer dao naglasak na žensku ljepotu i trebamo se toga držati u tumačenju njegove umjetnosti, barem su pismenjaci takav trag ostavili: njegov Zeus baš je svašta mogao a ipak ostane kratkih rukava u nekim zapetljajima, nije se izjasnio koje je žensko stvorenje najljepše a Horoskop mu je oduzeo i jedino njegovu ženu Atenu. Nauka neće da se petlja u pojmove takvog reda veličine i to je mudro od nje jer pravog odgovora nema, sve bi išlo tako nekako da snovi ne govore drugačije; upiru prstom u neke nevidljive zidove a toga se nađe na svakom koraku, umjetnost samo potpiruje vatru da postoji i žena koje nema a to ne mora biti samo Atena!?
Kako da ima i onog čega nema, to nauka nikako da shvati, psiha je tako skrojena da vidi i ono nevidljivo a snovi vide i na žmireći. Filozofija kaže da Bitak jest a Nebitak nije ali to puno ne pomaže kao ni ostali arhetipovi, očito je da treba bolje sagledati ono što jest a onda je lakše znati što je u ostatku. Homer ne odustaje od Zeusove Atene tako lako a Horoskop igra na svoju ruku, nauka puno toga potiskuje a psihoanaliza izbjegava da se izjašnjava gdje god ne mora. Našlo bi se primjera da i fizika zanemaruje psihičku energiju a sad je upravo riječ o tome, Helena je jača od mnogih junaka i toliko joj Ahil priznaje ali tek kad je stigao u podzemlje Hada.
Istini za volju, Horoskop govori isto što i Homer ali na malo drugačiji način: u Horoskopu formalno Atene nema ali je prisutna pomoću drugih simbola, dokazni postupak bi nas daleko odveo kao i nevidljivi Mjesec. U Rimskoj mitologiji Ateni odgovara Minerva a simbolizira sovu koja vidi u mraku, to što ne vidi po danu problem je svoje vrste. Tako i budna svijest ponešto ne vidi kod vlastitih očiju, ili je zaslijepi ljepota ili je blokira nekakva sramota. S druge strane, Odisej je vidio pa čak i čuo ono što drugi nisu: morske nimfe i sirene nalaze se samo u tragovima sjećanja a za njega je to realnost, i kao halucinacija ima svoju težinu.
U Homerovo vrijeme još se vjerovalo da Had sudi dušama samo umrlih smrtnika, u Horoskopu vidimo da Pluton legalno ordinira i sa živim smrtnicima, čak se može naslućivati i što ih žulja u Škorpiji a psihoanaliza je to uzela kao svoj originalni patent. Nema problema ako je zaista originalno ali tu se uči mlađe lagati da postanu kao stariji, Mars je savladao zanat kao samouk a tako i marsijanke pa snovi ne vide čega trebaju da se stide. Jedno je evolutivna nužnost a drugo su potisnute želje, suprotnosti takvog reda veličine nauka ne može dovesti u jedinstvo a snovi mogu!
Naravno da psihoanaliza ne pomišlja na vlastitu glavu a tuđima kako bude, tako i astrologija poznaje crne i bijele zvijezde pa u tom šarenilu bude zabavno. Prava nauka se drži po strani kao da se to nje ne tiče, povremeno uputi kritiku onima koji se ne ponašaju naučno a da se njima i ne bavi u stvarnoj manifestaciji. Sve više jačaju pokreti na granici nauke ili razuma, kako će se s njima nositi to se i snovi pitaju!? Ljudi se dogovore da je kilogram jedinica za masu, kako će ta masa izgledati ako se Mjesec nastavi udaljavati od Zemlje a da ne spominjemo kako je bilo u pradavna vremena kad nije bilo ni vaganja!?
Zeus se promijenio kao malo tko od kad je postao Jupiter ali on se ne bavi naukom, pokušava zaboraviti i ono što je naučio a prakticira politiku punu humanizma: kad ne ide drugačije onda će svima povlađivati a što u sebi misli to samo on zna, svoju Atenu čuva strogo u sebi pa neka drugi cijepaju svoju glavu. U snovima defiliraju svakakve Anime dok su Animusi nešto anonimniji, od Homerovih vremena ništa je bitno promijenilo nije a to je mnogima dokaz da tako mora biti.
Ako je već tako kako jest onda i taj Superego nije daleko odmakao, olimpijci hodaju po zemlji a smrtni Ego vodi politiku; do kada će tako moći ići o tome se šuti, svi potiskuju svoje muke kao da smo tek izašli iz mora!? I zaborav čini svoje ali snovi ni to ne poznaju, morska projekcija ne djeluje jasno i direktno nego putem raznih arhetipova. Ako pođemo od takve pretpostavke onda i arhetipovi dobivaju smisao, mogućnosti dokazivanja postoje a to je u logici samog Superega.
Smještanje Superega u kopnenu stvarnost daje djelomičnu istinu, to je Darwinizmu stvaralo veće probleme nego psihoanalizi jer pojam nesvjesnog može se odnositi na puno rupa neznanja. Fizičke sličnosti među nekim organizmima mogu biti jako velike a da su psihičke puno manje, Superego je vrhunska kombinacija genetskog potencijala u stalnoj dogradnji svoje ljepote a znamo da ostali organizmi imaju prag kojeg ne mogu prijeći unatoč prilagođavanja okolini. Nije to veličanje Čovjeka iz nekih egocentričnih razloga iako ima i toga, dovoljno je što ima artikulirani govor a to je razvijao još u moru! Ako tako postavimo paradigmu onda sve dobiva smisao pa i sami snovi…
Neka neki majmun stvori Horoskop pa će dobiti pravo da se naziva čovjekolikim, toga nema niti će biti pa nećemo dangubiti na temi evolucije. Simboli u sebi sadrže sve bitne elemente evolucije kao uvjet bez kojih ne bi ni postojali, ako u tome nije Bitak onda neka ga filozofi traže na drugom mjestu u vremenu. Bitak je simbol vrhunskog reda veličine i jedino ga tako treba tumačiti, u značenju znaka nikad neće zadovoljiti ono što jest!
Utrka u tehnološkim otkrićima još uvijek se svodi na kompenzaciju nezadovoljstva postignutim a da cilj i nije naročito jasan, kada je Zlobnica ubacila Zlatnu jabuku među pijane Svatove to bi se moglo tumačiti kao bijesni krik Superega na posljedice neproduktivnog rata među suprotnim spolovima a što je Homer i dokazao!
Malo nezgodno zvuči naziv Superego jer bi mogao asocirati na pretjerani Ego, možda se njegovom Tvorcu omakla nesvjesna omaška jer potiskivanje čuda stvara i vara neupućene!? Još uvijek nam ostaje Homerov Olimp kao svjetionik u magli, umjetnost ne pati od nesvjesnih omaški kad ih ima nego je nesretna kad ih nema a tu je nauka pošteđena odgovornosti. S pravom može netko prigovoriti da je od cijele nauke psihoanaliza dobila najviše prostora a koja i nije prava nauka, željelo se reći da pravu nauku nitko i ne dovodi u pitanje nego samo onaj dio koji luta od nemila do nedraga a ima i toga. U akademiji nauka i umjetnosti mora netko praviti most suradnje a o tome kasnije…



8. UMJETNOST
Opće određenje umjetnosti kao osobite ljudske djelatnosti je svima poznato, sama osobitost se svodi na specijalni jezik svake posebne umjetnosti a tu se dodaje princip slobode i autonomnosti pa sve do toga da nema propisanu društvenu svrhu. Prije bi se reklo da je svrha propisana između redova pa treba čitati i ono što ne piše, pogotovo Homeru nije ništa propisano jer su bili nepismeni. Bilo bi jednostavnije definirati umjetnost kao igru simbola ali onda bi se neki drugi bunili pa i sami snovi, ipak je toliko dozvoljeno reći da se prava umjetnost razlikuje od raznih surogata upravo po simbolima.
Umjetnost asocira na nešto umjetno, to je argument koji koristi budna svijest kao i prema snovima a u cilju njihovog omalovažavanja; kao da pokoravanje prirode tehnikom nije umjetno ali to se brani argumentima praktičnosti i svekolike koristi. Naravno da snovi ne vjeruju u te fraze kao ni umjetnost ali dominantna svijest tjera svoje, umjetnosti se čak zabranjuje da tumači stvarnost ali se dozvoljava da proizvoljno prikazuje sve što hoće pa nešto od toga bude zanimljivo. Nije jasno što oni rade u zajedničkoj Akademiji ili umjetnost kao opozicija služi radi ukrasa, astronomija i astrologija barem priznaju da su u međusobnom ratu pa ne pričaju o ljubavi!?
Da paradoks bude veći, psihoanalitička teorija umjetnosti ne postoji i pitanje je kojom se teorijom služe tumači umjetnosti, opet je u igri nekakva korist a onda se može i bez teorijskog pokrića. Unatoč svih parola o umjetničkoj slobodi, istina je nešto drugačija: već je rečeno da tumačenje stvarnosti nije poželjno a doživljaj je nešto drugo, čak i bez jasne teorije poduzima se tumačenje umjetničkih poruka a to je račun bez krčmara. Nije bitno da li je nauka ili politika u igri ali budna svijest svakako jest, takva je sudbina simbola s puno bola!
Homer je imao još goru kalvariju: zabilježili su ga pismenjaci po svom tumačenju nečijeg sjećanja, puno se polaže na formu stiha a sadržaj se gura u mitsku bajku. Naglasak naučnih istraživača svodi se na pitanje tko je ili što je Homer a puno manje na ono što je rekao, još se iscrpljuju dokazivanjem da li je Troja ikad postojala. Tako je i gradska kapija Troje tumačena u značenju znaka a mogla je barem psihoanaliza nečim ukrasiti od svojih omiljenih erotskih simbola, ima i takvih pokušaja ali s puno nedorečenosti.
U umjetnosti erotike ne fali ali opet zavisi kako se tumači, postoji više oblika erotike ako se dogovorimo tako; kad nakon oralne erotike uslijedi genitalna onda je i intelektualna erotika izražena, mudrovanje je u pravilu erotično a moć ne zavisi samo od volje. Svud je nekakva energija u igri a ovdje nam nije stalo do teoretiziranja, uzmimo primjer Trojanskog rata pa da vidimo praktične rezultate. Već je nešto rečeno o uzrocima u prelamanju morske i kopnene projekcije, kad se stiglo do Troje trebalo je bitku otpočeti: Grad je utvrđen zidinama i čvrstom kapijom, otvaranjem kapije počinje bitka a završava zatvaranjem. Finale bitke govori da je kapija otvorena na prevaru i nikad se više zatvoriti neće jer su i zidine razrušene, koja je poruka Homerova ako nije u igri simbol genitalne erotike? Toliko je i psihoanaliza vidovita ali tu je u igri i oralna erotika i to u minusu a što usložnjava kombinatoriku; zatvoreni Grad muku muči s hranom a možda i vodom, otvaranje kapije izgledalo je kao spas u zadnji čas!
Dramski zapetljaj nije razriješen silom niti milom nego iz krajnje nužde pa koliko god je podvala u igri, tu je intelektualna erotika izražena a tko je koga nadmudrio to je pitanje za daljnju diskusiju. Na ovom primjeru može se vidjeti kako običan znak poprima svojstva simbola u određenom kontekstu; erotika je zajednički nazivnik a ne mora biti samo genitalna, energija je viši rodni pojam za sve oblike erotike. Psihoanaliza bolje poznaje dječju erotiku nego odraslih, to ne mora biti neznanje nego prešućivanje ili žmirenje na jedno oko a umjetnost radi svoje.
Nije Homer slučajno režirao bitku kod grada Troje, Zeus kao Superego tako je odlučio a to ima svoje razloge: nedaleko od Grada nalazi se znameniti morski tjesnac a u nastavku je more Crno, o tome ne govori ni jedan stručnjak za tumačenje Homerovog mita a umjetnosti nije dozvoljeno da tumači samu sebe. Stručnjaci se iscrpljuju u dokazivanju da li je taj grad ikad postojao a ono što postoji to ih ne zanima, to nije žmirenje na jedno oko nego totalni mrak.
I simbol Kasandre se tumači jednostrano kao da se ljubav može svesti na značenje znaka, sasvim je moguće da i ona čuva svoju kapiju pa tako ne vjeruje ni jednom muškarcu makar on bio i Apolon; ipak je primila dar prorokovanja i čudi se da joj nitko ne vjeruje, njezina kapija otvorena je još u moru a ostalo je pretvaranje kako to čini i Djevica u Horoskopu. Da su genetičari malo veći umjetnici davno bi shvatili od kud sve kreće, još da prate snove ne bi im trebala ni umjetnost.
Još za za njezinog života Zeus je dodatno kaznio Kasandru; pala je u zarobljeništvo pa neka se prenemaže a zapravo robuje sama sebi, u Hadu će biti definitivno suđenje njezinoj duši za sve što je činila i nečinila. Sve je to Homer umjetnički rekao u širem kontekstu ali tko za to da mari, budna svijest voli analizu i hvata se za svaki detalj samo da ne vidi cjelinu Bitka.
Horoskop je prvenstveno umjetničko djelo i opet je problem u tumačenju, najbolji su dokaz zvjezdani znakovi a to su zapravo simboli; još su tako poredani da ih može čitati i onaj tko je nepismen ali ni to ne pomaže, tumačenje mora proći strogu cenzuru od onih koji se smatraju pozvanima a ostali neka uzmu ili ostave. Tradicija služi za pokriće kao da je tradicija pošteđena svojih grijeha, Horoskop se može sasvim moderno tumačiti pa da još uvijek bude problema u dešifriranju.
Sada je riječ o umjetnosti pa uzmimo primjer iz novijeg vremena: Kubizam kao slikarski pravac zaista se igra s figurama u prostoru i po tome je dobio ime, te figure nebi nikome ništa značile da ne oslikavaju dubinsku igru vremena, da bude veće čudo čak je hvaljeno kao apstraktno slikarstvo. Ne moraju ni umjetnici biti svjesni svega ali njihovo djelo trebao bi netko osvijestiti, nađe se tumačenja u značenju znakova i tako dobivamo nove apstrakcije. Opet ništa novo u odnosu na sudbinu snova, simboli idu šumom a tumačenje drumom i tako drumar bolje poznaje šumu nego šumar.
Kad su u igri simboli puno je boli za onog tko ih voli a voli ih duša koja se slabo sluša, tako su zapisivači Homera a zapravo njegovi prevoditelji napravili tešku grešku koje ne moraju biti svjesni: suđenje dušama smrtnika u Hadu je totalna kontradikcija koju ne bi izdržali ni simboli, zato treba obrnuti tumačenje da dobije istinsko značenje, duša nije kriva što je vječno živa nego oni koji joj ne daju da diše, može se i suditi ali to za dušu ništa ne znači. Čak i kad Homer zamjenjuje teze to nije bez veze, u svoje vrijeme nije imao tako strogu cenzuru pa je bio slobodniji umjetnik.
Ispričat ću istiniti događaj a imena sudionika nisu bitna, u igri je umjetnica i političar pa je divno čudo da su se razumijeli: susreli se svjetki poznata glumica i isto tako poznati državnik, da bi komunikacija započela Dama je uzela inicijativu pitajući dotičnog koji mu je najveći problem u životu!? On je odgovorio da mu je najteže znati u koga može vjerovati, odnosno imati povjerenje a Ona je dometnula da ima isti problem. Reklo bi se da je razgovor vođen između dvije srodne duše, tko ili što im stvara problem ostalo je nedorečeno.
Svjesni Ego je izvor nepovjerenja i treba ga nadjačati, Superego je optimalna kombinacija svjesnog i nesvjesnog pa je tu pogodno tlo za komunikaciju simbolima a to je već umjetnost. Po tome bi se reklo da smo svi pomalo umjetnici a drugo su vrhunski kao i političari, da svi sanjamo to je pogotovo neupitno. Kad je već tako, ispričat ću događaj iz vlastitog iskustva koji mi je ostao duboko u sjećanju: na strogo specijalističkom pregledu za visoko rizičnu profesiju dobio sam zadatak da pokažem svoje umjetničke sposobnosti i to iz područja lijepog slikarstva, pao mi je mrak na oči iz dva razloga; kao prvo, uopće nemam smisla za slikarije a toliko poznajem sebe tada i sada, drugo je još gore jer kakva je to umjetnička sloboda po diktatu a ionako sam bio indisponiran!? Koliko se sjećam, dobio sam dva čista lista papira a možda je bio jedan, još sam dobio jednu olovku i to neku trapavu a isljednici su visili nad glavom.
Sad počinje ono glavno a dramaturgija mi je zanimljiva, dobivam jasan zadatak da moram nacrtati muški i ženski lik po slobodnom izboru, može biti ženski i muški ali to ne mijenja na stvari. Znači, sve je određeno od drugih a moja sloboda je u ostatku vlastite kreacije, malo sam špekulirao u sebi kako da nadigram Komisiju a imao sam i neke potajne namjere koje oni ne bi smjeli znati. Šefica Komisije popušila je pola kutije cigareta dok sam crtao a ostatak dok smo razgovarali o onalizi slike, možda je i ona mene crtala u glavi od grimasa do pokreta tijela.
Išao sam svjesno i ciljano na što nevinije poze i nacrtao pionira koji predaje cvijeće u ruke pionirki, toliko se konkretno moglo razabrati na toj apstraktnoj slikariji. Moja namjera proizvela je efekat dvosjeklog mača i morao sam nešto dodatno poduzeti, bio je tu i Roršahov test ako ste za njega čuli a ako niste još bolje. Ukratko, proglašen sam folirantom a što nije bilo daleko od istine, naravno da ja to nisam priznao a oni nisu mogli naučno dokazati. Koliko god sam ih razbjesnio, vidim da će biti gore nego što sam očekivao; ja ću proći na stručnoj ekspertizi a to mi nije bio cilj, i oni su mijenjali taktiku u nadmudrivanju a ja sam donio odluku u trenu da priznam svoj grijeh ne bi li tako zapečatio svoju sudbinu.
Postignut je neki kompromis a vrijeme će pokazati da ni od toga sreće nije bilo, moj prijedlog nisu prihvatili a ja sam uvjetno pristao na ono što su mi ponudili. Ovo je samo mali primjer do čega umjetničko izražavanje može dovesti, ima nauka neke stručne moći da uđe u samu dušu ali ima i svoja ranjiva mjesta a koje sam uočio s ove vremenske distance. U ono vrijeme pogotovo se nisam razumio u tumačenje snova ali dobro pamtim da su me snovi ohrabrivali u priličnom beznađu budne svijesti, to mi se dešavalo još u nekim životnim situacijama pa imam osjećaj da snovima puno dugujem!
Sasvim je moguće da snovi balansiraju psihičko uravnoteženje pa makar se radilo o kratkoročnoj i upitnoj kompenzaciji, no smatram da tu ima i puno više pa zato pišem ovu knjigu. Sigurno je da umjetnost ima svoju težinu i dubinu a zapravo imaju je simboli, naravno da simboli ne mogu bez Čovjeka jer je Čovjek najveći simbol sam sebi. Antropologija je jedna od naučnih disciplina u rangu ostalih a to je u sličnom statusu kao što Sunce ima u Horoskopu ako ne i manje, čak i da je više nauka može Čovjeka samo djelomično da opiše.
Racionalizacija simbola pa time i umjetnosti Sizifov je posao, ako se dogovorimo tako a onda se i snovi podrazumijevaju, što nam onda preostaje u zadatom scenariju? Racionalizacija ne mora biti samo pomoću znakova iako smo jedino na nju navikli, upravo umjetnost racionalizira simbole pomoću samih simbola a to je prilično trnovit put do zvijezda, tu se misli na pravu umjetnost kakvom se i Homer bavio!
Znači, dominantnu paradigmu treba u nečemu mijenjati a to još uvijek nije njezina negacija, koja niti je moguća niti je potrebna. U životu sam bio i pred takvom Komisijom koja je tražila da odgovorim na pitanje o Čovjeku, da sam odmah rekao ono što su tražili dobio bih visoku ocjenu, obzirom da sam iznosio i svoje mišljenje jedva sam se provukao. Time ne kažem da sam ja u pravu nego da nemam pravo iznositi svoje mišljenje gdje se odvaguje pravda, zato bih volio biti bilo kakav slobodni umjetnik nego neslobodni mislilac.
Da ne govorim posebno o sebi jer i ova knjiga nešto govori o meni, o temi umjetnosti još ću citirati neke mislioce iz te oblasti a imena nisu bitna…Bila je nekad neka jako obrazovana Žena i usputno se bavila umjetničkim kreacijama, neki od njenih uvaženih kolega su je ogovarali iza leđa da se Ona ne razumije u umjetnost; naučni pedigre nisu joj mogli umanjiti a možda ih je to i žuljalo, tim više što je žena pa im je smetala i njezina sjena. Ne mora biti tako ali izaziva sumnju da ima i takvih umjetnika, simboli ne bi trebali biti kamen spoticanja da se netko ne voli a onda su neki drugi razlozi u igri!?
Bila je jedna još poznatija Žena koja je dokazivala naučno i umjetnički da su žene ona stranka sada i nekada, ima značajnu ulogu u feminističkom pokretu a muški studiji nisu još ni krenuli ako zanemarimo Homerovu mitomaniju. Ima i muških umjetnika kojima je teško utvrditi dijagnozu, tako se jedan poznati književnik zavjetovao još u mladosti da će biti drugačiji od ostalih a nije rekao da li se to odnosi samo na ostale umjetnike ili na sve ljude ovog svijeta. Bilo kako bilo, on je imao halucinacije o prelijepoj Animi i to ne u snu, kad ga nije slušala kako treba on se odrekao njezine animacije i proglasio je za Ženu koje nema! Malo je problematično vjerovati mu na umjetničku riječ jer je On bio i karijerni diplomata, možda jedno misli a drugo priča i tko će mu znati što je istina?
Drugi slučaj još je napetiji: jedan je umjetnik suviše vjerovao u priču poznatih evolucionista da je život nastao u moru, svoje junakinje i junake tako je kreirao da se osjećaju sretni samo u slobodi svoje volje; zbog toga je imao puno problema sa svojom okolinom iako su živjeli uz more, toliko je vremena proteklo od izlaska iz mora da bi trebao drugačije razmišljati. Vidimo da umjetnička sloboda udara u razne zidove a najveći je u vlastitoj psihi, o tome će biti još govora sada i kasnije.
Umjetnost je zaista šarena od svega i svačega a ljubav i mržnja su najčešće teme, nije to samo zato da bude napetije nego uvijek ima nešto što ne štima i još se na tome stvara rima. Jedan je umjetnik bio toliko poznat da su ga žene naprosto proganjale, da li je ljepota njegove umjetničke kreacije bila toliko privlačna ili njegov novac to nije naučno dokazano. I kao takav imao je ranjivo mjesto; nisu ga uzbuđivale žene koje se malo ne brane pa su to morale nekako odglumiti, da li je i njega proganjao zov morskih djevica to nije poznato ni psihoanalizi!? Poznato je da se Odisej plašio morskih nimfi a laže kao konj, možda je samo sanjao a tumačenje treba obrnuti pa su kopnene nimfe u igri!? Tako je to s tumačenjem umjetnosti kao i ostalih simbola, nikad im se ne zna točno značenje znaka. Čak je moguća igra i morskih nimfi ali u specijalnim uvjetima, to ostaje za kraj Knjige kao posebni kuriozitet.
Osim naučne postoji i umjetnička fantastila i za divno čudo da se tu dobro slažu, fantastika u snovima gotovo je stalna a nije dokazano da li je normalna. Tako je psihoanaliza uporna u tumačenju konteksta sna u kojem je najmanje u igri vrijeme a za Kubizam je već rečeno da prostor može simbolički izražavati samo vrijeme, kad tome dodamo Horoskop kao mjerač vremena onda smo dobili gotovo sve elemente za tumačenje simbola pa tako i umjetnosti. Nije to proces racionalizacije u smislu fiksiranja znanja nego je evolucija u samom središtu ideje, baš zato umjetnost može izgledati apstraktna kad najviše daje od sebe.
I kod tumačenja snova zanimljivo je tadašnje vrijeme kao rezultat ili presjek prošlosti i budućnosti, prošlost bi još nekako prihvatili ali budućnost teško ide u glavu; u tom slučaju Superego dobiva odlike Ega koji želi iskoristiti ljepotu trenutka pa makar i ne bila lijepa, umjetnički arhetipovi drugačije su skrojeni a drugo je pitanje kako ih tumačimo, zapravo arhetipovi su univerzalni a samo je kut promatranja drugačiji.
Onaj isti Umjetnik što je za svoju Animu rekao da je Žena koje nema, imao je i drugih zanimljivih doživljaja a koliko je drugačiji od ostalih prosudite sami; tako je jednom prilikom ležao na plaži uz samo more i u neposrednoj blizini neke Strankinje, da je slučajno znao njezinu adresu mogli su komunicirati putem interneta a ovako to nije kulturno. Ipak je Umjetnik bio nemirnog duha a njegovoj duši sudit će se u Hadu, komunicirao je u obliku monologa ali da to Ona ne čuje, nakon toga je prodao Priču na tržištu i opet nije drugačiji od ostalih.
Ukratko, Umjetnik je znao što dotičnu Damu žulja jer je ležala na kamenoj podlozi a ručnici su slaba amortizacija, On je očito imao meke dušeke pa ga ništa nije žuljalo. Iza sunčanih naočala precizno je registrirao kako se Ona okreće na tvrdom: malo potrbuške pa na leđa, čak je čuo kako cvili u sebi ali nije to sve… Potreban je mali predah jer postaje jako napeto, zamislite da je san pa će biti još zanimljivije!
Njezino ustajanje iz ležećeg položaja nije elaborirao na dugačko jer je kratko trajalo, njezin elegantni hod prema moru posebno je lijepo opisao ali kao fin gospodin nije objavio da je mrdala repom, njezin skok u vodu prilično izgleda na pravu ribu! Njezino izranjanje iz vode je toliko fantastično da pamet stane, kad je opet zalegla na kopnu njemu su tek proradili hormoni: sad već zna i kojim se poslom bavi, njezinog strogog oca kao da poznaje u dušu a majku i ne spominje jer je sva na nju ili blizu tome. Razlog njezinog cvilenja svodi na zub vremena koje gazi nemilice, povratka nema od te proklete sudbine. Da je ta Strankinja znala koliko On nju poznaje možda bi mu rekla hvala, ovako je samo On zaradio i još dobio na glasu, srećom da je diplomata pa nije izmišljao i njezino ime.
Što nauka da kaže na ovakav umjetnički izlet, uzet će ga kao jednu slobodnu impresiju koja nikog ne obvezuje!? Uz malo bolje volje moglo bi se postići i više a sve o tome negdje nešto piše ali je razbacano pa izmiče pažnji. Mogao je neki naučnik braniti doktorsku disertaciju na temelju opažanja iz dovoljno ponavljanja, malo je teže postići optimalne uvjete koje je Umjetnik imao a morali bi i njegovi mentori pratiti eksperiment u strogo kontroliranim uvjetima. Puno je lakše ukrasti umjetničku ideju i provoditi naukovanje po svome, ne mora to biti klasična krađa nego se uzme nešto iz drugog dijela psihe a individualni vlasnik je isti pa takav oblik krađe nije kažnjiv. Poznato je da Superego može manipulirati Egom i čak mu ponuditi neku dosjetku, tko će sve pamtiti što smo sanjali pa je moguće i budno buncanje.
Kao što filozofija ide u širinu da obuhvati cjelinu onog što jest, tako se i nauka bavi svim i svačim jer su potrebe neograničene, umjetnost pogotovo nema granice svog interesovanja ali se ipak fokusira na ono što je bitno za Čovjeka po nekakvom redu prioriteta pa su odnosi među istim i suprotnim spolovima posebno naglašeni. Znači, nije to svojstveno samo Homeru nego i svim nastavljačima umjetnosti, o tome i Horoskop najviše govori i nema razloga da snovi izmišljaju nešto treće. Na taj način umjetnost više govori o Čovjeku nego nauka, barem po svojoj dubini i oštrini a za simbole je rečeno da ih nema bez Čovjeka. Ako ćemo tako posložiti figure , onda Čovjek može puno toga korisnoga naučiti od umjetnosti a pogotovo kod tumačenja snova; ljubav je gotovo obavezna tema bilo da je ima ili nema, patrijarhat je prilično prisutan a matrijarhat je malo skriveniji jer se podrazumijeva sam po sebi.
Sve to izgleda tako gledajući očima nauke ili budne svijesti, snovi imaju drugačiji pogled i na samu umjetnost a već su naznačeni neki od razloga za takvo ponašanje. Uzmimo poznati primjer koji nas ništa ne košta, ako nas i uzbudi davno je bilo to što se dogodilo…Homer pjeva o nedomašenoj ljubavi a koja uzdrmava i sami patrijarhat, u pozadini motiva maglovito se naslućuje matrijarhat kao ključ rješenja svekolikih problema. Nije ovdje mjesto za posebnu analizu umjetnosti ali moramo doći do nekakve sinteze što umjetnost jest u svojoj Biti, sve je to u cilju približavanja snovima a zapravo simbolima.
Helena nije dovoljno zaljubljena u svog kralja Menelaja čim je oteta tako lako, zavarali su i kraljevsku stražu a kad se hoće sve se može. Nije ni Menelaj dovoljno zagrijan za Helenu kad mu je Djedov sprovod važniji od nje u kritičnom zapetljaju, najveći je paradoks zašto je došlo do Rata ako svima odgovara da radi tko što hoće!? O slobodi se pjeva od kad je svijeta i vijeka a bezbroj je primjera gdje se na tu slobodu zažmiri iz nekih viših razloga, nauka je toliko svjesna da se ne možde baš sve što se hoće a umjetnost zadovoljava tu formu i dalje tjera po svome. Prosto rečeno; umjetnost ima legalitet u svojoj slobodi kreacije ali legitimnost dobiva tek preko nauke, cenzura budne svijesti je finalni sudac dok se ne pokaže drugačije.
Da bi objasnili Bit Trojanskog rata moramo krenuti od Menelajevog brata Agamemnona, stanje na Olimpu priča je za sebe i ovom prilikom fokusirajmo se na Ego da bi bolje shvatili Superego. Menelaj nije posebno navijao za Rat ali je njegov Brat ponudio nesebičnu pomoć i čak se nametnuo za glavnog vojskovođu, urgirao je kod drugih kraljeva i Menelaj nije mogao reći da neće. Običaji arhetipa ipak su prevagnuli i nije to ništa novo, jedino je zanimljivo zašto se Brat toliko bori za Snahu kad ima za Ženu njezinu sestru Klitemnestru?! Budne navike će reći da je upravo zbog toga imao povećanu odgovornost a istovremeno šalje poruku svojoj Ženi da ne bi došla u slično iskušenje. Drugo lice ili naličje istine može izgledati drugačije; Agamemnonu je tuđe slađe pa makar bilo i Bratovo, u slučaju Helene to je dodatno naglašeno kao najljepše žene na svijetu.
Znači, u igri su oprečni motivi a budni Ego žmiri na jedno oko, Zeus nije iznenađen takvim stanjem stvari ali se pretvara da je sudbina umiješala prste. Da ne ponavljamo kakva je sudbina Agamemnona jer je ona dovoljno poznata, na Olimpu su strasti još burnije baš zato što su presudnije: Afrodita navija za svog favorita Parisa a Hera udara kontru, postavlja se logično pitanje da li je Zlatna jabuka uzrok svemu ili postoje i dublji motivi? U tom smislu Atena pokazuje da je više na strani Here ali igra i na svoju ruku, to daje dodatni poticaj Zeusu da pravi zbrku na utakmici iako se formalno nigdje ne upetljava ali postoje tajni kanali telepatije.
Imao je i Zeus svoj prag osjetljivosti pa nije mogao gledati mrcvarenje junaka u nedogled, umjetničkim putem šalje poruku Homeru da završi bitku kako zna i umije. Treba razumijeti i Homera da je morao smisliti mudru podvalu, time će se patrijarhat opet donekle stabilizirati ali to neće dovesti do mira ni u Rimskoj civilizaciji koja još uvijek traje.
Tako Horoskop postaje prava umjetnička slika ili, bolje rečeno, slika same umjetnosti a nauka za tako nešto neće ni da čuje. Još je čudnije kad umjetnik okreće leđa umjetnosti pod pritiskom navike od nauke ili naprosto budne svijesti, vratimo se onom umjetniku na plaži da još jednom čujemo njegove argumente za i protiv. Zavjet u mladosti da će biti drugačiji od ostalih vremenski je blisko njegovoj umjetničkoj viziji otužnog expontiranja a to znači da je prolijevao suze u Crno more, iz toga se može naslutiti njegovo približavanje Homeru ali iz suprotnog smjera.
Moglo bi se naći i dodatnih motiva koji oslikavaju njegov umjetnički smjer lutalice u stilu zvijezdi Horoskopa i zadržimo se na nekima: Strankinja mu je prostorno bliska a vremenski udaljena, Žena koje nema još je veća enigma a njegov smisao za diplomaciju odvaguje što je umjetnički profitabilno; toliko je poznato da mu je Sunce u Vagi a ostalo čitamo iz njegovog djela, kod tumačenja snova dobro je imati što više relevantnih informacija. U starije dane patio je od nesanice a poznato je da ima puno takvih slučajeva, birao je teme iz prošlosti da se ne upetlja u suvremena zbivanja ali ni po tome nije poseban slučaj. Na umjetničkom stilu treba mu pozavidjeti i to mu svi priznaju, dobio je Nobelovu nagradu a to je nešto zaista posebno.
Takmiči se s Homerom a sasvim je moguće da toga nije svjestan, prema svojoj vrhunskoj Animi nije baš imao sluha a ona Strankinja na plaži samo potvrđuje koliko su mu žene udaljene, može to biti izraz protesta ali za vrhunskog umjetnika ipak je prisutno zastranjivanje. Njegovo djelo govori da je pratio i Znakove pored puta a može se Anima svesti i na znak ali ne smije biti jednoznačan; u tome i jeste za njega problem što je ima ili nema i ta dilema stvara mu nesanicu, Anima je nešto treće u odnosu na model Here i Afrodite!
U to treće i Homer je posumnjao pa ni Atena nije dobila Zlatnu jabuku, zašto nije to će Paris reći; nije samo u igri nestrpljivost da postane manifestno opipljiva nego je jednostrano formirana u samom startu, nastala je samo u Zeusovoj glavi a i kod njega je budni Ego prilično dominantan. Nije Paris mudriji od Zeusa nego je iskreniji u svojoj sirovoj prirodi, to geniji često zanemaruju a snovi im govore više od toga; ako nema iskrenosti onda istina nije cjelovita, kada je Zeus vidio sve strahote Trojanskog rata onda je počeo drugačije razmišljati.
U mnogo čemu nije se Zeus pokazao bolji od svog oca Kronosa kojeg je srušio s trona Olimpa, stvorio je Atenu prisilnom metodom volje za moć; Afrodita i Hera pokazale su da svaka za sebe ima veću moć a udružene pogotovo, Zeus u to nije vjerovao dok se nije uvjerio. Superego nema potrebu da žudi za moći a jedina mu je želja da postanemo ukupno inteligentniji, zato su umjetnost i snovi najbolji test inteligencije za stvorenja koja se gordo nazivaju ljudima!
Nije cilj umjetnosti traganje samo za lijepim nego puno više za inteligentnim snalaženjem u novim situacijama, svaka situacija se manifestira kao nova jer se događa u drugom vremenu; ljepota ima i svoje naličje a o ukusima ne vrijedi raspravljati, snovi imaju stalno posla u pokazivanju i dokazivanju te proste istine. Hromi Hefest je najbolji primjer kako i vrhunski olimpijci znaju stvarati invalide baš zato što ne propituju sami sebe, pioniri psihoanalize se hvale da su je praktično provjerili na sebi i time dokazali njezinu ispravnost a sebe oslobodili svih oblika ranjivosti!?
Ne mora umjetnost da se direktno bavi tumačenjem stvarnosti nego je dovoljno što prikazuje čega ima svega, time stvara tekst i kontekst istovremeno kao što to i snovi čine. Kad Homer kaže da je Afrodita Zeusova kćerka onda to ni Hera ne razumije pa prolazi cenzuru, iz šireg kontesta se može dešifrirati da se to ne odnosi na Afroditu iz Zeusovog vremena nego na onu puno raniju i izvorno originalniju. Tako to i snovi rade a inverzija vremena se može provoditi u nazad i naprijed, još je cjelovitija istina da simboli u sebi sadrže prošlost i budućnost istovremeno a sadašnjost je samo odskočna daska za pripovjedanje!
Postoje glasine da je ona Zlobnica u nekakvoj vezi s Herom a nije rečeno da je Zeus mogao podmititi, nije čak ni to morao nego je dovoljno što je nije kaznio a mogao je; neki su to očekivali ali nisu dočekali, Zeus je imao veliki respekt prema sudbini pa pokušajmo zamisliti kakvo je tu vrijeme u igri!? Nije Zeus sjedio skrštenih ruku pa da ništa nije činio, čak je i svoje nepodopštine pratio pomoću raznih znakova što mu sudbina želi reći: kad je Zlobnica već došla i učinila ono što je namjeravala, onda je Zeus i te kako promišljao o značenju tog znaka!
Vidimo da znakovi i simboli imaju dodirnih točaka i samo ih treba prepoznati, onaj umjetnik s plaže išao je u ekstreme pa malo priznaje simbolima pravo na život i onda se odriče svega, kad se usmjerio na znakove onda ne može spavati. To je mučilo i onu divnu Ženu što od velikog znanja nije uvažavala jednostavnu istinu da snovi raspolažu s više informacija nego što je ona pokupila u svim knjigama! Lijepo je krenula da se paralelno bavi umjetnošću ali su joj barabe i tu sreću oteli, da je bolje pratila snove ne bi se to dogodilo nego bi još upornije i uspješnije stvarala umjetničku karijeru! Time je mogla dati više i samoj nauci uz sve spletke okoline, svejedno je puno postigla ali uz cijenu kronične migrene s jakim bolovima.
Onaj svjetski poznati dramatug stalno se borio s okolinom ali se nije dao preveslati, zato je imao mirne snove i iz tog rudnika crpio neizmjerno bogatstvo. Nije ni Homer nailazio samo na odobravanje ali se lakše provlačio jer je dozvolio i drugima da govore, koliko je njegov Mit istinit to pokazuje vrijeme bez obzira kako se tumači. Ni snovima ne može nitko zabraniti da rade svoje a tko to pokuša dobije tešku kaznu, snovi su nastali kad i Čovjek i bit će ih koliko i Čovjek!
Ako se ne razumiju u vlastite snove, umjetnicima bi pogotovo dobro došlo da poznaju svoj Horoskop; kako će ga tumačiti to neka prepuste sudbini, neki će ih znakovi usmjeravati da budu na pravom putu. Toliko će i u snovima prepoznati a na vlastitoj kreativnosti pogotovo, tržište je samo jedan od orjentira a i njega treba stvarati; Homer istovremeno oslušuje potražnju i ponudu kako od olimpijaca tako i od smrtnika, oslanjati se samo na Ego nije isplativo a izgubiti ga još je tragičnije!
Koliko god je simbole nezahvalno racionalizirati ali i to se mora, ne radi se o nečijoj volji iz inata nego upravo nevolja diktira svoj kontekst: incident sa Zlatnom jabukom dobio je razmjere akcidenta i bilo je samo pitanje što učiniti prije da ne bude kasno, nešto novo lako se pretvori u staro ako nije dovoljno radikalno. Zeus je odlučio a drugima je preostalo da uzmu ili ostave njegovu čvrstu namjeru da napusti vrh Olimpa, to nije samo umjetnički čin nego puno više od toga.
Cijela povijest vremena postaje drugačija iako se neki fenomeni ponavljaju, tako i treba da svima dođe iz pete u glavu što je evolucija a što su njezini surogati; Afrodita nije rješenje za vječnost a kao Venera može produžiti svoj mandat na određeno vrijeme, izvorna Afrodita svim je umjetnicima u glavi a psihoanaliza sve trpa u isti koš. Saturn jeste stari primjerak vrste ali i on je po nečemu poznat, kad ga sanjamo treba dobro otvoriti oči; upravo je Saturn imao svoje Zlatno doba još dok je bio Kronos a to je svima odgovaralo i nestalo kao u snu, svi su mu obećali pokornost koliko god ga ne vole!
Ta drama na Olimpu ostaje nezapažena osim umjetničkih nagovještaja, drama Horoskopa uzima se kao samorazumljiva nakon tolikog vremena prikazivanja, svaka generacija otkriva toplu vodu koja se vremenom ohladi…Virtualna stvarnost ipak je primjećena ali se pripisuje tehnici simulacije, ona prava virtualnost ne shvaća se ozbiljno čak ni u umjetnosti! Dilema je prosta kao pekmez ako se osmišljava na nivou simbola, u značenju znaka nikad se neće dešifrirati: to umjetnosti odgovara u čisto komercijalne svrhe jer se time forsira i umjetna potražnja, na duže staze taj će biznis negirati samog sebe!?
Jasno i glasno treba umjetničku istinu globalizirati, možda će i politika nešto od toga profitirati: Zeus je ordinirao u virtualnoj projekciji kopnene stvarnosti dok je morska projekcija gurnuta u drugi plan, Saturn u Horoskopu još je okorjeliji kopnenjak ali ima snažno sjećanje na ljepotu morskog arhetipa i tako je stigao na Zenit da pokaže što može!? Jupiter jako radoznalo promatra što će od svega biti, Atenu je vratio na doradu jer se nije pokazala produktivnom ali nije rečeno da neće bljesnuti u novoj slavi!?
O umjetnosti će biti još govora ali iz novog kuta promatrača, ne postoji lijepa književnost nego se tako kaže da ljepše zvuči a to nije naročito inteligentno. Umjetnost ne mora biti umjetna ako se prati trasa evolucije, snovi dobivaju smisao samo ako evoluciju shvatimo kao vrhunsku inteligenciju. Atena je stvorila Horoskop kao temeljni priručnik za umjetnike a može poslužiti i u druge svrhe…Da se umjetnost ne bi žalila na trnovitost svoga puta, znanosti je puno teže i baš zato je nema, postoje neki rubni tragovi pa će biti govora o graničnoj znanosti. Znanje kao takvo ne obazire se na formu a onda su i sredstva na raspolaganju, prije ili kasnije!



9. GRANIČNA ZNANOST
Ako se prate razne rasprave o znanosti onda osim lijepih fraza nema naročitih dokaza da se radi o nečem drugačijem od nauke, modernizam može biti i ponavljanje zaboravljenog ali sadržaj je važniji od forme. Kaže se da pakovanje prodaje robu ali i to nešto govori o onome tko tako govori, znanosti bi trebao biti cilj znanje a ne pakovanje. U pitanju je metoda ili nešto više od toga, sama paradigma pogleda na stvarnost trebala bi biti drugačija a iluzije rade svoje. Ne mora do-sadašnja paradigma da nestane nego da se obogati s još jednim pogledom na svijet, time će svi dobiti a samo će Ego malo izgubiti na svom monopolu!
Ako će se istina utvrđivati samo u postupku provjeravanja kroz dovoljno ponavljanja onda tu nema razlike od nauke i ne samo to; za originalnu neponovljivost mjesta nema a toga imamo i do sada, jedino umjetnost mukotrpno pronalazi originalne trenutke a za snove se još manje mari. Istovremeno, to ne znači da znanosti nema ali nije dovoljno osmišljena pa su njezini uspjesi od rubnog značaja ili na granici znanosti.
Tako smo stigli do granične znanosti koja bi o snovima imala što reći, ne samo reći nego ih koristiti kao suho zlato. U igri su simboli pa tko voli, time znakovi ne gube na značaju nego mogu samo dobiti jer se neće blamirati tamo gdje ne moraju i gdje im nije mjesto!
Sad krećemo na paralelno viđenje stvarnosti a toga u umjetnosti ima, ovdje nas zanima znanost i po čemu bi trebala biti drugačija od ostalih psihičkih procesa; nemojte se plašiti čarolije jer se mora znati što je što i tko je tko, možda bude malo neobičnosti dok ne postanu obične. Materija i energija u stalnoj su promjeni oblika a znamo da mogu izgledati kao da su statične, taj izgled ostavit ćemo nauci u težišnom smislu a znanosti prepuštamo dinamiku. U toj dinamici sve je neponovljivo a nešto od toga pogotovo, vrijeme je temeljna veličina kako u fizičkom tako i u psihičkom poimanju.
Da približimo razumu tu nerazumnost moramo se vratiti Horoskopu: igra Podznaka sadrži u sebi puno toga neobičnoga, granica između mora i kopna nije na obali nego negdje drugdje!? Nastanak vodozemaca daje vrhunsku slobodu da se može vamo i tamo a to je originalna neponovljivost, o tome nauka malo govori a znanost bi trebala puno više. Kad su škrge zakržljale a pluća ojačala završena je nova neponovljivost a Darwinizam tek tada kreće u akciju jer nije vjerovao Horoskopu, Homer zna i puno više od toga!
Prosipanje Urana po morima i oceanima samo je dio Mita a priča treba postati cjelovito istinita, njegova Žena prilično je šarena i da se tu malo zadržimo: postoji verzija da je Uran dvospolan a njegovo sjeme je palo na plodno tlo u vodu, Geja je sama zemlja a i ona je nastala u moru. Ta bi se zavrzlama mogla jednostavno presjeći na slijedeći način: Uran je dvopolan kao i Geja ali ih egoizam tjera da budu misteriozni, to što je Afrodita odmah postala ljepša od brata Kronosa ima čisto evolutivnu svrhu animiranja da bi procesi ozbiljnije nastavili ponavljanje originalnog čina!
Tako je zaista i bilo ali se nije ponovilo, rane su bile preteške ali se nešto dobilo što je vrijedno pamćenja u dubinskoj genetici: Kronos je imao svoje zlatno doba jer bolove nije tako osjetio, Afrodita je škrgutala zubima na vrhuncu svoje slave a kasnija ljepota daleko je od toga…Naravno da je Geja dvojnica od Afrodite ili čak jednako originalna, kad postaje majka onda slijedi šok u toj idili a zapravo najveća je drama tek na kopnu: zloba je proradila do točke ključanja a tu je i zavist, kad su se muškarci probudili iz drijemeža onda su imali što vidjeti; ženama ništa ne mogu osim da ih psihički maltretiraju, kad su vidjeli da ni fizička sila ne pomaže onda su krenuli da se tuku među sobom u borbi za naklonost same sudbine!
Borba za opstanak je nešto drugo a ljubav je nešto treće, svega ima a rat je borba za ono čega nema: smrtnici su povjerovali da je Helena nešto posebno kad je već Zeusova kćerka, olimpijci su znali da i njima nešto fali pa se i oni uključili u Trojanski rat…Zeus je bio na najvećim mukama jer sve zna a ništa ne može, što je to drugo nego sudbina a neki unutarnji glas mu govori da se ne predaje! Nije se on predao odmah ali je donio odluku, učinio je to u Horoskopu na svoj način!
Da još jednom rekonstruiramo povijest iz kasnije perspektive vremena, Homer je srodan snovima pa slika iz raznih kutova promatrača: Zeus se zaljubio u Morsku nimfu koja je ljubav pružala a nije ništa tražila, njegov Brat može biti figurativan jer je Jupiter drevni vladar u Ribama. Ponavljanje povijesti ima smisla jer nisu sve ribe istovremeno postale žabe; zapravo, Kronos je nadrapao nakon svog Zlatnog doba a Zeus to samo genetski proživljava, nije On prije toga kastrirao ćaću Urana nego tek kad je počeo proždirati malu djecu a znamo da je bilo i gore od toga.
I u snovima su moguće vremenske inverzije a pitanje je kako su zapisivači Homera pohvatali ono što se prenosilo od usta do uha, Horoskop ne laže kad kaže da je Ovan prvi bježao od mora a ovčice za njim jer im treba paša koja im paše. Daljnji automatizam zaista izgleda na ponavljanje istog ali nikad nije kao prije, čak je i ponavljanje relativno jer se barem neke promjene dešavaju u vremenu. Za znanstvene eksperimente mogli bi pronalaziti nebrojene fenomene u svojoj uvjetnoj neponovljivosti, toga je vremenom sve manje pa treba iskoristiti stanje dok još Mjesec funkcionira kako tako!
Granična znanost može biti inicijalna jezgra za razvoj prave znanosti, parapsihološki fenomeni mogu postati normalna pojava ako se dogovorimo tako a poznata fizika već je i sada relativna. Sve se može kad se ljudi slože a snovi pozdravljaju ono što je inteligentno, virtualna stvarnost naprosto izaziva da krenemo u paralelne svjetove kao moguće paradigme. Tako će i ekonomske analize dobiti dogovornu sintezu da se iz ničega može postići nešto ako je ulovljeno u povoljnom trenutku i obrnuto, nešto može postati ništa ako se ne mjeri vrijeme.
Znači, znanstvena metodologija bi trebala biti drugačija od naučne , ono što se samo jednom dogodilo postaje zanimljivo pa tako i Veliki prasak ako ga je bilo. Zanimljivo je da nauka koketira s tom tezom i samu sebe dovodi u pitanje, valjda postoji i neka granična nauka koja gradi most prema znanosti!? Umjetnost je prisutna svud po malo a snovi nisu nigdje pristali jer govore o znanosti koje nema, nisu oni kao onaj umjetnik s plaže pa da odustanu od svog govora nego drže do svog dostojantva više od ičega; Anime i Animusi stalno su im pred očima u pravom smislu simbola, ono što nije ne znači da neće biti a ono što jest može da ne bude.
Nauka se fiksira na vrijeme koje ne trpi promjene tako lako, znanost upravo u kretanju hvata markantne trenutke; snovima je sve poznato i zato izbacuje saldo bilance u jezgrovitoj sintezi, sve tri dimenzije vremena su u igri istovremeno a prostor je tek četvrta dimenzija. Što se tiče psihe, sve je to zbir pretpostavki koje trebaju dobiti inteligentni smisao, time se istovremeno postiže racionalizacija Bitka a evolucija je u punom pogonu ako se dogovorimo tako!?
Uočavanje ranjivih mjesta je ključno za dijagnozu slučaja, Homer je pokazao što je s Ahilom a Helena je ostala da visi u zraku; nije patrijarhat nakon toga stabilniji nego je volja za moć došla još više do izražaja i pobjedu u Trojanskom ratu trebalo je kapitalizirati. Horoskop prikazuje evolutivni skok u rikverc a zapravo sve se vrti oko Podznaka; astrolozi su u pravu da ne treba mijenjati poziciju Podznaka jer precezija ništa riješila nije još od Homerovih vremena, Zmijonosca nema a to je pravo zvono za uzbunu cijele psihičke strukture!
U najmanju ruku potrebna je nova Renesansa a ne reforma radi forme, prvenstveno žene trebaju da otvore dušu jer se muškarci svud petljaju; feministički pokret kakav jest može odvesti u sumnjivu akciju a što će izazvati reakciju zna se čiju, opet će stradati puno nevinih žrtava koje se plaše i sanjati. Granična znanost mogla bi krenuti u središte stvari i ukazati na smisao same globalizacije; istina je globalna ili je nema i tu ne bi trebala postojati dilema, tada će se reći u lice tko koči uz brdo a tko juri niz brdo, nema se vremena čekati na popuštanje detanta.
Zapravo, detant potiče iz političke sfere a da nisu jasno definirani protivnici, može se odnositi i na oznaku markantnih razdoblja ali to još uvijek zamagljuje stvari a takav je bio i Trojanski rat: generalni protivnici su žene i muškarci a sve ostalo su političke strategije i taktike, to je prisutno individualno i kolektivno.
Još uvijek se pojavljuju arhetipski recidivi sirena u moru a neke se nasuču i na kopno, ne moramo Odiseju vjerovati ali, ako se more bude dizalo kakva su predviđanja, moglo bi toga biti i više. Onaj poznati dramaturg napisao je zanimljivu dramu o morskoj projekciji misleći da će nekog zainteresirati u svijetu umjetničke fantastike, naišao je na slab odziv i još su ga ogovarali da uznemirava poštene građane. Fizičari su fini političari pa nikog ne uznemiravaju što se Mjesec udaljava od Zemlje, to što psihičari trpe nikoga briga nije a posljedice mogu biti i veće.
Istraživanje Mjeseca gotovo da je stalo jer se priznalo da vanzemaljci imaju jaču tehnologiju, možda je to politička patka da se opravdaju sredstva ali istraživanje Homera i Horoskopa ni toliko ne košta a govore i o nevidljivoj sili Mjeseca. Ako je istina da je sila Mjesečevog privlačenja, u nekadašnja vremena, bila petnaestak puta jača nego danas, onda je more davno uzburkano a oceani nikako da se smire!?
Homer kaže da Zeus nije išao dalje od oblaka i to samo kad hoće da grmi i što već oblaci mogu, Hera nije išla ni toliko daleko jer je Mjesec slao sve što je znao. Problem su moderne feministkinje kojima nešto fali a nisu jasne u artikulaciji; hoće moć a neće da preuzmu vlast, neki kažu da imaju vlast ali neće da preuzmu odgovornost!? Bilo kako bilo, Mjesec tu ima umješane prste pa neka kaže tko što hoće, nevidljivi Mjesec pogotovo!?
Tek ako Mjesec utječe na svačiju psihu onda to ne miriše na dobro; muškarci će se sve više izvlačiti gdje god mogu jer će se ugledati na Jupitera, onog kroničnog Saturna ionako nitko ne shvaća ozbiljno pa je njegov mandat na staklenim nogama a demokratizacija može dovesti do veće anarhije nego u Zeusovo doba. Had je izašao iz podzemlja nesvjesnog i u Horoskopu sasvim konkretno ordinira, ako je psihoanaliza u igri neka je ali se od Hada kao simbola puno više očekuje!?
Neurologija bi se malo više trebala pozabaviti centrom za ravnotežu Čovjeka, mogla bi se formirati nova znanstvena disciplina koja bi detaljnije objasnila kako se stiglo iz vodoravnog u uspravni položaj tijela; znamo da majmuni i danas beru banane nožnim rukama pa su i dalje majmuni, more skriva mnoge tajne! Nevidljivi Mjesec je pomogao i u gradnji piramida ne samo u Egiptu, sasvim je moguće da je u igri vidljivi Mjesec ali čije čarolije ne vidimo u cjelosti!
Kad bi se znanje više cijenilo onda bi i istina došla na svoje, zapravo bila bi cjelovitija a ovako su polu istine puno masovnije; od kud ideja monoteističkim pogledima na svijet da muškarci vladaju kad je već politeizam pokazao da oni nemaju takvu moć pa čak ni dovoljnu volju, nešto je drugo u igri kad se pretvaraju da imaju ono što nemaju!? Zeus je rascjepio vlastitu glavu i nekakve posljedice ostaju, mora i znanost nešto žrtvovati na dobrobit sviju!
Najveći izazov znanstvene fantastike mogao bi biti perpetuum mobile, ljudi ga sanjaju i nije to samo u cilju obrnutog tumačenja značenja; taj veliki uspjeh mogao bi biti rezultat krajnje nužde, ako troškovi proizvodnje toliko narastu da se ništa ne isplati onda nam jedino ostaje besplatna priroda. Nije bitno da li je priroda otvoreni ili zatvoreni sustav nego je Čovjeku važno da koristi tu energiju koja radi sama, svud je prisutna i još neuništiva pa samo treba mjeriti vrijeme.
Kad budu prave žene na pravim mjestima onda neće biti potrebe za Animama, naravno da se to podrazumijeva i za muškarce a drugo je ono što se priča jer i Animusi imaju svoju tajnu. Svaka tajna skriva dio istine o nečemu za nekoga, oni što skrivaju dobiju svoje jer snovi ne trpe tajne pa uvijek negdje neka istina ugleda svjetlo dana. Zapravo, znanost bi se morala maksimalno posvetiti snovima ako ih misli eksploatirati, to će snovi jedva dočekati jer vole inteligentne ljude!
Znanost bi trebala biti Logos o svemu i svačemu ali najprije o sebi, ako je Superego vrhunska inteligencija psihe onda se treba tako i ponašati. Več u moru je zacrtana sudbina Čovjeka i potrebni su dubinski ronioci ali manje u prostor a više u vrijeme, Kubizam je umjetnički pravac znanosti. Razvojem znanosti mogla bi i umjetnost profitirati, provodila bi se selekcija kvalitete bez obzira na ukuse jer prava umjetnička istina vrlo je blizu znanstvenoj.
Nije znanost nešto nemoguće nego je ljubav prema znanju glavna, mudrost je sastavljena od raznih politika pa znanje i istina nisu na prvom mjestu. Psihoanaliza je dobro uočila da su u vodoravnom položaju tijela asocijacije nešto drugačije ali ih ne povezuje s morskom projekcijom, pod silu ih gura u kopnenu projekciju i kad mora i kad ne mora. Od više osoba sam čuo da sanjaju plivanje prema obali i nikako da stignu, to je ta evolutivna zamka koja će trajati dok uvjeti na kopnu ne postanu odgovarajući!
I kalendar forsira istinu o dvanaest Mjesečevih krugova oko Sunca u godini tako da samo neki sretnici dobiju trinaestu plaću, da ljudi znaju gdje ih sve zakidaju malo bi bolje gledali u nebo. Razlozi praktičnosti računanja prevagnuli su kao u Horoskopu a u kalendaru čak ne znamo koji nam mjesec fali, nakon što su klimatski pobrkana i godišnja doba onda ne treba ni godine brojati. Sve je to, na neki način, rezultat masovne psihologije jer je individualna psiha opterećena težnjom i očekivanjima da na kopnu sve treba biti ljepše nego u moru a to nije moguće bez velikog znanja.
Istovremeno, na djelu je i suprotna tendencija; ljudi masovno jure na more a da nisu ni svjesni što ih to privlači, turistički marketing dobacuje im razne udice a psihoanalitičari u tome ne vide dubinu motiva. Pogotovo veliki gradovi imaju dosta zajedničke simbolike s morem, nije slučajno Paris „oteo“ Helenu jer je njegov Grad još uz more pa duplo privlači!
Kad bi astrolozi bili dosljedniji onda bi se dosjetili da idealna nirvana nije cilj kojem treba težiti a Horoskop bi shvatili kao san kojeg treba inteligentnije tumačiti: Horoskop prikazuje jednak odnos između pluseva i minusa a takva struja svjesti jednaka je nuli, upravo bi trinaesto zvjezdano polje rasporedilo snage puno bolje! Tradicija ima razloge zašto je tako učinila upravo da ispita Čovjeka koliko je dosjetljiv i na tragu evolucije, ne bi Jupiter pristao na takav Horoskop da ga nije stvarala sama Atena!
Feministkinje bi trebale dublje ući u povijest ženskog pisma a Horoskop nudi sve na dlanu, ništa se ne mora ali bi upravo ženama pomoglo da se inteligentnije bore za svoja prava i dužnosti. U Horoskopu postoje svega dvije ženske zvijezde a to su Mjesec i Venera, sve ostalo su nekakve muške zvijezde pa bi se i muškarci trebali zainteresirati kakve sve maske imaju. Obzirom da ima jednaki broj muških i ženskih zvjezdanih polja onda je u igri velika mješavina pa treba znanstvena dijagnoza za svaki slučaj posebno, to nauka ne može riješiti nikakvim testovima niti praćenjem ponašanja nego su potrebne suptilnije metode.
Horoskop barem daje asocijacije za kombinacije a može se nešto uzeti i kao vjerodostojno, tu su snovi kao najmeritorniji sudac a Horoskop mu daje inicijalnu podlogu, Homerov mit je univerzalni kontekst koji svuda odgovara. Naravno da psihoanaliza ima svoju težinu ali kao metoda kad imamo što analizirati, bez toga je zbir pretpostavki sumljive vrijednosti. Tako bi i granična znanost trebala prvo progovoriti o sebi a ne da se samo hvali svojim rezultatima a promašaje zanemaruje, sve se to vidi u snovima a budna svijest može žmiriti na jedno oko.
Valjda evolucija ima nekakav smisao u koji se možemo pouzdati, čak i da ne postoji trebalo bi ga stvarati ili osmišljavati u vremenu: evolucija je stvorila Čovjeka po svojoj mjeri a moguće je da sve dalje od toga zavisi o njegovoj vjeri, izlaskom iz mora dužan je sam kreirati svoju sudbinu! Homerovo poimanje sudbine može se i tako tumačiti a snovi prilično potvrđuju, Horoskop je postavio rebus za rješavanje i o tome će biti govora u nastavku.


10.ZNANSTVENI MODEL HOMEROVOG HOROSKOPA
Ono što je do sada rečeno o Homeru i Horoskopu moglo bi biti dovoljno za pokušaj ulaženja u Bit simbola, ako je to cilj znanosti onda se isplati nastaviti. Granična znanost ima slučajnih pogodaka istine kao i pogrešaka a netko će za nešto navijati, ozbiljna znanost ne bi na tome smjela stati jer će sama sebe potkopati ako ne uspije doći do konzistentnog modela svijeta ili barem naznaka kako bi trebao izgledati.
Umjetnost nema posebnih pogodaka ni pogrešaka nego pogoduje drugima da grade svoje carstvo, filozofija bi trebala postati znanstvena ako joj je stalo do istinskog znanja. Polazimo od pretpostavke da je važeći Horoskop Homerov a to znači kolektivni, obzirom na snagu simbola posebno je interesantno koliko može poslužiti kao znanstveni model!? Atena je obećala Zeusu da će svaku bitku dobiti uz njezinu pomoć, obećanje je jedno a realnost je drugo i sad tražimo koje su greške čije!? Zeus je već pogriješio što joj nije udijelio Zlatnu jabuku, Zeus ima svoje razloge a sasvim je moguće da je i Atena tome kumovala.
Već kod čobanina Parisa pokazalo se da Atena istu mudrost nudi i drugima, u Trojanskom ratu bila je navijački raspoložena i već tada je Zeus shvatio gdje je greška u koracima: Homer je bio u velikoj dilemi kako da Rat završi i odlučio se za podvalu, Atena je to prešutno odobrila i pomalo čak suflirala. Najveći moralni gubitnik je zapravo Afrodita jer se njezin projekt pokazao problematičan u samom startu i finalu; nije birala sredstva da dođe do cilja, nije se čak javno pokajala a Zlatna jabuka je formalno ostala u njezinom posjedu.
Nije se ni Zeus javno pokajao ali je sigurno s Atenom imao tajne konsultacije, psihoanaliza neće da ulazi u tu zavrzlamu a netko mora: Trojanci su upravo pali na ispitu savjesti s Atenom jer su imali kapelicu njoj posvećenu a vidimo da je pobijedila Afrodita, da je slučajno Hera pobijedila bilo bi sasvim drugačije. Znanost mora imati sve relevantne parametre u igri a vidimo da ih Homer ima, ovdje je riječ o njegovom Horoskopu pa da vidimo što se tamo skriva!?
Svud je dvojna igra naglašena a diktira je morska i kopnena projekcija, znanost mora s tim ozbiljno računati zbog sebe same; nebi Saturn bio rehabilitiran da to Jupiter nije odobrio i čak više od toga, Jupiter sebe gleda u Saturnu kao evolutivnu nužnost a istovremeno gleda evoluciju u širim relacijama vremena kad će i to biti nadvladano. To je ono što nauci nedostaje kao vizija velikog vremena na kojem se treba raditi već u malom vremenu, makar latentno ako ne ide manifestno.
Atena je prvenstveno latentna ideja a neki su je shvatili suviše bukvalno, Jupiter je povlači u sebe a njezina vječnost nije dovedena u pitanje; Homerov Horoskop sadrži sve mogućnosti istovremeno kako to simbolima i dolikuje, slučaj sa Zmijonoscem je dogovorne prirode a ne evolutivna datost, tako je dogovoreno i da Atene nema u vidljivom obliku ali s njome znanost mora računati kao da je vidljiva. Zapravo, enigma nevidljivog Mjeseca na to upućuje i to je bitno novi metodološki okvir, ostali simboli postaju još čitljiviji a Podznak je temelj za sve analize ili samo polazište. To je ono što i umjetnosti nedostaje barem kod njezinog tumačenja, Homerova umjetnost tumači samu sebe ako ćemo poštivati metodologiju Horoskopa.
Problem je svih analiza što iz užeg okvira izvode širi baš zato što ga nemaju, to se može pravdati nuždom ali greške nisu opravdane. U tako nategnutom modelu pojave nisu dovoljno međusobno povezane pa od drveća ne vidimo šumu, sasvim je drugačije kad već imamo širi okvir od kojeg krećemo na uže fokusiranje a isti je slučaj i sa snovima jer je svaki detalj povezan sa cjelinom. Zato Horoskop može poslužiti kao znanstveni model jer on takav i jest, kad se snovi tumače na taj način onda dobivamo znanstvene istine a Bit simbola se racionalizira na zadovoljavajući način.
Da je onaj umjetnik na plaži bio dovoljno svjestan gdje se nalazi onda bi i svoje motive bolje osmislio, može se on takmičiti s Homerom ali bitku nije dobio; njegova Anima kao Žena koje nema doživjela je da je nema ni kao Anime, zapravo ona je sama odustala od igre kad vidi s kim ima posla. Još uvijek ostaje Jupiterov modus operandi kao moguć u diplomatskoj igri ali uz veliku cijenu, ne samo zbog prateće nesanice nego se mora pojačano pretvarati pred okolinom; Jupiter je to ipak ležernije izveo i profitira na autoritetu a to mu je i bio cilj, njegov monolog dobiva na bogatstvu dijaloga sa svima u Horoskopu!
Ni dominantna astrologija ne vidi Homera u njegovom Horoskopu a homerolozi ne vide ni sam Horoskop, ne vidi ga ni nauka a o snovima mukotrpno nagađa. Ni umjetnost ne može dati više nego što daje a to je sasvim dovoljno, sve ostalo je u nadležnosti tumačenja simbola a tu ima puno bola; kako spojiti nespojivo a kad bude razdvojeno ostaju znakovi u svojoj hladnoći, Olimp je i na hladnoći izdržao sva iskušenja sudbine! Olimp je morao dobiti na nadmorskoj visini ne pitajući za cijenu, psihoanaliza je dobro uočila genitalnu erotiku ali se nije s njom suočila na intelektualnoj visini zadatka.
Homer je genijalno razradio strategiju i taktiku svih oblika erotike kao energetskih viškova samog erosa, sublimacija libida nema svrhu u slučaju energetskih manjkova a to je još Ahil pokazao svojim nesmotrenim istrčavanjem predaleko. Zapravo, energija se može usmjeravati pomoću psihe a to nauka ne poznaje, lako je to pripisati parapsihološkim fenomenima a da time ništa nije riješeno. Psihoanaliza je usmjerila energiju na genitalnu erotiku i nije u tome greška, ekonomija libida je zakazala jer je malo ostalo za intelektualnu erotiku!
Struja svijesti ne bi mogla funkcionirati da nema suprotnih polova i tako dolazimo do spola kao dijalektičkog jedinstva suprotnosti, to je najbolji primjer postojanja simbola ali se lako zaboravlja pa čak i nauka od toga pravi znak, može i tako ali se moramo dogovoriti o značenju. Postojeća koncepcija Horoskopa ima veliku manu jer su opozicije zvjezdanih polja u istom polu i služe kao ogledala, Homerov Horoskop računa i s onim čega nema a to je već znanstvena vizija; simboli nude svakome po nešto, tako i tumačenje snova možemo podesiti svom intelektualnom uzrastu!
Da vidimo što je Atena napravila od Jupitera u kasnijem vremenu a sebe prikrila, da li je u tome netko nešto dobio ili izgubio!? Jupiter je konačno stabiliziran ali ne baš do kraja, centrirao je ravnotežu između muških i ženskih hormona a da još uvijek ima masku muškarca jer je takvo i sjećanje. Saturn glumi još većeg muškarca i to u ženskoj kući, kakve su žrtve u igri to samo on zna. Znamo da su i filozofi uglavnom muškarci jer žene imaju pametnijeg posla; čime se žene bave nego muškarcima pa čak i ako su Djevice, ako se ne bave kao spolovima onda barem kao polovima!
Onaj što je pao s Marsa zna znanje kao samouk a nešto su mu i drugi objasnili, on mora biti junak pa da je kakav i zato je došao na čelo Horoskopa. Jupiterova braća malo su drugačiji igrači: Neptun još uvijek koristi morsku projekciju kao da je i škrge zadržao, Pluton s periferije sunčevog sustava ispituje samu genitalnu erotiku u dubinskoj perspektivi jer mu je od nekud došla ideja da je sve u Onom!? Toliko je i psihoanaliza prepisala iz Horoskopa ali se ne razumije u tumačenje što je u Onom, moglo bi se reći da je Pluton na granici znanosti a Neptun čak preko granice ispitujući samu Metafiziku!?
Naprosto takav je Homerov Horoskop a Jupiter zna Braću iskoristiti, što će biti sa Sestrama to neka one mudruju; Helenina sestra Klitemnestra pokazala se gorom od Helene, njezin Menelaj nekako je preživio u ratu i miru a njegov Brat ni toliko!? Tko je brat kao simbol ako nije drugi kut promatrača, Homer je rasporedio svoju pažnju u podzemlje, nadzemlje i u more pa je morao dobiti cjeloviti uvid u istinu, zapravo sagledava vrijeme u sve tri demenzije a prostor mu služi kao pozadinska kulisa.
Ako se tako tumači umjetnički Kubizam onda i prostorne figure dobivaju smisao, Horoskop je upravo rasporedio prostor tako da se vidi što mu nedostaje: to znači da znanost postoji samo nije prepoznata, postoji i Homer u mitskom izdanju a možda će tako najduže preživjeti!? Neka se budna svijest igra svojim Egom kad neće osluškivati snove, ako ovo nije dovoljno za odlučnije startanje znanosti onda idemo dalje a toga ima više nego što igdje piše!
Morska nimfa Tetida zbunila je mudrog Odiseja kao i mnoge skorojeviće čobanskog porijekla, nisu ni gradski starosjedioci bolji ako ne znaju čitati vlastitu projekciju: u Ilijadi kao Trojadi vidimo da se i stari Prijam zagledao u snahu Helenu a o Parisovoj braći da ne govorimo, uzalud im kapelica posvećena Ateni kad i svoje živote poklanjaju jednoj ženi. Zapravo, njima je stalo do patrijarhata a formalno i do monogamije ali da mogu potajno i drugačije, podvalu koju im je smjestio neprijatelj sami su tražili a to bi znanost mogla egzaktno istražiti. U Homerovom Horoskopu službeni glasnogovornik Merkur samo skakuće od jedne do druge polovične istine, stručnjak je za analizu a ne vidi kako se sinteza nameće sama od sebe!
Kad feministkinje shvate da se samo djelomično bore za ženska prava onda će svoju mušku energiju drugačije kanalizirati, osjećaju da je ženski princip ona stranka jer ih je muški Animus uzeo pod svoje. Moguće je da će ženski studiji nešto ispraviti u tome a muškarci nisu stigli ni toliko, smatraju da je dovoljno što je Zeus cijepao glavu a svoju žele ostaviti čitavu. Svi imamo Mjesečeve faze svakog mjeseca a neki pogotovo, nije to čudno jer je Mjesečevo zračenje utisnuto u ljudsku genetiku: to bi i nauka mogla dokazati samo da hoće, plaši se da bi simboli mogli razotkriti i zadnje tajne Bitka pa radije dozvoljava da bitke traju.
Mogao je Zeus još izdržati bolove u glavi i da se Atena ne pojavi, mogao je ali nije; babica je bio hromi kovač Hefest a ne Afrodita niti Hera, to je izazvalo dodatnu sumnju u svjedočenje a Homer kaže „uzmi ili ostavi“! Tako i u snove možemo vjerovati a ne moramo, jedino moramo priznati njihovo postojanje a značenje možemo podešavati do mile volje. Znanost bi trebala znati tko od čega specijalno pati, zato su potrebni ženski i muški studiji kao nekada a ne da studiraju zajedno pa sve pomiješaju!
Paris je bio taman spreman za ljubavni rat a to je Afrodita prepoznala iz daljine, njegova gorska Nimfa se čudi što mu je to trebalo; njegovi muški hormoni dobili su velikog protivnika na utakmici, bolje mu je da pogine kao junak nego da mu otkriju višak ženskih hormona. Tako i ranjivi Ahil kaže, tek u Hadu, da bi drugom prilikom drugačije a on se već oblačio u ženske haljine ali su ga razotkrili, tko će drugi nego mudri Odisej pobjegavši od svoje vjerne Penelope. Kasnije će Odisej sam sebe nazvati da je Nitko jer mu je dosta podvala, psihoanaliza je radije stvorila Superego nego da prizna neke proste stvari.
Ima puno više umjetnika na plaži nego što to statistika prati, stiglo se i do masovnog turizma na moru a nekad se bježalo od mora; Neptun je ostao vjeran tradiciji iako za njega kažu da je konfuzan, kako neće biti kad Ovan misli da je pao s Marsa a i ćoravi vide da je nastao od Riba! Bilo bi samo komično da nije i tragično, ako se Menelajev Brat borio za snahu Helenu ali što su drugi kraljevi očekivali od tog biznisa? Odgovor se nameće sam po sebi: toliko su naučili od nauke da se ne mogu riješiti snova o ženama, kad je već tako onda da barem ne gledaju stalno u istu facu a pogotovo što je Helena proglašena da je ljepša od svih ostalih!
Naravno da bi znanost u tome pronašla i dublje motive ali kad za to dođe vrijeme, bitno je da Homerov Horoskop nudi nepreglednu kombinatoriku a ono što je pregledno to je vrhunsko, mogu muškarci imati svakakve maske ali neka i žene vide kakvi sve Animusi postoje u njihovoj psihi. Kad sam onoj Komisiji ponudio uravnoteženu sliku Horoskopa ispao sam sumnjiv, kasnije sam ih mogao motati jer je i njihova psiha sastavljena od suprotnih polova a valjda ih je cvijeće zbunilo kao most moguće suradnje!?
U Homerovom Horoskopu Jupiter i Atena postigli su pakt o stabilnosti i time povećali ukupni potencijal za nekoliko puta, postigli su sinergiju a ne da uludo troše energiju na međusobno ratovanje; sve se odvija u tajnosti prema drugima a među njima nema tajne, time je Atena dobila puno više od Zlatne jabuke ali za interne potrebe, neće Zeus drugima vladati nego sam sobom a tko ne voli sebe ni druge ne podnosi. I Parisova gorska Nimfa mislila je tako nekako ali je pretjerala u svojoj ambiciji, skače za Parisom u vatru lomače i time priznaje svoju odgovornost za zajedničku sudbinu.
Morska nimfa Tetida je znala da će njezin sin Ahil mlad poginuti a Homer daje i znanstveno obrazloženje: puno se ulaže u vanjski oklop da bude neprobojan jer je Ahil proglašen junakom čim se rodio a možda i prije, vlastitu dušu je zanemario a to odaje kroz premilu Robinjicu; u tome je vrhunski krik Homera kao umjetnika, toliko mu je Anima mila baš zato što je u ropskom položaju! Ako to uzmemo kao san onda treba dopuniti tumačenje, obrtanje ne bi puno pomoglo jer bi istina ostala jednostrana a samo bi promijenila formu.
Proglašavati snove za blesave bezvezarije najbolja je slika onih koji tako govore ili samo misle da su pametni, Odisej je samoproglašeni mudrac a od sebe je napravio velikog konja; samo je dao materijala feministkinjama da su muškarci siledžije i prevaranti a onda se plaši i morskih nimfi, Djevica se u Horoskopu prodaje za ono što nije a to su snovi davno dijagnosticirali. Merkur je očito dvojna ličnost ali nije sav problem u tome, njegove poluistine prolaze na tržištu i netko bira jednu a netko drugu jednostranost. Granična znanost je u porođajnim mukama a nema tko da joj pomogne, svi vole čuti o čemu priča samo da bi je ogovarali i onda se tješe da im je lakše u duši. Tako i smrtnici vole kad olimpijci plaču a to nije lijepo, olimpijci rješavaju najteže zadatke i nije čudno da bude i neuspjeha.
I kolektivni Horoskop ima ranjiva mjesta ali to je slika stvarnosti, upravo nas Homer upućuje na realnost pa se njegov Horoskop može i tako tumačiti a snovi pogotovo; Atena istovremeno postoji i ne postoji u zavisnosti kako nam paše, isti je slučaj i s Apolonom kao još nekima iz užeg kruga olimpijaca. Oni što su našli svoje mjesto u Horoskopu imaju najmanje dva lica ili lice i naličje, astrologija forsira lice a naličje samo kad ne ide drugačije; to nije znanstveni pristup nego više na granici znanosti, astrološki znakovi nisu ni toliko a ne prihvaća ih ni nauka.
Kad sve zbrojimo i oduzmemo onda je tim više potrebna i nova paradigma u teoriji i praksi, nije da nje nema nego nije ozbiljno shvaćena: o globalizaciji se govori na temelju formalnih kriterija a sadržaj visi u zraku, prostor je zaposjednut i tehnički umrežen a galama traje kao i prije, tržište pronalazi rupe u zakonu bez obzira što u njemu piše kao što se rad i kapital sele tamo gdje im je bolje.
Homer pjeva o ljubavi koje nema i ta tema stalno je na repertoaru, nema je individualno pa onda ne ide ni kolektivno; ipak je individualna psiha temelj svega a kolektivna psiha je izvedena kategorija, u moru je bilo drugačije i to moramo priznati. Ne treba dokazivati da živimo na kopnu nego je ljubav i tu potrebna, Saturn se ne može pomiriti sa stvarnošću pa da se koliko nalazi na Zenitu a Mjesec pogotovo na Dnu neba. Venera samo koristi stanje na tržištu psihe dok psihoanaliza podržava takav scenarij, nije to ništa novo ni Homeru ali plače dok pjeva jer mu duša nije sretna!
Još bi neki sudili dušama smrtnika kao da nemaju dovoljno problema, Had je bio samo jednom na skupštini Olimpa i nikad više a to je ozbiljno pitanje za znanstvenu raspravu!? Na neki način, Olimp je simbol bijega od stvarnosti a Had traži svoje nadahnuće, Pluton je fizički otkriven puno kasnije a psihički ni tada. Homer ubacuje zanimljivu dosjetku da je Had oteo Perzefonu i odveo je u podzemlje, kasnije se slobodno šetka gore dolje a još je zanimljivije da je zaljubljena sama u sebe. E sad, izgleda da i Hadu odgovara takva Persona a samozaljubljenost je simbol za sebe, ima puno posla za znanost samo da što prije krene!
Ne zanima Škorpiju samo erotika nego prvenstveno eros a to se laički često poistovjećuje, isto tako su u raznim enciklopedijala duh i duša slabo definirani pa se mogu tumačiti ovako i onako; da li to nekome odgovara ili je budni Ego slabog pamćenja, psiha se tumači kao sama duša a ni to nije precizno određenje. Naravno da nije jer su u igri simboli, znanost bi morala krenuti od toga pa do kud stigne; Horoskop predstavlja vrhunsku koncentraciju simbola lančano uvezanih, čak i ako na neke zažmirimo ostali će nam otvoriti oči. Na istom principu rade i snovi, još su puno konkretniji o onome što je za sanjača bitno u datom vremenu!
Homeru je bitno održanje vrste ali se plaši da će to bez ljubavi biti teško izvedivo na duže staze, ne može se reći da ljubavi nema ali su prateće posljedice još veća dilema; Zeus je došao čak u trilemu i to nakon što je cijepao svoju glavu, reklo bi se da Horoskop smiruje strasti a to je samo nužno zlo kad nije bolje. Optimizam je potreban baš zato što ga nema, najmanji su problem pojedinci koji gledaju crno a puno su opasniji oni koji gledaju samo svijetle zvijezde; raspored energije se poremeti u trenu a to je i Ahila iznenadilo, njegova Majka priroda to je znala ali mu nije mogla pomoći!?
Znači da je zbog prisutne ranjivosti još potrebnije znanje, sudbina se može donekle usmjeravati a fatalizam je krajnji nihilizam ili gore od toga. Snovi nam neće govoriti o onome što mora biti nego o onome što može biti, nije Zeus zagovarao fatalizam nego se plašio da ne propusti nešto što ne bi trebao…Proročica Pitija prilično je nerazumljiva u svom viđenju sudbine pa su drugi morali artikulirati njezin izraz, Kasandra je bila jasnija ali joj nitko nije vjerovao pa ni to nije dobro a sasvim je moguće da se radilo o snovima!?
Za znanost ne postoje tabu teme kao ni za snove a Homer nije samo istinski umjetnik nego i umjetnik istine, pogledajmo realni odnos snaga u Trojanskom ratu: Trojanci su zaštićeni gradskim zidinama ali su odvojeni od šireg fizikalnog polja, Ahejci su bitku mogli i prije dobiti da su htjeli; mogli su da su mogli ali nešto je i Ahejce kočilo, znači da nije sve u energiji kao snazi vektora nego i smjer vektora ima svoju težinu. Toliko je i nauka naučila ali masovna psiha se osjeća jačom nego što realno jest, kad joj izmakne Bitak onda gubi bitku!
Pogledajmo markantne simbole u zadatom kontestu, to su svakako glavni junaci na obje strane dok mudrost ne kaže svoje: Paris je počeo zakazivati na bojnom polju ali on i nije glavni junak, njegov brat Hektor je glavni i opet je u igri zamjena teza; Hektor će se umiljavati nesuđenoj snahi Heleni kao što to i Menelajev brat Agamemnon čini s još većim pravom, ima još zamjenskih likova a Homer ističe Ahila kao posebno slikoviti simbol.
Znamo da Ahil ne kreće u bitku i to sve poradi neke robinjice a zapravo je bijesan na glavnog vojskovođu Agamemnona, znamo i zašto ali treba priznati da je Agamemnon podnio veliku bol što je žrtvovao svoju kćer Ifigeniju pa ima neka prava da se zadovoljava. Tu se isprepliću individualna i kolektivna psiha do tih razmjera da to nauka ne može raspetljati, znanost sve može samo ako hoće priznati postojanje simbola u njihovoj cjelovitosti a time i originalnosti!
Sve to u Homerovom Horoskopu piše a u snovima još više, vratimo se Ahilu u samo podzemlje Hada jer čak ni tada ne shvaća dovoljno igru sudbine: on kaže da drugom prilikom ne bi želio biti junak ali još uvijek ne zna od kud mu je takva želja bila, svog Prijatelja kao Učitelja gotovo da ne spominje i naravno da Homer ostavlja slušateljima tumačenje svoje poezije kako ne bi sam sebe doveo u pitanje. Kasnije isto pitanje dobivaju i pismenjaci a najlakše ga gurnuti u mit, lice ljepote još je ljepše kad mu ne vidimo naličje!
Tko je Glavni vojskovođa ako nije kolektivna psiha, Ahil ima sasvim drugu prirodu problema ali tko ga za to pita; sve mu se pobrkalo u glavi a psihoanaliza bi to svela na proste stvari, ima i toga ali nije sve u tome. Kad je Ahilov Prijatelj istrčao predaleko onda više nije bilo povratka, lijepo ga je upozoravao da pazi što radi ali kad je već učinio onda i Ahil ima osjećaj dužnosti da nešto poduzme: da paradoks bude veći, Ahil pravi istu grešku; pogotovo kad je likvidirao glavnog protivnika Hektora i mučio ga na sve načine, nikako da mu dođe iz pete u glavu priroda njegove ranjivosti!?
Ahil je ranjiv u samu petu i naravno da je to neprijatelj otkrio, ne bi to neprijatelj otkrio da nema isti problem: Homer samo što ne kaže da je ova civilizacija ranjiva u samom temelju, nije se on tada znao tako precizno izražavati ali je zato dao dijagnozu stanja kopnene projekcije koja vuče probleme iz morskih dubina, tako nastaju simboli s puno boli!
Homer ne nudi samo pretpostavke, kako to neki čine, nego daje cijeli instrumentarij za dokazni postupak: zar nije Ahil imao glavnu robinjicu i više pomoćnih, Majka priroda ga skrivala i u ženske haljine ali ga Odisej prepoznao da je muško, nije Ahil morao čekati da odraste kad mu je sudbina genetski određena da bude junak prije ili kasnije. Kolektivni arhetip ne priznaje izmotavanja a drugi i ne postoje: ili si muško ili žensko a Čovjek ne možeš nikako biti, tako i filozofija u traganju za Bitkom vidi da tu nešto ima što ne štima.
Proročica Pitija bila je nerazumljiva a njezini tumači dvosmisleni; sve je zavisilo od akcentiranja zarezom pa se moglo dobiti suprotno značenje, „ono što jest nije da nije“ ista je je vrsta formulacije ako ćemo pošteno priznati! Naravno da se budna svijest opredjeljuje za ono što je ljepše a za drugo neće da čuje, još se pitamo što to snovi imaju reći nakon tolike filozofije i nauke a politiku možemo podešavati prema ukusu!?
Onaj što je pao s Marsa u Ovna možda ima više muških hormona od prosjeka, Sunce bi trebalo imati puno više a vidimo da je njegovo polje igre naklonjeno i ženama; kod Mjeseca je prolem još složeniji, snaga njegovog principa dolazi odmah iza Sunca a u nekim kulturama čak ispred pa koji je to zakon logosa?! Bilo kako bilo, ima puno individualnih slučajeva koji bitno odstupaju od kolektivnog arhetipa, liberalizacijom demokracije i oni se bore za svoja prava a tome nema kraja; jedino je početak donekle fiksan ali i tu postoje prijelazna razdoblja, izlazak iz mora je novi smjer sudbine pa priznali to ili ne!
Dao je Homer puno materijala i ženama da imaju o čemu tračati, ako im nije dovoljna njegova Pjesma onda će njegov Horoskop reći i više a snovi sve to kumuliraju u sebi. Mjesec i Venera imaju ženske solidarnosti kad je stani pani, u svim drugim slučajevima je međusobna borba grčevita i žestoka: od zlobe do zavisti a konkurencija dodatno podgrijava, reklo bi se da Homer govori samo o muškoj ranjivosti a nije baš tako. Ni Odiseja nije izolirana individualna psiha a još je manje samo muška, psihoanaliza je imala što analizirati pa se nije ni to usudila.
Jupiter koristi gužvu na utakmici a nije ni on neki naročiti muškarac, vatreno je promjenjiv a prošlost ga vuče u more; Braća su mu upravo u ženskim kućama i cijeli projekt je usmjeren na nevidljivi Mjesec, to ne znači da otkrića nisu na vidiku ali treba i druga strana da mrdne repom!? Neće Jupiter da se opet blamira jer bi javno mnijenje to jedva dočekalo, neka ide dok ide a on će diplomatski prodavati dobrobit; s Mjesecom ima bolje odnose nego ikada iako to ni astrolozima nije baš jasno ali se drže tradicije a da ne znaju iz kojeg vremena, s Venerom još bolje komunicira jer je ona imala vrhunac karijere u moru i Jupiter je podsjeća na to Zlatno doba a Saturn pogotovo. Sve ide u smjeru da žene razotkriju nevidljivi Mjesec a muškarci će potvrditi svojim autoritetom, do tada je PAT pozicija!
Ako to za znanost nije izazovno onda neka netko drugi uzme profit, astrologija kao granična znanost mogla bi učiniti puno više; Horoskop već ima ali treba i Homera da cijeni, mora stvoriti svoju psihoanalitičku teoriju na temelju sinteze morske i kopnene projekcije a snovi će pomoći na svakom koraku! Sasvim je moguće da će snovi stvarati najveće probleme jer traže dlaku u jajetu, nije to baš tako kako izgleda nego su snovi jedini pravi živući svjedok da li nešto valja ili ne valja. Znači, sve se može donekle podešavati ali kod snova ne prolazi svašta, postoje simboli i u budnom stanju ali se silom prilika prevode u znakove!
Kad se sjetimo one poznate glumice i državnika kako im je najveći problem u koga da imaju povjerenje, isti je problem i kod znanosti: kolektivni arhetip ima svoje uvjerenje od kojeg pravi paradigmu a individualna psiha to istovremeno stvara i razara, Homer se oslanja na ukupni potencijal svoje inteligencije a to je Horoskopom jako slikovito izraženo. Nema razloga da snovi budu drugačiji jer je logika simbola univerzalna, još kad se doda originalnost onda je kopiranje puno teže ili čak isključeno!
U nastavku se daje posebni značaj tumačenju snova, bilo je potrebno nekakvo teorijsko utemeljenje a praksa je još bogatija: individualna psiha mora sve sadržati u sebi pa koliko može izdržati, tehnika je umijeće pa tako i kod tumačenja simbola snova a znamo da postoji cenzura budne svijesti.



10.TEHNIKA TUMAČENJA SNOVA
Prije tumačenja treba sanjati a nakon toga nešto zapamtiti od snova, vjerojatnost sanjanja je velika a pamćenje nije takvo pa je potrebna i dodatna volja. Na volju utječe uvjerenje da li je korisno pamtiti snove, to je velikim dijelom u nadležnosti budne svijesti a onda i cenzura radi drugačije. Zapisivanje snova je korisnije od vođenja dnevnika a zajedno je još bolje, volja se može pojačati iz čiste radoznalosti pa treba pokušati. Naglo buđenje, otvaranje očiju i pomicanje tijela bitno otežavaju pamćenje sna, treba se prisjećati što prije a može i kasnije biti jasnije.
Pretpostavimo da je nešto zapamćeno od sna i slijedi teži zadatak a to je tumačenje značenja, već je rečeno koliko je trnovit put dolaženja do cjelovite istine pa je potrebno malo skromnosti i puno opreza u finalnom zaključivanju. Tumačenje simbola je veliko umijeće i treba poštivati tehniku koja garantira veći uspjeh, bude u snovima i znakova upravo da bi budna svijest mogla povezivati simbole. Znak je najčešće vrijeme koje je istovremeno sastavni dio svakog simbola, za logiku budne svijesti to je prilično neobično ali se treba navići na dvojnu logiku u istovremenosti procesa!
Upravo zbog funkcije vremena treba i tumačenje podešavati: san se uvijek odnosi na užu sadašnjost ali se može slikovito prikazivati nekim drugim vremenom kao i događajima koji mogu čudno izgledati, nekakva je usporedba u igri pa ne treba žuriti s obrtanjem značenja. Kontekst sna je nadasve važan ali tu ne treba zanemariti da nam je nešto važno moguće promaklo i smisao može otići u drugom smjeru, uzmimo Horoskop kao primjer koliko je informacija u igri za cjelovitu istinu pa uvijek nešto zanemarimo. Po redoslijedu prioriteta treba se prisjetiti koje su preokupacije posebno naglašene u zadnje vrijeme a koje bi se mogle povezati sa sadržajem sna, barem asocijativno.
Ako nije moguća nikakva sadržajna veza onda treba krenuti drugim smjerom i povezivati smisao u širem vremenu, to znači da je vrijeme uvijek nekakav kontekst i samo ga treba prepoznati; može se odnositi na nekakav uži ciklus pa sve do cjeloživotnog, da ne bude suviše neodređeno treba se prisjetiti i drugih snova u zadnje vrijeme. Homerov poduži san može poslužiti kao model, ako ga razdvojimo na više scena one su međusobno uvezane; na taj način možemo povezivati više snova i čak tražiti središnji motiv, ipak je Homer kolektivna slika pa treba u središte staviti vlastitu individualnost.
Ta individualna slika najbolje se može sagledati u usporedbi s kolektivnim odsjajem u pozadini, to već miriše na natalni Horoskop a priča je malo složenija: stručni astrolozi mogu krenuti od natalnog Horoskopa i pomoću njega direktnije tumačiti snove, čak su i tu moguće greške u tumačenju jednog i drugog ali puno manje nego kod laika, o natalnom Horoskopu bit će posebno govora pa ga za sada preskočimo. Obratimo pažnju na markantne cikluse u ljudskom životu a to će se i u snovima lakše prepoznati, budna svijest može imati svoju periodizaciju vremena i u tome greške nema; snovi će se više oslanjati na astronomske cikluse pojedinih planeta a to budnoj svijesti ne mora biti blisko, nije to ni uvjet bez kojeg se ne može ali kao pomoć može biti od koristi.
Krenimo od Mjesečevog ciklusa koji je najkraći i tu se gotovo ne može pogriješiti da utječe i na snove a ne samo na spavanje, sad je potrebno strpljenje za još malo teorije: kaže se da Mjesec ima veći utjecaj na žene ali ako ostane samo na tome onda je slaba korist za tumačenje snova, kod muškaraca bi se moglo reći da su pod utjecajem nevidljivog Mjeseca ako i toliko priznaju. Kad pogledamo Homerov Horoskop onda vidimo da tu nije u igri nekakav kolektivni prosjek nego je riječ o maksimalnoj euforiji; sve su zvijezde u svojim sjedištima pa čak i one koje imaju dva posjeda, Homer je citirao upravo takve jer su glasniji i time je dobio na umjetničkom efektu.
Takva virtualna stvarnost može poslužiti samo kao orijentir za konkretizaciju individualne stvarnosti i tu je natalni Horoskop od velike pomoći, dokazivost je na granici znanosti pa nećemo ni s tim previše baratati ali kao ideja je genijalna. Već kod Mjesečevog ciklusa možemo sa sigurnošću znati dužinu trajanja a sadržajna podudarnost je gotovo za svaku osobu drugačija, ima Mjesec još neke cikluse ali da ne kompliciramo, snovi ulaze i u tu dijagnostkiku preciznije od ikakvog Horoskopa jer su osjetljivi na genetsko zračenje.
Ciklus Saturna od tridesetak godina jedan je važnih orijentira gdje se nalazimo, njega svakako treba uvažavati a ni ostale ne potcjenjivati. Kad smo dovoljno svjesni svoga vremena onda simbole snova treba sagledavati u tom kontekstu a ostali detalji samo će upotpunjavati scenarij, naravno da nećemo sanjati samo o vremenu ali bez vremena nema svrhe počinjati tumačenje.
Već do sada je uočljivo da univerzalnost simbola ima svoje konkretno ozbiljenje u snovima a koje nije isto za svaku osobu u svakom vremenu, zato nije moguće leksikografsko tumačenje simbola snova u vidu sanjarice iako i toga ima. Postoje razni riječnici simbola ali više kao pomoć za stvaranje bogatijih asocijacija, ovdje se govori o onom što nebi smjelo biti upitno pa tko voli neka izvoli. Morska i kopnena projekcija su temelj za nastanak simbola a sve ostalo su finese u izvedbi, u tom smislu i obrtanje značenja treba pažljivo razmotriti.
U umjetnosti je česta tema izgubljeni identitet ili potraga za njim, nauka se nerado izjašnjava da li je to realni problem Čovjeka ili izmišljeni; čak i da je izmišljeni za snove može biti zanimljiv jer su simboli nadasve u igri, izgubljenost može asocirati na more a može i na kopno u određenom vremenu. Još je realnija pretpostavka da čvrsti identitet nikad nije ni stvoren u toj burnoj evoluciji, simboli to samo oslikavaju u raznim nijansama; opet nam Ahil može poslužiti kao model uzorka a pogotovo njegova ranjivost, nije ni Heleni bolje kao ni jednoj ženi ali se tješi ljepotom u dokazivanju koliko god je prolazna.
U tehnici tumačenja snova poželjno je imati u vidu takve tematske okvire u kojima simboli dobivaju smisao i naprosto ožive, poznata je filozofska pretpostavka o bačenosti u egzistenciju a nauka se ni time ne bavi. Ako od snova očekujemo znanstvenost onda nema uzmicanja, sve dobiva smisao u znanstvenom pristupu po specijalnoj logici prioriteta. Na prvo mjesto treba da dođe ljudska egzistencija bez obzira kakva je, nauka se brine o zadovoljavanju primarnih potreba a ostalo su surogati.
Za psihu je primaran osjećaj zadovoljstva a već kod Homera vidimo da toga nedostaje, u snovima se to može izražavati na razne načine a tumačenje je jako osjetljivo područje intelekta: razna uzdizanja u visinu treba promatrati kakvo im je pokriće, propadanje u prazninu pogotovo ne treba obrtati ako ima pokriće, psihički osjećaj u snu nije dovoljno pokriće da ga bukvalno tumačimo. U redu je da postoji više slojeva tumačenja i trebamo se odlučiti da li smo za površnost ili više od toga, u igri je zaista slobodna volja pa nikakvi izgovori ne dolaze u obzir!
Opće je poznato da škola traje cijelog života čak i za nepismene, već po tome školu možemo uzeti kao zamjenski simbol za samo vrijeme a može i konkretnije ako imamo jake agrumente. Boje treba prvenstveno tumačiti iz kuta promatrača: da li ih zaista tako vidimo ili je poželjno da ih tako vidimo, promatrača možemo dešifrirati kroz osobu sličnu sebi a ona mora biti vidljiva. U svakom slučaju, bolje je sanjati u bojama nego u crno bijeloj tehnici, kad se boje ne raspoznaju nikome ništa.
Kretanje u prostoru je posebna tematska cijelina, najviše asocira na vrijeme a nebrojene su finese u izvedbi; uz vrijeme je direktno vezana energija iako je i mirovanje oblik kretanja, može se ići sve do erotike ali treba vidjeti koji je oblik naglašen. Već je rečeno da se pod erotiku svašta utrpava a snovi ne trpe svaštarenje, u seriji snova bit će puno toga jasnije jer se ne događaju promjene u trenu. Još je važnije od erotike obratiti pažnju na stanje erosa, tada će se lako zaključiti da li je sublimacija potrebna ili nije; snovi to najčešće ilustriraju kroz financijske pokazatelje jer je to i budnoj svijesti pojmljivo, može i u nekom obliku energije.
Vratimo se problematici identiteta jer je to centralna tema snova, barem tako kaže Homer a Horoskop dodatno potvrđuje. Identitet se manifestira kroz mnoštvi simbola a ne postoji neki posebni, takvi snovi mogući su i u mladosti kad se identitet formira uzlaznom linijom a kasnije pogotovo. Kroz to se najbolje oslikava i tip ličnosti iako je tipologija problematična metodologija, Homer to diže na rang same sudbine pa su promjene moguće i nisu. Nije se ni Jupiter promijenio u dubljoj psihičkoj strukturi nego sebe njoj prilagođava, to nije posebno dobro ni loše nego je sve drugo gore od toga.
Ahilova priroda priznaje ženske hormone ali ih blokira arhetipom muškarca, žestoko protestira protiv kolektivnih normi a istovremeno žaluje za premilim Učiteljem: snovi ne podnose takav oblik dvoličnosti i sudbina je jasna, Helena ne ide u takve ekstreme barem u Homerovo vrijeme. Snovi odmjeravaju tko smo i kakvi smo i mora postojati nekakvo jedinstvo između dva lica, kad toga nema struja erosa je mrtva. Inzistiranje na promjenama je dvosjekli mač jer se one nužno dešavaju a više od toga je upitno, ne valja kočiti promjene niti ih silovati.
Snovi u pravom smislu tragaju za Bitkom i tim više treba ih poslušati, Bitak u smislu znaka je mrtvo slovo na papiru i zato ga nije moguće odrediti u okviru postojeće paradigme. Tako je to i s identitetom a individuacija je mistika jer je takva i logistika koja prati psihičke krivine: vrijeme samo po sebi je apstrakcija a evolucija to nije, snovi su puni sadržaja i samo im treba prepoznati logični slijed. Nije Homer slučajno petljao s morskim nimfama a Odisej od toga pravi predstavu; bio je i Odisej Helenin prosac ali nije uspio u namjeri, zloba i zavist učinili su svoje.
Tehničko znanje u užem smislu sastoji se od niz podvala prema prirodi a prvenstveno u igri s vremenom, u tome se manifestiraju mudre dosjetke a politika ih samo finalizira; Ahil je koristio tuđe pašnjake za svoje ovce, što je čije to će se pokazati kasnije. Paris je zaboravio na svoju gorsku Nimfu i trčećim korakom se spustio u Grad, lako je bilo nagovoriti takvog čobanina da kompletira svoj scenarij ljepote; Helenina evolutivna ljepota nije baš tome namjenjena pa u snovima treba pripaziti na politiku zavodljivih Anima, nisu ni Animusi drugačiji ali za njih je netko drugi odgovoran ako se ne pokaže drugačije!?
Zamislite krajnje zapetljanu scenu da sanjate Plutona, nije ni u podmorju ni u podzemlju nego baš u Škorpiji; astrologija od toga pravi misteriju a kad analizira u stilu psihoanalize onda banalizira erotikom zna se kojom, ne uviđa evolutivnu zamku kao što ni homerolozi ne vide morski tjesnac u blizini Troje! Da paradoks bude veći, za Plutona se kaže da djeluje na psihu samo ponekad i to u velikim razmacima vremena, za tako nešto postoji opravdanje jer njegov ciklus najduži pa i ono što se zapamti lako se zaboravi!?
Nije Pluton spor niti bezazlen nego je jako udaljen od budnog razuma, čak i u značenju znaka nalazi se na periferiji Sunčevog sustava a otkriven je puno kasnije od ostalih; pošteno rečeno, nije On još uvijek otkriven, za znanost je upravo izazovno ono što je udaljeno a ostalo može i nauka prezentirati. Onaj što je pao s Marsa samo je površinski savladao zanat u Škorpiji, ne smije puno znati da ne bi kompoziciju Horoskopa odveo u krivom smjeru. Tako se i snovi mogu tumačiti do određene granice pristojnosti a za to je dovoljna sanjarica bilo koja, imao sam uvid u neke stručne ekspertize gdje je ljudski faktor proglašen za krivca raznih nesreća i da nije tragično bilo bi samo komično! Toliko o pristojnosti u okviru dominantne kulture, sam Homer priznaje da njegov Horoskop ima ranjivih mjesta a oni koji su pozvani možda to znaju ali skrivaju!?
Tehnika tumačenja snova mora računati sa cenzurom i raznim otporima kao i kod propuštanja sadržaja do budnog pamćenja, može se donijeti odluka da se ide pošteno i otvoreno ako ne ide drugačije ali tek su tu moguće krivine; pioniri psihoanalize se hvale da su je primjenjivali na sebi i da funkcionira, to je argument da je prodaju i drugima a kod tumačenja snova sve prolazi dok budni Ego drži procese pod kontrolom.
Jedini način da izbjegnemo vlastitu zamku je korištenje pomoćnih tehnika koje se odnose na simbole, od Homera i Horoskopa ne vidim boljih ali to je stvar ukusa pa može i drugačije; filozofija je nekima urođena pa treba koristiti ono što je priroda dala, politika je još masovnija ali snovi imaju svoju politiku pa dolazi do sukoba interesa. Može ovako i onako ali moguća je i nesanica a to bi trebao biti znak za uzbunu, nešto je krivo pošlo s tehnikom tumačenja a još je veća mogućnost da je uopće nema!?
Događa se i umjetnicima da pokušavaju biti kreativni pomoću znakova, koliko god je to konkurencija nauci istovremeno postoji međusobna naklonost da rade na istom zadatku; to se ne može osporiti ali onda je u igri umjetnička nauka, običan čovjek ne mora se s tim opterećivati nego gledati u čemu je običan!? Homer je ubacio i neobičan primjer s Kasandrom a toga ima u masovnijim snovima, kako dokazati svoju istinu a da i drugi u nju povjeruju? Ona Glumica i Državnik samo se brinu u koga da imaju povjerenje a ne brine ih tko će njima povjerovati, to je jednostrana politika a ne može ni biti drugačija.
Zapravo, i Kasandra je zažmirila na ono bitno; nije imala povjerenje ni u Apolona a primila je njegov dar, ne može imati i ovce i novce pa da je koliko mudra. Takvu politiku snovi će raskrinkati odmah i uvijek, to što nisu poželjni samo govori poradi čega. Znači, ovdje je u igri Homerova sanjarica i možemo je prihvatiti ili odbiti, postoje i druge tehnike ali o njiima ne bih…Kad živi umru a mrtvi ožive to su strašne scene u snovima, u smislu psihičkog značenja trebaju i takva tumačenja: Odisej koristi jeftine podvale ali svejedno lijepo zvuče, jedookog Diva je sredio kao u snu ali mu se vratio bumerang da je postao Nitko!
I Nitko je simbol izgubljenog identiteta ako ga je ikad i imao, uzalud Odisej ima vjernu Penelopu kad luta u nepoznatom dvadeset godina; to je samo jedan ciklus od kojeg pravi cirkus a bilo ih je sigurno više, kakav je tek bio dok nije imao Penelopu a kad je konačno ima o tome ni Homer neće da pjeva. Lako je Odiseju tumačiti kao individualnu psihu kad jedino takva i postoji, kolektivna psiha je pogotovo zbir pretpostavki ali se uvijek netko šverca na račun nekoga.
Plivanje prema kopnu je izuzetno markantan san a moguć je u bezbroj verzija na primjerima od životnog značaja, jedan od njih je i primjer kako je Paris odveo Helenu lađom na vjetar a veslači su pomagali, nije ona trošila svoju energiju jer mora misliti na ljepotu. Ljubav se svodi na interesne potrebe a sve dugo je lijepa kulisa, bilo je toga i u moru ali ne baš toliko izraženo. Poligamija stvara osjećaj slobode izbora bez obzira na posljedice, to je u snovima stalna tema i zato izgledaju virtualni!
Monogamija izgleda kao isti jelovnik svakog dana, možemo glumatati da to nije tako a zato potiskivanje daje najviše materijala za snove; arhetipske slike nisu samo iz arhajskih vremena nego su puno suvremenije, lakše se pozivati na prošlost da bi zamaglili sadašnjost a pogotovo budućnost. Zato Homer prikazuje iste scene iz raznih vremena a u snovima je to više nego uočljivo, ponekad tumačenje daje drugačije značenje dok se bumerang ne vrati. Poznata spisateljica imala je strah od letenja, barem je tako umjetnički dizajnirala; u tom svom snu otkriva da je letjela u društvu vrhunskih psihoanalitičara, strah je uspjela savladati kad ih je spustila na zemlju…Komično a nije tragično!
Kad je Helena vraćena u Spartu, Homer prestaje s pjevanjem Ilijade i ako bi to shvatili kao poduži san treba dati sažeto tumačenje, puno je sudionika u igri s različitim sudbinama pa je opravdano od homerologa da naglašavaju psihičke preokupacije kolektivnog svjesnog i nesvjesnog ali nije sve u tome: tumačenje svakog sna pa i Homerovog treba biti konkretnije ako želimo dobiti poučnu poruku, Ilijada je istovremeno kolektivna i individualna igra psihe s naglašenom ulogom žene a najviše je koncentrirana u liku Helene!
Istom logikom može se tumačiti i epski san Odiseja kao naglašena uloga muškarca a individualna psiha mudrog Odiseja i te kako se prelama kroz kolektivne norme i običaje; to nije formalno manifestno jer je već puno od toga rečeno u Ilijadi a bez Ilijade se ne može ni Odiseja tumačiti, isti je slučaj i kod Horoskopa da su dvije priče isprepletene a to pravilo važi i za obične snove. Sad obratimo pažnju na finese u izvedbi jer se i svaki san sastoji od više dijelova u lančanoj vezi, za ispravnu tehniku tumačenja to je od presudnog značaja! U oba Homerova epa starta se iz mora ali na različit način; za žene je to malo složenija priča jer su u neka vremena pod evolutivnim presingom više od muškaraca, zato Homer veću ili specijalnu pažnju posvećuje Heleni!
U navedenom smislu moglo bi se govoriti o dvije tehnike tumačenja snova, odnosno da ista pravila ne vrijede u potpunosti za žene i muškarce; o tome je pokušao nešto reći jedan od izuzetnih kreatora psihoanalize ali nije naišao na dovoljno sluha kod samog Učitelja pa ni ostalih nastavljača, Ahil je jako patio za svojim Učiteljem kao Prijateljem a ovaj slučaj nije manje potresan. Poanta ove poruke već je više puta naglašena: nauka, učenje i navike imaju nešto srodno barem u širem značenju; znanost je strogo usmjerena na spoznaju istine a to je cilj i snova, postoje evolutivni otpori a vrijeme će pokazati svoje!
Znači, muškarci bi trebali imati nekakvog razumijevanja za ženske snove i specifičnost njihove psihičke strukture, isto tako žene ne bi trebale svoj evolutivni protest usmjeravati tamo gdje nije poželjno jer to nikome ne koristi. O kriterijima poželjnosti trebala bi se znanost izjasniti kad je bude više nego što je ima, takvo znanje moralo bi biti uvjerljivo za obje strane. Do tada, kod tumačenja snova ostaje da se sami snalazimo imajući u vidu i tu suptilnu zamku, barem u latentnom obliku.
Dvojna tehnika kod tumačenja snova istovremeno ima svoju primjenu po više pravaca; osim nedovoljnog uočavanja specifičnosti suprotnih spolova i složenosti njihove međusobne igre, procesi unutar istog spola još više se zanemaruju a na njih pogotovo utječe vrijeme. Nije Helenina ljepota uvijek ista kao ni Ahilova ranjivost, Zenit Olimpa jedan je dio priče a ispod toga još je trnovitije; opet su u igri specifične drame a od toga ne pate samo dame, muška patnja izgleda još čudnija a svako zašto ima svoje zato!?
O morskoj i kopnenoj projekciji već je dovoljno rečeno i naglašeno a njihove brojne posljedice isto su tako dvojne prirode, slobodno se može reći da bez dvojnosti nema ni cjelovitosti ali to je fraza ako nema realnog izraza; sve je negdje na pola puta pa se lako zaluta, Homer je poduzeo grčevite korake da od kaotične strukture dobije nekakav smisao. I atomska fizika ima isti pravac nastojanja ako ne uništi sama sebe, umjetnička sloboda se koristi i za razne izgovore pa je potrebne dobro prosijavati da se od žita odvoji kukolj. Tako i tumačenje snova može koristiti razne tehnike da se vrati na polazne pozicije budne svijesti ili da stvori mistiku goru nego što je bila, o kontrolnim tehnikama bit će govora kasnije a već sada treba izbjegavati zamke barem tamo gdje se može.
Opravdano je poći od pretpostavke da se znanost potura i tamo gdje je nema kao što se i Zeus znao pretvarati u ono što nije, Homer priznaje da to nije korisno ali dok se uvjerio na iskustvu. Kako će Jupiter proći na duže staze to još nije iskušano i sad je pitanje biti ili ne biti, može se čekati kako je to nauka navikla a može i drugačije; proročanstva nisu za potcjeniti ako su prava, treba prvo krenuti od prošlosti da bi se naslutila budućnost i moguće korekcije u hodu. Znamo da Homer ozbiljno kreće od morske projekcije a Horoskop samo potvrđuje lančanu vezu, ostaje jedino da se prepozna logika ciklusa a ona je u kružnom smjeru! Vječnost olimpijaca ne mora biti upitna ali bez smrtnika je siromašna, treba dati veći naglasak da smrtnici požive duže i sretnije a onda će i olimpijcima biti bolje.
Što su olimpijci nego energija u svojoj vječnosti, Homer im pripisuje i samu psihu u usmenoj verziji; što se tiče fizičke ljepote tu je Homer čak u trilemi i zloba je više nego istaknuta, kao da olimpijci zavide samim smrtnicima!? Simbol Zlatne jabuke upućuje na nekakvu plemenitost a koju nagriza hrđa vremena, moglo je to biti zlato bez upotrebne vrijednosti ali Homer nije tako želio: to znači da su i olimpijke pokvarljiva roba i takva vječnost nije im baš svijetla, s čobaninom Parisom nije se ni jedna proslavila po Zeusovim kriterijima.
Slobodno se može reći da ni Zeus nije idealan ali homerolozi kao tumači sna imaju još više grijeha na duši, hvatajmo greške u koracima: Glavne olimpijke su pristale na Zeusovu odluku da je njihova daljnja sudbina u rukama čobanina Parisa, što su sve nudile to ne treba ponavljati ali je markantno da se nisu pitale što je s Parisovom gorskom Nimfom!? Cijelu kasniju dramu homerolozi će prebaciti na Parisa i tako se zanemaruje šira odgovornost, ta zamka ide čak do zamjena teza i to se naziva mudrost!
U Trojanskom ratu svi će pokazivati i svoje drugo lice ili naličje a Zeus je promatrač sa strane, još bi se oni mrcvarili da nije Zeusu prekipjelo: naravno da i Zeus ima svoju odgovornost i to najveću, prilikom tumačenja snova treba dobro odmjeriti u kojoj ulozi dominantno igramo uz više pomoćnih!? Nije dovoljno reći da je mit jedno a stvarnost nešto drugo kad je to najčešće isto, pogledajmo glumce na sceni otvorenih očiju a toga ima u svakom snu! Homer koristi preciznu tehniku nijansiranja a ne da je nešto samo ovakvo ili onakvo, značenje u smislu Da i Ne jako je problematično: ako je Helena glavni ženski lik u Ilijadi onda će Homer koristiti i pomoćne likove da što bolje oslika upravo Helenu, paralelno je i Afrodita istaknuta a to Zeusa još više interesira.
U Odiseji ostaje Zeus sam sa sobom ali ne može zanemariti ostatak svemira, Odisejevo lutanje Homer koristi da prikaže još cjelovitiju istinu o samom Zeusu. Sad je na redu najsloženiji dio tehnike tumačenja snova, istovremeno treba izbjeći bilo koji oblik misterije i histerije a to nije tako lako ako se ne dogovorimo sami sa sobom nekako! Kao prvo, ne treba poistovjećivati muškarce s muškim principom iako imaju srodnosti ali samo tamo gdje imaju, isto tako žene i ženski princip nisu isto i da smo s tim na čisto!!!
I Helena ima svog Zeusa kao i Perzefona, ona munjena Atena ni sama ne zna kud je pristala: čim je rođena imala je muške odlike u ženskom oklopu a to nije ništa čudno ako se dogovorimo tako, muški princip je odlika aktivizma i inicijative pa kako bi se drugačije održala da toga nema? Ahilova psiha misli da je sva od toga sastavljena a drži robinjice na sve strane, doći će na red i struktura psihe kako je psihoanaliza vidi pa neka sama kaže čega treba da se stidi!? Za astrologiju je sve jasno kao pekmez, razne sile postoje i uvijek se nešto pogodi od onog što se dogodi. Filozofija traga za Bitkom kao sintezom svega najbitnijeg, da li je i tu u igri izgubljeni identitet i da li ga je ikad bilo to neka kažu oni kojima se tako nešto snilo!?
Umjetnost smiruje strasti sve dok sublimacija ima svrhu, kada se istrči predaleko onda bumerang radi svoje: Parisova sublimacija dovoljno je rekla za one koji to žele čuti, Helena ima širi prostor igre i to baš u okovima patrijarhalnog tipa!? Samo po sebi izgleda nespojivo ako se zanemari matrijarhat, to je Zeusa bacilo u dodatnu komu nakon eksperimenta s Atenom! Vidite cijenjeni čitatelji kako je tumačenje snova zapetljano, čim obrnemo neko značenje sve se obrće na glavačke!
Vraćamo se psihoanalizi kao jednoj od tehnika tumačenja, svatko ima svoju odgovornost ako je Čovjek takvo gordo stvorenje!? Ego igra po pravilima Ida jer drugačije ne može, hormoni rade svoje i sve drugo bilo bi samoubilački: tu nastaje veliki zapetljaj jer Ego navija za jednu stranu u igri tim više što bi trebala biti dominantna a svako pravilo ima izuzetaka, nije ni time sve rečeno jer su u igri i surogati pa što se kome isplati. Moralnost Superega služi za umirivanje savjesti budne svijesti a snovi govore nešto drugačije, Superego ne može biti korektan korektiv ako mu je Id izvorište a Ego uporište; Homer kreće od glave prema repu, to znači da je intelektualna erotika prima optima barem za Čovjeka!
Kad smo tako posložili figure onda ne treba žaliti moždano vijuganje, Homerova umjetnost je lijepa jer ima smisao a trnovit je put do zvijezda! I ovo su fraze ako se ne dogovorimo drugačije a za takav dogovor opet je potrebno smisleno obrazloženje, sad više nije mudrovanje iz navike nego je znanje na prvom mjestu! Ako je tako onda je Čovjek već u moru predodredio svoju sudbinu, intelekt mu je bio jača strana i šteta je da oslabi u vremenu. Morao je imati nekakav orijentir da bi znao što je isplativo u dugoročnoj evoluciji i ne samo to, realne mogućnosti diktirale su tempo igre da povjeruje u svoje želje a kasnije se malo ulijenio i sve čeka na gotovo.
Homer je pažljivo slušao o čemu narod priča i birao najpikantnije detalje, tada je individualna psiha bila otvorenija i što je na umu to je i na drumu; nije bilo pismenosti za trajno otiskivanje utisaka a zaborav čini svoje, već je tada primjećeno da Helena ima veću moć od Ahila pa čak i od takvih više zajedno. Naravno da se to Zeusu nije svidjelo ali je gutao u sebi, čak i kad grmi nije se znalo zašto i bilo je svakakvih pretpostavki; zašto je odustao od ljubavi prema morskoj nimfi Tetidi to nikoga nije posebno zanimalo a tako je i danas, kao Mit ima jedino mjesta u snovima.
Horoskop malo proširuje priču u odnosu na ono što je kod Homera pohvatano, tu se spominje i nevidljivi Mjesec pomalo stidljivo ali vidljivo: on je mogao napraviti čuda a dalje ih čini više iz navike, nije on jedini čudotvorac ali ima izraženu tajanstvenost. Zeusova strepnja od sudbine najdirektnije govori o nevidljivoj sili, pokušao je i on biti silan dok nije promijenio vlastitu paradigmu; umjesto autoriteta sile pokušava se promovirati kao silan autoritet, što je za njega nevidljivi Mjesec to bi trebala znanost saznati. Snovi imaju svoje viđenje i bez granične znanosti, koriste i neke naučne pretpostavke za dokazivanje istine.
Zapravo, tko tu koga koristi nije do kraja čisto, budna svijest dolazi do ideja kao da su s neba pale: tako je vidljivi Mjesec došao u situaciju da gubi moć privlačenja ali to nikog ne zanima naročito, astrologija čak žmiri na taj podatak i po tome se ne razlikuje od astronomije. Kad snovi nešto kažu na tu temu onda će stručni tumači naći puno duhovitih dosjetki za svoje obrazloženje, ako se snovi ponavljaju na istu temu to će koristiti kao dokaz da su pravu. U slučaju da takvi tumači dobiju nesanicu, opet su snovi krivi što su živi; sva su sredstva dozvoljena da navika ostane, ako postane nauka onda ima snagu paradigme.
Zeus je pokušao obrnuti takvu paradigmu stvorivši Atenu kao ženu, suviše je sličila na njega pa je to izazivalo podozrenje; kad ni kao takva nije dobila Zlatnu jabuku očekivalo se manje olajavanja, ni to nije bila sreća jer je zloba postala još veća. U Horoskopu Atene nema i barem da je otklonjena jedna dilema, povijest piše nove stranice i samo je neizvjesna budućnost od tada pa do ne zna se kada!?
Postoje proroci koji se razumiju upravo u budućnost ali cijena njihovog koštanja je velika a garancije su male, snovi ništa ne koštaju a visoko su pouzdani ali bi budni Ego mogao izgubiti na identitetu i autoritetu; između te dvije cijene postoji princip isključivosti a ne mora tako biti, snovi razumiju budnu svijest a ona ne razumije samu sebe. Ahil ne razumije zašto Anime drži u ropskom položaju, ima i gorih primjera da im se ne dozvoljava pravo na život. Helena razumije zašto se za nju otimaju ali se ne razumije u cijenu pa šacuje od oka, takva je i Afrodita a pogotovo kad je postala Venera jer ima svoju Vagu za sve uzraste.
Snovi razumiju da svako ponavljanje u dužem vremenu prelazi u naviku ali se čude budnoj svijesti da ne uviđa saldo bilance, nisu u igri samo drame nego i tragedije a komedije mirišu na crni humor; Odisejev strah od morskih nimfi je komičan a crni je u tome da i poštene žene smatra za kurve, Helena pretvara Odiseja u velikog konja ali poradi njega stradaju drugi kao kolateralne žrtve. U tumačenju snova treba prepoznati tko je tko i kakav, Homer nam nudi ogledni primjer za brzo snalaženje a tko može bez toga još bolje za njega.
Horoskop nudi bezbroj kombinacija a treba odabrati pravu, jedno je pravničko nadmudrivanje a sasvim je drugo optimalna varijanta u zadatom kontekstu; tu nastaju svakakvi ratovi a najčešće u ime ljubavi, tragedije su često komične ali se ne smiješka onaj tko bi trebao a pravog krivca je teško uloviti. Nije Hera kriva što vodi brigu o globalizaciji a Zeus kasni za događajima, kad Kasandri nitko ne vjeruje onda je i ona tome doprinijela. Snove treba tumačiti pošteno ako ne ide drugačije, Jupiter je najprije sve isprobao i tek onda se odlučio za finalnu kombinaciju da vlada iz sjene kao što to čine žene!
Mogu feministkinje protestirati ako ih u tome nešto žulja, neka prvo protumače vlastite snove pa tek onda neka vide da li im se isplati prodavati maglu; svaka čast pravim ženskim borcima za svoja prava a to podržavaju i pravi muškarci, monopolne ucjene nešto su drugo a toga ima više nego što igdje piše. Zar nije Helena ucjenjivala jednu i drugu stranu svojom ljepotom, i druge to pokušavaju ako im uspije; one tri olimpijke bi se međusobno potukle za Zlatnu jabuku jer im puno znači, Zeus je na vrijeme zauzeo neutralnu poziciju i dobio ih u opoziciju prema sebi.
Opozicija postoji i prije toga samo se drugačije manifestirala, ako ćemo pošteno i Zeus je trojna ličnost a ne samo dvojna; psihoanaliza je dobro uočila da postoji trojna kombinacija a to je rezultat nadvladavanja dileme, kad u snovima to dešifriramo onda budni ostanemo bez teksta jer nema čvrstog oslonca. Evolucija ne bi bila ni moguća kad bi se oslanjala samo na fiksne kvalitete, treba stvarati viziju za ono što ne postoji a postojeće tumačiti u prolaznosti vremena; to baš ne odgovara svima jednako, barem na prvi pogled a tumačenje snova ima više pogleda.
Trojanci su imali za ratne saveznike i nekakve Amazonke, to su izuzetno borbene žene a ženska strana im je malo deformirana i čisto praktičnih razloga; može i to pomoći kod tumačenja nekog sna tim više što i Jupiter gađa strijelama, snaga vektora i nije toliko bitna koliko smjer. Astrolozi su prilično složni da je Strijelac usmjeren prema budućnosti, jedino ne kažu da je prošlost u temelju vektora. I Mars ima svoju prošlost dok je Atena mora stvarati, nije ni to neizvedivo jer je u genetici zapisan sami Bitak; energija naprosto želi da stvori inteligentno stvorenje koje je će je znati cijeniti, olimpijci imaju sve odlike prefinjene energije a to je snovima malo teže izraziti da budu razumljivi.
Umjetnici se natječu u svojim vještinama da izraze neizrecivo a snovi se nemaju s kim ni natjecati, njima je sve jasno samo po sebi i ostaju jedino simboli kao most suradnje s budnim razumom a to pogotovo boli. Bolno je za Ego u njegovoj jednostranosti a Superego nije jasno odrediv, olimpijci su bolji orijentir za hod u nepoznato. Uzmimo onog šlampavog Hefesta koji nije trampav u svemu, ima vješte ruke da je dobio samu Afroditu za ženu: na prvi pogled izgleda kao spoj nespojivog, na drugi pogled to je princip same energije da se suprotnosti međusobno privlače.
Taman kad san protumačimo po toj logici, pojave se i novi igrači koji remete scenarij: to ne znači da logika nije ispravna nego da nije dosljedno provedena, ima bezbroj suprotnosti u bližem i daljnjem prostoru vremena tako da je svaka psihička struktura nestabilna. Atomska fizika slične procese pronalazi u atomu a molekularna dogradnja samo potvrđuje, kad se stigne do principa neodređenosti onda to više nije nauka nego umjetnost. Kad bi se znanost usmjerila na snove onda bi joj bili dovoljni simboli za dolaženje do vrhunskog znanja, po principu neodređenosti formiraju se određene strukture i samo im treba mjeriti vrijeme.
Homer kaže da je junački poginuti u bitci jer se uđe u pjesme, Ahil se tek u Hadu predomišlja i kao da mu više nije stalo do pjesme; to podzemlje nesvjesnog upravo asocira na snove, Helena drži do svoje ljepote dok erosa ima a to je nešto drugačija paradigma. Jeste da i Helena gubi identitet u vremenu ali nešto ga lakše podnosi, nije ona psihički stabilnija nego je fizički sigurnija u sebe; Ahilov Učitelj nešto je pogriješio jer su i njega tako učili, psihoanaliza čak ni toliko ne priznaje i muškarci se moraju dokazivati pod svaku cijenu!?
Jupiter pokušava svoje dokazivanje pokazati na drugačiji način i hvaljen je poradi toga, hvale ga oni koji su kao on a drugi iz neznanja; u Horoskopu se nalazi na domak Zenita ali ipak nije tamo gdje je bio prije, nije on daleko od Saturna a Zmijonosac je uklonjen i njegovom zaslugom. Ima Jupiter vremena za individuaciju i meditaciju ali nema mirne snove, može postati i slobodni umjetnik ali ipak prodaje svoju mitologiju; dobar je sa svima koji mu odobravaju i na taj način dijeli sreću, složen slučaj za tumačenje snova!
Ima Jupiter mirnu savjest na nivou budnog Ega jer su ga drugi primorali da postane mudar, ne bi se on odrekao vlasti da su potčinjeni bili kako treba: svatko je vukao na svoju stranu a on je odgovarao za poredak, kad više nije odgovoran onda i on vuče na svoju stranu. Nemaju snovi primjedbu na to što se svatko snalazi u borbi za opstanak, oni samo razorkrivaju budnu svijest koja jedno misli, drugo priča a radi nešto treće. U lančanoj vezi s drugima dolazi do svakakvih situacija tako da nitko u nikog nema povjerenje, bude i naivnih osoba dok ih sudbina ne likvidira ili revidira.
Neki mudraci su došli na ideju da je Čovjek Čovjeku vuk, to nije lijepo čuti a kamo li prenositi dalje; ne bi ni evolucija imala smisla kad bi tako bilo, postoje neke sličnosti ali ne treba sliku generalizirati. Ipak je Čovjek puno inteligentniji pa u međuljudske odnose ugrađuje mehanizme koji se bore protiv vukova, puno je veći problem što postoje pitomi vukovi koje nije lako prepoznati osim u snovima. Još u Homerovo vrijeme bile su neke sile koje su remetile harmoniju, ona Zlobnica nije žalila ni zlato samo da druge posvađa; ima u tome i nešto dobro da se vidi kakvo sve zlo postoji, snovi i služe tome da ukažu svom vlasniku tko je i kakav je ali to pričaju pomoću drugih.
Kad je Odisej priznao u snu da je Nitko, onda se on nije samo šalio jer je situacija bila napeto ozbiljna; kad se probudio onda može i drugačije ali će ga naredni snovi dočekati s još gorim dosjetkama, zato treba ispravno tumačiti a ponekad je i bukvalna verzija dobra. Kad je kako to nije lako normirati, cijeli život sanjamo pa se može uhvatiti logika za razne situacije. Odisej je zaista bio Nitko jer se hvalio svojom vjernom Penelopom a jurio je razne nimfe pod izgovoromj da su one njega zarobile, kad se laže treba imati mjeru jer ponegdje je i to potrebno.
Tako je i Ahil lagao sam sebi i još istrčao predaleko, ona Klitemnestra dobro je poznavala svog Agamemnona jer je sudila po sebi i nije pogriješila. Kad djeca pokušavaju ispravljati grijehe roditelja onda su još uvijek djeca, imaju priliku da se bave sami sobom pa će i druge bolje razumijeti. Edipov kompleks je omiljen psihoanalizi jer misli da je odrasla za takve izazove, mnogi bi voljeli da se Elektra zaljubi u njih a snovi od toga prave komediju za odrasle.
Blizanci u Horoskopu markantan su simbol civilizacije koju poznajemo, ne može ni Jupiter kontrirati Merkuru tako lako kad ga poznaje kao svoj džep; istina je da Merkur iz Djevice zna pričati i drugačije ali Jupiter kao drevni vladar Riba zna mu odgovoriti a tu je i njegov brat Neptun na stalnom dežurstvu. Nije to samo muška politika, pogotovo kad se oglašavaju iz ženskih kuća; nije to ni posebna ženska psiha jer struja svijesti ne može postojati bez suprotnih polova, Horoskop je potureno kukavičje jaje za testiranje kvocjenta inteligencije. I nesvjesno ima svoju svijest a sirovi egocentrizam tamo ne prodire.
Budni Ego se počesto žali da od snova nema koristi a sada znamo i zašto, snovi se nemaju kome žaliti niti im je to potrebno a cjelovita istina brani samu sebe; mora evolucija proći i taj kritični tjesnac a Homer ga je naslutio, Horoskop naslućuje nevidljivi Mjesec i stalno je zabavno. Nauka kaže da Mjesec odmiče od Zemlje svega tri centimetra godišnje, nitko ne kaže koliko je godina potrebno da ono glavno dođe iz pete u glavu tom ranjivom Čovjeku!?
Snovi mogu poslužiti i u terapijske svrhe pa ni taj aspekt tumačenja ne treba zanemariti, što Jupiter radi nego se terapijski oporavlja i čeka bolja vremena: snovi su mu pomogli da nadvlada neke temeljne dileme koje muče čak i olimpijce, treba uhvatiti korak s evolucijom bez obzira u kakvom je stanju. Upravo Jupiter pokazuje da se Čovjek mora vratiti u more nadasve psihički, Mjesec mu je pomogao da fizički izađe iz mora a nakon toga se mora sam snalaziti.
Ne treba od Mjeseca očekivati nova čuda kad ne može ni sam sebi pomoći, s time globalizacija mora ozbiljno računati a individualno kako se tko snađe: kad Precezija uđe u Vodenjaka onda će se probuditi i uspavani egoisti koji sve gledaju kroz kopnenu projekciju, nema preciznog podatka kada će to biti a možda je već počelo ili je blizu tome!? U svakom slučaju jača pokret nesvrstanih među suprotnim spolovima i to upravo u razvijenom svijetu, čak je i granična znanost pomalo zatečena jer slabo mjeri vrijeme.
Slabo će tko sanjati veliko evolutivno vrijeme jer je značajan odmak od izvorišta i promijenila se paradigma vjerovanja, to je mogao Homer i njemu slični a kasnije se sanjaju samo inserti s tekućim posljedicama: da bi i to mogli tumačiti, donekle s razumijevanjem, potrebna je pomoć velikih mislilaca a ne da se izvrće njihova originalnost. Ranjivost je i dalje prisutna kao nekada a ljepota je svud tražena, time stvarnost nije bitno drugačija osim što je Ego prerastao u Superego.
Kakve su tendencije u nastavku vječnosti, o tome bi znanost trebala imati viziju; dok god je ista paradigma takva će biti i vizija, umjesto robova radit će roboti a živjet će se od informacija. Snovi imaju svoju viziju kakvi god da jesu, nije u igri prosto obrtanje značenja nego puno složenije: kad morska projekcija bude savladana na kopnu onda će nastupiti ravnopravnost spolova a do tada se pravo i ne zna tko vlada, nakon toga će svatko vladati sam sobom a to je za ljubav uvjet bez kojeg se ne može!
Snovi su univerzalni jer se temelje na simbolima a individualne finese samo potvrđuju pravilo u bezbroj varijacija, na taj način je moguća komunikacija na cijelom Globusu a tko ne vjeruje neka provjerava. Internet je samo tehničko sredstvo za prenošenje srodnih sadržaja jer nemaju svi osjećaj za telepatiju, već je u Homerovo vrijeme bilo šumova na vezi jer se znakovi prenose i usmenim putem a u moru ni toga nema.
Ne mora se nitko plašiti da će jezik zakržljati nego će dobiti drugu funkciju, neće biti potrebe olajavanje drugih a tu se troši velika energija. Kad istina postane isplativa svi će se takmičiti u tome, sportski i korektno. Neće to dočekati budućih nekoliko generacija ali svejedno se treba unijeti u budućnost, smisleno optimistički; to je ta paradigma u koju nije teško povjerovati ako se riješe repovi prošlosti, po samoj logici simbola to će biti prije ili kasnije a uz dobru volju moglo bi se i ubrzati.
Treba ući i u tajnu simbola Venere kao Persone iz sjene, misteriozna Lilit povezuje se s nevidljivim Mjesecom a sve tajne niti drži Afrodita: neće se tu nešto bitno otkriti što već nije poznato nego je smjer vektora od presudne važnosti, na tome kibernetičar Pluton gradi karijeru a psihoanaliza bi ga trebala uvažavati. Kao granične znanosti, astrologija i psihoanaliza bi se trebale udružiti i zajedno produžiti u svijetlu budućnost, time će tehnika tumačenja snova postati svakome pristupačna a umjetnost će konačno progovoriti o pravoj ljubavi!
Znači, Venera ima ogromnu evolutivnu ulogu a Mjesec služi kao sredstvo u ostvarenju tog cilja, nije čobanin Paris slučajna žrtva okolnosti a to je Zeus znao i samo je želio dokazati svoje znanje; u svemu je Afrodita doktirala igru i zato je Zeus želi za kćerku, njegova Atena kasnije je shvatila greške u koracima. Hera još uvijek nije shvatila igru sudbine jer snove tumači kako njoj paše, sudbina je puna ironije pa zadnji saznaju istinu oni koji bi trebali biti prvi. Nije sve ni u tome jer evolucija ima svoje kriterije, snovi ne mogu sve otvoreno reći jer i tajna ima svoju evolutivnu svrhu; kad je morska nimfa Tetida kao olimpijka pristala da se uda za smrtnika onda je time puno rečeno, ostalo se čita između redova ali šutnjom koja najviše govori!
Ne treba snove pričati drugome kao najveću tajnu, i tumačenje treba čuvati za internu upotrebu pa neka svatko pokaže svoju mudrost i junaštvo; ono što se javno priča to i nema veliku vrijednost jer je prošlo kroz filter cenzure, bude nesvjesnih omaški koje neprijatelj rado koristi ako ih zna prepoznati. U tom vrzinom kolu zanemaruje se univerzalnost simbola, zapravo svi želimo isto ali se svatko plaši vlastite savjesti da bi to moglo biti krivo shvaćeno; poradi takvog shvaćanja dolazi do pravih ratova, čak je i ljubavni rat nekakav sukob a mir je najdosadniji!
Cijenjeni čitatelji, ako ovome nešto nedostaje, slobodno dodajte po svome, obrtanje značenja puno ne pomaže jer se dobiva ista jednostranost u drugačijem obliku; to najbolje pokazuju političari koji mijenjaju stranke jer postaju još jednostraniji da bi se dokazivali, dopune su nešto drugo a simboli svašta trpe. Baš je za Helenu puno rečeno da je ovakva i onakva a nikad dorečeno, kad bi bio samo jedan san mogli bi ga tumačiti cijeli život a ni ostali nisu drugačiji u svojoj slobodi igre…
Zapravo, nije dužina tumačenja toliko u igri koliko dubina, u toj višeslojnosti treba poštivati slijedeće pravilo bez izuzetka: po svojoj prirodi, snovi su visoko sofisticirana kombinatorika površine i dubine psihe sa svim međuslojevima istovremeno, psihoanaliza je to ispravno uočila ali nije doskočila konkretizaciji problema ili fenomena. Postavlja se logično pitanje zašto je i površina poruke problematična za razumijevanje, ako izuzmemo svojevoljno tumačenje od oka po slobodnim asocijacijama koje nam dođu prve na pamet!? Još je veći problem s dubinskim tumačenjem i kako dokazati da li je nešto pogođeno a pogotovo koliko je profulano, arhetipovi su fraze koje prolaze kad nema nešto bolje a to ne zadovoljava ni budnu svijest a kamo li snove!?
Smislenost rješenja enigme može upućivati na specifičnost simbola snova u odnosu na sve ostale simbole, osim dubinske univerzalnosti simbola u igri je i specifična individualnost sanjača s konkretnim željama i mogućnostima; ne mora se to izražavati u smislu problema ali je za dotičnu psihu važnije od ičega, individualna psihologija ima opravdanje pogotovo u vezi snova. Sad i površinsko tumačenje dobiva novo značenje, ne radi se o površnosti u značenju znaka nego o redoslijedu prioriteta: svakome je zanimljivo i korisno saznati zašto baš takav san u to vrijeme, poruka mora biti praktična i nadasve smislena! Sve to lijepo zvuči u stvarnosti a realnost je nešto drugačija, baš je Odisej individualno vrludao dok nije uočio do kud može…
Opet se vraćamo Homeru jer još uvijek boljeg nema, on ipak kreće od olimpijaca a smrtnici su prateća posljedica: da bi došli do praktičnih poruka snova treba krenuti od dublje smislenosti same evolucije, može i obrnuto ali to je preskakanje stepenica. Znači da su morska i kopnena projekcija uvjet bez kojeg se ne može, barem kao polazna premisa za daljnje osmišljavanje. Cijenjeni čitatelji, birajte svoj put znanja a sam izbor nije bezazlen; u zadatom kontekstu Zeus je ostao suzdržan a i to ima svoje posljedice, Paris je bio odlučan i veliko je pitanje da li je mogao bolje odlučiti?!
Budna svijest mora donositi odluke o životnim pitanjima, brže ili sporije; Zeus je ocjenio da pitanje u vezi Zlatne jabuke nije toliko životno koliko je zlobno, glavne ljepotice su i dalje ostale glavne a isticati jednu od njih posebno suviše je rizično. Parisova odluka bila je prilično očekivana ali on nije očekivao kakve će biti posljedice, sad je moguća analiza slučaja u poznatom kontekstu: Afrodita je dobila najviše poena a iza nje Hera jer je Helena postala Parisova Žena, najgore je prošla Atena a to je više nego dvolično s Parisove strane; u Troji su imali jedinu kapelicu posvećenu Ateni i pokazalo se da forma i sadržaj nisu isto, to nije samo dvolično nego bezlično a pogotovo što je Paris potpuno zanemario svoju gorsku Nimfu!
Ovo je samo ogledni primjer kakvi su snovi mogući i njihovo tumačenje, kad uzmemo formalno važeći arhetip onda vidimo kolika je netransparentnost u igri a individualne nedosljednosti još su veće: Trojanci su izuzetno patrijarhalno nastrojeni jer svoje žene ne bi nikome dali a otimaju tuđu Ženu, ima tu i matrijarhata ali da ne ulazimo u metafiziku kolektivne psihe; isto tako zaklinju se u monogamiju kao logičnu politiku patrijarhata a potajno bi rado prakticirali poligamiju, to se može naslutiti ne samo kod Parisa nego i kod njegove braće a ni Ćaća im nije bolji jer se i on zagledava u snahu Helenu. Takav cirkus miriše i na poliandriju da bi Helena mogla imati više muškaraca u užem krugu a ne samo prosaca, priča se da je tako nekad bilo u matrijarhatu ali se nastoji zaboraviti.
Zar to nisu konkretne poruke evolucije u općenitom smislu, do njih se može doći prije ili kasnije pa neka svatko bira što mu je jasnije!? Tu se uklapaju i čisto egzistencijalna pitanja u borbi za opstanaka pa sve do prefinjene politike nadmudrivanja, Penelopa je bila u neizvjesnosti dvadeset godina da li je njezin Odisej živ a prosci navaljuju sve masovnije i odlučnije. Sve u svemu, snovi su krajnje ekonomični da u što kraćem vremenu kažu što više, i u tom kratkom vremenu sabijene su sve tri dimenzije vremena istovremeno pa nije čudno da je zapetljano tumačenje značenja.
Znači, ono što je od posebnog interesa u sadašnjosti, snovi prosijavaju s aspekta prošlosti i budućnosti i na taj način se razbija klasična iluzija o jednoznačnosti znakova; za strogo ograničene potrebe treba zažmiriti na ono što „nije sada“ a takav Bitak je kratkog vijeka, već tada se gubi identitet koji realno nije ni postojao. To je kao jedna od scena na filmskoj vrpci vremena a vječnost ima tri dimenzije, Horoskop je mjerač takvog vremena ili vremena kao takvog. Mogli bi sanjati vječnost same energije i da tek ništa ne bude jasno, primjenom te čudne tehnike tumačenja više ništa čudno nije!
Osim tumačenja značenja simbola snova, ima nešto još zanimljivije a to je praktična primjena dobivenih rezultata, o tome će biti posebno govora u nastavku; sve što je do sada rečeno treba pokazati svoje ozbiljenje, živi bili pa vidjeli!


12.PRAKTIČNA PRIMJENA
Sama primjena rezultata na neki je način daljnje tumačenje da bi teorija dobila praktično ozbiljenje, tu je moguće novo lutanje jer se uključuju dodatne sile u igru; sad se tek pokazuje što je individualnost i kakva je, do sada se moglo jedno pričati a drugo misliti. Kada je Odisej kresnuo Diva i u ono jedino oko, mislio je da više nitko ništa ne vidi osim njega; tu se grdno prevario pokazujući svoju netransparentnost, upao je u goru zamku nego što je bio. I Penelopa je frajla za sebe ali sada je Odisej na redu, kaže da se plaši morskih nifi i hvata se kopna a laganje je kratkog vijeka!
Što je tražio Odisej je dobio, da je Nitko to mu treba priznati: pao je u zatočeništvo nimfe Kalipse, o njoj nije puno rečeno osim da živi na rajskom otočiću a za koga je to raj ako nije za Odiseja dok ne postane pakao!? E sad, tada nije bilo moderne psihoanalize pa da kaže da li je to bila igra hormona ili običajno pravo kolektivnog arhetipa, čak ni kad psihoanalize ima ona neće da se bavi tako prostim mitovima. Moramo biti samouki jer se to od nas traži, svi nešto znaju ali skrivaju: Mars je došao na čelo Horoskopa nekom čudnom sudbinom, mogao je na to mjesto doći neki od iskusnijih mudraca pa nije a ni to nije bez razloga!?
Upravo je Mars tumačio snove suviše jednostavno a to se drugima svidjelo, pokazao je i dokazao svoju muškost a što mu više treba u zadatom kontekstu evolucije; takav je i Odisej bio ali od kud je proglašen mudracem, čak da je sam sebe proglasio ali treba nekakve dokaze!? Tu nastaje zamka teorije i prakse a Odisej je raspetljava, on prepoznaje muškost i kad je skrivena kao što je to bilo u Ahilovom slučaju; trebat će još puno mudrovati da otkrije i ženski princip tamo gdje se nije nadao i to kod sebe, kad je konačno otkrio i muškost kod žena onda je imao zaokruženu teoriju cjelovite psihe i mogao se vratiti svojoj vjernoj Penelopi.
S onom idejom drvenog konja Odisej nije ispao samo konj nego i magarac, Gradska kapija se mogla otvoriti elegantnije i bilo bi puno manje žrtava na obje strane; bilo je kako je bilo a Homer prikazuje paralelnu stvarnost s Morskim tjesnacem kojeg je priroda stvorila puno bezbolnije u dugotrajnoj evoluciji, opet se psihoanaliza ne izjašnjava koje rješenje je ispravnije a homerolozi čak ne primjećuju Tjesnac jer u njemu ne vide nikakvo naučno pokriće. Komičnost je u tome da forma postaje važnija od sadržaja, njima je bitnije dokazati da li je taj Grad ikad postojao a ono što postoji kao sadržajna paralela to ih ne zanima!
Odisej je imao nekakvo tumačenje vlastitog sna a praktična primjena svela se na podvalu, kome je podvalio to je velike pitanje a odgovor se mora tražiti makar i s velikim zakašnjenjem: Odisej je podvalio muškarcima da su gori nego što jesu a to mu je servirala vjerna Penelopa kao ženski dio njegove psihe, tko mu je kriv što se od nje otuđio a ima i gorih slučajeva. Agamemnon se vratio u svoju Mikenu s puno robinja kao ratnim plijenom, Klitemnestru je sveo na povremenu ljubavnicu a Ona je imala stalnijeg ljubavnika i tako je dobio nožem u leđa.
Praktična primjena pokazuje transparentnost tumačenja pa makar bilo i pogrešno iz nekakve perspektive, tu perspektivu treba tek definirati i opet se vraćamo morskoj i kopnenoj projekciji kao jedinstvu njihovih suprotnost: Mars ne zna za puno toga i kao takav je potreban u zadatom vremenu na zadatom mjestu, ako će on braniti poredak koji ne poznaje onda se može naslutiti kakva će biti igra sudbine u nekakvoj široj perspektivi vremena!?
I Zeusa je nešto gadno iznenadilo samo neće da kaže, zapravo Homer skriva sam od sebe ili od nekod dijela u strukturi psihe; ovo je jako važno za praktičnu primjenu tumačenja jer tu nastaju novi zapetljaji, i onaj umjetnik s plaže nešto je naslutio da bi ga Anima mogla odvesti u mutne vode prije ili kasnije…Sasvim je moguće da je Atena izgledala puno ljepša i ženstvenija u Zeusovom snu, nebi se on odlučio cijepati vlastitu glavu da nije imao dovoljan motiv; tumačio je san bukvalno i ispao bukvan, cenzura to mora skrivati od budnog Ega a pogotovo od Superega.
Da bude jasnije vidjelo se kasnije, upravo u praktičnoj primjeni protumačenog sna; uz svu svoju ljepotu Atena je pokazivala i neke muške karakteristike, možda je to Zeus već primjetio kod Here i Afrodite a sada je dobio i treću varijantu istog. Čak je njegova Atena bila suviše borbeno raspoložena da je i onaj što je pao s Marsa bio začuđen, Hefest je pomagao pri porođaju i nije toliko iznenađen Atenom koliko Zeusovim hrabrim činom: logično je pitanje što taj hromi Kovač zna više od ostalih, čak se usuđuje baviti psihoanalizom a nema za to kvalifikaciju!?
Zna Hefest po sebi kakva ga sudbina prati a njegov otac Zeus misli da se to njega ne tiče, nitko nikome ne vjeruje dok se sam ne uveri: dobio je Hefest najljepšu nimfu Afroditu za Ženu ali mu ni to ne pomaže, njegovo je da radi kao rob ili robot i još je tužan što je ružan! To ni umjetnost neće da kaže do kraja a Homer je vještom tehnikom prošvercao nezgodnu istinu, Marsova dužnost je da ratuje čak i dok je bio Ares jer je tako majka priroda odredila.
Sve je to Zeusu donekle jasno ali zašto i Atena naginje tamo gdje ne treba, razmišljao je polu prazne glave dok se nije dosjetio: On je Ateni otac i majka istovremeno i zato nije bolja od njega, da li su hormoni u igri ili arhetipovi to neka kažu oni koji su nadležni!? Ima tu važniji problem koji i nije problem nego se tako čini, ako to ne shvatimo onda od snova slabe koristi ima: kako je Zeus mogao Atenu sanjati a u budnom stanju da se pokaže drugačija, to ruši rejting mita koliko god da je priča istinita!?
Istiniti su i simboli ali ih nitko ne voli, govore istinu jer su budni i kad spavaju a drugo je kad ih prevedemo u znakove; zato se simboli i ne mogu drugačije tumačiti nego jezikom simbola, pokušava se i drugačije a Bitak stalno izmiče i tako nam je kako nam je! To znači da je praktična primjena zakazala već kod tumačenja ali ne mora tako biti, pođimo od pretpostavke da je tumačenje bilo ispravno pa su još uvijek mogući problemi u praktičnoj primjeni.
Afrodita je izvršila ono što je obećala uz Parisovo angažiranje, drugi su učinili svoje a kasnije se mijenja scena: Helena je tuđa Žena a Paris je i na to zažmirio, sad treba dodatno dokazivati svoju muškost a Helena će biti od onog tko je jači. Pustimo ljubav na stranu jer nije ni bila takva pogodba, na nivou želja jasne su propozicije u igri a u praksi ništa čisto nije: nitko ne zna što Helena o svemu misli ako nešto misli, nije ni Parisu baš jasno što da s Helenom čini osim da je pokazuje i da se dokazuje. Nisu Paris i Helena jedini subjekti u igri a to znatno usložnjava dramaturgiju, tumačenje sna nije išlo u dovoljnu širinu jer se mora negdje stati a u praktičnoj primjeni lančana veza radi svoje.
Da ne ponavljamo ono što je bilo nego da vidimo varijantu u drugačijoj izvedbi, od raznih mogućnosti nije isključeno da Paris vrati Helenu tamo gdje pripada i do rata ne bi ni došlo!? Za tako nešto neće ni umjetnost da čuje jer se gubi ono najvrednije a to ja dramski zaplet sa svime što ga prati, pretpostavimo da Parisu nije stalo do umjetnosti a Homer je mogao napraviti drugačiju režiju: u tom slučaju bi Helena više patila jer se za nju muškarci slabo otimaju, kakve bi to imalo posljedice na evoluciju ne može se ni sanjati!?
Kad feministkinje kažu da im nije do toga onda lažu, svoj muški dio psihe čuvaju u tajnosti a negdje im se omakne; nije u igri samo strah od letenja nego ima i opasnijeg poniranja, i ženski identitet se gubi u vremenu ako ga je ikad bilo. E pa sad, cijenjeni smrtnici, malo se tješite kad olimpijci plaču: nemaju snovi samo svrhu da straše nego i da tješe ako to nekome nešto znači, majka priroda voli svoju djecu a drugo je kako joj se vraća; mogao je Ahil poslušati svoju Majku pa bi duže poživio, Helena se bolje razumije u Prirodu!
Čak i ako je tako nekako, još uvijek postoje neistraženi prostori za praktičnu primjenu snova, kod simbola i energije sve je relativno u vremenu pa je i praktična primjena nepregledna. Merkur u Horoskopu svud stigne barem svojom polovinom a ostatak je lakše predvidjeti, nije se on odrekao mora nego ga doživljava iz kopnene perspektive: on razumije i Kasandru što se prenemaže kao njegova Djevica, svakome pošalje neku dopunu i primjedbi i na taj način glumi cjelovitost. Tako i snovi šalju sličice a mozaik nikada gotov, kad bude gotovo onda je kasno za kajanje; i Ahil je tek na onom svijetu počeo gledati stvarnost drugačije, mogao je i prije da je snove shvaćao ozbiljnije.
Stižemo do modernog pojma profita a u stara vremena to se samo drugačije nazivalo, radi se o čistoj dobiti ako tako nešto postoji: Homer se služi pojmovima koji su svima slikovito jasni, snovi ga često slijede u toj tehnici a budna praksa na prvi pogled izgleda dugačije. Snovi bi gubili vrijeme da prikazuju profit u puno slika i uvijek bi nešto nedostajalo, zato se služe Homerovim riječnikom a može i Horoskopom: Paris je želio profitirati i imati Helenu kao čisti dobitak, tako mu je Afrodita obećala jer poznaje njegove želje. Paris gotovo ništa nije uložio jer Zlatna jabuka i nije bila njegova, turističko putovanje do Sparte i nazad uzima kao indirektni trošak jer bi i onako morao negdje lutati da ubije vrijeme; kad sve zbroji i oduzme Helena je čisti dobitak, moglo bi se govoriti i o ekstra profitu obzirom koliko je Paris postao poznat po Heleni.
Helena je profitirala na tome što je dobila na glasu da je i dalje tražena i čak se za nju otimaju, kad se zajednički interesi slože sve se može u primijenjenoj praksi. Koliko god je otimačina mogla biti fingirana, ipak je Helenin odlazak uzburkao strasti u širem fizikalnom polju, time počinje naplata računa koji nisu bili u prethodnoj kalkulaciji. Sad Helena postaje žrtva a Paris agresor, Afrodita mu nije tako objasnila a On nije ni tražio tumačenje mogućeg zapetljaja; Helena je mogla a nije morala znati kakva je sudbina očekuje, znači da je kolektivni arhetip odigrao svoje u odmjeravanju profita. Kad Helena zbroji koliko je dobila a koliko izgubila na glasu onda je negdje na nuli a Paris je u totalnom gubitku, može se račun i drugačije izraziti a da se dođe do istog.
U pravilu, Homer govori o gubitku profita ili ga u konačnici nema jer koristi tehniku izravnanja računa, u samom startu kapital je pojam dogovorne ekonomije koliko god ga tržište regulira: u temelju kopnenog arhetipa je vlasništvo a toga u moru nije bilo, oblici vlasništva nisu toliko bitni iako znamo koji od njih najviše privlači pažnju. Svi oblici vlasništva temelje se na prostoru i kao kapital teži globalizaciji, snovi se pitaju što će biti nakon globalizacije; istovremeno ukazuju na ranjiva mjesta kapitala pa time i profita, dominantna paradigma suviše zanemaruje vrijeme a taj bumerang postupno se vraća. Unatoč tome, u praktičnoj primjeni tumačenih snova mora se igrati u duhu vremena, bez obzira na individualni stav…
Homerovi umjetnički likovi na razne načine protestiraju upravo protiv doživljaja vremena, kao simboli sasvim je moguće da i snovi tako postupaju a prostor time ne gubi na značaju; samo se teži ujednačavanju kriterija, kod Horoskopa je to još slikovitije izraženo. Znači, jedno je stvarnost u nekom vremenu a drugo je realnost u vremenu kao takvom, svima je ostavljeno na dušu kako će se ponašati u zadatim okvirima vremena. Jupiter pokazuje manire fine dvoličnosti tako da i Merkur ima materijala za tračanje, koji je na kojem nivou zbiljnosti to nije teško uočiti!
Paralelno s vječnim olimpijcima odigrava se sudbina smrtnika, to je Homerov umjetnički stil izražavanja u dvojnim slikama a svaka ima svoju dubinu: smrtnici izražavaju budnu svijest i kad tumači snove, ipak im odzvanja i dubina problema na olimpijskom nivou a što je prisutno u umjetnosti i graničnoj znanosti; time se dokazuje da simboli nisu neizrecivi nego se manifestiraju u latentnom stanju, to je za, tako zvani, zdravi razum krajnje nelogično a problem je manji nego što izgleda. Ne prikazuju simboli istinu koja je negdje manifestna i to u gotovom obliku nego polaze od pretpostavke kao da jest ono što nije, jednostavnije rečeno, govore što bi bilo kad bi bilo a oslanjaju se i na ono što je bilo!
Znači, vječnost olimpijaca je nužna pretpostavka za pokušaj i takvog načina razmišljanja u relacijama evolucije a vječnost energije je srodna tome, mjerenje vremena treba sadržavati i tu dimenziju nemjerljivog. Ljepota i vrijednost mita je u tome a ne klasično poimanje istine, temeljna vrijednost snova je u viziji a koja ima i praktičnu primjenu! Naravno da su moguće svakakve vizije jer psiha trpi razne utjecaje, tu će i zdravi razum reći svoje kao što to i čini a postoji daljnja procedura u lančanoj vezi. Zeus je rekao svoje kad se nije odlučio koja je olimpijka najljepša, time on nije ostao šutljiv nego se izjasnio više nego što igdje piše!? Čak i šutnja govori na svoj način a Ribe su upravo takve, svi su simboli tajanstveni dok im ne pogodimo frekvenciju!
Možda ovo izgleda složenije nego što jeste a nije ni jednostavno, morska i kopnena projekcija stalno su u igri a tko ne vjeruje neka provjerava! Tek u tom kontekstu globalizacija dobiva smisao kao i svaka konkretizacija psihičkih procesa, Hera je krenula s Azijom kao simbolom kopnene mase a time more nije zanemareno. Kad se Odisej vratio na svoju Itaku, Penelopa dobiva sve odlike Anime a može figurirati i u drugačijoj manifestaciji, bitno je da se ne opterećujemo formalnom stranom značenja kod tumačenja i praktične primjene.
Bude čestih nesporazuma u odnosima samih sa sobom u primjeni tumačenja jer je tvrdnja „kao da“ samo pretpostavka i realno nema težinu dokaza, vizija ipak ima snagu vektora pa čak i kad je misteriozna: Atena je stvorena na nivou ideje koja se tek treba dokazati, kao vizija govori po sebi i za sebe s praktičnim posljedicama u primjeni; Hera i Afrodita su došle u temeljni sukob s Atenom pa tako i s njezinim tvorcem, to Zeusu nije čudno jer je Atena i stvorena s tim ciljem. Umjetničkim jezikom rečeno, to je igra mačke i miša; može biti mačak u igri a pravilo ostaje isto, u istovremenosti događanja tu se ne zna tko koga i poradi čega!?
Savjest prebacuje odgovornost na drugu stranu u klasičnoj igri, imaju i snovi svoju savjest koja ne mora biti ista; uz svu cenzuru budne svijesti ipak se omaknu neke istine o tome koja je savjest jača, pažljivijim uvidom može se naći i dodatnih dokaza. Znači, nije baš sve tako misteriozno nedokazivo a volja je kao i savjest, volja za moć je dvosjekli mač i samo treba vremena da to i drugi vide…Helena je imala volju za moć a Paris je uletio u vlastitu zamku, potiskivao je svoju gorsku Nimfu smatrajući da je Helena ljepša od njegove Anime; i Helena je imala sličan osjećaj ali je rezultat drugačiji, u stvarnosti odnos snaga ipak nije isti!?
U tom Trojanskom ratu i Menelaj je u igri a pretvara se kao da kasni za događajima, on je upravo dozvolio da cirkus zaigra svoje; ne samo dozvolio nego je davao inicijativu, čak i da se odupirao sudbina bi učinila svoje. U čemu je enigma ako tajne ima, simboli pitaju i sami odgovaraju: Helena je Zeusova kćerka ili je barem tako željela da bude, Menelaj je toliko znao i ponašao se kao da je istina ono što nije, subjektivna istina može imati veću snagu od objektivne pa je treba uvažavati!
Vidite cijenjeni čitatelji da se s istinom nije igrati čak i kad je problematična, tumačenje sna može biti relativno ispravno a još uvijek su moguća opasna zastranjivanja u praktičnoj primjeni; Paris je umislio da se može biti čobanin u Gradu a onda je tek Nitko, mudri Odisej je žmirio na svoje psihičko lutanje koliko je mogao ali se ipak odao. Nisu svi muškarci magarci jer postoje i konji, feministkinje neka se obračunaju u svojim redovima ako im je stalo do psihičkog zdravlja!
Već prelazimo na klizavi teren provjere ispravnosti tumačenja u teoriji i praksi, to nije na zadnjem mjestu po redoslijedu prioritea nego se logički nadovezuje; morao je Homer dati uvodnu situaciju za incident sa Zlatnom jabukom, i onako nije dovoljno razumljivo a bez toga bilo bi još manje. Horoskop nas uvodi u svoj mit preko Podznaka a onaj što je pao s Marsa ne može biti slikovitiji kako je dalje bilo, pomoću sebe rekao je puno i o drugim simbolima a ne valja preskakati stepenice; Venera se pojavljuje kad je već sve uštimano a dalje će ona odvagivati po svome, jadan je onaj tko joj vjeruje na riječ a ne valja ni otvoreno sumnjati.
Život je umjetnost a malo je vrhunskih umjetnika, zato treba cijeniti Homera kao suho zlato a Horoskop se sastoji od još tvrđih metala; snovi imaju puno veću vrijednost a sve ostalo je u pomoćnoj funkciji, snove svi imamo kao originalni kapital! Ako gledamo tako onda treba krenuti u odlučnu bitku na trnovitom putu do istine, bolje prije nego kasnije!



13.PROVJERA ISPRAVNOSTI TUMAČENJA

Provjera ispravnosti nije dokazivanje u značenju znaka, ne radi se o dovoljno ponavljanja nego je originalna neponovljivost mjerilo istine: nakon izlaska iz mora još uvijek se Čovjek nalazi u kontekstu istog evolutivnog skoka, i u takvim okolnostima postoje nepregledne originalnosti a provjeru njihove ispravnosti dovoljno je pokazati na nekim primjerima. Čak i u željezno doba, nekim ženama je zlato dragocjenije od bilo koje druge plemenitosti, već u značenju znaka zlato asocira na profit ili kapitalnu vrijednost; onaj poznati dramski pisac ubacio je i drugačiju pretpostavku da je slobodna volja još bolja, sve ostalo stvara osjećaj kupljenosti a Homer hoće reći da će se neke žene i onako osjećati kupljene pa da to ima barem opipljivo pokriće.
Navedeno tumačenje samo je djelomično ispravno jer se odnosi na dio populacije i to ženskog roda, što je sa slobodnom voljom muškaraca i mogu li se oni kupiti? Homer polazi od prirodnih dužnosti muškaraca a njihova prava su izvedena kategorija, čak se dužnosti i prava mogu svesti na isto a to je borba za žensku ljepotu ne pitajući za cijenu i u tom cilju sva su sredstva dozvoljena. Znači, muškarci su više u ulozi kupaca ako ne ide drugačije, kad dobiju ženu u svoje vlasništvo onda se mogu ponašati kao tirani jer i oni imaju nekakve traumatske tragove sjećanja!?
Daleko bi nas odvela analiza čega tu ima svega, Homer se koncentrira na markantne slučajeve u sukobu navedenih projekcija pa pretpostavimo da ni snovima nije stalo do količine nego do kvalitete. Zlatna jabuka nije uzrok pao s neba nego je posljedica izlaska iz mora, Trojanski rat je nužna karika u lančanoj vezi i sada je sve na svom mjestu. Temeljni procesi se ne mogu ponavljati nego pojavni oblici, nekakva trgovina je bila i u moru a na kopnu je prava tržišna utakmica: ne može se iz ničega stvoriti nešto nego ono što je stvoreno stupa u funkciju, stvorene su prave žene i muškarci a prije je to bilo manje ozbiljno!
Zavladala je podjela rada od onda do sada i ne zna se do kada, psihički osjećaj nije svud isti i svatko ima svoja potraživanja: o slobodnoj volji nije se vodilo računa na vrijeme i zavladali su surogati, kasnije je to teže ispraviti iako su snovi ispravni. Zeus se nervirao više nego što treba, tek kad su mu smrtnici pokazali neke proste stvari i on je došao u psihičku ravnotežu: ono što je bilo to se ne ponovilo a ono što će biti to će se vidjeti, nema više idile u moru niti drame kakva je bila a drugačije nije moglo ni biti. Što se tiče budućnosti i o tome je nešto sanjao ali je požurio s eksperimentom, čak ni smrtnici ne vjeruju u njegove čarolije s Atenom a olimpijci se smiju iza leđa.
U provjeri ispravnosti tumačenja Zeus je zakazao u praktičnoj primjeni, to se dešavalo i njegovim prethodnicima a on je želio biti drugačiji od ostalih pa se malo prevario: ne može se jedan spol sam reproducirati pa da je kakva sila u igri, suprotni polovi čine početni spol a tek suprotni spolovi daju novi spol; još je njegov djed Uran napravio mitsku zbrku a zapravo iskrivljena je usmena predaja u velikom vremenu, nije se Uran prosipao s neba nego upravo u moru a tamo su već bile buduće nimfe.
Morao je Zeus još puno sanjati da bi uvidio grešku u koracima, on pamti babu Geju kao kopnenu nimfu a nije bio svjedok od kud je ona došla i što se dešavalo u moru: Mjesec je učinio nevidljivu čaroliju na čovjekolikim ribama koje su naginjale u žensku stranu, Uran još nije bio pravi muškarac nego se tek morao dokazivati a Mars je kasnije dobio automatsku genetiku pa mu je bilo lako samouko naukovanje. Nije ni u tome bila cjelovita istina jer stariji skrivaju od mlađih svoje grijehe, Zeus je sanjao ljubav u moru a cenzura je samo nešto od toga propustila do budnog pamćenja; izgubio je vremensku orijentaciju što je prije a što je kasnije, inverzija vremena je normalna za snove a kod tumačenja stvara velike probleme.
Kronos je u kraćem vremenu osjetio svu ljepotu evolucije a u dužem vremenu ima dugačije raspoloženje, kao Saturn na Zenitu Horoskopa liječi svoje komplekse voljom za moć koju realno nema. Nije ni Mjesec moćan kao što je bio a Venera dobiva na rejtingu, snovi kažu da je i to varljivo ako se sagleda drugo lice simbola ili naličje!?
Venera je izraženi simbol kopnene projekcije, ta je istina toliko očita da se uzima kao samorazumljiva a snovi imaju svoje primjedbe i dopune: ne može Venera zanemariti ljepotu morske projekcije i tu dolazi do sukoba interesa, slobodna volja je lijepa fraza bez temeljitih dokaza. Onaj dramski pisac došao je u sukob s okolinom a publika je imala dvojni doživljaj, umjetnička istina je umjetna a istina snova je puno prirodnija: naravno da sve zavisi od tumačenja ali snovi imaju konkretni slučaj u igri i nisu toliko posredovani, originalno tumačenje snova je moguće jer snovi ne trpe fraziranje i stalno će nas na to podsjećati!
Znači, kod svakog sna treba prepoznavati da li je novi sadržaj u igri ili se lekcija ponavlja u nešto drugačijem obliku, najčešće je pomiješano kako to radi i vrhunska umjetnost; Homer je koristio usporedne filmske kadrove koji govore o istom iz drugačije perspektive, opozicije zvjezdanih polja prava su ogledala među srodnim simbolima i takav pogled na stvarnost će se ponavljati dok bude potrebno.
Provjera ispravnosti tumačenja opet podliježe tumačenju i tako u krug, evolucija zahtjeva temeljitost u svojoj vječnosti i nema tu nikakve misterije. U tom smislu i Venera izaziva na dodatno tumačenje, njezina cijena koštanja ne odgovara kvaliteti koju pruža: o tome Paris mudruje u Hadu a Odisej citira samo Ahilove riječi, Homer i kad šuti puno kaže a takvom se logikom služe i snovi.
Kontekst sna jeste važan ali on govori i ono što nije izgovoreno, Afrodita koristi sirove strasti za svoju visoku politiku a ne može ni kao Venera biti bolja: upravo je njoj u interesu da evolucija potraje u fiksiranju na ljepotu, nije nitko protiv ljepote kao takve nego je upitno vaganje i laganje; ispravnost Venerine Vage provjerava se tek u Hadu a snovi to čine i ranije, i budna svijest zna buncati na tu temu ali joj nitko ne vjeruje dok se ne uvjeri.
Nije Homer nikoga poštedio ako nije zaslužio a budućnost je ostavio kao otvorenu knjigu za ispisivanje, prelijepu Helenu sveo je na čobanicu koja je izgubila ovce; do kada će na kredit dizati novce i to će vrijeme pokazati, eksploatacija robota pogotovo nikoga ne boli a simboli imaju i na to primjedbe. Dubinsko tumačenje simbola ima sličnosti s kopanjem rudnika a ono što je na površini uzima se kao samorazumljivo, kao da na površinu nije stiglo puno toga iz podzemlja i kao da osiromašeni otpad još uvijek dovoljno ne guši!?
Opet će neki reći da im to nije zanimljivo i još se žale na nerazumljivost snova, naravno da se svatko brine za vlastite interese ali ni njihovu manifestaciju nije moguće razumjeti bez šireg uvida; kada je Ahil stigao do cjelovitije istine onda je izgubio volju za moć a neki ni tada, nije ni Helena znala za koga bi se udala pa je zažmirila na jedno oko…Žmirenje nije mirenje sa sudbinom nego odgađanje finalnog suočavanja, snovi nude princip nade da se može i drugačije.
Zar nije moguće uzeti od svake stvarnosti po nešto ali svjesno i svojom voljom, dok god je nesvjesno u igri to vodi razaranju uma: Paris je patio od ljepote i nije u tome problem, otuđio se od prirode a da nije bio svjestan toga; gorska Nimfa ne bi mu smetala ni u Gradu i nije morao praviti toliku paradu, mogao je imati više Helena i da bira koja je ljepša. Helena je upravo tako igrala i što joj fali, kao Venera vagala je po svome i trebaju muškarci da se nauče tome!
Ima tu i dodatnih zavrzlama ali treba od nekud krenuti, ne valja izazivati sudbinu do krajnosti: Ahil je volio svoje robinjice ali nije bio svjestan vlastitog robovanja svojim navikama, Helena je još dobra kakvih ima i koje su manje lijepe. U Trojanskom ratu za Helenu su muškarci masovno ginuli ali to je umjetnička istina da bude napetije, koliko ih gine u miru o tome se ne vodi statistika kao ni o različitim razlozima.
Ljepota ima bezbroj pojavnih oblika i zato Helenu ne treba tumačiti samo u značenju znaka, Ahil je bio erotoman svoje vrste a da za Helenu nije ni mario; postoje razni oblici erotike a o tome je bilo govora, nije dovoljno naglašena energija u vremenu fokusiranja. Za novac se kaže da ima univerzalnu vrijednost a to je paradoks svoje vrste, novac ništa ne vrijedi kad se proglasi nevažećim. Čak je i zlato sumnjive vrijednosti ako nema tržišno pokriće, Venera ima zadnji adut u prirodnoj razmjeni ali neće trgovati bez podvale a to je slika i prilika kopnene projekcije.
Provjera ispravnosti tumačenja mora poći od te proste istine da istina nije na cijeni jer je takav arhetip na snazi i treba da se pazi, snovi i o tome brinu pa vode dvojno računovodstvo: jedno je za umjetnike kojima nitko ne vjeruje a drugo je za poslovne ljude, sanjač mora znati za čega je više zainteresiran od toga dvoga – barem kad se probudi!? Ljudi skloni analitičkom razmišljanju uvijek će naći pokriće za svoje teze ali kad zažmire na jedno oko, sklonost sintezi je opasnija ako nije svjesno vođena a simboli su upravo u tom razmeđu.
Nisu snovi izraz nesvjesnog nego tako izgledaju budnoj svijesti, i budna svijest izgleda snovima nesvjesna pa nikome ništa. Problem nastaje kod silovanja druge strane kad se pretjerano analizira i banalizira, time se potiskuje barem polovina istine a snovi vraćaju bumerang. Analiza može uočiti drugu stranu ali je mora odvojiti od prve, time se dobiva isti rezultat u drugačijoj formi i obrtanjem se može ubijati vrijeme.
Kad sinteza počne miksati suprotnosti u nekakvu cjelinu, postoji opasnost da se ode u apstrakcije; naravno da je to izraz zbunjenosti budne svijesti a snovi su uvijek prizemljeni čak i kad je u igri lebdenje, umjetnička sloboda dozvoljava miješanje osjećaja ali i tada treba razlučiti formu od sadržaja. Kubizam koristi prostor kao formu za izražavanje vremenskih sadržaja, uzmimo da je slično i u snovima a time apstrakcija postaje puno konkretnija, Venera u biti odvaguje vrijeme a ljepota je u nesvjesnoj manipulaciji.
Provjera ispravnosti tumačenja treba ići u smjeru dodatne racionalizacije ako prethodna nije dovoljna, sama racionalizacija nije dovoljna garancija da je sve kako treba jer može poslužiti kao novi izgovor za vraćanje na staro: Horoskop je dobar primjer da je Atena uklonjena a evolucija zakočena, Horoskopu ne vjeruju svi jednako a Ateni ni toliko. Zdravi razum je toliko zdrav da muškarci ne mogu sami napraviti čudo, zar to nije dovoljan vapaj ženama da i one nešto učine; može se svatko praviti gluh da ne čuje ono što ga ne tangira, sve se može osim ljubavi na silu!
Ahilova ranjivost u direktnoj je vezi s Helenom a ona se pretvara da to ne čuje i ne vidi, za robinjice mari manje od Ahila a to je drugo lice istog simbola: ako ćemo sve grijehe prebaciti na Ahila to se i Zeusa tiče, Jupiter se izvukao iz te zavrzlame a neka drugi broje svoje žrtve. Nije Jupiter sretan što ima takvu sudbinu ali neće ni Veneri progledavati kroz prste, neka ona juri čobane po gradu kad ni sela više nema! Evolucija je u zastoju kad se počelo živjeti na kredit a to traje još od antičkih vremena, moderna ekonomija čak dozvoljava reprogramiranje vjere u kredit a sve pod pritiskom Venerine ljepote.
Imaju krediti pokriće u podzemlju a nadzemlje kako prođe, ako roboti zamjene robove onda će oni dobiti kredite pa neka im Venera prodaje ljepotu; novac se može otiskivati u beskonačnoj seriji samo da tržište funkcionira, može se živjeti i od informacija ali ih treba što prije uloviti. Globalizacija se temelji na umreženosti informacija a to je otkrivanje tople vode, snovi raspolažu svim informacijama potrebnim za Čovjeka a globalizacija prilično naginje selekciji informacija; opet je Venera umiješala prste svojom ljepotom a psihoanaliza je ne može svrstati ni u jedan dio psihe, kad sanjamo tako nešto treba konsultirati Homera!
Afrodita je već u moru narušila ravnotežu ljepote a što dalje sve više, imala je specijalni evolutivni zadatak zavođenja u cilju održanja vrste ali se od navike stvorila nauka u dovoljno ponavljanja; Homer je još mogao promatrati procese neutralnim očima a kasnije i umjetnost gubi konce, granična znanost je ni tamo ni vamo ali barem upozorava na virtualnu stvarnost. Još je mudri Odisej buncao o morskim nimfama i postao Nitko, tek je uz vjernu Penelopu priznat kao Netko a njemu ni to ne paše iz nekih razloga!?
Zapravo, Ribe su šutljive i treba umjesto njih netko govoriti, nisu ljudi ni ribe ni žabe nego nešto treće i poradi toga Trojanski rat još uvijek traje; sličnosti znaju zavarati a to se dogodilo i s majmunima, Veneri je odgovarao i takav scenarij samo da prodaje maglu. Lijepo je Homer rekao tko su Afroditine mušterije ali se i to uzima kao Mit, neko vrijeme čak je i Zeus padao na Afroditine čarolije poželjevši je za kćerku pa je i od toga odustao. Kad je Atena obećala Zeusu da će svaku bitku dobiti, uz njezinu asistenciju, onda je odustao i od bitke za ljubav.
Homer hoće reći da ljubavi ima ili nema a sve ostalo su surogati, umjesto prirodne sinteze zavladala je umjetna sintetika i još se kaže da je profitabilnija; možda je robotima svejedno što rade samo da imaju posla, ako nestanu robovi kajat će se i Venera. Zeus je vječan a Jupiter je isti u drugom izdanju, naravno da je i Venera vječna ali Jupiter neće vječno trpjeti nepravdu; može Venera i drugačije samo kad bude morala, netko će morati odgovarati za osiromašeni otpad kojeg je previše nastalo u kratkom vremenu!?
Bitka s vremenom stalno je u igri a to je snovima sasvim normalno, ni preticanje vremena ni kašnjenje nije poželjno a budna svijest neka bira što je ljepše od toga dvoga!? Može se slobodno reći da postoji prirodno i umjetno vrijeme a čovjek je više sklon umjetnosti, nema u tome ništa loše ako se ne pretjera; paradoks je tim veći da postoje neistraženi prostori umjetnosti a vide se samo u snovima, Zeus se i tome dosjetio a smrtnici nemaju sluha za vizije na granici razuma.
Hadu je u podzemlju sve poznato a kao Pluton u Škorpiji još uvijek istražuje, ima on temeljnu ideju kako doći do cilja ali je potrebna kritična masa da u to povjeruje: nije samo masa u igri nego i smisleno upravljanje procesima, njegov Brat se već opekao jer je istrčao prije vremena. Znači, Zmijonosca u Horoskopu nema dok ne bude sve spremno za promociju ideje velikog evolutivnog skoka, u snovima je i to moguće naslutiti tko se razumije u logiku simbola!
U moderno doba postoji elegantniji način izvedbe velike ideje a ne sikirom u glavu, sofistika mora biti toliko sofisticirana da bi i stručni intelektualci povjerovali u takvu stvarnost; nije dovoljna pismenost ako se ne znaju čitati simboli, uzalud i snovi ako će ostati nerazumljivi za stručnu javnost. Baš je Homer nastojao biti slikovit pa još uvijek promiče široj pažnji, Horoskop čak ima abecedu po redoslijedu ali je smjer vektora obrnut od kazaljke na satu pa se ljudi nerado upuštaju u projektivno mudrovanje a morat će prije ili kasnije!
Morat ćemo zaključiti tu nezahvalnu temu jer bi netko od čitatelja mogao pomisliti da su simboli složeniji nego što jesu a tumačenje snova da je gubljenje vremena, potrebno je samo malo volje da bude sve bolje! Do natalnog Horoskopa nismo ni stigli jer je potrebno savladati temelje, to može biti tema za drugu knjigu ako se pojavi interes za tako nešto.
Simboli pa tako i snovi ozbiljuju se na principu istovremenog jedinstva suprotnosti, budna svijest to čini u nekakvim razmacima vremena a neki ni tada: budna svijest ima razloga zašto to čini jer odluke moraju biti donekle jasne, bude tu i nedosljednosti pa se vrše korekcije u hodu. Tumačenje snova može se bitno pojednostavniti ako se primijeni odgovarajuća paradigma, ona je drugačija od one u budnom stanju ali ne mora biti nerazumljiva, paralelne stvarnosti uvijek su u igri a drugo je njihova psihička vidljivost.
Već je bilo govora o raznim paralelnim pojavama u svojoj dvojnosti, sada bi to trebalo dobiti nekakav smisao u završnici tumačenja snova; nisu samo snovi u igri jer znamo da se umjetnost najviše manifestira u polu budnom stanju, čista budnost je fikcija ako se dogovorimo tako!? Moguće je i možda pravilnije govoriti o paralelnim svjetovima koji funkcioniraju i kad se najmanje nadamo, to je dodatni razlog i ohrabrenje da se snovi mogu razumijeti u svojoj originalnosti!


14.PARALELNI SVJETOVI
Ako krenemo od najopćenitijih pojmova onda su prostor i vrijeme takvog reda veličine a da još uvijek sadrže racionalno značenje, materija i energija mogu se uzeti kao slijedeće po redu ili čak u istom rangu veličine a to je već stvar ukusa. Već na prvi pogled može se uočiti da je prostor ispred vremena a materija ispred energije, može se redoslijed i obrnuti ali budna svijest ipak inzistira na onome što je navikla, po toj logici za očekivati je da snovi imaju drugačiji redoslijed prioriteta: to ne mora značiti da je u igri drugačija istina nego težnja da se slika uravnoteži, tek u lančanoj vezi će se pokazati realnost Bitka!
Morska i kopnena projekcija pogotovo su dvojbene po redoslijedu prioriteta, obje asociraju na prostor a redoslijed upućuje na samo vrijeme; more Riba istovremeno označava završetak i početak kružnog kretanja, pomicanjem na Podznak Ovna nije se daleko odmaklo od prethodne istine. Zato je ispravno tumačenje da lančana veza sadrži elemente onog ispred i onog iza a to može biti u prostoru i vremenu, pokušaj stvaranja prostora vremena ostalo je samo na pokušaju i ne bi trebalo imati veće učinke.
Naime, kombinacija prostora vremena sadrži tri dimenzije prostora a vrijeme je pridodano kao
etvrta dimenzija i to bez jasnih dimenzija, takva trgovina nije korektna u psihičkoj razmjeni informacija pa neka kaže tko što hoće. Još je diskutabilnija kombinacija materije energije jer se samo kaže da materija može prijeći u energiju i obrnuto ali se prešutno podrazumijeva da materija diktira tempo igre, postoji i druga krajnost koja materiju svodi na sluškinju neke nematerijalne ideje a energiji se ne pridaje ni toliko.
Svašta kombinira ta budna svijest i još smatra da je svjesna onog što čini, tek u zajedništvu paralelni svjetovi stvaraju nešto treće a to su simboli: živa bića najbolje pokazuju kako polovi stvaraju spol a dalje od toga igra je još složenija, politika je primjer složenosti igre među spolovima a rat je samo kulminacija politike. Psiha je svud prisutna kako unutar spolova tako i između spolova, unutarnja i vanjska politika nešto su drugačije raspoređene kod znakova i kod simbola ali to je formalne naravi; sadržajno polovi i spolovi nisu isto, to je jako važno za razumijevanje snova i pamćenje.
Homerovi olimpijci i smrtnici originalan su primjer paralalnih svjetova, psihička struktura gotovo im je ista ali su im mogućnosti bitno drugačije: vječnost olimpijaca krije u sebi nešto posebno a toga ima i kod smrtnika ali u drugačijem omjeru, već se može naslutiti da su olimpijci sama energija a smrtnici su vezana energija za materiju. Kako je Homer mogao doći na takvu ideju ako nema jedno i drugo u sebi, sama ideja Horoskopa nije bitno drugačija ako na živa bića utječe zvjezdano zračenje!? Nije Homer naročito jasan tko je koga stvorio nego više naginje paralelnim svjetovima, treba imati u vidu da su i zapisivači umiješali svoje prste u originalnog Homera.
Snovi bi se mogli svesti na energiju koja je bliža genetici a kad smo budni postoje šumovi na vezama, nije primjereno govoriti o blokadama jer bi to odvelo u totalno razdvajanje između psihe i tijela. Genetsko pamćenje nešto je drugo u odnosu na vanjske utiske budne svijesti, snovi koriste i te informacije pa je šteta ako razmjena nije uravnotežena; Ahil je imao dubinski protest unutarnjeg dijela psihe ali ga nije razumio, čak i kad reagira vanjskim dijelom psihe izvorište je unutar njega.
U svom zavođenju, Helena maksimalno koristi vanjski dio psihe a ne samo tijela dok unutarnji dio skriva od drugih ali ne i od sebe, Afrodita je još mudrija jer poznaje smrtnike u dušu pa može manipulirati njihovom cjelovitom psihom; tu se može govoriti o zračenju p r e m a zvijezdama i reflektiranju odsjaja, astrologija se nije dosjetila takvom tumačenju a mogla bi izbiti zadnji adut kritičarima zvjezdanog zračenja. Naravno da takva politika ne pali prema Zeusu jer on poznaje i same olimpijce, paralelni svjetovi rade svoje a u snovima sve je vidljivo!
Trebalo bi se otvorenije progovoriti o samoj ljudskoj genetici jer tu nastaju mnogi nesporazumi koji bi se mogli otkloniti, svi psihički procesi se događaju na relacije između unutarnjeg zračenja i vanjskog reflektiranja: geni dograđuju svoje zračenje u velikom vremenu evolucije a što nije moguće mjeriti nikakvim instrumentima, vanjsko reflektiranje može biti na prostornu blizinu i daljinu a to je u biti telepatija kao i moguća ne-simpatija. Prostor je medij a fina energija svud prodire, sama materija bez energije je Ništa a vrijeme je globalni kontekst u kojem se sve događa.
Neki prostor može biti prazan a u isto vrijeme neki drugi prostor može biti pun, vrijeme ne može biti puno ni prazno pa je i njegova beskonačnost drugačije prirode; u dovoljno velikom prostoru beskonačnost gubi smisao a da vrijeme nije ništa izgubilo, vječnost olimpijaca je moguća kao i sama energija a materija je prateće pojava. U takvom filozofskom diskursu moguće je uloviti sami Bitak a to je misao u granicama smisla, može se ići i dalje od toga kad misao proširi granice smisla; besmisao odbija smisao od sebe a to ne znači da ga nema, tko ne vjeruje neka provjerava!
Ako ćemo se držati smislenosti onda snovi imaju što reći, budnu svijest nitko ne dovodi u pitanje nego se ona nekorektno ponaša prema snovima; samo zato što ih ne razumije smatra ih manje važnima, srećom da nisu svi takvi pa se o snovima nađe i lijepih riječi. Opet uzmimo strukturu psihe kako je psihoanaliza nudi, taj model može biti ispravan ali se moramo dogovoriti o značenju i značaju pojedinih dijelova: Id može biti sirova priroda ali je suviše usmjeren na odnose među suprotnim spolovima a suprotne polove unutar spola prilično zanemaruje, u tom smislu Ego je nekakva cjelovita individualnost ali je redukcijom sveden na egoizam. Superego je logički izvedena kategorija ali koja lebdi u zraku, nisu u igri samo suprotni spolovi nego spolovi kao takvi a vidimo da je ranjivost u samom temelju Ida.
Spol nije prosti zbir polova nego novi kvalitet koji stvara i samu struju svijesti, odnosi među spolovima reguliraju se po drugom principu a to je već vanjska politika; odnosi među suprotnim spolovima su specijalna politika koju treba posebno razmatrati, rat je rezultat ukupnog nerazumijevanja problema. Građanski ratovi su nastali prije samih gradova ali su kasnije dobili zvučni naziv, oni vuku porijeklo još od izlaska iz mora i odlikuju se kontinuitetom s različitim intenzitetom; klasični ratovi odvlače pažnju od svakodnevne borbe za opstanak, u Trojanskom ratu čak je pomiješana ljubav baš zato što je nema ali to je posebna tema.
Već do sada se može uočiti niz kombinacija paralelnih svjetova a ima toga puno više, kad se govori o virtualnoj stvarnosti to je izraz nerazumijevanja realnosti kao takve. Zeus kontrolira prostor između zemlje i neba a to je vertikalna linija zapovijedanja, Afrodita je ugledala nebo kad je izašla iz mora i kao Venera fiksirala se na kopno, Hera je njezina dvojnica s malo drugačijom politikom nevidljivog Mjeseca a Jupiter se i dalje drži visina iako nije vlastodržac. Sad je pitanje tko je evolutivno mudriji u toj specijalnoj politici, neće snovi ni za koga navijati nego zahtjevaju ravnopravniju igru među suprotnim spolovima.
Feministkinje osvajaju prostor slobode koliko mogu i ne treba im zamjeriti, muškarci se drže arhetipa da su oni glavni čak i u svemiru ali ne znaju objasniti zašto bježe ako im je na zemlji lijepo; Saturn se drži zemlje na vrh neba a moguća je i takva projekcija, sve u svemu muškarci vode jako složenu politiku. Neki kažu da je to izraz evolutivne nužnosti a neki obrnuto, da evolucija nema smisla pa je Čovjek zatočenik sudbine!?
Čak i u jednini Čovjek je zbirna imenica od dva spola, snovima je to najzanimljivije a budna svijest uzima za samorazumljivo ono što najmanje razumije; pa kako će rob biti Čovjek a pogotovo ako ga zamijeni robot, ni oni što sebe smatraju ljudima nisu do kraja jasni u svojim namjerama. Ahilu nije jasno za koga se borio, Heleni nije jasno za koga bi se trebala boriti ali kao Mit uzima se krajnje neozbiljno a zna se od koga.
U odnosu na smrtnike, koji se čak osjećaju bačenima u egzistenciju, olimpijci imaju ogromne prednosti i Homer im namiče gdje god može: ide toliko daleko da im podaruje besmrtnost, ideja se približava idealnom koliko to Čovjek može poželjeti a paralela s energijom prilično je realna. Ipak i kao takvi, olimpijci imaju neka ograničenja koja muče i smrtnike a time je postignuta najveća napetost Homerove umjetnosti: kao prvo, imaju ljubavne probleme, to nisu samo problemi u ljubavi nego o ljubavi koje nema. Smrtnicima je to dovoljno jasno da ih razumiju kao sami sebe, Atena je obećavala da će i tu bitku dobiti ali u Homerovo vrijeme nije se proslavila.
Da paradoks bude veći, ti silni olimpijci ne mogu se riješiti ni sindroma patrijarhalnog arhetima, Homeru je jasno da je matrijarhat u korijenu problema ali ne može se ni njega riješiti; olimpijci se samo pretvaraju da im je monogamija sasvim u redu kao civilizacijsko dostignuće a forsiraju poligamiju gdje god stignu, tko tu koga oponaša manje je bitno ali se smrtnici imaju čime tješiti. Tako i snovi imaju funkciju tješenja kad nemaju nešto bolje na repertoaru, u pravilu nastoje pronalaziti bolja riješenja i, kao što to rade i sami olimpijci, nije im strano obrnuti dominantnu paradigmu.
U pravilu, tako se i događa da snovi voze na paralelnom kolosjeku ali u suprotnom smjeru, to ne znači da onaj drugi smjer treba negirati nego da oba dobiju smisao ako se ikako može. Ljudi se voze i u suprotnom smjeru od uobičajenog jer nekome nešto nekad odgovara, postoje suprotnosti i većeg intenziteta napetosti kao što su morska i kopnena projekcija; to je ono što nedostaje psihoanalizi a sve bi ostalo lakše uštimala, isto tako astrologiji nedostaje Homer a može ga imati samo da hoće.
Kolektivna psiha je zbir različitih nastojanja ali je kopnena stvarnost ono što ih povezuje, Horoskop uporno ponavlja da i morska projekcija ima realnu snagu ali to se uzima kao eventualni recidiv prošlosti kojeg treba zaboraviti; naravno da puno toga treba zaboraviti ali ne baš sve, imaju i snovi svoju selekciju informacija po kriteriju prakitične korisnosti. Opet nam Homer ukazuje na crnu točku nesporazuma iz daleke prošlosti, morska nimfa Tetida nije model u kojeg se treba ugledati jer je ona svoje pokazala a drugo je opravdanost u nekom vremenu; taj model se može i treba transformirati da pokaže svoje prednosti u nekom drugom vremenu, Zeusov smjer razmišljanja ukazuje na lančanu vezu a kod drugih ni toliko.
Evolucija i da hoće ne može na silu mijenjati scenarij, u dovoljno velikom vremenu ta sila je zanemariva ali Horoskop ukazuje da evoluciji treba ići u susret a ne okretati joj leđa; ponavljanje priče nikad dovoljno nije kao što to i snovi čine, ni ostali simboli nisu još uvijek smisleno racionalizirani a nema naznaka da će to ikad biti. Ako ne ide milom moglo bi ići silom ali ne od strane evolucije nego od onih koji se odupiru, povijest je puna paradoksa pa ne bi ni to čudo bilo nemoguće.
Kratko rečeno, morska projekcija je istovremeno arhetip prošlosti i budućnosti ali ne baš u istom izdanju, u čemu su finese razlikovanja to bi znanost trebala reći a sličnosti su lakše uočljive. Mogla bi astrologija da dobije lovorov vijenac, pogotovo ako joj psihoanaliza pomogne; tako tumačim vlastite snove a dalje ne znam što slijedi, nisam stručan astrolog niti psiholog.
Potrebno je stručno tumačenje same virtualne stvarnosti, ne može se ostati na pola odgovora da li ona postoji ili ne postoji: prvo bi se stručnjaci trebali upitati kako je nastala ideja da nešto realno ne postoji a pokazuje stvarne učinke, da li je to posljedica nekakve fatamorgane ili se potiskuje nešto puno krupnije? Za astrologe je nevidljivi Mjesec dovoljan zalogaj a psiholozi bi trebali objasniti virtualnost kao takvu, običan svijet će izmišljati svoje priče dok boljih nema!?
I Homer se susretao s tim problemom ali je iskoristio pjesničku slobodu da olimpijce predstavi u realnom svijetu svog vremena, kad su izgubili legalitet postojanja oni i dalje lebde po nekakvom sjećanju; zato je potreban stručni dogovor da li je bolje priznati njihovu realnost ili stvoriti antivirusni program koji će ih valjano uništiti, narod će povjerovati u bilo koju istinu ako struka bude odlučna i donekle uvjerljiva sebi i drugima!?
Paranormalne pojave nisu normalne samo zato što im nauka ne može ući u tajnu, korektno je priznati da se nešto ne zna a razne pretpostavke se ostavljaju drugima, od umjetnosti do granične znanosti: da je psihoanaliza čekala s dokazima ne bi nikad ni krenula u genijalnu avanturu, astrologija je krenula puno ranije i kao da se zamorila; uzima tradiciju zdravo za gotovo a niti znamo imena autora niti njihove namjere, kao da su simboli dešifrirani za sva vremena a ne znamo ni polazne pozicije tumača od kud su krenuli!?
Simbole ne valja tumačiti bukvalno ali se oni ni toga ne libe u nekom dijelu svoje istine, dio nije cijelina a zna se koja je veća istina; ako bi Helenu kao simbol tumačili samo na osnovu njezine vanjske ljepote onda bi je sveli na Čovjeka jedne dimenzije, po Homerovom kazivanju Ona je imala više oblika ljepote pa čak i dobrote jer se nije odupirala sudbini a drugo su običaji koji ne moraju biti u trendu evolucije. Zato bi i nauka mogla nešto da kaže o Horoskopu iz razloga čistog prosvjećivanja, nije dovoljno reći da to ništa ne vrijedi kad nije ni pokušala.
Ako je zviježđe Ovna vizualizirano tako kako jest a toliko prihvaća i astronomija, onda je zanimljivo zašto se Mars upravo tu osjeća kao u svojoj kući?! Već je nešto rečeno o vatrenosti, prodornosti i nadasve muškosti ali međutim, već u narednoj zvjezdanoj kući puno toga pada u vodu: Venera kao vrhunski prototip prave žene treba malo većeg rogonju, pružila joj se prilika da to bude u liku Bika kao stoke krupnog zuba…
Sad je biti ili ne biti a ni psihoanaliza se ne izjašnjava, koji je muškarac pravi ako takav postoji?! Jadni su obojica; Mars zato što je sitan za Venerine apetite, Bik je markantno masivniji ali se nalazi u ženskoj kući, Venera je žensko a za rogove je već rečeno. Može to asocirati na bukvalno tumačenje ali treba biti bukvan pa na sve zažmiriti, čija je volja za moć više u igri a tko je nemoćan? Da ne spominjemo Saturna kao glavnog rogonju i koji na Zenitu bleči kao Jarac, može to biti igra slučaja ali nije slučajno da je pravi bik izgubio važan dio posla i u ime nauke preuzeli ga veterinari!
Zar to nisu paralelni svjetovi a što je paranormalno sve manje je jasno, do kraja kruga Horoskopa priča je duga i zapetljana pa je morska projekcija tim više na cijeni. Znao se Zeus pretvarati i u zlatnog bika pa je samo plašio fine dame, ono s bijelim labudom pokazalo se efektnije dok se nije i s time blamirao. Zašto se muškarci moraju dokazivati na taj način da se pretvaraju u ono što nisu, ako je pitanje bukvalno neka bude i odgovor takav!?
Naravno da je Sunce u polju igre jer se sve zvijezde igraju pod njegovom kapom nebeskom a zapravo se pretvaraju u ono što nisu, nema nitko ozbiljan da zavrne rukave i kaže tko više laže; neće ni umjetnost previše da nagađa jer joj i onako nitko ne vjeruje, znanost bi mogla reći puno više ali prvo treba stvoriti Čovjeka koji će lupiti šakom o trpezu. Pokušao sam neke tekstove dramatizirati ali nisam naišao na odziv, neka to ostane moj problem a vi cijenjeni čitatelji pratite svoje snove! Tumačenje je bolje ikakvo nego nikakvo, snovi će ponavljati lekcije koliko bude trebalo a poželjnije je krenuti ikad nego nikad.
Paralelni svjetovi svud su oko nas a takva je i unutarnja politika psihe, snovi nam šalju razne Anime i Animuse kao da ih nema dovoljno u budnom stanju. Onaj umjetnik s plaže na vrhuncu svog nadahnuća držao se znakova, valjda se dovoljno opekao sa simbolima u svojoj diplomatskoj karijeri; kopirao je Homera koliko je mogao izdržati a onda je digao ruke od muke, očito se plašio da ne uđe u mitologiju a po tome nije drugačiji od ostalih.
Naišao sam na jedan biser kojeg želim podijeliti s vama a u cilju male relaksacije prije samog kraja, radi se o poznatom psihoanalitičaru koji je objavio knjigu o svojim iskustvima iz bogate prakse kao psihotereapeut. Imao je dobrog prijatelja s kojim se često i rado družio, kao po narudžbi prijatelj se požalio da ima psihičkih problema; nije mogao doći u bolje ruke i dotični terapeut je obećao svoju nesebičnu pomoć besplatno, od tada su se družili još više i nakon deset godina prijatelj je svečano obznanio da nema više psihičkih problema. Koliko god mu je bilo drago, terapeut je radoznalo upitao u čemu mu je najviše pomogao, prijatelj je šokirao svojim odgovorom da mu nije ničim pomogao osim što su zajedno ubijali vrijeme!
U cijeloj priči najviše mi se svidjelo što je psihoterapeut priznao da i takvih slučajeva ima, moglo bi se ulaziti u razne pretpostavke povodom ovog slučaja ako ga shvatimo ozbiljno; Trojanski rat je trajao deset godina a Odisej je lutao još deset godina, vremenski ciklusi ne moraju biti univerzalni ali postoje u nekakvom obliku. Moglo bi se linearno vrijeme podijeliti u sadržajne cikluse pa bi uočili razne cirkuse, ne kaže se koliko je Odisej lutao prije odlaska u Rat a kad se vratio kući ne mora značiti da se smirio; čak i ako je postao drugačiji to je ciklus svoje vrste, olimpijci imaju cikluse sa starim i novim imenima.
U snovima je to sve vidljivo i prije nego što se dogodi a ono što je bilo služi za podsjećanje, zar to nisu paralelni svjetovi u individualnoj psihologiji!? Individuacija je specijalni ciklus kad se individua individualizira a prije toga svašta je drugo odvlačilo pažnju, bitno je ubiti vrijeme da ne bude dosadno. Psiha ima svakakvih prohtjeva a svašta se i od nje traži, individualni Horoskop u pravilu odstupa od idealnog pa je život prava umjetnost.
Nedovoljno je tumačenje da su snovi samo rezultat potiskivanja iz prošlosti, zov budućnosti prisutan je svojom snagom i po tome su snovi još interesantniji: Odisej je lutao jer je znao što ga očekuje kad se kući vrati, Helena je još mudrija pa svu odgovornost na druge prebacuje dok joj može biti, Kasandra neće s drugima da ima posla pa se oni njome bave.
Isto je izvorište snova i budne svijesti i nazovimo to hormonima da bude donekle razumljivo, funkcije nisu iste a toliko će valjda svi prihvatiti. Za budnu svijest znamo da postavlja svakakva pitanja a neki od odgovora su nikakvi ili prizna da ne zna, za snove ne znamo da li sve znaju pa bi i to trebalo nekako privesti razumu ili rasvijetliti. Svijetlost se kreće u vidljivom spektru budne svijesti a toliko i snovi vide na žmireći, po toj logici snovi bi mogli vidjeti i više a osjećaje da ne spominjemo.
U svakom slučaju, u igri su paralelni svijetovi koji funkcioniraju u istom fizikalnom polju, prag osjetljivosti nije isti i u tome je cijela istina. Pogledajmo na nekim primjerima do kud seže ljudsko pamćenje, što idemo dalje razumljivost je obrnuto proporcionalna: tajna gradnje piramida još uvijek je enigma a radi se o nekoliko milenija, taj gordi Čovjek usudi se preskakati stepenice pa samouvjereno govori što je bilo prije nekoliko milijardi godina i još se to mora učiti kao nastavno gradivo.
Ima i ekstremnijih primjera jer Čovjek mora stvoriti nekakav cjeloviti pogled na svijet, ono što se mora nije teško ali Čovjek uporno bira teži put dolaženja do istine: tek kad mu pukne film onda prihvaća i ono što nije ni sanjao, opet kaže da vidi svjetlost i na takvom putu a vidljivi spektar je samo dio mogućeg viđenja. Paranormalne pojave su i dalje pojave, magija je izgovor da misterije dobiju opravdanje i tako dalje…
Kaže se da su solarni simboli dominantni u svim mitovima a to je prilično diskutabilno, Horoskop najbolje pokazuje kakvo je mjesto Sunca u ukupnom rasporedu figura; čak se govori o sunčevim znakovima a to je redukcija koja nije svojstvena simbolima, Mjesec je i kao znak dobio suviše na značenju. Da li je to rezultat kopnene projekcije za sada ostavimo po strani, pokušajmo pratiti važeću paradigmu i to krajnje dosljedno do kud je moguće!
Mora se krenuti od prostora pa da smo u kakvoj prostoriji, i univerzum je nekakva prostorija ako nam je do njega stalo. Materija zauzima prostor ili ga čak zamjenjuje ovisno o dioptriji promatrača, ostalo je prazan prostor ako se tako dogovorimo. Kod energije je malo složenije biti dosljedan jer je prisutna i u praznom prostoru a u punom pogotovo, barem potencijalno. Svima njima je zajedničko vrijeme u raznim oblicima i tu važeća paradigma dolazi u kritični tjesnac, za nju je paranormalno ono što odstupa od poznatog prostora i još se poziva na fizičke sile.
Piramide su građene u neko daleko vrijeme a prostor je ostao gotovo isti, nešto se promijenilo u samom prostoru vremena; ne mora proći ni veliko vrijeme a da u prostoru djeluju nevidljive sile, njihovo izvorište je iz nekog drugog vremena a takva paradigma je zanemarena. Neki promovirani filozof zagovara da se svo vrijeme može svesti na vječno Sada, to je moguće s točke promatrača i zato ne vidi puno toga, ne samo da ne vidi nego neće ni da ima u vidu. I Homer govori u svom vremenu ali vodi računa i o drugim dimenzijama vremena, o prošlosti je nešto jasniji a budućnost moramo čitati između redova po logici evolucije.
Vratimo se u prošlost po Horoskopu a Homera koristimo samo u krajnjoj nuždi jer on zna zavarati svojim umjetničkim znakovima, sve je u cilju tumačenja simbola snova. Tek kad se Venera dovoljno fiksirala na zemlju onda je Mjesec mogao da se stabilizira na Dnu neba i to u vodi koja je zamijenila more, Mars u Škorpiji paralelno je radio na istom projektu kao Venera u Biku iako su u nekakvoj opoziciji. Venera je svojom Vagom nadjačala i smušenu Djevicu tako da Merkur može samo lajati što je nekad bilo, upravo je Venera u Škorpiji proglasila kraj povijesti a Pluton s granice razuma dolazi se uvjeriti da li je baš tako!?
Izgleda da je psihoanaliza potajno zavirivala u Horoskop a Homera gurnula u dublji mit, otkrivena je topla voda genitalne erotike a kao da je do tada bila potisnuta: i astrologija je prihvatila ono što jest a nije da nije, sve bi to moglo potrajati u vječnosti da Homer ne uzdrmava i takav scenarij; prilično jasno kaže da je Afrodita najveća zavodnica a između redova našlo bi se i težih kvalifikacija, i njegov Zeus bio je opčinjen čarima Afrodite dok nije stvorio svoju Atenu. Finalno je pitanje gdje je Atena uprskala da je nema ni u Horoskopu, znamo da Zlatnu jabuku nije dobila ni od Čobanina a za to moraju postojati krajnje opravdani razlozi!?
Nije Homer vodio brigu samo o smrtnicima nego prvenstveno o olimpijcima pa kad oni nešto ne mogu to je tužno za plakanje, erotika im je bila najmanji problem jer je njihova kultura svašta dozvoljavala a mogli su se i pretvarati pa nisu morali potiskivati; nešto ih je drugo mučilo što dolazi na prvo mjesto, tumači Horoskopa o tome najviše pričaju jer je takva potražnja a prodaju surogate dok se isplate!? Zeus nije uspio u ljubavi a ni Dame nisu bolje prošle, koliko je Mit istinit prosudite sami a Homer je pažljivo slušao o čemu narod priča; ona morska nimfa Tetida ostala je bez dva markantna kavalira a da se u Smrtnika zaljubila to je još manje moguće, Atena je nudila Zeusu da će svaku bitku dobiti dok nije sam shvatio da se ljubav ne postiže na silu i prevaru!
Paralelni svjetovi prvenstveno postoje u psihičkom doživljaju ali je puno toga nevidljivo kao i u fizici, snovi mogu i tome doskočiti ako ih želimo čuti: genetski tragovi pamćenja sežu u daleku prošlost i imaju prilično zakonomjeran smjer kretanja, regresije su u funkciji da se progres bolje učvrsti; zastoj u evoluciji nije kraj svijeta a paralelno se događaju promjene koje su manje vidljive, tradicionalni arhetip se uzdrmava po više pravac a žmirenje i potiskivanje nije ništa novo…
Kad Zeus govori o sudbini onda je to nešto u stilu snova, simboli sadrže sve u sebi a drugo je što ćemo od njih uzeti; energija ima svoje oblike i logiku kretanja a nije fraza da je psiha energična, fiksiranje samo na jednu stranu simbola stvara puno bola a racionalizacija je ljekovita. Racionalizam ove civilizacije samo se tješi da je racionalan a paranormalne pojave mu izmiču pred nosom, Zeus se mogao pretvarati u zlatnog bika kad je to bilo traženo a kao Jupiter promišlja drugačije.
Vratimo se gradnji piramida kao enigmi koja još uvijek traje, nitko neće da proračuna kakva je snaga Mjeseca bila u ta vremena: neki suvremeni teoretičari bavit će se i antigravitacijom a neće da kažu od kud im ideja, tajna levitacije drži se i danas tajanstveno; volja za moć je psihička kategorija koja ima svoju fizičku paralelu, kad će se o tome progovoriti otvoreno!?
Ubacimo još neke očitosti koje pomažu u stvaranju smislenog mozaika, snovima nije ništa strano što god ima smisla latentno ili manifestno: Uran je simbol inteligentne energije pa ima Suncu što da kaže, Homer kaže da je Uran praotac olimpijaca pa time i smrtnika; izvedenom formulom moglo bi se doći do rezultata da se Sunce igra u drugom poluvremenu svog ciklusa a to znači da puno daje od svog kapitala, Zemlja prima a nešto i sama ima od svog kapitala.
Za Jupitera se kaže da ima nešto vlastite energije ali se ne kaže što to znači, tek se posredno govori o njegovom dobročinstvu prema Zemlji ako je vjerovati mitovima; izražena je zbrka u svemiru a možda tako izgleda samo na prvi pogled, Jupiter je bliže Suncu od svojih prethodnika Saturna i Urana i tu bi se našlo nekakvog mitskog smisla ali njegova braća Neptun i Pluton remete i takvu sliku sve do metafizičkog naboja. Ako je vjerovati Horoskopu onda su Braća u vodenim elementima i to Neptun u promjenjivom a Pluton u fiksnom, Jupiter je krajnje mutan igrač jer se igra s vatrom a na vodu nije zaboravio; u tom smislu njegov sin Mars još je kardinalniji a to hoće nešto naglasiti u smjeru vektora, možda su i oni u drugom poluvremenu svog ciklusa!?
Kad tome dodamo Atenu, koja je i stvorila Horoskop, onda se bitka bije na svim frontovima; nije ni prije bilo mirnije ali se puno toga zaboravilo, Mjesec nije samo satelitska antena nego i aktivni igrač svojim udaljavanjem. To je jedna strana priče o Mjesecu a o njegovom približavanju Zemlji ne govori se ni toliko, ostaju mutna sjećanja o dinosaurusima i misterije piramida!? Ako to povežemo u jedinstveni scenarij onda je masa imala puno veću težinu jer je Mjesec vukao sebi sve što je mogao, svaka čast Biku ali on je igračka za kasnije Venerine čarolije!
Udaljavanje Mjeseca može biti sporo i neprimjetno ali ima i on svoju kritičnu točku izdrživosti, Mjesec je odigrao ogromnu ulogu u evoluciji Čovjeka i treba se pripremati za nova vremena kad Mjeseca gotovo da nema; pustimo nekadašnje mitove na stranu ako su budući još važniji, osvajanje Mjeseca ima puno simbolike u sebi i nebi se smjelo zadržati samo na značenju znaka. Nevidljivi Mjesec ima značaj za daleku prošlost i budućnost a ono što vidimo samo je dio evolutivne istine, snovi registriraju puno finije zračenje pa sve do samog značenja vremena; nije to samo psihički potisak nego i genetski otisak, čak nije važno kako će se zvati ako se od toga pati!?
Može se prigovoriti da je kosmos svojom veličinom udaljen od svakodnevnog života i ako su snovi takvi onda nemaju praktičnog značaja za Čovjeka, može se navesti još puno razloga zašto su snovi zanemareni; istovremeno se nameće logično pitanje kako ćemo uočiti ono manje ako nam puno veće izmiče pažnji, tu ju i efekat parcelizacije koji nastaje analizom pa do sinteze cjelovite istine nikako doći!
Nekad je astronomija bila u sastavu astrologije jer se bave istim poslom, vremenom je došlo do velikog razlaza samo zbog različitog pogleda na svijet; mogla je astrologija ostati u sastavu astronomije ali, na žalost, nije, astrologija je zadržala Čovjeka u središtu pažnje koliko god nije naučna dok astronomija ima za cilj da pomogne Čovjeku na drugi način. Ni jedan od tih načina nije sretno rješenje upravo za Čovjeka a valjda će to globalizacija uvidjeti prije ili kasnije, u pravom smislu Čovjeka nema jer je ljubav prema istini dovedena u pitanje!?
Uzalud neki humanisti kukaju u stilu Homera kad je trend izmakao kontroli, nešto i njima nedostaje da nisu dovoljno uvjerljivi: nije samo u igri dvoličnost što koriste sve prednosti nauke i još je kritikuju, puno je bolnija uvezanost između temelja i završne konstrukcije; nisu ni temelji naročiti pa je cijela konstrukcija klimava, nedostaje Homerov pogled na svijet što je bilo prije a što kasnije!?
Horoskop jasno kaže da život nastaje u moru a toliko priznaju i evolucionisti, razlaz nastaje upravo na kopnu a tu je i astrologija zakazala: postaje služavka nauke a nauka je ni toliko ne priznaje, uspela se i do granične znanosti ali sve u okviru postojeće paradigme; govori o ljubavi, poslu i zdravlju kao i sve poslovne strukture, utakmicu s naukom neće dobiti a za znanost nema odlučnosti. To je najblaže rečeno a moglo bi i oštrije, izdaje vlastite temelje simbola i kažnjava samu sebe!
Psihoanaliza i ne kreće od temelja nego udara u samu glavu, to je najkraći put pa neka sama ocijeni koliko je isplativ!? Darwinizam se barem potrudio da uhvati dio lančane veze a ono u moru ostavlja drugima, povratak u more pogotovo nitko ne prihvaća jer se svi drže znakova a simboli su nešto drugo. Ako je život nastao u moru onda se i održava barem u sličnim uvjetima, sličnosti u konstrukciji organizama opet su vezane za slične uvjete a do tog konteksta nikako doći.
Zar nije svakodnevni život upravo time opterećen, nije potrebna velika nauka da bi se uvidjelo kako pokoravanje prirode tužno zvuči; mogu ekolozi da prodaju fraze ali i oni paze do kud smiju ići, važeća paradigma ima snagu arhetipa i ništa drugo ne dolazi u obzir. Sve dosadašnje revolucije bile su na isti kalup pa su tako i prošle, nije potrebna nikakva revolucija nego samo da se poštuje evolucija. Kreacionizam govori jezikom simbola i zato ima toliko uspjeha, drugo su nedosljednosti na tom putu a vrijeme će pokazati što kome pripada.
Znakovi i simboli su paralelni svjetovi kao stvarnost i realnost, unutar simbola postoje paralelni svjetovi ali koji žive u jedinstvu suprotnosti; snovi su upravo takvi a parcijalni um ih odbija od sebe, umjetnost je jedan od oblika sublimacije takve razapetosti a ostali svijet se snalazi po svome. U svakodnevnom govoru mogu se registrirati razne nedoumice a snovi ih stalno imaju u vidu, priroda se neda pokoriti a to klima najbolje pokazuje.
Piramide su materijalni dokaz da su postojale i drugačije paradigme, male lađe su prevozile velike terete a to se već može strpati u mit; da su olimpijci letjeli do daleke Etiopije to je već bajka, Zeusovo stvaranje Atene je izvan zdravog razuma iako Anime i Animusi figuriraju u snovima sada kao i nekada. Kad se i umjetnost odriče paranormalnosti onda pjesnička sloboda gubi na mašti, kad je veliki prasak iz ništa stvorio sve to može da prođe; pa tko će svima ugoditi i pogoditi ukus, najbolje bi bilo da svatko stvara svoj paralelni svijet a tako to individualna psiha i čini ali skriva od drugih.
Internet je stvorio mogućnost čak i javne anonimnosti, snovi su još anonimniji ako nije stalo do javnosti; jadno je ako snovi ostanu anonimni i za onog kome su namjenjeni, tumačenje može biti još jadnije pa tko voli neka izvoli. Umjetnička sloboda se može koristiti i na vlastitu štetu a već je rečeno da je život najveća umjetnost, može se i drugačije reći a da dođe na isto…
Proročanske mogućnosti snova još se manje koriste a to ljude najviše zanima, izgleda da se jedno misli a drugo govori dok kod snova nema takve neozbiljnost; Menelaj je samo iskušavao Helenu a kad ga je poslušala opet ne valja, Agamemnon je poslušao Vrača da žrtvuje Kćerku i opet on nije kriv. Snovi će staviti suprotne istine na vagu pa da se vidi koja je teža, moguće je da onaj tko važe laže a to je njegov problem. Homerolozi su morali primjetiti morski tjesnac u blizini Troje, ako Grada nema pa čak da nikad nije postojao ali Tjesnac je i dalje tamo pa opet nikome ništa.
Da li su psihičke manipulacije svjesne ili nesvjesne to je manje bitno s aspekta zaobilaženja istine, mudre podvale su svojstvene kopnenoj projekciji a kako je bilo u moru o tome se i ne govori. Da li je gustina morske vode uvijek ista ni o tome se ne govori a za ostalu materiju pogotovo, vrijeme se najmanje cijeni a mjerenje je usmjereno na zakidanje prirodnih ciklusa. Zašto je tako nije odgovoriti lako a mora se nekako, motiv profita sve opravdava i onda se diže galama tamo gdje nije primjereno…
Ljepota profita uzima se kao samorazumljiva a to snovima nije baš razumno, bolje je zaraditi nego biti na gubitku ali gdje su granice zadovoljavanju potreba? Gotovo svi mudraci su suglasni da su potrebe neograničene a to je prilično opasno za samog Čovjeka, psihologija se zadržava na konstataciji a daljnje posljedice prepušta drugima; ti drugi jedva dočekaju jer smatraju da je to prirodno i utakmica se nastavlja, nije dovoljan samo profit nego je ekstraprofit još zanimljiviji tom Superegu!
Takav je rezultat analitičkog uma koji se specijalizira za sve i svašta samo da ništa ne uvidi u smislenoj cjelini, psihologija bi trebala reći o čemu se tu radi ali bi prvo morala krenuti od sebe; pretpostavke su jedno, stvarnost je drugo a realnost je nešto treće!? Kad se krene od morske projekcije onda je psihička igra puno transparentnija, motiv profita dobiva smisao a opravdanja su puno manja: u surovoj borbi za opstanak na kopnu profit dobro dođe jer su velike neizvjesnosti u igri, obzirom da tome nema kraja onda je logično da je još neki motiv u igri a koji nije zanemariv iako je zanemaren!?
U igri je protest nedefiniranog porijekla ali se mogu naslućivati korijeni problema, genetsko pamćenje prati neke arhetipske slike iz daleke prošlosti i nikako da izumru: muškarci se osjećaju prevareni od same evolucije i to pomoću žena, još gore se osjećaju žene da su mučenički silovane a zna se od koga; ti računi nisu nikad izravnati i svatko osjeća svoj teret da naplati od druge strane, tko ima profit dobiva moć a volja postoji da se čak osvećuje drugoj strani. Bude tu i kolateralnih žrtava da se muškarci potuku među sobom a žene i onako ne podnose jedna drugu iz opravdanih razloga, o tome se nerado govori javno ali su kuloari puni trača!
Snovi govore živu istinu a to boli jer su u igri simboli, tko je koga evolutivno nadigrao to bi trebalo objektivno razmotriti i precizno odvagnuti a izgleda da nikome ne odgovara razbijanje vlastitog arhetipa; tko ne vjeruje neka provjerava jer i daljnja evolucija samo učvršćuje te dvije polu istine, to su pravi paralelni svjetovi a oba su paranormalni! Zato Horoskop kaže da evolucije nema jer se svima popela na glavu, nijer nitko sretan zbog toga ali tako je kako je!
Nije to jedini razlog što je ljubav nedomašena ali treba od nekud krenuti, ako se eliminira dubinska mržnja onda je pola gotovo; ona Zlobnica u svatovima morske nimfe Tetide upravo je na to ciljala, odluka čobanina Parisa bila bi samo komična da nije i tragična. Zar toga nema u svakodnevnici a uzroci se tretiraju kao nepoznati, feministkinje će više postići mudrom politikom a ne da dolijevaju ulje na vatru; ona poznata feministkinja na samom Elizeju kaže da je Drugi spol jako nesretna stranka a što je s Prvim, njezinom ljubljenom Filozofu je mučnina od egzistencije i još se ona usudi tumačiti njegove nerazumljivosti, naravno da to odvaguje po svome pa kako kome!?
Gej brakovi nisu samo latentni nego i manifestni, kolika je tu mržnja prema suprotnom spolu nije za pričati; nisu ni one s Lezbosa krive što su ratoborne, naprosto takva im je sudbina. Bolje je legalizirati ono što se mora nego silom potiskivati ali što je s ostatkom svijeta, snovi bi imali svašta reći ako ih netko osluškuje: Homerov mit pokazao bi se istinit a Horoskop samo potvrđuje istu istinu, znači da je u monoteizmu prisutan politeizam a u monogamiji poligamija i to raznorodna pa neka kaže tko što hoće!
Neka se puritanci ne hvale svojim dogodovštinama, bolje im je vjerovati nego provjeravati; Zeus nije smatrao za grijeh učiniti uslugu, Hera se ubi od vjernosti a od kud joj Azija za koju Zeus nije ni znao? Ona Kasandra ne voli ni samu sebe a kamo li muškarce, ona Perzefona barem je zaljubljena u samu sebe a njezina otmica je zadovoljila formu kolektivnog arhetipa. Znači da arhetipovi nisu samo kolektivni kao ni tipovi ličnosti, ipak postoje dvije grupacije kojima treba posvetiti specijalističku pažnju!
U svim situacijama, na psihu utječe fizika jer bi u suprotnom ostala da visi u zraku, kad to shvate ženski studiji onda će i muškarci otvarati svoje institute; Homer je već tada znao da će ostavljene žene praviti razne urote, u Trojanskom ratu muškarci se bore za tuđu Ženu kao da nemaju svoju Atenu. Fizika je učinila svoje još u moru a na kopnu se poturaju reprize pod original, takva je Djevica u Horoskopu i još ponegdje.
Cijenjeni čitatelji, možda je ponavljanja i previše ali bez toga nema naučnih dokaza, ipak je težište na originalu iz raznih kutova snimanja; ako je sada jasnije Sunce u vremenu izgaranja i Mjesec u vremenu udaljavanja onda je moguće stvarati pretpostavke za budućnost, ne samo u smislu proročanstva nego i aktivnog djelovanja. Nakon svega, valjda Jupiter zna što radi i da nam je samo znati što mu je u glavi, snovi će i to reći ako ih netko lijepo upita; nije Jupiteru u interesu da ostane totalna enigma ali svoju Atenu čuva za pametnije stvari, napravio je bolni eksperiment iz kojeg je mogao puno naučiti, zapravo saznati iz prve ruke.
Još je opasniji utjecaj psihičke energije na fizičku jer može doći do zbrke u samom programu, o tome se puno priča ali prilično općenito a biogenetski inženjering ide na slučajne pogotke; civilizacija je dovoljno ranjiva da bi dijagnoza i prognoza trebale više surađivati, Homer je postavio teorijsku dijagnozu a prognozu je i praktično provjeravao kao i tumačenje snova. Zeusovi prethodnici imaju veliko iskustvo a on nije čekao da sve iskuša na sebi, bitan je princip a ostalo su nijanse.
Princip energije temelji se na privlačenju suprotnosti, odbijanje istorodnosti manje je izraženo i na toj diferenciji počiva kretanje: to je što se tiče čiste fizike a postoji i metafizika, psihička energija zna poremetiti prirodni odnos snaga i tako dolazimo do umjetnosti; zapravo, u igri su različiti oblici energije pa finija energija zna praviti krivine, u toj finoći postoji veliki spektar nijansi i na tome se temelji intelekt. Znakovi se temelje na binomnoj kombinaciji DA i NE pa se može reći da je to intelektualna mehanika, simboli unaprijed znaju ili barem osjećaju da će od toga postati nešto treće a to je već područje metafizike; što se tu događa to se ne može izreći ali postoje manji ili veći pokušaji, Homer nije samo pokušao nego i uspio da nadigra razne skorojeviće u intelektualnoj bitci…
Sad i Had dobiva smisao da kao metafizičar sudi dušama smrtnika, u igri je cjelovito znanje o sudbini energije a Zeus upravo o tome vodi brigu; mogla bi se psiha svesti na fiziku kad bi fizika ušla u tajnu metafizike, mogla bi se fizika svesti na psihu kao igru grublje i finije energije, o tome neka znanost odluči kad je bude bilo! Na granici znanosti jako je uzbudljivo jer se zna da se puno toga ne zna, Superego nije superinteligentan a Egu se još može progledati kroz prste; snovi poznaju sve oblike energije pa je njima normalno i ono što je paranormalno, njihova paradigma nije samo drugačija nego uzvišenija!
Vječnost olimpijaca prosta je kao pekmez a njihova opstojnost snovima nije upitna, bolno je pitanje kako doći do ljubavi u tom svijetu puste mehanike: nevidljivi Mjesec skriva tajnu pravog profita i to na metafizičkom planu, vidimo da su i Homerovi olimpijci skloniji vidljivoj fizici iz razloga uvjerljivosti a Horoskop to slikovito prikazuje…
Postoji velika napregnutost između paralelnih svjetova, ima ih svuda a ne samo u međunarodnoj politici; tamo se bolje vide posljedice a uzroci puno manje, tako je to i u makrokozmosu gdje je barem nešto vidljivo kad je mikrokozsmos još tajanstveniji. Prijelaz materije u energiju i obrnuto je fiktivni dogovor na kojem počiva važeća paradigma, sve je to energija u različitom pakovanju a pakovanje prodaje robu; to je ono što jest da jest a nije da nije, dijalektika lijepo govori o prijelazu kvantiteta u kvalitet i obrnuto a mudri Čovjek hoće ljepotu i količinu istovremeno.
Morat će filozofija promijeniti makar ime kad već ćud ne može, upravo je ona izmislila dijalektiku ali za vanjsko tržište; politika je nešto drugo jer prodire i tamo gdje burgija neće a to je još veće umijeće, svi se pozivaju na umjetničku slobodu a kakav je tko umjetnik pokaže vrijeme. Homer se dobro snalazi u mitska vremena a kad je bilo više mita to se nitko ne pita, čak se od mita stvorila korupcija a to se naziva profit da ljepše zvuči; postoji legalni profit i onaj koji to nije, razlika je u plaćanju poreza na izmišljenu vrijednost.
Nekad se znala razlika između pirata i gusara a kopnena projekcija ne ferma ni guslare, zato nas Horoskop vraća u more a ne zbog ljetnih vrućina; kad je ljeto treba ići na sjeverni pol a ni to se nisu dosjetili turistički menadžeri, može se ići i na južni pol jer je svud polovična istina u igri. Snovi se smiju od muke kakve sve postoje halabuke, na internetu ne možete ništa reći a da vas netko ne poklopi svojim viđenjem svijeta; netko i na tome zarađuje ali mu je teško ući u trag, sofisti su bili poznati fiolozofi dok sofisticirana tehnologija nije osvojila svijet. Moglo bi se naći još paradoksalnijih primjera ali koga to zanima, Homer je poznavao i takvu mješavinu energije koja dovodi do kaosa a nakon toga stvara se smislena struktura.
Ljudi u davna vremena nisu znali za praskanje jer nisu imali ni praćke, snovi ni danas ne vjeruju da iz ničega može nešto prasnuti a kamo li da sve nastane; to je dosjetka psihe koja sve može pa i lažnu istinu poturiti pod pravu, primjera se nađe na svakom koraku a ne mora se ni hodati. Had nije boravio u podzemlju samo zbog fine energije nego prvenstveno poradi trajnog pakovanja, to je ono što muči Čovjeka jer novac lako izgubi vrijednost a može ga netko i drmnuti; kad je proračunao koliko je tu vrijeme kumulirano onda je Had odustao od mjerenja vremena, specijalizirao se za Škorpiju da pronađe diferencijalnu jednadžbu za koliko se vremena energija može transformirati u drugi oblik!?
Venera iz Bika ima dovoljno razloga da kontrira Škorpiji jer bez viška energije ne treba ići u bitku pa da je kakva, ljudi to tumače kao višak vrijednosti a zapravo nema viška ako ide u brzu potrošnju; ne mora se potrošnja shvatiti u bukvalnom smislu ali transformacija poželjnog oblika energije u nepoželjni dovodi do istog, pamćenje je nešto drugo ako se zažmiri na jedno oko a nekad se zažmiri na oba oka u glavi.
I sad je pitanje gdje je ljubav u svemu tome, to ni Homer nije mogao definirati ali je vidio gdje ljubavi nema: paradoksalno zvuči da je vidio ono čega nema, i onaj umjetnik s plaže je svoju Animu proglasio za Ženu koje nema pa mu nitko nije zamjerio; moje kritičke primjedbe su zanemarive i da vidimo kako će se Homer izvući iz zapetljaja kojeg je sam konstruirao, to je poslastica za kraj ove knjige pa otvorite oči!
Homer ne poznaje tekst nego kontekst čak i u usmenom kazivanju: Zeus je odustao od ljubavi prema Morskoj nimfi jer se kontekst promijenio, njegov Brat samo je dodatni svjedok da jest ono što jest a nije da nije; morski kontekst poznaje više ljubav a erotiku manje, u novim okolnostima erotika nije od viška i čak je poželjna ali su nastale mnoge zamke u lančanoj vezi. Koje su sve zamke u igri to nije moguće pobrojati pa ne vrijedi ni počinjati, Homer je naveo neke zapetljancije a sve u cilju da objasni Rat koji postaje realnost; Horoskop ne govori o ratu ni o miru nego o lakšim i o težim međuzvjezdanim aspektima, astrologija će ići i dalje od toga u svojoj crno-bijeloj tehnici nijansiranja.
Ostavimo stara vremena povjesničarima ako su voljni ulaziti u mitove, da vidimo što je postignuto do sada a budući trendovi su neizvjesni na svoj način; snovi nisu zbir lijepih želja niti crnog pesimizna nego ih zanima evolucija kao takva, uvijek je moguće da inteligentna energija napravi neke greške pa se lekcija ponavlja. Grublja energija drži se instikta kao orijentira pa je lakše predvidiva, u dovoljno ponavljanja i ona se prilagođava novim okolnostima a samo prividno izgleda da su ciklusi isti.
Morska nimfa kao olimpijka je pristala da gradi sreću sa Smrtnikom a to je veliki adut za smrtnike, unatoč svekolike ranjivosti postoji princip nade da će stvari ići na bolje; ako je istina da se Leda spetljala sa Zeusom i na taj način dobila Helenu onda je perspektiva još sretnija prije ili kasnije, po svemu sudeći i olimpijci su nastali u moru a samo su prije isplivali!
Ni olimpijcima ne odgovara kontekst na kopnu a u more se ne bi vraćali poradi smrtnika koji i da hoće ne mogu, jedni bez drugih ne mogu i tako su osuđeni na kopno: jedina solucija je rekombinacija kopnene stvarnosti koja bi zadovoljila evolutivne potrebe jednih i drugih, to nije da nije izvedivo ali od tolike umjetnosti nije se rodio novi Homer koji bi pokazao prstom!? Jedino ostaje stari Homer u novom tumačenju a to je i bila njegova politika, njemu nije stalo do promjene imena nego do sadržajnog Bitka!
Horoskop postoji takav kakav jest sa svim ljepotama i manama ove civilizacije a snovi su uvijek originalni, pruža se šansa svima da daju svoj doprinos u duhu demokratske tradicije; ja sam dao što sam znao pa dok čujem još nekog možda se sjetim nečeg, bilo mi je ugodno s vama i zahvaljujem se na pažnji!
Ipak, da bude što manje fraziranja bez pokrića, za vas koji ste bili uporni da me čitate do kraja, ponudit ću još nešto ali iz strogo vlastitog iskustva kako sam se nosio s tim paralelnim svjetovima a kako će biti dalje to možete sami naslućivati. Ukratko, na zadnjim koricama ove knjige nalazi se moj natalni Horoskop pa čitajmo zajedno sudbinu koja je mogla biti i drugačija, mogla je da je mogla a i ovakva je nekakva; da sam ono što nisam ne bi bilo ono što jest da jest, da sam se bolje razumio u paralelne svjetove mogao sam ih bolje iskoristiti, da sam na vrijeme tumačio snove kako treba bilo bi sve puno bolje…Tako je kako je pa da vidimo i ono nevidljivo!
Podznak mi je u Djevici a u blizini je Saturn, Sunce mi je u opoziciji samih Riba; Zenit je na granici između Bika i Blizanaca a Dno neba je tamo gdje ne treba jer Zmijonosca nema pa nikako da evoluiram. Trebalo mi je pola stoljeća da shvatim kako za mene na ovom svijetu sreće nema, sve je prilično obrnuto od Homerovog Horoskopa a i njegov sam kasno otkrio; jedino se tješim da je moja ranjivost malo drugačija ali i to su mi snovi kasno otkrili, zapravo budna svijest je lutala od nemila do nedraga iako sam stalno nešto sanjao, kad je bilo stani pani onda sam vjerovao i snovima a koliko sam pogodio njihove namjere to je drugo pitanje.
Mjesec i Venera su u međusobnoj opoziciji a to sam prilično osjećao i predosjećao; trčao sam kao magarac između dva plasta sijena i samo što nisam uginuo, kad sam digao ruke od muke bilo je kasno za kajanje. Mars je zatočen u Vagi a to i sada osjećam, i Neptun je tamo gdje ne treba pa mi je odvagivanje istine još teže, Uran nije baš u opoziciji sam sebi ali nije ni daleko od toga. Jupiter i Merkur su u konjukciji pa nisu kontrirali jedan drugome od kad znam za sebe ali su zato olajavali Plutona gdje god su stigli pa njegova tajanstvenost u dvanaestom polju nije onakva kakva bi mogla biti. Tu je negdje i tamna Lilit ili nevidljivi Mjesec a neki modeli Horoskopa to ne prikazuju, zajedno s Plutonom dobila je po repu a to se moglo uočiti u Knjizi.
Sve u svemu, razapetost je izražena a nisam ja birao takvu sudbinu; u životu sam radio ono što nisam volio a valjda zato što ne volim raditi, u nekakvoj sam beneficiranoj mirovini po skraćenom postupku i tek radim više nego ikada.
Napustio sam let u visine na samom početku karijere i spustio se na zemlju, koliko je i to fiktivno moglo bi se dokazivati po više pravaca: studirao sam politiku a to je mješavina svega i svačega, neki kažu da u tome nema nauke a znanosti još manje pa tko uspije da se probije. Bavio sam se i prosvjećivanjem drugih pa sam i od toga odustao, karijeru sam završio u unutarnjim poslovima jedva čekajući da se i toga riješim! Kad netko kaže da uživa u poslu ne znam da li da mu zavidim, puno su mi bliži oni koji tragaju za profitom ali nikako da se dogovorim sam sa sobom što je profitabilno: tako sam prošao i u ljubavi a jedino mi je drago da je ni Homer nije domašio, potajno sam proučavao psihoanalizu ne bi li otkrio vlastito ranjivo mjesto i nekako ga prikrio…
S astrologijom nikad nisam bio na čisto kad sam vidio kakav mi je Horoskop, ono malo povoljnih aspekata nisam znao cijeniti jer Neptuna svi omalovažavaju. Kad ne ide drugačije onda sam se oslanjao na ono što imam i Neptunu skidam kapu, cijelu Preceziju u Ribama izdržao je junački i možda će mu još netko pokloniti pažnju!?
Silom prilika kod mene je Neptun doživio nekakvu racionalizaciju a naravno da je to izvršeno zračnom linijom kao simbolom intelekta, tako je Venera odnijela pobjedu nad Mjesecom u zamjenskoj varijanti: nije ona baš kao kod Homera iz Zeusovih vremena ali ni onaj umjetnik s plaže nije diktirajući model, prije će biti da je Atena doživjela genetsku modifikaciju u apstraktnom slikarstvu, prisjećanje na onog pionira što predaje cvijeće pionirki donekle konkretizira latentnu ideju u manifestnom izdanju.
Na temu cvijeća kao simbola napisao sam više drama, komedija pa i filmskih scenarija a njihova sudbina je neizvjesna, Preceziju u Vodenjaku neću doživjeti ali je osjećam s distance; tko doživi bit će uzbudljivo a tko umre žao će mu biti, cirkus je već u pogonu jer je ciklus Riba pri kraju a onaj Had iz podzemlja je to naslutio i parkirao se na vrijeme tamo gdje treba…
Formalno pravno, ova civilizacija je pod zaštitnim znakom Urana ako ćemo vjerovati Homeru, astrologija ne zna kako da se snađe u tome a pogotovo u ovakvom kontekstu Precezije: kod nekih je zavladala panika što će biti da bude kad Precezija i službeno uđe u Vodenjaka znajući kakav je Uran naprasit, tu je i crni Saturn pa je opasnost tim veća!? U stilu Jupitera treba se držati principa nade da svako zlo ima nešto i dobro, u optimističkoj varijanti našlo bi se dobra i puno više: Jupiter samo čeka povoljnu priliku da njegov brat Neptun dobije lovorov vijenac za sve što je izdržao, zvuči paradoksalno ali samo na prvi pogled!?
Zapravo, bit će ovako jer drugačije ne može: nema preciznog dogovora oko Precezije ali ono što je Uran učinio prije dvadeset pet i više milenija to će se dogoditi opet u smislu velikog evolutivnog skoka, neće to biti isto jer evolucija ne trpi ponavljanje; tada je bila završena operacija izlaska iz mora i u tom smislu je obilježena Uranovim ciklusom od osamdesetak godina kruženja oko Sunca, novi evolutivni skok trebao bi biti u ozračju Neptuna a to je velika lutrija za smrtnike da se produži životni vijek za Čovjeka gotovo za duplo!!!
Ovo je samo udica koja je bačena a treba se na nju netko uloviti, profit je takav pa tko voli neka izvoli! Postoje još neki aspekti Precezije koji to potvrđuju pa treba i astronomiju uvažavati, za astrologiju je ključno da se posveti Neptunu kad to do sada nije učinila kako treba; psihoanaliza neka odluči sama da li sebe vidi u znanosti kao takvoj, ima se tu puno što reći pa da i čovjekolike Ribe konačno progovore artikulirano i nadasve smisleno!? U tome je poanta racionalizacije simbola koja se odgađa i samo potiskuje, snovi će i dalje imati svoju funkciju ali će se na njih drugačije gledati kako to oni i zaslužuju!
Cijenjeni čitatelji, ne bih vam dalje solio pamet jer kad Ribe progovore onda ne znaju stati, ako želite još nešto od mene obratite mi se preko e-maila koji se nalazi pod:

 KONTAKT