SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

S I M B O L I S N O V A

1. POLAZNE PRETPOSTAVKE

Prva pretpostavka od koje moramo krenuti prilikom tumačenja snova odnosi se na simbole, o tome će se govoriti u cijeloj Knjizi a za početak je potrebno naglasiti da će znakovi biti korišteni u strogo ograničene svrhe. Znakovi su, po svojoj prirodi, jednoznačni a simboli su višeznačni, to je lijepo reći a teško postići; iz zarnih razloga znakovi nisu uvijek strogo određeni ali su još uvijek znakovi, ni višeznačnost simbola nema svrhu ako se ne postigne jedinstvena smislenost pa je puno problema u igri. Teškoće u tumačenju značenja simbola snova ne trebaju nas odbiti da krenemo na taj uzvišeni i nadasve koristan zadatak, postoje razlozi zašto nam snovi izgledaju nerazumljivi, nelogični pa čak i blesavi ponekad.
Simboli se koriste i u budnom stanju ali to je drugačiji ambijent nego u snovima, zato je simbolima snova potrebno originalno pristupati kako oni to i zaslužuju. Mistika i jeftine sanjarice ne dolaze u obzir, čak je i nauka upitna zbog svojih ograničenja a prave znanosti još nema; stoga će najveći oslonac biti na mitologiju i umjetnost jer imaju najviše sličnosti sa snovima, nešto će se naći i na granici znanosti a bude i drugih originalnosti. Tema je složena a cilj je da sadržaj bude razumljiv nekakvom prosječnom čitatelju, neće biti spominjana imena iz razloga da neka ne budu preskočena dok su nazivi pojedinih simbola nešto drugo i dolaze na prvo mjesto.
Iz više razloga ne može se zaobići religija i filozofija kod osmišljavanja samog pristupa tumačenju simbola snova, to će biti u nužnom obimu a demokratsko je pravo da drugi mogu i drugačije. Originalnost se, između ostalog ogleda u neponovljivosti i tu dolazi do sukoba interesa s naukom, u tom smislu se značenje simbola ne može dokazivati u dovoljno ponavljanja a sadržaji snova se mogu ponavljati da bi onaj koji sanja savladao tu i još neke lekcije.
Snovi imaju dugu povijest , gotovo koliko i Čovjek a nećemo se baviti pretpostavkama da li i druga živa bića sanjaju, originalnost tumačenja snova podrazumijeva i redefiniranje nekih paradigmi koje se prvenstveno odnose na pojmove prostora i vremena. Originalnost je moguća jedino u vremenu a sve ostalo su kopije u prostoru, ne mora se budna svijest time opterećivati ali za potrebe tumačenja simbola treba toliko tolerirati; neće time nitko ništa izgubiti a mogu se proširiti horizonti viđenja, isto se odnosi na materiju i energiju kao i pojmove sličnog reda veličine.
Evolucija je glavni pojam na kojem se sve prelama, ne mora se to odnositi samo na velike relacije jer ima raznih ciklusa u vremenu. Ovo bi moglo biti nešto novo u odnosu na dosadašnje teorije o tumačenju snova, simboli se često silom prevode u znakove a od toga koristi nema. Možda je najvažnija pretpostavka za dubinsko tumačenje simbola cjelovitost pristupa, za razliku od budne svijesti koja je opterećena parcijalizacijom svoje pažnje, to se najbolje ogleda kroz metodu analize i sinteze: znakovi su analitičkog karaktera i to ima svoje dobre strane dok ne udare u zidove ograničenosti a upravo iz razloga jednoznačnosti, analiza je u ljudskom životu sasvim dovoljno zastupljena a sinteza puno manje jer je prisutan strah od gubitka preglednosti u moru suprotstavljenih znakova. Snovi nam upravo nadoknađuju ono gdje smo slabiji, zna se kome je to nerazumljivo i zbog čega ali to nije dovoljan razlog da se odričemo snova.
Znanost bi trebala biti težnja znanju bez obzira na način dolaženja do istine a tu je nauka zavodljiva svojim pogledom na svijet, naravno da se bez nauke ne može ali treba ocijeniti do kojih granica isplativosti: to se najbolje može ilustrirati s položajem i svhom umjetnosti, nauci upravo nedostaje ta sloboda izleta u nepoznato a bez toga je napredak puno sporiji. Varljiva je utjeha da nauka ide divovskim koracima naprijed jer je to sve po istoj shemi jednoznačnosti, u nekim jezicima dolazi do poistovjećivanja nauke i znanosti ili do formalne zamjene a sadržajno to ne mora biti. U svakom slučaju umjetnost opstaje ali postoji i nešto više od toga; mitovi su najčešće i sama umjetnost uz cjelovitost pogleda na svijet, ta cjelovitost ne mora biti moderna a da sadrži sve što je bitno za Čovjeka.
Tako dolazimo do Homerovog mita kao jezgrovitog pogleda na svijet stare Grčke civilizacije i Horoskopa kao univerzalnog modela svijesti stare Rimske civilizacije pa sve do danas i tko zna do kada, za potrebe i u cilju originalnog tumačenja simbola snova počet ćemo s mitologijom a završiti sa znanošću. Ako bude sve kako treba onda se sinteza nameće sama od sebe a još je važnija provjera ispravnosti puta da se ne zaluta, razumljivost i praktičnost se podrazumijeva kao uvjet bez kojeg sve pada u vodu a korisnost pogotovo ocijenite sami. Na samom kraju će biti govora o paralelnim svjetovima ali ne kao fantastika nego puno ozbiljnije, naravno da se snovi ne stide svoje uvjetne fantastike pa svakome ostaje na savjest što će učiniti.