SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

10.ZNANSTVENI MODEL HOMEROVOG HOROSKOPA
Ono što je do sada rečeno o Homeru i Horoskopu moglo bi biti dovoljno za pokušaj ulaženja u Bit simbola, ako je to cilj znanosti onda se isplati nastaviti. Granična znanost ima slučajnih pogodaka istine kao i pogrešaka a netko će za nešto navijati, ozbiljna znanost ne bi na tome smjela stati jer će sama sebe potkopati ako ne uspije doći do konzistentnog modela svijeta ili barem naznaka kako bi trebao izgledati.
Umjetnost nema posebnih pogodaka ni pogrešaka nego pogoduje drugima da grade svoje carstvo, filozofija bi trebala postati znanstvena ako joj je stalo do istinskog znanja. Polazimo od pretpostavke da je važeći Horoskop Homerov a to znači kolektivni, obzirom na snagu simbola posebno je interesantno koliko može poslužiti kao znanstveni model!? Atena je obećala Zeusu da će svaku bitku dobiti uz njezinu pomoć, obećanje je jedno a realnost je drugo i sad tražimo koje su greške čije!? Zeus je već pogriješio što joj nije udijelio Zlatnu jabuku, Zeus ima svoje razloge a sasvim je moguće da je i Atena tome kumovala.
Već kod čobanina Parisa pokazalo se da Atena istu mudrost nudi i drugima, u Trojanskom ratu bila je navijački raspoložena i već tada je Zeus shvatio gdje je greška u koracima: Homer je bio u velikoj dilemi kako da Rat završi i odlučio se za podvalu, Atena je to prešutno odobrila i pomalo čak suflirala. Najveći moralni gubitnik je zapravo Afrodita jer se njezin projekt pokazao problematičan u samom startu i finalu; nije birala sredstva da dođe do cilja, nije se čak javno pokajala a Zlatna jabuka je formalno ostala u njezinom posjedu.
Nije se ni Zeus javno pokajao ali je sigurno s Atenom imao tajne konsultacije, psihoanaliza neće da ulazi u tu zavrzlamu a netko mora: Trojanci su upravo pali na ispitu savjesti s Atenom jer su imali kapelicu njoj posvećenu a vidimo da je pobijedila Afrodita, da je slučajno Hera pobijedila bilo bi sasvim drugačije. Znanost mora imati sve relevantne parametre u igri a vidimo da ih Homer ima, ovdje je riječ o njegovom Horoskopu pa da vidimo što se tamo skriva!?
Svud je dvojna igra naglašena a diktira je morska i kopnena projekcija, znanost mora s tim ozbiljno računati zbog sebe same; nebi Saturn bio rehabilitiran da to Jupiter nije odobrio i čak više od toga, Jupiter sebe gleda u Saturnu kao evolutivnu nužnost a istovremeno gleda evoluciju u širim relacijama vremena kad će i to biti nadvladano. To je ono što nauci nedostaje kao vizija velikog vremena na kojem se treba raditi već u malom vremenu, makar latentno ako ne ide manifestno.
Atena je prvenstveno latentna ideja a neki su je shvatili suviše bukvalno, Jupiter je povlači u sebe a njezina vječnost nije dovedena u pitanje; Homerov Horoskop sadrži sve mogućnosti istovremeno kako to simbolima i dolikuje, slučaj sa Zmijonoscem je dogovorne prirode a ne evolutivna datost, tako je dogovoreno i da Atene nema u vidljivom obliku ali s njome znanost mora računati kao da je vidljiva. Zapravo, enigma nevidljivog Mjeseca na to upućuje i to je bitno novi metodološki okvir, ostali simboli postaju još čitljiviji a Podznak je temelj za sve analize ili samo polazište. To je ono što i umjetnosti nedostaje barem kod njezinog tumačenja, Homerova umjetnost tumači samu sebe ako ćemo poštivati metodologiju Horoskopa.
Problem je svih analiza što iz užeg okvira izvode širi baš zato što ga nemaju, to se može pravdati nuždom ali greške nisu opravdane. U tako nategnutom modelu pojave nisu dovoljno međusobno povezane pa od drveća ne vidimo šumu, sasvim je drugačije kad već imamo širi okvir od kojeg krećemo na uže fokusiranje a isti je slučaj i sa snovima jer je svaki detalj povezan sa cjelinom. Zato Horoskop može poslužiti kao znanstveni model jer on takav i jest, kad se snovi tumače na taj način onda dobivamo znanstvene istine a Bit simbola se racionalizira na zadovoljavajući način.
Da je onaj umjetnik na plaži bio dovoljno svjestan gdje se nalazi onda bi i svoje motive bolje osmislio, može se on takmičiti s Homerom ali bitku nije dobio; njegova Anima kao Žena koje nema doživjela je da je nema ni kao Anime, zapravo ona je sama odustala od igre kad vidi s kim ima posla. Još uvijek ostaje Jupiterov modus operandi kao moguć u diplomatskoj igri ali uz veliku cijenu, ne samo zbog prateće nesanice nego se mora pojačano pretvarati pred okolinom; Jupiter je to ipak ležernije izveo i profitira na autoritetu a to mu je i bio cilj, njegov monolog dobiva na bogatstvu dijaloga sa svima u Horoskopu!
Ni dominantna astrologija ne vidi Homera u njegovom Horoskopu a homerolozi ne vide ni sam Horoskop, ne vidi ga ni nauka a o snovima mukotrpno nagađa. Ni umjetnost ne može dati više nego što daje a to je sasvim dovoljno, sve ostalo je u nadležnosti tumačenja simbola a tu ima puno bola; kako spojiti nespojivo a kad bude razdvojeno ostaju znakovi u svojoj hladnoći, Olimp je i na hladnoći izdržao sva iskušenja sudbine! Olimp je morao dobiti na nadmorskoj visini ne pitajući za cijenu, psihoanaliza je dobro uočila genitalnu erotiku ali se nije s njom suočila na intelektualnoj visini zadatka.
Homer je genijalno razradio strategiju i taktiku svih oblika erotike kao energetskih viškova samog erosa, sublimacija libida nema svrhu u slučaju energetskih manjkova a to je još Ahil pokazao svojim nesmotrenim istrčavanjem predaleko. Zapravo, energija se može usmjeravati pomoću psihe a to nauka ne poznaje, lako je to pripisati parapsihološkim fenomenima a da time ništa nije riješeno. Psihoanaliza je usmjerila energiju na genitalnu erotiku i nije u tome greška, ekonomija libida je zakazala jer je malo ostalo za intelektualnu erotiku!
Struja svijesti ne bi mogla funkcionirati da nema suprotnih polova i tako dolazimo do spola kao dijalektičkog jedinstva suprotnosti, to je najbolji primjer postojanja simbola ali se lako zaboravlja pa čak i nauka od toga pravi znak, može i tako ali se moramo dogovoriti o značenju. Postojeća koncepcija Horoskopa ima veliku manu jer su opozicije zvjezdanih polja u istom polu i služe kao ogledala, Homerov Horoskop računa i s onim čega nema a to je već znanstvena vizija; simboli nude svakome po nešto, tako i tumačenje snova možemo podesiti svom intelektualnom uzrastu!
Da vidimo što je Atena napravila od Jupitera u kasnijem vremenu a sebe prikrila, da li je u tome netko nešto dobio ili izgubio!? Jupiter je konačno stabiliziran ali ne baš do kraja, centrirao je ravnotežu između muških i ženskih hormona a da još uvijek ima masku muškarca jer je takvo i sjećanje. Saturn glumi još većeg muškarca i to u ženskoj kući, kakve su žrtve u igri to samo on zna. Znamo da su i filozofi uglavnom muškarci jer žene imaju pametnijeg posla; čime se žene bave nego muškarcima pa čak i ako su Djevice, ako se ne bave kao spolovima onda barem kao polovima!
Onaj što je pao s Marsa zna znanje kao samouk a nešto su mu i drugi objasnili, on mora biti junak pa da je kakav i zato je došao na čelo Horoskopa. Jupiterova braća malo su drugačiji igrači: Neptun još uvijek koristi morsku projekciju kao da je i škrge zadržao, Pluton s periferije sunčevog sustava ispituje samu genitalnu erotiku u dubinskoj perspektivi jer mu je od nekud došla ideja da je sve u Onom!? Toliko je i psihoanaliza prepisala iz Horoskopa ali se ne razumije u tumačenje što je u Onom, moglo bi se reći da je Pluton na granici znanosti a Neptun čak preko granice ispitujući samu Metafiziku!?
Naprosto takav je Homerov Horoskop a Jupiter zna Braću iskoristiti, što će biti sa Sestrama to neka one mudruju; Helenina sestra Klitemnestra pokazala se gorom od Helene, njezin Menelaj nekako je preživio u ratu i miru a njegov Brat ni toliko!? Tko je brat kao simbol ako nije drugi kut promatrača, Homer je rasporedio svoju pažnju u podzemlje, nadzemlje i u more pa je morao dobiti cjeloviti uvid u istinu, zapravo sagledava vrijeme u sve tri demenzije a prostor mu služi kao pozadinska kulisa.
Ako se tako tumači umjetnički Kubizam onda i prostorne figure dobivaju smisao, Horoskop je upravo rasporedio prostor tako da se vidi što mu nedostaje: to znači da znanost postoji samo nije prepoznata, postoji i Homer u mitskom izdanju a možda će tako najduže preživjeti!? Neka se budna svijest igra svojim Egom kad neće osluškivati snove, ako ovo nije dovoljno za odlučnije startanje znanosti onda idemo dalje a toga ima više nego što igdje piše!
Morska nimfa Tetida zbunila je mudrog Odiseja kao i mnoge skorojeviće čobanskog porijekla, nisu ni gradski starosjedioci bolji ako ne znaju čitati vlastitu projekciju: u Ilijadi kao Trojadi vidimo da se i stari Prijam zagledao u snahu Helenu a o Parisovoj braći da ne govorimo, uzalud im kapelica posvećena Ateni kad i svoje živote poklanjaju jednoj ženi. Zapravo, njima je stalo do patrijarhata a formalno i do monogamije ali da mogu potajno i drugačije, podvalu koju im je smjestio neprijatelj sami su tražili a to bi znanost mogla egzaktno istražiti. U Homerovom Horoskopu službeni glasnogovornik Merkur samo skakuće od jedne do druge polovične istine, stručnjak je za analizu a ne vidi kako se sinteza nameće sama od sebe!
Kad feministkinje shvate da se samo djelomično bore za ženska prava onda će svoju mušku energiju drugačije kanalizirati, osjećaju da je ženski princip ona stranka jer ih je muški Animus uzeo pod svoje. Moguće je da će ženski studiji nešto ispraviti u tome a muškarci nisu stigli ni toliko, smatraju da je dovoljno što je Zeus cijepao glavu a svoju žele ostaviti čitavu. Svi imamo Mjesečeve faze svakog mjeseca a neki pogotovo, nije to čudno jer je Mjesečevo zračenje utisnuto u ljudsku genetiku: to bi i nauka mogla dokazati samo da hoće, plaši se da bi simboli mogli razotkriti i zadnje tajne Bitka pa radije dozvoljava da bitke traju.
Mogao je Zeus još izdržati bolove u glavi i da se Atena ne pojavi, mogao je ali nije; babica je bio hromi kovač Hefest a ne Afrodita niti Hera, to je izazvalo dodatnu sumnju u svjedočenje a Homer kaže „uzmi ili ostavi“! Tako i u snove možemo vjerovati a ne moramo, jedino moramo priznati njihovo postojanje a značenje možemo podešavati do mile volje. Znanost bi trebala znati tko od čega specijalno pati, zato su potrebni ženski i muški studiji kao nekada a ne da studiraju zajedno pa sve pomiješaju!
Paris je bio taman spreman za ljubavni rat a to je Afrodita prepoznala iz daljine, njegova gorska Nimfa se čudi što mu je to trebalo; njegovi muški hormoni dobili su velikog protivnika na utakmici, bolje mu je da pogine kao junak nego da mu otkriju višak ženskih hormona. Tako i ranjivi Ahil kaže, tek u Hadu, da bi drugom prilikom drugačije a on se već oblačio u ženske haljine ali su ga razotkrili, tko će drugi nego mudri Odisej pobjegavši od svoje vjerne Penelope. Kasnije će Odisej sam sebe nazvati da je Nitko jer mu je dosta podvala, psihoanaliza je radije stvorila Superego nego da prizna neke proste stvari.
Ima puno više umjetnika na plaži nego što to statistika prati, stiglo se i do masovnog turizma na moru a nekad se bježalo od mora; Neptun je ostao vjeran tradiciji iako za njega kažu da je konfuzan, kako neće biti kad Ovan misli da je pao s Marsa a i ćoravi vide da je nastao od Riba! Bilo bi samo komično da nije i tragično, ako se Menelajev Brat borio za snahu Helenu ali što su drugi kraljevi očekivali od tog biznisa? Odgovor se nameće sam po sebi: toliko su naučili od nauke da se ne mogu riješiti snova o ženama, kad je već tako onda da barem ne gledaju stalno u istu facu a pogotovo što je Helena proglašena da je ljepša od svih ostalih!
Naravno da bi znanost u tome pronašla i dublje motive ali kad za to dođe vrijeme, bitno je da Homerov Horoskop nudi nepreglednu kombinatoriku a ono što je pregledno to je vrhunsko, mogu muškarci imati svakakve maske ali neka i žene vide kakvi sve Animusi postoje u njihovoj psihi. Kad sam onoj Komisiji ponudio uravnoteženu sliku Horoskopa ispao sam sumnjiv, kasnije sam ih mogao motati jer je i njihova psiha sastavljena od suprotnih polova a valjda ih je cvijeće zbunilo kao most moguće suradnje!?
U Homerovom Horoskopu Jupiter i Atena postigli su pakt o stabilnosti i time povećali ukupni potencijal za nekoliko puta, postigli su sinergiju a ne da uludo troše energiju na međusobno ratovanje; sve se odvija u tajnosti prema drugima a među njima nema tajne, time je Atena dobila puno više od Zlatne jabuke ali za interne potrebe, neće Zeus drugima vladati nego sam sobom a tko ne voli sebe ni druge ne podnosi. I Parisova gorska Nimfa mislila je tako nekako ali je pretjerala u svojoj ambiciji, skače za Parisom u vatru lomače i time priznaje svoju odgovornost za zajedničku sudbinu.
Morska nimfa Tetida je znala da će njezin sin Ahil mlad poginuti a Homer daje i znanstveno obrazloženje: puno se ulaže u vanjski oklop da bude neprobojan jer je Ahil proglašen junakom čim se rodio a možda i prije, vlastitu dušu je zanemario a to odaje kroz premilu Robinjicu; u tome je vrhunski krik Homera kao umjetnika, toliko mu je Anima mila baš zato što je u ropskom položaju! Ako to uzmemo kao san onda treba dopuniti tumačenje, obrtanje ne bi puno pomoglo jer bi istina ostala jednostrana a samo bi promijenila formu.
Proglašavati snove za blesave bezvezarije najbolja je slika onih koji tako govore ili samo misle da su pametni, Odisej je samoproglašeni mudrac a od sebe je napravio velikog konja; samo je dao materijala feministkinjama da su muškarci siledžije i prevaranti a onda se plaši i morskih nimfi, Djevica se u Horoskopu prodaje za ono što nije a to su snovi davno dijagnosticirali. Merkur je očito dvojna ličnost ali nije sav problem u tome, njegove poluistine prolaze na tržištu i netko bira jednu a netko drugu jednostranost. Granična znanost je u porođajnim mukama a nema tko da joj pomogne, svi vole čuti o čemu priča samo da bi je ogovarali i onda se tješe da im je lakše u duši. Tako i smrtnici vole kad olimpijci plaču a to nije lijepo, olimpijci rješavaju najteže zadatke i nije čudno da bude i neuspjeha.
I kolektivni Horoskop ima ranjiva mjesta ali to je slika stvarnosti, upravo nas Homer upućuje na realnost pa se njegov Horoskop može i tako tumačiti a snovi pogotovo; Atena istovremeno postoji i ne postoji u zavisnosti kako nam paše, isti je slučaj i s Apolonom kao još nekima iz užeg kruga olimpijaca. Oni što su našli svoje mjesto u Horoskopu imaju najmanje dva lica ili lice i naličje, astrologija forsira lice a naličje samo kad ne ide drugačije; to nije znanstveni pristup nego više na granici znanosti, astrološki znakovi nisu ni toliko a ne prihvaća ih ni nauka.
Kad sve zbrojimo i oduzmemo onda je tim više potrebna i nova paradigma u teoriji i praksi, nije da nje nema nego nije ozbiljno shvaćena: o globalizaciji se govori na temelju formalnih kriterija a sadržaj visi u zraku, prostor je zaposjednut i tehnički umrežen a galama traje kao i prije, tržište pronalazi rupe u zakonu bez obzira što u njemu piše kao što se rad i kapital sele tamo gdje im je bolje.
Homer pjeva o ljubavi koje nema i ta tema stalno je na repertoaru, nema je individualno pa onda ne ide ni kolektivno; ipak je individualna psiha temelj svega a kolektivna psiha je izvedena kategorija, u moru je bilo drugačije i to moramo priznati. Ne treba dokazivati da živimo na kopnu nego je ljubav i tu potrebna, Saturn se ne može pomiriti sa stvarnošću pa da se koliko nalazi na Zenitu a Mjesec pogotovo na Dnu neba. Venera samo koristi stanje na tržištu psihe dok psihoanaliza podržava takav scenarij, nije to ništa novo ni Homeru ali plače dok pjeva jer mu duša nije sretna!
Još bi neki sudili dušama smrtnika kao da nemaju dovoljno problema, Had je bio samo jednom na skupštini Olimpa i nikad više a to je ozbiljno pitanje za znanstvenu raspravu!? Na neki način, Olimp je simbol bijega od stvarnosti a Had traži svoje nadahnuće, Pluton je fizički otkriven puno kasnije a psihički ni tada. Homer ubacuje zanimljivu dosjetku da je Had oteo Perzefonu i odveo je u podzemlje, kasnije se slobodno šetka gore dolje a još je zanimljivije da je zaljubljena sama u sebe. E sad, izgleda da i Hadu odgovara takva Persona a samozaljubljenost je simbol za sebe, ima puno posla za znanost samo da što prije krene!
Ne zanima Škorpiju samo erotika nego prvenstveno eros a to se laički često poistovjećuje, isto tako su u raznim enciklopedijala duh i duša slabo definirani pa se mogu tumačiti ovako i onako; da li to nekome odgovara ili je budni Ego slabog pamćenja, psiha se tumači kao sama duša a ni to nije precizno određenje. Naravno da nije jer su u igri simboli, znanost bi morala krenuti od toga pa do kud stigne; Horoskop predstavlja vrhunsku koncentraciju simbola lančano uvezanih, čak i ako na neke zažmirimo ostali će nam otvoriti oči. Na istom principu rade i snovi, još su puno konkretniji o onome što je za sanjača bitno u datom vremenu!
Homeru je bitno održanje vrste ali se plaši da će to bez ljubavi biti teško izvedivo na duže staze, ne može se reći da ljubavi nema ali su prateće posljedice još veća dilema; Zeus je došao čak u trilemu i to nakon što je cijepao svoju glavu, reklo bi se da Horoskop smiruje strasti a to je samo nužno zlo kad nije bolje. Optimizam je potreban baš zato što ga nema, najmanji su problem pojedinci koji gledaju crno a puno su opasniji oni koji gledaju samo svijetle zvijezde; raspored energije se poremeti u trenu a to je i Ahila iznenadilo, njegova Majka priroda to je znala ali mu nije mogla pomoći!?
Znači da je zbog prisutne ranjivosti još potrebnije znanje, sudbina se može donekle usmjeravati a fatalizam je krajnji nihilizam ili gore od toga. Snovi nam neće govoriti o onome što mora biti nego o onome što može biti, nije Zeus zagovarao fatalizam nego se plašio da ne propusti nešto što ne bi trebao…Proročica Pitija prilično je nerazumljiva u svom viđenju sudbine pa su drugi morali artikulirati njezin izraz, Kasandra je bila jasnija ali joj nitko nije vjerovao pa ni to nije dobro a sasvim je moguće da se radilo o snovima!?
Za znanost ne postoje tabu teme kao ni za snove a Homer nije samo istinski umjetnik nego i umjetnik istine, pogledajmo realni odnos snaga u Trojanskom ratu: Trojanci su zaštićeni gradskim zidinama ali su odvojeni od šireg fizikalnog polja, Ahejci su bitku mogli i prije dobiti da su htjeli; mogli su da su mogli ali nešto je i Ahejce kočilo, znači da nije sve u energiji kao snazi vektora nego i smjer vektora ima svoju težinu. Toliko je i nauka naučila ali masovna psiha se osjeća jačom nego što realno jest, kad joj izmakne Bitak onda gubi bitku!
Pogledajmo markantne simbole u zadatom kontestu, to su svakako glavni junaci na obje strane dok mudrost ne kaže svoje: Paris je počeo zakazivati na bojnom polju ali on i nije glavni junak, njegov brat Hektor je glavni i opet je u igri zamjena teza; Hektor će se umiljavati nesuđenoj snahi Heleni kao što to i Menelajev brat Agamemnon čini s još većim pravom, ima još zamjenskih likova a Homer ističe Ahila kao posebno slikoviti simbol.
Znamo da Ahil ne kreće u bitku i to sve poradi neke robinjice a zapravo je bijesan na glavnog vojskovođu Agamemnona, znamo i zašto ali treba priznati da je Agamemnon podnio veliku bol što je žrtvovao svoju kćer Ifigeniju pa ima neka prava da se zadovoljava. Tu se isprepliću individualna i kolektivna psiha do tih razmjera da to nauka ne može raspetljati, znanost sve može samo ako hoće priznati postojanje simbola u njihovoj cjelovitosti a time i originalnosti!
Sve to u Homerovom Horoskopu piše a u snovima još više, vratimo se Ahilu u samo podzemlje Hada jer čak ni tada ne shvaća dovoljno igru sudbine: on kaže da drugom prilikom ne bi želio biti junak ali još uvijek ne zna od kud mu je takva želja bila, svog Prijatelja kao Učitelja gotovo da ne spominje i naravno da Homer ostavlja slušateljima tumačenje svoje poezije kako ne bi sam sebe doveo u pitanje. Kasnije isto pitanje dobivaju i pismenjaci a najlakše ga gurnuti u mit, lice ljepote još je ljepše kad mu ne vidimo naličje!
Tko je Glavni vojskovođa ako nije kolektivna psiha, Ahil ima sasvim drugu prirodu problema ali tko ga za to pita; sve mu se pobrkalo u glavi a psihoanaliza bi to svela na proste stvari, ima i toga ali nije sve u tome. Kad je Ahilov Prijatelj istrčao predaleko onda više nije bilo povratka, lijepo ga je upozoravao da pazi što radi ali kad je već učinio onda i Ahil ima osjećaj dužnosti da nešto poduzme: da paradoks bude veći, Ahil pravi istu grešku; pogotovo kad je likvidirao glavnog protivnika Hektora i mučio ga na sve načine, nikako da mu dođe iz pete u glavu priroda njegove ranjivosti!?
Ahil je ranjiv u samu petu i naravno da je to neprijatelj otkrio, ne bi to neprijatelj otkrio da nema isti problem: Homer samo što ne kaže da je ova civilizacija ranjiva u samom temelju, nije se on tada znao tako precizno izražavati ali je zato dao dijagnozu stanja kopnene projekcije koja vuče probleme iz morskih dubina, tako nastaju simboli s puno boli!
Homer ne nudi samo pretpostavke, kako to neki čine, nego daje cijeli instrumentarij za dokazni postupak: zar nije Ahil imao glavnu robinjicu i više pomoćnih, Majka priroda ga skrivala i u ženske haljine ali ga Odisej prepoznao da je muško, nije Ahil morao čekati da odraste kad mu je sudbina genetski određena da bude junak prije ili kasnije. Kolektivni arhetip ne priznaje izmotavanja a drugi i ne postoje: ili si muško ili žensko a Čovjek ne možeš nikako biti, tako i filozofija u traganju za Bitkom vidi da tu nešto ima što ne štima.
Proročica Pitija bila je nerazumljiva a njezini tumači dvosmisleni; sve je zavisilo od akcentiranja zarezom pa se moglo dobiti suprotno značenje, „ono što jest nije da nije“ ista je je vrsta formulacije ako ćemo pošteno priznati! Naravno da se budna svijest opredjeljuje za ono što je ljepše a za drugo neće da čuje, još se pitamo što to snovi imaju reći nakon tolike filozofije i nauke a politiku možemo podešavati prema ukusu!?
Onaj što je pao s Marsa u Ovna možda ima više muških hormona od prosjeka, Sunce bi trebalo imati puno više a vidimo da je njegovo polje igre naklonjeno i ženama; kod Mjeseca je prolem još složeniji, snaga njegovog principa dolazi odmah iza Sunca a u nekim kulturama čak ispred pa koji je to zakon logosa?! Bilo kako bilo, ima puno individualnih slučajeva koji bitno odstupaju od kolektivnog arhetipa, liberalizacijom demokracije i oni se bore za svoja prava a tome nema kraja; jedino je početak donekle fiksan ali i tu postoje prijelazna razdoblja, izlazak iz mora je novi smjer sudbine pa priznali to ili ne!
Dao je Homer puno materijala i ženama da imaju o čemu tračati, ako im nije dovoljna njegova Pjesma onda će njegov Horoskop reći i više a snovi sve to kumuliraju u sebi. Mjesec i Venera imaju ženske solidarnosti kad je stani pani, u svim drugim slučajevima je međusobna borba grčevita i žestoka: od zlobe do zavisti a konkurencija dodatno podgrijava, reklo bi se da Homer govori samo o muškoj ranjivosti a nije baš tako. Ni Odiseja nije izolirana individualna psiha a još je manje samo muška, psihoanaliza je imala što analizirati pa se nije ni to usudila.
Jupiter koristi gužvu na utakmici a nije ni on neki naročiti muškarac, vatreno je promjenjiv a prošlost ga vuče u more; Braća su mu upravo u ženskim kućama i cijeli projekt je usmjeren na nevidljivi Mjesec, to ne znači da otkrića nisu na vidiku ali treba i druga strana da mrdne repom!? Neće Jupiter da se opet blamira jer bi javno mnijenje to jedva dočekalo, neka ide dok ide a on će diplomatski prodavati dobrobit; s Mjesecom ima bolje odnose nego ikada iako to ni astrolozima nije baš jasno ali se drže tradicije a da ne znaju iz kojeg vremena, s Venerom još bolje komunicira jer je ona imala vrhunac karijere u moru i Jupiter je podsjeća na to Zlatno doba a Saturn pogotovo. Sve ide u smjeru da žene razotkriju nevidljivi Mjesec a muškarci će potvrditi svojim autoritetom, do tada je PAT pozicija!
Ako to za znanost nije izazovno onda neka netko drugi uzme profit, astrologija kao granična znanost mogla bi učiniti puno više; Horoskop već ima ali treba i Homera da cijeni, mora stvoriti svoju psihoanalitičku teoriju na temelju sinteze morske i kopnene projekcije a snovi će pomoći na svakom koraku! Sasvim je moguće da će snovi stvarati najveće probleme jer traže dlaku u jajetu, nije to baš tako kako izgleda nego su snovi jedini pravi živući svjedok da li nešto valja ili ne valja. Znači, sve se može donekle podešavati ali kod snova ne prolazi svašta, postoje simboli i u budnom stanju ali se silom prilika prevode u znakove!
Kad se sjetimo one poznate glumice i državnika kako im je najveći problem u koga da imaju povjerenje, isti je problem i kod znanosti: kolektivni arhetip ima svoje uvjerenje od kojeg pravi paradigmu a individualna psiha to istovremeno stvara i razara, Homer se oslanja na ukupni potencijal svoje inteligencije a to je Horoskopom jako slikovito izraženo. Nema razloga da snovi budu drugačiji jer je logika simbola univerzalna, još kad se doda originalnost onda je kopiranje puno teže ili čak isključeno!
U nastavku se daje posebni značaj tumačenju snova, bilo je potrebno nekakvo teorijsko utemeljenje a praksa je još bogatija: individualna psiha mora sve sadržati u sebi pa koliko može izdržati, tehnika je umijeće pa tako i kod tumačenja simbola snova a znamo da postoji cenzura budne svijesti.