SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić


10.TEHNIKA TUMAČENJA SNOVA
Prije tumačenja treba sanjati a nakon toga nešto zapamtiti od snova, vjerojatnost sanjanja je velika a pamćenje nije takvo pa je potrebna i dodatna volja. Na volju utječe uvjerenje da li je korisno pamtiti snove, to je velikim dijelom u nadležnosti budne svijesti a onda i cenzura radi drugačije. Zapisivanje snova je korisnije od vođenja dnevnika a zajedno je još bolje, volja se može pojačati iz čiste radoznalosti pa treba pokušati. Naglo buđenje, otvaranje očiju i pomicanje tijela bitno otežavaju pamćenje sna, treba se prisjećati što prije a može i kasnije biti jasnije.
Pretpostavimo da je nešto zapamćeno od sna i slijedi teži zadatak a to je tumačenje značenja, već je rečeno koliko je trnovit put dolaženja do cjelovite istine pa je potrebno malo skromnosti i puno opreza u finalnom zaključivanju. Tumačenje simbola je veliko umijeće i treba poštivati tehniku koja garantira veći uspjeh, bude u snovima i znakova upravo da bi budna svijest mogla povezivati simbole. Znak je najčešće vrijeme koje je istovremeno sastavni dio svakog simbola, za logiku budne svijesti to je prilično neobično ali se treba navići na dvojnu logiku u istovremenosti procesa!
Upravo zbog funkcije vremena treba i tumačenje podešavati: san se uvijek odnosi na užu sadašnjost ali se može slikovito prikazivati nekim drugim vremenom kao i događajima koji mogu čudno izgledati, nekakva je usporedba u igri pa ne treba žuriti s obrtanjem značenja. Kontekst sna je nadasve važan ali tu ne treba zanemariti da nam je nešto važno moguće promaklo i smisao može otići u drugom smjeru, uzmimo Horoskop kao primjer koliko je informacija u igri za cjelovitu istinu pa uvijek nešto zanemarimo. Po redoslijedu prioriteta treba se prisjetiti koje su preokupacije posebno naglašene u zadnje vrijeme a koje bi se mogle povezati sa sadržajem sna, barem asocijativno.
Ako nije moguća nikakva sadržajna veza onda treba krenuti drugim smjerom i povezivati smisao u širem vremenu, to znači da je vrijeme uvijek nekakav kontekst i samo ga treba prepoznati; može se odnositi na nekakav uži ciklus pa sve do cjeloživotnog, da ne bude suviše neodređeno treba se prisjetiti i drugih snova u zadnje vrijeme. Homerov poduži san može poslužiti kao model, ako ga razdvojimo na više scena one su međusobno uvezane; na taj način možemo povezivati više snova i čak tražiti središnji motiv, ipak je Homer kolektivna slika pa treba u središte staviti vlastitu individualnost.
Ta individualna slika najbolje se može sagledati u usporedbi s kolektivnim odsjajem u pozadini, to već miriše na natalni Horoskop a priča je malo složenija: stručni astrolozi mogu krenuti od natalnog Horoskopa i pomoću njega direktnije tumačiti snove, čak su i tu moguće greške u tumačenju jednog i drugog ali puno manje nego kod laika, o natalnom Horoskopu bit će posebno govora pa ga za sada preskočimo. Obratimo pažnju na markantne cikluse u ljudskom životu a to će se i u snovima lakše prepoznati, budna svijest može imati svoju periodizaciju vremena i u tome greške nema; snovi će se više oslanjati na astronomske cikluse pojedinih planeta a to budnoj svijesti ne mora biti blisko, nije to ni uvjet bez kojeg se ne može ali kao pomoć može biti od koristi.
Krenimo od Mjesečevog ciklusa koji je najkraći i tu se gotovo ne može pogriješiti da utječe i na snove a ne samo na spavanje, sad je potrebno strpljenje za još malo teorije: kaže se da Mjesec ima veći utjecaj na žene ali ako ostane samo na tome onda je slaba korist za tumačenje snova, kod muškaraca bi se moglo reći da su pod utjecajem nevidljivog Mjeseca ako i toliko priznaju. Kad pogledamo Homerov Horoskop onda vidimo da tu nije u igri nekakav kolektivni prosjek nego je riječ o maksimalnoj euforiji; sve su zvijezde u svojim sjedištima pa čak i one koje imaju dva posjeda, Homer je citirao upravo takve jer su glasniji i time je dobio na umjetničkom efektu.
Takva virtualna stvarnost može poslužiti samo kao orijentir za konkretizaciju individualne stvarnosti i tu je natalni Horoskop od velike pomoći, dokazivost je na granici znanosti pa nećemo ni s tim previše baratati ali kao ideja je genijalna. Već kod Mjesečevog ciklusa možemo sa sigurnošću znati dužinu trajanja a sadržajna podudarnost je gotovo za svaku osobu drugačija, ima Mjesec još neke cikluse ali da ne kompliciramo, snovi ulaze i u tu dijagnostkiku preciznije od ikakvog Horoskopa jer su osjetljivi na genetsko zračenje.
Ciklus Saturna od tridesetak godina jedan je važnih orijentira gdje se nalazimo, njega svakako treba uvažavati a ni ostale ne potcjenjivati. Kad smo dovoljno svjesni svoga vremena onda simbole snova treba sagledavati u tom kontekstu a ostali detalji samo će upotpunjavati scenarij, naravno da nećemo sanjati samo o vremenu ali bez vremena nema svrhe počinjati tumačenje.
Već do sada je uočljivo da univerzalnost simbola ima svoje konkretno ozbiljenje u snovima a koje nije isto za svaku osobu u svakom vremenu, zato nije moguće leksikografsko tumačenje simbola snova u vidu sanjarice iako i toga ima. Postoje razni riječnici simbola ali više kao pomoć za stvaranje bogatijih asocijacija, ovdje se govori o onom što nebi smjelo biti upitno pa tko voli neka izvoli. Morska i kopnena projekcija su temelj za nastanak simbola a sve ostalo su finese u izvedbi, u tom smislu i obrtanje značenja treba pažljivo razmotriti.
U umjetnosti je česta tema izgubljeni identitet ili potraga za njim, nauka se nerado izjašnjava da li je to realni problem Čovjeka ili izmišljeni; čak i da je izmišljeni za snove može biti zanimljiv jer su simboli nadasve u igri, izgubljenost može asocirati na more a može i na kopno u određenom vremenu. Još je realnija pretpostavka da čvrsti identitet nikad nije ni stvoren u toj burnoj evoluciji, simboli to samo oslikavaju u raznim nijansama; opet nam Ahil može poslužiti kao model uzorka a pogotovo njegova ranjivost, nije ni Heleni bolje kao ni jednoj ženi ali se tješi ljepotom u dokazivanju koliko god je prolazna.
U tehnici tumačenja snova poželjno je imati u vidu takve tematske okvire u kojima simboli dobivaju smisao i naprosto ožive, poznata je filozofska pretpostavka o bačenosti u egzistenciju a nauka se ni time ne bavi. Ako od snova očekujemo znanstvenost onda nema uzmicanja, sve dobiva smisao u znanstvenom pristupu po specijalnoj logici prioriteta. Na prvo mjesto treba da dođe ljudska egzistencija bez obzira kakva je, nauka se brine o zadovoljavanju primarnih potreba a ostalo su surogati.
Za psihu je primaran osjećaj zadovoljstva a već kod Homera vidimo da toga nedostaje, u snovima se to može izražavati na razne načine a tumačenje je jako osjetljivo područje intelekta: razna uzdizanja u visinu treba promatrati kakvo im je pokriće, propadanje u prazninu pogotovo ne treba obrtati ako ima pokriće, psihički osjećaj u snu nije dovoljno pokriće da ga bukvalno tumačimo. U redu je da postoji više slojeva tumačenja i trebamo se odlučiti da li smo za površnost ili više od toga, u igri je zaista slobodna volja pa nikakvi izgovori ne dolaze u obzir!
Opće je poznato da škola traje cijelog života čak i za nepismene, već po tome školu možemo uzeti kao zamjenski simbol za samo vrijeme a može i konkretnije ako imamo jake agrumente. Boje treba prvenstveno tumačiti iz kuta promatrača: da li ih zaista tako vidimo ili je poželjno da ih tako vidimo, promatrača možemo dešifrirati kroz osobu sličnu sebi a ona mora biti vidljiva. U svakom slučaju, bolje je sanjati u bojama nego u crno bijeloj tehnici, kad se boje ne raspoznaju nikome ništa.
Kretanje u prostoru je posebna tematska cijelina, najviše asocira na vrijeme a nebrojene su finese u izvedbi; uz vrijeme je direktno vezana energija iako je i mirovanje oblik kretanja, može se ići sve do erotike ali treba vidjeti koji je oblik naglašen. Već je rečeno da se pod erotiku svašta utrpava a snovi ne trpe svaštarenje, u seriji snova bit će puno toga jasnije jer se ne događaju promjene u trenu. Još je važnije od erotike obratiti pažnju na stanje erosa, tada će se lako zaključiti da li je sublimacija potrebna ili nije; snovi to najčešće ilustriraju kroz financijske pokazatelje jer je to i budnoj svijesti pojmljivo, može i u nekom obliku energije.
Vratimo se problematici identiteta jer je to centralna tema snova, barem tako kaže Homer a Horoskop dodatno potvrđuje. Identitet se manifestira kroz mnoštvi simbola a ne postoji neki posebni, takvi snovi mogući su i u mladosti kad se identitet formira uzlaznom linijom a kasnije pogotovo. Kroz to se najbolje oslikava i tip ličnosti iako je tipologija problematična metodologija, Homer to diže na rang same sudbine pa su promjene moguće i nisu. Nije se ni Jupiter promijenio u dubljoj psihičkoj strukturi nego sebe njoj prilagođava, to nije posebno dobro ni loše nego je sve drugo gore od toga.
Ahilova priroda priznaje ženske hormone ali ih blokira arhetipom muškarca, žestoko protestira protiv kolektivnih normi a istovremeno žaluje za premilim Učiteljem: snovi ne podnose takav oblik dvoličnosti i sudbina je jasna, Helena ne ide u takve ekstreme barem u Homerovo vrijeme. Snovi odmjeravaju tko smo i kakvi smo i mora postojati nekakvo jedinstvo između dva lica, kad toga nema struja erosa je mrtva. Inzistiranje na promjenama je dvosjekli mač jer se one nužno dešavaju a više od toga je upitno, ne valja kočiti promjene niti ih silovati.
Snovi u pravom smislu tragaju za Bitkom i tim više treba ih poslušati, Bitak u smislu znaka je mrtvo slovo na papiru i zato ga nije moguće odrediti u okviru postojeće paradigme. Tako je to i s identitetom a individuacija je mistika jer je takva i logistika koja prati psihičke krivine: vrijeme samo po sebi je apstrakcija a evolucija to nije, snovi su puni sadržaja i samo im treba prepoznati logični slijed. Nije Homer slučajno petljao s morskim nimfama a Odisej od toga pravi predstavu; bio je i Odisej Helenin prosac ali nije uspio u namjeri, zloba i zavist učinili su svoje.
Tehničko znanje u užem smislu sastoji se od niz podvala prema prirodi a prvenstveno u igri s vremenom, u tome se manifestiraju mudre dosjetke a politika ih samo finalizira; Ahil je koristio tuđe pašnjake za svoje ovce, što je čije to će se pokazati kasnije. Paris je zaboravio na svoju gorsku Nimfu i trčećim korakom se spustio u Grad, lako je bilo nagovoriti takvog čobanina da kompletira svoj scenarij ljepote; Helenina evolutivna ljepota nije baš tome namjenjena pa u snovima treba pripaziti na politiku zavodljivih Anima, nisu ni Animusi drugačiji ali za njih je netko drugi odgovoran ako se ne pokaže drugačije!?
Zamislite krajnje zapetljanu scenu da sanjate Plutona, nije ni u podmorju ni u podzemlju nego baš u Škorpiji; astrologija od toga pravi misteriju a kad analizira u stilu psihoanalize onda banalizira erotikom zna se kojom, ne uviđa evolutivnu zamku kao što ni homerolozi ne vide morski tjesnac u blizini Troje! Da paradoks bude veći, za Plutona se kaže da djeluje na psihu samo ponekad i to u velikim razmacima vremena, za tako nešto postoji opravdanje jer njegov ciklus najduži pa i ono što se zapamti lako se zaboravi!?
Nije Pluton spor niti bezazlen nego je jako udaljen od budnog razuma, čak i u značenju znaka nalazi se na periferiji Sunčevog sustava a otkriven je puno kasnije od ostalih; pošteno rečeno, nije On još uvijek otkriven, za znanost je upravo izazovno ono što je udaljeno a ostalo može i nauka prezentirati. Onaj što je pao s Marsa samo je površinski savladao zanat u Škorpiji, ne smije puno znati da ne bi kompoziciju Horoskopa odveo u krivom smjeru. Tako se i snovi mogu tumačiti do određene granice pristojnosti a za to je dovoljna sanjarica bilo koja, imao sam uvid u neke stručne ekspertize gdje je ljudski faktor proglašen za krivca raznih nesreća i da nije tragično bilo bi samo komično! Toliko o pristojnosti u okviru dominantne kulture, sam Homer priznaje da njegov Horoskop ima ranjivih mjesta a oni koji su pozvani možda to znaju ali skrivaju!?
Tehnika tumačenja snova mora računati sa cenzurom i raznim otporima kao i kod propuštanja sadržaja do budnog pamćenja, može se donijeti odluka da se ide pošteno i otvoreno ako ne ide drugačije ali tek su tu moguće krivine; pioniri psihoanalize se hvale da su je primjenjivali na sebi i da funkcionira, to je argument da je prodaju i drugima a kod tumačenja snova sve prolazi dok budni Ego drži procese pod kontrolom.
Jedini način da izbjegnemo vlastitu zamku je korištenje pomoćnih tehnika koje se odnose na simbole, od Homera i Horoskopa ne vidim boljih ali to je stvar ukusa pa može i drugačije; filozofija je nekima urođena pa treba koristiti ono što je priroda dala, politika je još masovnija ali snovi imaju svoju politiku pa dolazi do sukoba interesa. Može ovako i onako ali moguća je i nesanica a to bi trebao biti znak za uzbunu, nešto je krivo pošlo s tehnikom tumačenja a još je veća mogućnost da je uopće nema!?
Događa se i umjetnicima da pokušavaju biti kreativni pomoću znakova, koliko god je to konkurencija nauci istovremeno postoji međusobna naklonost da rade na istom zadatku; to se ne može osporiti ali onda je u igri umjetnička nauka, običan čovjek ne mora se s tim opterećivati nego gledati u čemu je običan!? Homer je ubacio i neobičan primjer s Kasandrom a toga ima u masovnijim snovima, kako dokazati svoju istinu a da i drugi u nju povjeruju? Ona Glumica i Državnik samo se brinu u koga da imaju povjerenje a ne brine ih tko će njima povjerovati, to je jednostrana politika a ne može ni biti drugačija.
Zapravo, i Kasandra je zažmirila na ono bitno; nije imala povjerenje ni u Apolona a primila je njegov dar, ne može imati i ovce i novce pa da je koliko mudra. Takvu politiku snovi će raskrinkati odmah i uvijek, to što nisu poželjni samo govori poradi čega. Znači, ovdje je u igri Homerova sanjarica i možemo je prihvatiti ili odbiti, postoje i druge tehnike ali o njiima ne bih…Kad živi umru a mrtvi ožive to su strašne scene u snovima, u smislu psihičkog značenja trebaju i takva tumačenja: Odisej koristi jeftine podvale ali svejedno lijepo zvuče, jedookog Diva je sredio kao u snu ali mu se vratio bumerang da je postao Nitko!
I Nitko je simbol izgubljenog identiteta ako ga je ikad i imao, uzalud Odisej ima vjernu Penelopu kad luta u nepoznatom dvadeset godina; to je samo jedan ciklus od kojeg pravi cirkus a bilo ih je sigurno više, kakav je tek bio dok nije imao Penelopu a kad je konačno ima o tome ni Homer neće da pjeva. Lako je Odiseju tumačiti kao individualnu psihu kad jedino takva i postoji, kolektivna psiha je pogotovo zbir pretpostavki ali se uvijek netko šverca na račun nekoga.
Plivanje prema kopnu je izuzetno markantan san a moguć je u bezbroj verzija na primjerima od životnog značaja, jedan od njih je i primjer kako je Paris odveo Helenu lađom na vjetar a veslači su pomagali, nije ona trošila svoju energiju jer mora misliti na ljepotu. Ljubav se svodi na interesne potrebe a sve dugo je lijepa kulisa, bilo je toga i u moru ali ne baš toliko izraženo. Poligamija stvara osjećaj slobode izbora bez obzira na posljedice, to je u snovima stalna tema i zato izgledaju virtualni!
Monogamija izgleda kao isti jelovnik svakog dana, možemo glumatati da to nije tako a zato potiskivanje daje najviše materijala za snove; arhetipske slike nisu samo iz arhajskih vremena nego su puno suvremenije, lakše se pozivati na prošlost da bi zamaglili sadašnjost a pogotovo budućnost. Zato Homer prikazuje iste scene iz raznih vremena a u snovima je to više nego uočljivo, ponekad tumačenje daje drugačije značenje dok se bumerang ne vrati. Poznata spisateljica imala je strah od letenja, barem je tako umjetnički dizajnirala; u tom svom snu otkriva da je letjela u društvu vrhunskih psihoanalitičara, strah je uspjela savladati kad ih je spustila na zemlju…Komično a nije tragično!
Kad je Helena vraćena u Spartu, Homer prestaje s pjevanjem Ilijade i ako bi to shvatili kao poduži san treba dati sažeto tumačenje, puno je sudionika u igri s različitim sudbinama pa je opravdano od homerologa da naglašavaju psihičke preokupacije kolektivnog svjesnog i nesvjesnog ali nije sve u tome: tumačenje svakog sna pa i Homerovog treba biti konkretnije ako želimo dobiti poučnu poruku, Ilijada je istovremeno kolektivna i individualna igra psihe s naglašenom ulogom žene a najviše je koncentrirana u liku Helene!
Istom logikom može se tumačiti i epski san Odiseja kao naglašena uloga muškarca a individualna psiha mudrog Odiseja i te kako se prelama kroz kolektivne norme i običaje; to nije formalno manifestno jer je već puno od toga rečeno u Ilijadi a bez Ilijade se ne može ni Odiseja tumačiti, isti je slučaj i kod Horoskopa da su dvije priče isprepletene a to pravilo važi i za obične snove. Sad obratimo pažnju na finese u izvedbi jer se i svaki san sastoji od više dijelova u lančanoj vezi, za ispravnu tehniku tumačenja to je od presudnog značaja! U oba Homerova epa starta se iz mora ali na različit način; za žene je to malo složenija priča jer su u neka vremena pod evolutivnim presingom više od muškaraca, zato Homer veću ili specijalnu pažnju posvećuje Heleni!
U navedenom smislu moglo bi se govoriti o dvije tehnike tumačenja snova, odnosno da ista pravila ne vrijede u potpunosti za žene i muškarce; o tome je pokušao nešto reći jedan od izuzetnih kreatora psihoanalize ali nije naišao na dovoljno sluha kod samog Učitelja pa ni ostalih nastavljača, Ahil je jako patio za svojim Učiteljem kao Prijateljem a ovaj slučaj nije manje potresan. Poanta ove poruke već je više puta naglašena: nauka, učenje i navike imaju nešto srodno barem u širem značenju; znanost je strogo usmjerena na spoznaju istine a to je cilj i snova, postoje evolutivni otpori a vrijeme će pokazati svoje!
Znači, muškarci bi trebali imati nekakvog razumijevanja za ženske snove i specifičnost njihove psihičke strukture, isto tako žene ne bi trebale svoj evolutivni protest usmjeravati tamo gdje nije poželjno jer to nikome ne koristi. O kriterijima poželjnosti trebala bi se znanost izjasniti kad je bude više nego što je ima, takvo znanje moralo bi biti uvjerljivo za obje strane. Do tada, kod tumačenja snova ostaje da se sami snalazimo imajući u vidu i tu suptilnu zamku, barem u latentnom obliku.
Dvojna tehnika kod tumačenja snova istovremeno ima svoju primjenu po više pravaca; osim nedovoljnog uočavanja specifičnosti suprotnih spolova i složenosti njihove međusobne igre, procesi unutar istog spola još više se zanemaruju a na njih pogotovo utječe vrijeme. Nije Helenina ljepota uvijek ista kao ni Ahilova ranjivost, Zenit Olimpa jedan je dio priče a ispod toga još je trnovitije; opet su u igri specifične drame a od toga ne pate samo dame, muška patnja izgleda još čudnija a svako zašto ima svoje zato!?
O morskoj i kopnenoj projekciji već je dovoljno rečeno i naglašeno a njihove brojne posljedice isto su tako dvojne prirode, slobodno se može reći da bez dvojnosti nema ni cjelovitosti ali to je fraza ako nema realnog izraza; sve je negdje na pola puta pa se lako zaluta, Homer je poduzeo grčevite korake da od kaotične strukture dobije nekakav smisao. I atomska fizika ima isti pravac nastojanja ako ne uništi sama sebe, umjetnička sloboda se koristi i za razne izgovore pa je potrebne dobro prosijavati da se od žita odvoji kukolj. Tako i tumačenje snova može koristiti razne tehnike da se vrati na polazne pozicije budne svijesti ili da stvori mistiku goru nego što je bila, o kontrolnim tehnikama bit će govora kasnije a već sada treba izbjegavati zamke barem tamo gdje se može.
Opravdano je poći od pretpostavke da se znanost potura i tamo gdje je nema kao što se i Zeus znao pretvarati u ono što nije, Homer priznaje da to nije korisno ali dok se uvjerio na iskustvu. Kako će Jupiter proći na duže staze to još nije iskušano i sad je pitanje biti ili ne biti, može se čekati kako je to nauka navikla a može i drugačije; proročanstva nisu za potcjeniti ako su prava, treba prvo krenuti od prošlosti da bi se naslutila budućnost i moguće korekcije u hodu. Znamo da Homer ozbiljno kreće od morske projekcije a Horoskop samo potvrđuje lančanu vezu, ostaje jedino da se prepozna logika ciklusa a ona je u kružnom smjeru! Vječnost olimpijaca ne mora biti upitna ali bez smrtnika je siromašna, treba dati veći naglasak da smrtnici požive duže i sretnije a onda će i olimpijcima biti bolje.
Što su olimpijci nego energija u svojoj vječnosti, Homer im pripisuje i samu psihu u usmenoj verziji; što se tiče fizičke ljepote tu je Homer čak u trilemi i zloba je više nego istaknuta, kao da olimpijci zavide samim smrtnicima!? Simbol Zlatne jabuke upućuje na nekakvu plemenitost a koju nagriza hrđa vremena, moglo je to biti zlato bez upotrebne vrijednosti ali Homer nije tako želio: to znači da su i olimpijke pokvarljiva roba i takva vječnost nije im baš svijetla, s čobaninom Parisom nije se ni jedna proslavila po Zeusovim kriterijima.
Slobodno se može reći da ni Zeus nije idealan ali homerolozi kao tumači sna imaju još više grijeha na duši, hvatajmo greške u koracima: Glavne olimpijke su pristale na Zeusovu odluku da je njihova daljnja sudbina u rukama čobanina Parisa, što su sve nudile to ne treba ponavljati ali je markantno da se nisu pitale što je s Parisovom gorskom Nimfom!? Cijelu kasniju dramu homerolozi će prebaciti na Parisa i tako se zanemaruje šira odgovornost, ta zamka ide čak do zamjena teza i to se naziva mudrost!
U Trojanskom ratu svi će pokazivati i svoje drugo lice ili naličje a Zeus je promatrač sa strane, još bi se oni mrcvarili da nije Zeusu prekipjelo: naravno da i Zeus ima svoju odgovornost i to najveću, prilikom tumačenja snova treba dobro odmjeriti u kojoj ulozi dominantno igramo uz više pomoćnih!? Nije dovoljno reći da je mit jedno a stvarnost nešto drugo kad je to najčešće isto, pogledajmo glumce na sceni otvorenih očiju a toga ima u svakom snu! Homer koristi preciznu tehniku nijansiranja a ne da je nešto samo ovakvo ili onakvo, značenje u smislu Da i Ne jako je problematično: ako je Helena glavni ženski lik u Ilijadi onda će Homer koristiti i pomoćne likove da što bolje oslika upravo Helenu, paralelno je i Afrodita istaknuta a to Zeusa još više interesira.
U Odiseji ostaje Zeus sam sa sobom ali ne može zanemariti ostatak svemira, Odisejevo lutanje Homer koristi da prikaže još cjelovitiju istinu o samom Zeusu. Sad je na redu najsloženiji dio tehnike tumačenja snova, istovremeno treba izbjeći bilo koji oblik misterije i histerije a to nije tako lako ako se ne dogovorimo sami sa sobom nekako! Kao prvo, ne treba poistovjećivati muškarce s muškim principom iako imaju srodnosti ali samo tamo gdje imaju, isto tako žene i ženski princip nisu isto i da smo s tim na čisto!!!
I Helena ima svog Zeusa kao i Perzefona, ona munjena Atena ni sama ne zna kud je pristala: čim je rođena imala je muške odlike u ženskom oklopu a to nije ništa čudno ako se dogovorimo tako, muški princip je odlika aktivizma i inicijative pa kako bi se drugačije održala da toga nema? Ahilova psiha misli da je sva od toga sastavljena a drži robinjice na sve strane, doći će na red i struktura psihe kako je psihoanaliza vidi pa neka sama kaže čega treba da se stidi!? Za astrologiju je sve jasno kao pekmez, razne sile postoje i uvijek se nešto pogodi od onog što se dogodi. Filozofija traga za Bitkom kao sintezom svega najbitnijeg, da li je i tu u igri izgubljeni identitet i da li ga je ikad bilo to neka kažu oni kojima se tako nešto snilo!?
Umjetnost smiruje strasti sve dok sublimacija ima svrhu, kada se istrči predaleko onda bumerang radi svoje: Parisova sublimacija dovoljno je rekla za one koji to žele čuti, Helena ima širi prostor igre i to baš u okovima patrijarhalnog tipa!? Samo po sebi izgleda nespojivo ako se zanemari matrijarhat, to je Zeusa bacilo u dodatnu komu nakon eksperimenta s Atenom! Vidite cijenjeni čitatelji kako je tumačenje snova zapetljano, čim obrnemo neko značenje sve se obrće na glavačke!
Vraćamo se psihoanalizi kao jednoj od tehnika tumačenja, svatko ima svoju odgovornost ako je Čovjek takvo gordo stvorenje!? Ego igra po pravilima Ida jer drugačije ne može, hormoni rade svoje i sve drugo bilo bi samoubilački: tu nastaje veliki zapetljaj jer Ego navija za jednu stranu u igri tim više što bi trebala biti dominantna a svako pravilo ima izuzetaka, nije ni time sve rečeno jer su u igri i surogati pa što se kome isplati. Moralnost Superega služi za umirivanje savjesti budne svijesti a snovi govore nešto drugačije, Superego ne može biti korektan korektiv ako mu je Id izvorište a Ego uporište; Homer kreće od glave prema repu, to znači da je intelektualna erotika prima optima barem za Čovjeka!
Kad smo tako posložili figure onda ne treba žaliti moždano vijuganje, Homerova umjetnost je lijepa jer ima smisao a trnovit je put do zvijezda! I ovo su fraze ako se ne dogovorimo drugačije a za takav dogovor opet je potrebno smisleno obrazloženje, sad više nije mudrovanje iz navike nego je znanje na prvom mjestu! Ako je tako onda je Čovjek već u moru predodredio svoju sudbinu, intelekt mu je bio jača strana i šteta je da oslabi u vremenu. Morao je imati nekakav orijentir da bi znao što je isplativo u dugoročnoj evoluciji i ne samo to, realne mogućnosti diktirale su tempo igre da povjeruje u svoje želje a kasnije se malo ulijenio i sve čeka na gotovo.
Homer je pažljivo slušao o čemu narod priča i birao najpikantnije detalje, tada je individualna psiha bila otvorenija i što je na umu to je i na drumu; nije bilo pismenosti za trajno otiskivanje utisaka a zaborav čini svoje, već je tada primjećeno da Helena ima veću moć od Ahila pa čak i od takvih više zajedno. Naravno da se to Zeusu nije svidjelo ali je gutao u sebi, čak i kad grmi nije se znalo zašto i bilo je svakakvih pretpostavki; zašto je odustao od ljubavi prema morskoj nimfi Tetidi to nikoga nije posebno zanimalo a tako je i danas, kao Mit ima jedino mjesta u snovima.
Horoskop malo proširuje priču u odnosu na ono što je kod Homera pohvatano, tu se spominje i nevidljivi Mjesec pomalo stidljivo ali vidljivo: on je mogao napraviti čuda a dalje ih čini više iz navike, nije on jedini čudotvorac ali ima izraženu tajanstvenost. Zeusova strepnja od sudbine najdirektnije govori o nevidljivoj sili, pokušao je i on biti silan dok nije promijenio vlastitu paradigmu; umjesto autoriteta sile pokušava se promovirati kao silan autoritet, što je za njega nevidljivi Mjesec to bi trebala znanost saznati. Snovi imaju svoje viđenje i bez granične znanosti, koriste i neke naučne pretpostavke za dokazivanje istine.
Zapravo, tko tu koga koristi nije do kraja čisto, budna svijest dolazi do ideja kao da su s neba pale: tako je vidljivi Mjesec došao u situaciju da gubi moć privlačenja ali to nikog ne zanima naročito, astrologija čak žmiri na taj podatak i po tome se ne razlikuje od astronomije. Kad snovi nešto kažu na tu temu onda će stručni tumači naći puno duhovitih dosjetki za svoje obrazloženje, ako se snovi ponavljaju na istu temu to će koristiti kao dokaz da su pravu. U slučaju da takvi tumači dobiju nesanicu, opet su snovi krivi što su živi; sva su sredstva dozvoljena da navika ostane, ako postane nauka onda ima snagu paradigme.
Zeus je pokušao obrnuti takvu paradigmu stvorivši Atenu kao ženu, suviše je sličila na njega pa je to izazivalo podozrenje; kad ni kao takva nije dobila Zlatnu jabuku očekivalo se manje olajavanja, ni to nije bila sreća jer je zloba postala još veća. U Horoskopu Atene nema i barem da je otklonjena jedna dilema, povijest piše nove stranice i samo je neizvjesna budućnost od tada pa do ne zna se kada!?
Postoje proroci koji se razumiju upravo u budućnost ali cijena njihovog koštanja je velika a garancije su male, snovi ništa ne koštaju a visoko su pouzdani ali bi budni Ego mogao izgubiti na identitetu i autoritetu; između te dvije cijene postoji princip isključivosti a ne mora tako biti, snovi razumiju budnu svijest a ona ne razumije samu sebe. Ahil ne razumije zašto Anime drži u ropskom položaju, ima i gorih primjera da im se ne dozvoljava pravo na život. Helena razumije zašto se za nju otimaju ali se ne razumije u cijenu pa šacuje od oka, takva je i Afrodita a pogotovo kad je postala Venera jer ima svoju Vagu za sve uzraste.
Snovi razumiju da svako ponavljanje u dužem vremenu prelazi u naviku ali se čude budnoj svijesti da ne uviđa saldo bilance, nisu u igri samo drame nego i tragedije a komedije mirišu na crni humor; Odisejev strah od morskih nimfi je komičan a crni je u tome da i poštene žene smatra za kurve, Helena pretvara Odiseja u velikog konja ali poradi njega stradaju drugi kao kolateralne žrtve. U tumačenju snova treba prepoznati tko je tko i kakav, Homer nam nudi ogledni primjer za brzo snalaženje a tko može bez toga još bolje za njega.
Horoskop nudi bezbroj kombinacija a treba odabrati pravu, jedno je pravničko nadmudrivanje a sasvim je drugo optimalna varijanta u zadatom kontekstu; tu nastaju svakakvi ratovi a najčešće u ime ljubavi, tragedije su često komične ali se ne smiješka onaj tko bi trebao a pravog krivca je teško uloviti. Nije Hera kriva što vodi brigu o globalizaciji a Zeus kasni za događajima, kad Kasandri nitko ne vjeruje onda je i ona tome doprinijela. Snove treba tumačiti pošteno ako ne ide drugačije, Jupiter je najprije sve isprobao i tek onda se odlučio za finalnu kombinaciju da vlada iz sjene kao što to čine žene!
Mogu feministkinje protestirati ako ih u tome nešto žulja, neka prvo protumače vlastite snove pa tek onda neka vide da li im se isplati prodavati maglu; svaka čast pravim ženskim borcima za svoja prava a to podržavaju i pravi muškarci, monopolne ucjene nešto su drugo a toga ima više nego što igdje piše. Zar nije Helena ucjenjivala jednu i drugu stranu svojom ljepotom, i druge to pokušavaju ako im uspije; one tri olimpijke bi se međusobno potukle za Zlatnu jabuku jer im puno znači, Zeus je na vrijeme zauzeo neutralnu poziciju i dobio ih u opoziciju prema sebi.
Opozicija postoji i prije toga samo se drugačije manifestirala, ako ćemo pošteno i Zeus je trojna ličnost a ne samo dvojna; psihoanaliza je dobro uočila da postoji trojna kombinacija a to je rezultat nadvladavanja dileme, kad u snovima to dešifriramo onda budni ostanemo bez teksta jer nema čvrstog oslonca. Evolucija ne bi bila ni moguća kad bi se oslanjala samo na fiksne kvalitete, treba stvarati viziju za ono što ne postoji a postojeće tumačiti u prolaznosti vremena; to baš ne odgovara svima jednako, barem na prvi pogled a tumačenje snova ima više pogleda.
Trojanci su imali za ratne saveznike i nekakve Amazonke, to su izuzetno borbene žene a ženska strana im je malo deformirana i čisto praktičnih razloga; može i to pomoći kod tumačenja nekog sna tim više što i Jupiter gađa strijelama, snaga vektora i nije toliko bitna koliko smjer. Astrolozi su prilično složni da je Strijelac usmjeren prema budućnosti, jedino ne kažu da je prošlost u temelju vektora. I Mars ima svoju prošlost dok je Atena mora stvarati, nije ni to neizvedivo jer je u genetici zapisan sami Bitak; energija naprosto želi da stvori inteligentno stvorenje koje je će je znati cijeniti, olimpijci imaju sve odlike prefinjene energije a to je snovima malo teže izraziti da budu razumljivi.
Umjetnici se natječu u svojim vještinama da izraze neizrecivo a snovi se nemaju s kim ni natjecati, njima je sve jasno samo po sebi i ostaju jedino simboli kao most suradnje s budnim razumom a to pogotovo boli. Bolno je za Ego u njegovoj jednostranosti a Superego nije jasno odrediv, olimpijci su bolji orijentir za hod u nepoznato. Uzmimo onog šlampavog Hefesta koji nije trampav u svemu, ima vješte ruke da je dobio samu Afroditu za ženu: na prvi pogled izgleda kao spoj nespojivog, na drugi pogled to je princip same energije da se suprotnosti međusobno privlače.
Taman kad san protumačimo po toj logici, pojave se i novi igrači koji remete scenarij: to ne znači da logika nije ispravna nego da nije dosljedno provedena, ima bezbroj suprotnosti u bližem i daljnjem prostoru vremena tako da je svaka psihička struktura nestabilna. Atomska fizika slične procese pronalazi u atomu a molekularna dogradnja samo potvrđuje, kad se stigne do principa neodređenosti onda to više nije nauka nego umjetnost. Kad bi se znanost usmjerila na snove onda bi joj bili dovoljni simboli za dolaženje do vrhunskog znanja, po principu neodređenosti formiraju se određene strukture i samo im treba mjeriti vrijeme.
Homer kaže da je junački poginuti u bitci jer se uđe u pjesme, Ahil se tek u Hadu predomišlja i kao da mu više nije stalo do pjesme; to podzemlje nesvjesnog upravo asocira na snove, Helena drži do svoje ljepote dok erosa ima a to je nešto drugačija paradigma. Jeste da i Helena gubi identitet u vremenu ali nešto ga lakše podnosi, nije ona psihički stabilnija nego je fizički sigurnija u sebe; Ahilov Učitelj nešto je pogriješio jer su i njega tako učili, psihoanaliza čak ni toliko ne priznaje i muškarci se moraju dokazivati pod svaku cijenu!?
Jupiter pokušava svoje dokazivanje pokazati na drugačiji način i hvaljen je poradi toga, hvale ga oni koji su kao on a drugi iz neznanja; u Horoskopu se nalazi na domak Zenita ali ipak nije tamo gdje je bio prije, nije on daleko od Saturna a Zmijonosac je uklonjen i njegovom zaslugom. Ima Jupiter vremena za individuaciju i meditaciju ali nema mirne snove, može postati i slobodni umjetnik ali ipak prodaje svoju mitologiju; dobar je sa svima koji mu odobravaju i na taj način dijeli sreću, složen slučaj za tumačenje snova!
Ima Jupiter mirnu savjest na nivou budnog Ega jer su ga drugi primorali da postane mudar, ne bi se on odrekao vlasti da su potčinjeni bili kako treba: svatko je vukao na svoju stranu a on je odgovarao za poredak, kad više nije odgovoran onda i on vuče na svoju stranu. Nemaju snovi primjedbu na to što se svatko snalazi u borbi za opstanak, oni samo razorkrivaju budnu svijest koja jedno misli, drugo priča a radi nešto treće. U lančanoj vezi s drugima dolazi do svakakvih situacija tako da nitko u nikog nema povjerenje, bude i naivnih osoba dok ih sudbina ne likvidira ili revidira.
Neki mudraci su došli na ideju da je Čovjek Čovjeku vuk, to nije lijepo čuti a kamo li prenositi dalje; ne bi ni evolucija imala smisla kad bi tako bilo, postoje neke sličnosti ali ne treba sliku generalizirati. Ipak je Čovjek puno inteligentniji pa u međuljudske odnose ugrađuje mehanizme koji se bore protiv vukova, puno je veći problem što postoje pitomi vukovi koje nije lako prepoznati osim u snovima. Još u Homerovo vrijeme bile su neke sile koje su remetile harmoniju, ona Zlobnica nije žalila ni zlato samo da druge posvađa; ima u tome i nešto dobro da se vidi kakvo sve zlo postoji, snovi i služe tome da ukažu svom vlasniku tko je i kakav je ali to pričaju pomoću drugih.
Kad je Odisej priznao u snu da je Nitko, onda se on nije samo šalio jer je situacija bila napeto ozbiljna; kad se probudio onda može i drugačije ali će ga naredni snovi dočekati s još gorim dosjetkama, zato treba ispravno tumačiti a ponekad je i bukvalna verzija dobra. Kad je kako to nije lako normirati, cijeli život sanjamo pa se može uhvatiti logika za razne situacije. Odisej je zaista bio Nitko jer se hvalio svojom vjernom Penelopom a jurio je razne nimfe pod izgovoromj da su one njega zarobile, kad se laže treba imati mjeru jer ponegdje je i to potrebno.
Tako je i Ahil lagao sam sebi i još istrčao predaleko, ona Klitemnestra dobro je poznavala svog Agamemnona jer je sudila po sebi i nije pogriješila. Kad djeca pokušavaju ispravljati grijehe roditelja onda su još uvijek djeca, imaju priliku da se bave sami sobom pa će i druge bolje razumijeti. Edipov kompleks je omiljen psihoanalizi jer misli da je odrasla za takve izazove, mnogi bi voljeli da se Elektra zaljubi u njih a snovi od toga prave komediju za odrasle.
Blizanci u Horoskopu markantan su simbol civilizacije koju poznajemo, ne može ni Jupiter kontrirati Merkuru tako lako kad ga poznaje kao svoj džep; istina je da Merkur iz Djevice zna pričati i drugačije ali Jupiter kao drevni vladar Riba zna mu odgovoriti a tu je i njegov brat Neptun na stalnom dežurstvu. Nije to samo muška politika, pogotovo kad se oglašavaju iz ženskih kuća; nije to ni posebna ženska psiha jer struja svijesti ne može postojati bez suprotnih polova, Horoskop je potureno kukavičje jaje za testiranje kvocjenta inteligencije. I nesvjesno ima svoju svijest a sirovi egocentrizam tamo ne prodire.
Budni Ego se počesto žali da od snova nema koristi a sada znamo i zašto, snovi se nemaju kome žaliti niti im je to potrebno a cjelovita istina brani samu sebe; mora evolucija proći i taj kritični tjesnac a Homer ga je naslutio, Horoskop naslućuje nevidljivi Mjesec i stalno je zabavno. Nauka kaže da Mjesec odmiče od Zemlje svega tri centimetra godišnje, nitko ne kaže koliko je godina potrebno da ono glavno dođe iz pete u glavu tom ranjivom Čovjeku!?
Snovi mogu poslužiti i u terapijske svrhe pa ni taj aspekt tumačenja ne treba zanemariti, što Jupiter radi nego se terapijski oporavlja i čeka bolja vremena: snovi su mu pomogli da nadvlada neke temeljne dileme koje muče čak i olimpijce, treba uhvatiti korak s evolucijom bez obzira u kakvom je stanju. Upravo Jupiter pokazuje da se Čovjek mora vratiti u more nadasve psihički, Mjesec mu je pomogao da fizički izađe iz mora a nakon toga se mora sam snalaziti.
Ne treba od Mjeseca očekivati nova čuda kad ne može ni sam sebi pomoći, s time globalizacija mora ozbiljno računati a individualno kako se tko snađe: kad Precezija uđe u Vodenjaka onda će se probuditi i uspavani egoisti koji sve gledaju kroz kopnenu projekciju, nema preciznog podatka kada će to biti a možda je već počelo ili je blizu tome!? U svakom slučaju jača pokret nesvrstanih među suprotnim spolovima i to upravo u razvijenom svijetu, čak je i granična znanost pomalo zatečena jer slabo mjeri vrijeme.
Slabo će tko sanjati veliko evolutivno vrijeme jer je značajan odmak od izvorišta i promijenila se paradigma vjerovanja, to je mogao Homer i njemu slični a kasnije se sanjaju samo inserti s tekućim posljedicama: da bi i to mogli tumačiti, donekle s razumijevanjem, potrebna je pomoć velikih mislilaca a ne da se izvrće njihova originalnost. Ranjivost je i dalje prisutna kao nekada a ljepota je svud tražena, time stvarnost nije bitno drugačija osim što je Ego prerastao u Superego.
Kakve su tendencije u nastavku vječnosti, o tome bi znanost trebala imati viziju; dok god je ista paradigma takva će biti i vizija, umjesto robova radit će roboti a živjet će se od informacija. Snovi imaju svoju viziju kakvi god da jesu, nije u igri prosto obrtanje značenja nego puno složenije: kad morska projekcija bude savladana na kopnu onda će nastupiti ravnopravnost spolova a do tada se pravo i ne zna tko vlada, nakon toga će svatko vladati sam sobom a to je za ljubav uvjet bez kojeg se ne može!
Snovi su univerzalni jer se temelje na simbolima a individualne finese samo potvrđuju pravilo u bezbroj varijacija, na taj način je moguća komunikacija na cijelom Globusu a tko ne vjeruje neka provjerava. Internet je samo tehničko sredstvo za prenošenje srodnih sadržaja jer nemaju svi osjećaj za telepatiju, već je u Homerovo vrijeme bilo šumova na vezi jer se znakovi prenose i usmenim putem a u moru ni toga nema.
Ne mora se nitko plašiti da će jezik zakržljati nego će dobiti drugu funkciju, neće biti potrebe olajavanje drugih a tu se troši velika energija. Kad istina postane isplativa svi će se takmičiti u tome, sportski i korektno. Neće to dočekati budućih nekoliko generacija ali svejedno se treba unijeti u budućnost, smisleno optimistički; to je ta paradigma u koju nije teško povjerovati ako se riješe repovi prošlosti, po samoj logici simbola to će biti prije ili kasnije a uz dobru volju moglo bi se i ubrzati.
Treba ući i u tajnu simbola Venere kao Persone iz sjene, misteriozna Lilit povezuje se s nevidljivim Mjesecom a sve tajne niti drži Afrodita: neće se tu nešto bitno otkriti što već nije poznato nego je smjer vektora od presudne važnosti, na tome kibernetičar Pluton gradi karijeru a psihoanaliza bi ga trebala uvažavati. Kao granične znanosti, astrologija i psihoanaliza bi se trebale udružiti i zajedno produžiti u svijetlu budućnost, time će tehnika tumačenja snova postati svakome pristupačna a umjetnost će konačno progovoriti o pravoj ljubavi!
Znači, Venera ima ogromnu evolutivnu ulogu a Mjesec služi kao sredstvo u ostvarenju tog cilja, nije čobanin Paris slučajna žrtva okolnosti a to je Zeus znao i samo je želio dokazati svoje znanje; u svemu je Afrodita doktirala igru i zato je Zeus želi za kćerku, njegova Atena kasnije je shvatila greške u koracima. Hera još uvijek nije shvatila igru sudbine jer snove tumači kako njoj paše, sudbina je puna ironije pa zadnji saznaju istinu oni koji bi trebali biti prvi. Nije sve ni u tome jer evolucija ima svoje kriterije, snovi ne mogu sve otvoreno reći jer i tajna ima svoju evolutivnu svrhu; kad je morska nimfa Tetida kao olimpijka pristala da se uda za smrtnika onda je time puno rečeno, ostalo se čita između redova ali šutnjom koja najviše govori!
Ne treba snove pričati drugome kao najveću tajnu, i tumačenje treba čuvati za internu upotrebu pa neka svatko pokaže svoju mudrost i junaštvo; ono što se javno priča to i nema veliku vrijednost jer je prošlo kroz filter cenzure, bude nesvjesnih omaški koje neprijatelj rado koristi ako ih zna prepoznati. U tom vrzinom kolu zanemaruje se univerzalnost simbola, zapravo svi želimo isto ali se svatko plaši vlastite savjesti da bi to moglo biti krivo shvaćeno; poradi takvog shvaćanja dolazi do pravih ratova, čak je i ljubavni rat nekakav sukob a mir je najdosadniji!
Cijenjeni čitatelji, ako ovome nešto nedostaje, slobodno dodajte po svome, obrtanje značenja puno ne pomaže jer se dobiva ista jednostranost u drugačijem obliku; to najbolje pokazuju političari koji mijenjaju stranke jer postaju još jednostraniji da bi se dokazivali, dopune su nešto drugo a simboli svašta trpe. Baš je za Helenu puno rečeno da je ovakva i onakva a nikad dorečeno, kad bi bio samo jedan san mogli bi ga tumačiti cijeli život a ni ostali nisu drugačiji u svojoj slobodi igre…
Zapravo, nije dužina tumačenja toliko u igri koliko dubina, u toj višeslojnosti treba poštivati slijedeće pravilo bez izuzetka: po svojoj prirodi, snovi su visoko sofisticirana kombinatorika površine i dubine psihe sa svim međuslojevima istovremeno, psihoanaliza je to ispravno uočila ali nije doskočila konkretizaciji problema ili fenomena. Postavlja se logično pitanje zašto je i površina poruke problematična za razumijevanje, ako izuzmemo svojevoljno tumačenje od oka po slobodnim asocijacijama koje nam dođu prve na pamet!? Još je veći problem s dubinskim tumačenjem i kako dokazati da li je nešto pogođeno a pogotovo koliko je profulano, arhetipovi su fraze koje prolaze kad nema nešto bolje a to ne zadovoljava ni budnu svijest a kamo li snove!?
Smislenost rješenja enigme može upućivati na specifičnost simbola snova u odnosu na sve ostale simbole, osim dubinske univerzalnosti simbola u igri je i specifična individualnost sanjača s konkretnim željama i mogućnostima; ne mora se to izražavati u smislu problema ali je za dotičnu psihu važnije od ičega, individualna psihologija ima opravdanje pogotovo u vezi snova. Sad i površinsko tumačenje dobiva novo značenje, ne radi se o površnosti u značenju znaka nego o redoslijedu prioriteta: svakome je zanimljivo i korisno saznati zašto baš takav san u to vrijeme, poruka mora biti praktična i nadasve smislena! Sve to lijepo zvuči u stvarnosti a realnost je nešto drugačija, baš je Odisej individualno vrludao dok nije uočio do kud može…
Opet se vraćamo Homeru jer još uvijek boljeg nema, on ipak kreće od olimpijaca a smrtnici su prateća posljedica: da bi došli do praktičnih poruka snova treba krenuti od dublje smislenosti same evolucije, može i obrnuto ali to je preskakanje stepenica. Znači da su morska i kopnena projekcija uvjet bez kojeg se ne može, barem kao polazna premisa za daljnje osmišljavanje. Cijenjeni čitatelji, birajte svoj put znanja a sam izbor nije bezazlen; u zadatom kontekstu Zeus je ostao suzdržan a i to ima svoje posljedice, Paris je bio odlučan i veliko je pitanje da li je mogao bolje odlučiti?!
Budna svijest mora donositi odluke o životnim pitanjima, brže ili sporije; Zeus je ocjenio da pitanje u vezi Zlatne jabuke nije toliko životno koliko je zlobno, glavne ljepotice su i dalje ostale glavne a isticati jednu od njih posebno suviše je rizično. Parisova odluka bila je prilično očekivana ali on nije očekivao kakve će biti posljedice, sad je moguća analiza slučaja u poznatom kontekstu: Afrodita je dobila najviše poena a iza nje Hera jer je Helena postala Parisova Žena, najgore je prošla Atena a to je više nego dvolično s Parisove strane; u Troji su imali jedinu kapelicu posvećenu Ateni i pokazalo se da forma i sadržaj nisu isto, to nije samo dvolično nego bezlično a pogotovo što je Paris potpuno zanemario svoju gorsku Nimfu!
Ovo je samo ogledni primjer kakvi su snovi mogući i njihovo tumačenje, kad uzmemo formalno važeći arhetip onda vidimo kolika je netransparentnost u igri a individualne nedosljednosti još su veće: Trojanci su izuzetno patrijarhalno nastrojeni jer svoje žene ne bi nikome dali a otimaju tuđu Ženu, ima tu i matrijarhata ali da ne ulazimo u metafiziku kolektivne psihe; isto tako zaklinju se u monogamiju kao logičnu politiku patrijarhata a potajno bi rado prakticirali poligamiju, to se može naslutiti ne samo kod Parisa nego i kod njegove braće a ni Ćaća im nije bolji jer se i on zagledava u snahu Helenu. Takav cirkus miriše i na poliandriju da bi Helena mogla imati više muškaraca u užem krugu a ne samo prosaca, priča se da je tako nekad bilo u matrijarhatu ali se nastoji zaboraviti.
Zar to nisu konkretne poruke evolucije u općenitom smislu, do njih se može doći prije ili kasnije pa neka svatko bira što mu je jasnije!? Tu se uklapaju i čisto egzistencijalna pitanja u borbi za opstanaka pa sve do prefinjene politike nadmudrivanja, Penelopa je bila u neizvjesnosti dvadeset godina da li je njezin Odisej živ a prosci navaljuju sve masovnije i odlučnije. Sve u svemu, snovi su krajnje ekonomični da u što kraćem vremenu kažu što više, i u tom kratkom vremenu sabijene su sve tri dimenzije vremena istovremeno pa nije čudno da je zapetljano tumačenje značenja.
Znači, ono što je od posebnog interesa u sadašnjosti, snovi prosijavaju s aspekta prošlosti i budućnosti i na taj način se razbija klasična iluzija o jednoznačnosti znakova; za strogo ograničene potrebe treba zažmiriti na ono što „nije sada“ a takav Bitak je kratkog vijeka, već tada se gubi identitet koji realno nije ni postojao. To je kao jedna od scena na filmskoj vrpci vremena a vječnost ima tri dimenzije, Horoskop je mjerač takvog vremena ili vremena kao takvog. Mogli bi sanjati vječnost same energije i da tek ništa ne bude jasno, primjenom te čudne tehnike tumačenja više ništa čudno nije!
Osim tumačenja značenja simbola snova, ima nešto još zanimljivije a to je praktična primjena dobivenih rezultata, o tome će biti posebno govora u nastavku; sve što je do sada rečeno treba pokazati svoje ozbiljenje, živi bili pa vidjeli!