SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

12.PRAKTIČNA PRIMJENA
Sama primjena rezultata na neki je način daljnje tumačenje da bi teorija dobila praktično ozbiljenje, tu je moguće novo lutanje jer se uključuju dodatne sile u igru; sad se tek pokazuje što je individualnost i kakva je, do sada se moglo jedno pričati a drugo misliti. Kada je Odisej kresnuo Diva i u ono jedino oko, mislio je da više nitko ništa ne vidi osim njega; tu se grdno prevario pokazujući svoju netransparentnost, upao je u goru zamku nego što je bio. I Penelopa je frajla za sebe ali sada je Odisej na redu, kaže da se plaši morskih nifi i hvata se kopna a laganje je kratkog vijeka!
Što je tražio Odisej je dobio, da je Nitko to mu treba priznati: pao je u zatočeništvo nimfe Kalipse, o njoj nije puno rečeno osim da živi na rajskom otočiću a za koga je to raj ako nije za Odiseja dok ne postane pakao!? E sad, tada nije bilo moderne psihoanalize pa da kaže da li je to bila igra hormona ili običajno pravo kolektivnog arhetipa, čak ni kad psihoanalize ima ona neće da se bavi tako prostim mitovima. Moramo biti samouki jer se to od nas traži, svi nešto znaju ali skrivaju: Mars je došao na čelo Horoskopa nekom čudnom sudbinom, mogao je na to mjesto doći neki od iskusnijih mudraca pa nije a ni to nije bez razloga!?
Upravo je Mars tumačio snove suviše jednostavno a to se drugima svidjelo, pokazao je i dokazao svoju muškost a što mu više treba u zadatom kontekstu evolucije; takav je i Odisej bio ali od kud je proglašen mudracem, čak da je sam sebe proglasio ali treba nekakve dokaze!? Tu nastaje zamka teorije i prakse a Odisej je raspetljava, on prepoznaje muškost i kad je skrivena kao što je to bilo u Ahilovom slučaju; trebat će još puno mudrovati da otkrije i ženski princip tamo gdje se nije nadao i to kod sebe, kad je konačno otkrio i muškost kod žena onda je imao zaokruženu teoriju cjelovite psihe i mogao se vratiti svojoj vjernoj Penelopi.
S onom idejom drvenog konja Odisej nije ispao samo konj nego i magarac, Gradska kapija se mogla otvoriti elegantnije i bilo bi puno manje žrtava na obje strane; bilo je kako je bilo a Homer prikazuje paralelnu stvarnost s Morskim tjesnacem kojeg je priroda stvorila puno bezbolnije u dugotrajnoj evoluciji, opet se psihoanaliza ne izjašnjava koje rješenje je ispravnije a homerolozi čak ne primjećuju Tjesnac jer u njemu ne vide nikakvo naučno pokriće. Komičnost je u tome da forma postaje važnija od sadržaja, njima je bitnije dokazati da li je taj Grad ikad postojao a ono što postoji kao sadržajna paralela to ih ne zanima!
Odisej je imao nekakvo tumačenje vlastitog sna a praktična primjena svela se na podvalu, kome je podvalio to je velike pitanje a odgovor se mora tražiti makar i s velikim zakašnjenjem: Odisej je podvalio muškarcima da su gori nego što jesu a to mu je servirala vjerna Penelopa kao ženski dio njegove psihe, tko mu je kriv što se od nje otuđio a ima i gorih slučajeva. Agamemnon se vratio u svoju Mikenu s puno robinja kao ratnim plijenom, Klitemnestru je sveo na povremenu ljubavnicu a Ona je imala stalnijeg ljubavnika i tako je dobio nožem u leđa.
Praktična primjena pokazuje transparentnost tumačenja pa makar bilo i pogrešno iz nekakve perspektive, tu perspektivu treba tek definirati i opet se vraćamo morskoj i kopnenoj projekciji kao jedinstvu njihovih suprotnost: Mars ne zna za puno toga i kao takav je potreban u zadatom vremenu na zadatom mjestu, ako će on braniti poredak koji ne poznaje onda se može naslutiti kakva će biti igra sudbine u nekakvoj široj perspektivi vremena!?
I Zeusa je nešto gadno iznenadilo samo neće da kaže, zapravo Homer skriva sam od sebe ili od nekod dijela u strukturi psihe; ovo je jako važno za praktičnu primjenu tumačenja jer tu nastaju novi zapetljaji, i onaj umjetnik s plaže nešto je naslutio da bi ga Anima mogla odvesti u mutne vode prije ili kasnije…Sasvim je moguće da je Atena izgledala puno ljepša i ženstvenija u Zeusovom snu, nebi se on odlučio cijepati vlastitu glavu da nije imao dovoljan motiv; tumačio je san bukvalno i ispao bukvan, cenzura to mora skrivati od budnog Ega a pogotovo od Superega.
Da bude jasnije vidjelo se kasnije, upravo u praktičnoj primjeni protumačenog sna; uz svu svoju ljepotu Atena je pokazivala i neke muške karakteristike, možda je to Zeus već primjetio kod Here i Afrodite a sada je dobio i treću varijantu istog. Čak je njegova Atena bila suviše borbeno raspoložena da je i onaj što je pao s Marsa bio začuđen, Hefest je pomagao pri porođaju i nije toliko iznenađen Atenom koliko Zeusovim hrabrim činom: logično je pitanje što taj hromi Kovač zna više od ostalih, čak se usuđuje baviti psihoanalizom a nema za to kvalifikaciju!?
Zna Hefest po sebi kakva ga sudbina prati a njegov otac Zeus misli da se to njega ne tiče, nitko nikome ne vjeruje dok se sam ne uveri: dobio je Hefest najljepšu nimfu Afroditu za Ženu ali mu ni to ne pomaže, njegovo je da radi kao rob ili robot i još je tužan što je ružan! To ni umjetnost neće da kaže do kraja a Homer je vještom tehnikom prošvercao nezgodnu istinu, Marsova dužnost je da ratuje čak i dok je bio Ares jer je tako majka priroda odredila.
Sve je to Zeusu donekle jasno ali zašto i Atena naginje tamo gdje ne treba, razmišljao je polu prazne glave dok se nije dosjetio: On je Ateni otac i majka istovremeno i zato nije bolja od njega, da li su hormoni u igri ili arhetipovi to neka kažu oni koji su nadležni!? Ima tu važniji problem koji i nije problem nego se tako čini, ako to ne shvatimo onda od snova slabe koristi ima: kako je Zeus mogao Atenu sanjati a u budnom stanju da se pokaže drugačija, to ruši rejting mita koliko god da je priča istinita!?
Istiniti su i simboli ali ih nitko ne voli, govore istinu jer su budni i kad spavaju a drugo je kad ih prevedemo u znakove; zato se simboli i ne mogu drugačije tumačiti nego jezikom simbola, pokušava se i drugačije a Bitak stalno izmiče i tako nam je kako nam je! To znači da je praktična primjena zakazala već kod tumačenja ali ne mora tako biti, pođimo od pretpostavke da je tumačenje bilo ispravno pa su još uvijek mogući problemi u praktičnoj primjeni.
Afrodita je izvršila ono što je obećala uz Parisovo angažiranje, drugi su učinili svoje a kasnije se mijenja scena: Helena je tuđa Žena a Paris je i na to zažmirio, sad treba dodatno dokazivati svoju muškost a Helena će biti od onog tko je jači. Pustimo ljubav na stranu jer nije ni bila takva pogodba, na nivou želja jasne su propozicije u igri a u praksi ništa čisto nije: nitko ne zna što Helena o svemu misli ako nešto misli, nije ni Parisu baš jasno što da s Helenom čini osim da je pokazuje i da se dokazuje. Nisu Paris i Helena jedini subjekti u igri a to znatno usložnjava dramaturgiju, tumačenje sna nije išlo u dovoljnu širinu jer se mora negdje stati a u praktičnoj primjeni lančana veza radi svoje.
Da ne ponavljamo ono što je bilo nego da vidimo varijantu u drugačijoj izvedbi, od raznih mogućnosti nije isključeno da Paris vrati Helenu tamo gdje pripada i do rata ne bi ni došlo!? Za tako nešto neće ni umjetnost da čuje jer se gubi ono najvrednije a to ja dramski zaplet sa svime što ga prati, pretpostavimo da Parisu nije stalo do umjetnosti a Homer je mogao napraviti drugačiju režiju: u tom slučaju bi Helena više patila jer se za nju muškarci slabo otimaju, kakve bi to imalo posljedice na evoluciju ne može se ni sanjati!?
Kad feministkinje kažu da im nije do toga onda lažu, svoj muški dio psihe čuvaju u tajnosti a negdje im se omakne; nije u igri samo strah od letenja nego ima i opasnijeg poniranja, i ženski identitet se gubi u vremenu ako ga je ikad bilo. E pa sad, cijenjeni smrtnici, malo se tješite kad olimpijci plaču: nemaju snovi samo svrhu da straše nego i da tješe ako to nekome nešto znači, majka priroda voli svoju djecu a drugo je kako joj se vraća; mogao je Ahil poslušati svoju Majku pa bi duže poživio, Helena se bolje razumije u Prirodu!
Čak i ako je tako nekako, još uvijek postoje neistraženi prostori za praktičnu primjenu snova, kod simbola i energije sve je relativno u vremenu pa je i praktična primjena nepregledna. Merkur u Horoskopu svud stigne barem svojom polovinom a ostatak je lakše predvidjeti, nije se on odrekao mora nego ga doživljava iz kopnene perspektive: on razumije i Kasandru što se prenemaže kao njegova Djevica, svakome pošalje neku dopunu i primjedbi i na taj način glumi cjelovitost. Tako i snovi šalju sličice a mozaik nikada gotov, kad bude gotovo onda je kasno za kajanje; i Ahil je tek na onom svijetu počeo gledati stvarnost drugačije, mogao je i prije da je snove shvaćao ozbiljnije.
Stižemo do modernog pojma profita a u stara vremena to se samo drugačije nazivalo, radi se o čistoj dobiti ako tako nešto postoji: Homer se služi pojmovima koji su svima slikovito jasni, snovi ga često slijede u toj tehnici a budna praksa na prvi pogled izgleda dugačije. Snovi bi gubili vrijeme da prikazuju profit u puno slika i uvijek bi nešto nedostajalo, zato se služe Homerovim riječnikom a može i Horoskopom: Paris je želio profitirati i imati Helenu kao čisti dobitak, tako mu je Afrodita obećala jer poznaje njegove želje. Paris gotovo ništa nije uložio jer Zlatna jabuka i nije bila njegova, turističko putovanje do Sparte i nazad uzima kao indirektni trošak jer bi i onako morao negdje lutati da ubije vrijeme; kad sve zbroji i oduzme Helena je čisti dobitak, moglo bi se govoriti i o ekstra profitu obzirom koliko je Paris postao poznat po Heleni.
Helena je profitirala na tome što je dobila na glasu da je i dalje tražena i čak se za nju otimaju, kad se zajednički interesi slože sve se može u primijenjenoj praksi. Koliko god je otimačina mogla biti fingirana, ipak je Helenin odlazak uzburkao strasti u širem fizikalnom polju, time počinje naplata računa koji nisu bili u prethodnoj kalkulaciji. Sad Helena postaje žrtva a Paris agresor, Afrodita mu nije tako objasnila a On nije ni tražio tumačenje mogućeg zapetljaja; Helena je mogla a nije morala znati kakva je sudbina očekuje, znači da je kolektivni arhetip odigrao svoje u odmjeravanju profita. Kad Helena zbroji koliko je dobila a koliko izgubila na glasu onda je negdje na nuli a Paris je u totalnom gubitku, može se račun i drugačije izraziti a da se dođe do istog.
U pravilu, Homer govori o gubitku profita ili ga u konačnici nema jer koristi tehniku izravnanja računa, u samom startu kapital je pojam dogovorne ekonomije koliko god ga tržište regulira: u temelju kopnenog arhetipa je vlasništvo a toga u moru nije bilo, oblici vlasništva nisu toliko bitni iako znamo koji od njih najviše privlači pažnju. Svi oblici vlasništva temelje se na prostoru i kao kapital teži globalizaciji, snovi se pitaju što će biti nakon globalizacije; istovremeno ukazuju na ranjiva mjesta kapitala pa time i profita, dominantna paradigma suviše zanemaruje vrijeme a taj bumerang postupno se vraća. Unatoč tome, u praktičnoj primjeni tumačenih snova mora se igrati u duhu vremena, bez obzira na individualni stav…
Homerovi umjetnički likovi na razne načine protestiraju upravo protiv doživljaja vremena, kao simboli sasvim je moguće da i snovi tako postupaju a prostor time ne gubi na značaju; samo se teži ujednačavanju kriterija, kod Horoskopa je to još slikovitije izraženo. Znači, jedno je stvarnost u nekom vremenu a drugo je realnost u vremenu kao takvom, svima je ostavljeno na dušu kako će se ponašati u zadatim okvirima vremena. Jupiter pokazuje manire fine dvoličnosti tako da i Merkur ima materijala za tračanje, koji je na kojem nivou zbiljnosti to nije teško uočiti!
Paralelno s vječnim olimpijcima odigrava se sudbina smrtnika, to je Homerov umjetnički stil izražavanja u dvojnim slikama a svaka ima svoju dubinu: smrtnici izražavaju budnu svijest i kad tumači snove, ipak im odzvanja i dubina problema na olimpijskom nivou a što je prisutno u umjetnosti i graničnoj znanosti; time se dokazuje da simboli nisu neizrecivi nego se manifestiraju u latentnom stanju, to je za, tako zvani, zdravi razum krajnje nelogično a problem je manji nego što izgleda. Ne prikazuju simboli istinu koja je negdje manifestna i to u gotovom obliku nego polaze od pretpostavke kao da jest ono što nije, jednostavnije rečeno, govore što bi bilo kad bi bilo a oslanjaju se i na ono što je bilo!
Znači, vječnost olimpijaca je nužna pretpostavka za pokušaj i takvog načina razmišljanja u relacijama evolucije a vječnost energije je srodna tome, mjerenje vremena treba sadržavati i tu dimenziju nemjerljivog. Ljepota i vrijednost mita je u tome a ne klasično poimanje istine, temeljna vrijednost snova je u viziji a koja ima i praktičnu primjenu! Naravno da su moguće svakakve vizije jer psiha trpi razne utjecaje, tu će i zdravi razum reći svoje kao što to i čini a postoji daljnja procedura u lančanoj vezi. Zeus je rekao svoje kad se nije odlučio koja je olimpijka najljepša, time on nije ostao šutljiv nego se izjasnio više nego što igdje piše!? Čak i šutnja govori na svoj način a Ribe su upravo takve, svi su simboli tajanstveni dok im ne pogodimo frekvenciju!
Možda ovo izgleda složenije nego što jeste a nije ni jednostavno, morska i kopnena projekcija stalno su u igri a tko ne vjeruje neka provjerava! Tek u tom kontekstu globalizacija dobiva smisao kao i svaka konkretizacija psihičkih procesa, Hera je krenula s Azijom kao simbolom kopnene mase a time more nije zanemareno. Kad se Odisej vratio na svoju Itaku, Penelopa dobiva sve odlike Anime a može figurirati i u drugačijoj manifestaciji, bitno je da se ne opterećujemo formalnom stranom značenja kod tumačenja i praktične primjene.
Bude čestih nesporazuma u odnosima samih sa sobom u primjeni tumačenja jer je tvrdnja „kao da“ samo pretpostavka i realno nema težinu dokaza, vizija ipak ima snagu vektora pa čak i kad je misteriozna: Atena je stvorena na nivou ideje koja se tek treba dokazati, kao vizija govori po sebi i za sebe s praktičnim posljedicama u primjeni; Hera i Afrodita su došle u temeljni sukob s Atenom pa tako i s njezinim tvorcem, to Zeusu nije čudno jer je Atena i stvorena s tim ciljem. Umjetničkim jezikom rečeno, to je igra mačke i miša; može biti mačak u igri a pravilo ostaje isto, u istovremenosti događanja tu se ne zna tko koga i poradi čega!?
Savjest prebacuje odgovornost na drugu stranu u klasičnoj igri, imaju i snovi svoju savjest koja ne mora biti ista; uz svu cenzuru budne svijesti ipak se omaknu neke istine o tome koja je savjest jača, pažljivijim uvidom može se naći i dodatnih dokaza. Znači, nije baš sve tako misteriozno nedokazivo a volja je kao i savjest, volja za moć je dvosjekli mač i samo treba vremena da to i drugi vide…Helena je imala volju za moć a Paris je uletio u vlastitu zamku, potiskivao je svoju gorsku Nimfu smatrajući da je Helena ljepša od njegove Anime; i Helena je imala sličan osjećaj ali je rezultat drugačiji, u stvarnosti odnos snaga ipak nije isti!?
U tom Trojanskom ratu i Menelaj je u igri a pretvara se kao da kasni za događajima, on je upravo dozvolio da cirkus zaigra svoje; ne samo dozvolio nego je davao inicijativu, čak i da se odupirao sudbina bi učinila svoje. U čemu je enigma ako tajne ima, simboli pitaju i sami odgovaraju: Helena je Zeusova kćerka ili je barem tako željela da bude, Menelaj je toliko znao i ponašao se kao da je istina ono što nije, subjektivna istina može imati veću snagu od objektivne pa je treba uvažavati!
Vidite cijenjeni čitatelji da se s istinom nije igrati čak i kad je problematična, tumačenje sna može biti relativno ispravno a još uvijek su moguća opasna zastranjivanja u praktičnoj primjeni; Paris je umislio da se može biti čobanin u Gradu a onda je tek Nitko, mudri Odisej je žmirio na svoje psihičko lutanje koliko je mogao ali se ipak odao. Nisu svi muškarci magarci jer postoje i konji, feministkinje neka se obračunaju u svojim redovima ako im je stalo do psihičkog zdravlja!
Već prelazimo na klizavi teren provjere ispravnosti tumačenja u teoriji i praksi, to nije na zadnjem mjestu po redoslijedu prioritea nego se logički nadovezuje; morao je Homer dati uvodnu situaciju za incident sa Zlatnom jabukom, i onako nije dovoljno razumljivo a bez toga bilo bi još manje. Horoskop nas uvodi u svoj mit preko Podznaka a onaj što je pao s Marsa ne može biti slikovitiji kako je dalje bilo, pomoću sebe rekao je puno i o drugim simbolima a ne valja preskakati stepenice; Venera se pojavljuje kad je već sve uštimano a dalje će ona odvagivati po svome, jadan je onaj tko joj vjeruje na riječ a ne valja ni otvoreno sumnjati.
Život je umjetnost a malo je vrhunskih umjetnika, zato treba cijeniti Homera kao suho zlato a Horoskop se sastoji od još tvrđih metala; snovi imaju puno veću vrijednost a sve ostalo je u pomoćnoj funkciji, snove svi imamo kao originalni kapital! Ako gledamo tako onda treba krenuti u odlučnu bitku na trnovitom putu do istine, bolje prije nego kasnije!