SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić


13.PROVJERA ISPRAVNOSTI TUMAČENJA

Provjera ispravnosti nije dokazivanje u značenju znaka, ne radi se o dovoljno ponavljanja nego je originalna neponovljivost mjerilo istine: nakon izlaska iz mora još uvijek se Čovjek nalazi u kontekstu istog evolutivnog skoka, i u takvim okolnostima postoje nepregledne originalnosti a provjeru njihove ispravnosti dovoljno je pokazati na nekim primjerima. Čak i u željezno doba, nekim ženama je zlato dragocjenije od bilo koje druge plemenitosti, već u značenju znaka zlato asocira na profit ili kapitalnu vrijednost; onaj poznati dramski pisac ubacio je i drugačiju pretpostavku da je slobodna volja još bolja, sve ostalo stvara osjećaj kupljenosti a Homer hoće reći da će se neke žene i onako osjećati kupljene pa da to ima barem opipljivo pokriće.
Navedeno tumačenje samo je djelomično ispravno jer se odnosi na dio populacije i to ženskog roda, što je sa slobodnom voljom muškaraca i mogu li se oni kupiti? Homer polazi od prirodnih dužnosti muškaraca a njihova prava su izvedena kategorija, čak se dužnosti i prava mogu svesti na isto a to je borba za žensku ljepotu ne pitajući za cijenu i u tom cilju sva su sredstva dozvoljena. Znači, muškarci su više u ulozi kupaca ako ne ide drugačije, kad dobiju ženu u svoje vlasništvo onda se mogu ponašati kao tirani jer i oni imaju nekakve traumatske tragove sjećanja!?
Daleko bi nas odvela analiza čega tu ima svega, Homer se koncentrira na markantne slučajeve u sukobu navedenih projekcija pa pretpostavimo da ni snovima nije stalo do količine nego do kvalitete. Zlatna jabuka nije uzrok pao s neba nego je posljedica izlaska iz mora, Trojanski rat je nužna karika u lančanoj vezi i sada je sve na svom mjestu. Temeljni procesi se ne mogu ponavljati nego pojavni oblici, nekakva trgovina je bila i u moru a na kopnu je prava tržišna utakmica: ne može se iz ničega stvoriti nešto nego ono što je stvoreno stupa u funkciju, stvorene su prave žene i muškarci a prije je to bilo manje ozbiljno!
Zavladala je podjela rada od onda do sada i ne zna se do kada, psihički osjećaj nije svud isti i svatko ima svoja potraživanja: o slobodnoj volji nije se vodilo računa na vrijeme i zavladali su surogati, kasnije je to teže ispraviti iako su snovi ispravni. Zeus se nervirao više nego što treba, tek kad su mu smrtnici pokazali neke proste stvari i on je došao u psihičku ravnotežu: ono što je bilo to se ne ponovilo a ono što će biti to će se vidjeti, nema više idile u moru niti drame kakva je bila a drugačije nije moglo ni biti. Što se tiče budućnosti i o tome je nešto sanjao ali je požurio s eksperimentom, čak ni smrtnici ne vjeruju u njegove čarolije s Atenom a olimpijci se smiju iza leđa.
U provjeri ispravnosti tumačenja Zeus je zakazao u praktičnoj primjeni, to se dešavalo i njegovim prethodnicima a on je želio biti drugačiji od ostalih pa se malo prevario: ne može se jedan spol sam reproducirati pa da je kakva sila u igri, suprotni polovi čine početni spol a tek suprotni spolovi daju novi spol; još je njegov djed Uran napravio mitsku zbrku a zapravo iskrivljena je usmena predaja u velikom vremenu, nije se Uran prosipao s neba nego upravo u moru a tamo su već bile buduće nimfe.
Morao je Zeus još puno sanjati da bi uvidio grešku u koracima, on pamti babu Geju kao kopnenu nimfu a nije bio svjedok od kud je ona došla i što se dešavalo u moru: Mjesec je učinio nevidljivu čaroliju na čovjekolikim ribama koje su naginjale u žensku stranu, Uran još nije bio pravi muškarac nego se tek morao dokazivati a Mars je kasnije dobio automatsku genetiku pa mu je bilo lako samouko naukovanje. Nije ni u tome bila cjelovita istina jer stariji skrivaju od mlađih svoje grijehe, Zeus je sanjao ljubav u moru a cenzura je samo nešto od toga propustila do budnog pamćenja; izgubio je vremensku orijentaciju što je prije a što je kasnije, inverzija vremena je normalna za snove a kod tumačenja stvara velike probleme.
Kronos je u kraćem vremenu osjetio svu ljepotu evolucije a u dužem vremenu ima dugačije raspoloženje, kao Saturn na Zenitu Horoskopa liječi svoje komplekse voljom za moć koju realno nema. Nije ni Mjesec moćan kao što je bio a Venera dobiva na rejtingu, snovi kažu da je i to varljivo ako se sagleda drugo lice simbola ili naličje!?
Venera je izraženi simbol kopnene projekcije, ta je istina toliko očita da se uzima kao samorazumljiva a snovi imaju svoje primjedbe i dopune: ne može Venera zanemariti ljepotu morske projekcije i tu dolazi do sukoba interesa, slobodna volja je lijepa fraza bez temeljitih dokaza. Onaj dramski pisac došao je u sukob s okolinom a publika je imala dvojni doživljaj, umjetnička istina je umjetna a istina snova je puno prirodnija: naravno da sve zavisi od tumačenja ali snovi imaju konkretni slučaj u igri i nisu toliko posredovani, originalno tumačenje snova je moguće jer snovi ne trpe fraziranje i stalno će nas na to podsjećati!
Znači, kod svakog sna treba prepoznavati da li je novi sadržaj u igri ili se lekcija ponavlja u nešto drugačijem obliku, najčešće je pomiješano kako to radi i vrhunska umjetnost; Homer je koristio usporedne filmske kadrove koji govore o istom iz drugačije perspektive, opozicije zvjezdanih polja prava su ogledala među srodnim simbolima i takav pogled na stvarnost će se ponavljati dok bude potrebno.
Provjera ispravnosti tumačenja opet podliježe tumačenju i tako u krug, evolucija zahtjeva temeljitost u svojoj vječnosti i nema tu nikakve misterije. U tom smislu i Venera izaziva na dodatno tumačenje, njezina cijena koštanja ne odgovara kvaliteti koju pruža: o tome Paris mudruje u Hadu a Odisej citira samo Ahilove riječi, Homer i kad šuti puno kaže a takvom se logikom služe i snovi.
Kontekst sna jeste važan ali on govori i ono što nije izgovoreno, Afrodita koristi sirove strasti za svoju visoku politiku a ne može ni kao Venera biti bolja: upravo je njoj u interesu da evolucija potraje u fiksiranju na ljepotu, nije nitko protiv ljepote kao takve nego je upitno vaganje i laganje; ispravnost Venerine Vage provjerava se tek u Hadu a snovi to čine i ranije, i budna svijest zna buncati na tu temu ali joj nitko ne vjeruje dok se ne uvjeri.
Nije Homer nikoga poštedio ako nije zaslužio a budućnost je ostavio kao otvorenu knjigu za ispisivanje, prelijepu Helenu sveo je na čobanicu koja je izgubila ovce; do kada će na kredit dizati novce i to će vrijeme pokazati, eksploatacija robota pogotovo nikoga ne boli a simboli imaju i na to primjedbe. Dubinsko tumačenje simbola ima sličnosti s kopanjem rudnika a ono što je na površini uzima se kao samorazumljivo, kao da na površinu nije stiglo puno toga iz podzemlja i kao da osiromašeni otpad još uvijek dovoljno ne guši!?
Opet će neki reći da im to nije zanimljivo i još se žale na nerazumljivost snova, naravno da se svatko brine za vlastite interese ali ni njihovu manifestaciju nije moguće razumjeti bez šireg uvida; kada je Ahil stigao do cjelovitije istine onda je izgubio volju za moć a neki ni tada, nije ni Helena znala za koga bi se udala pa je zažmirila na jedno oko…Žmirenje nije mirenje sa sudbinom nego odgađanje finalnog suočavanja, snovi nude princip nade da se može i drugačije.
Zar nije moguće uzeti od svake stvarnosti po nešto ali svjesno i svojom voljom, dok god je nesvjesno u igri to vodi razaranju uma: Paris je patio od ljepote i nije u tome problem, otuđio se od prirode a da nije bio svjestan toga; gorska Nimfa ne bi mu smetala ni u Gradu i nije morao praviti toliku paradu, mogao je imati više Helena i da bira koja je ljepša. Helena je upravo tako igrala i što joj fali, kao Venera vagala je po svome i trebaju muškarci da se nauče tome!
Ima tu i dodatnih zavrzlama ali treba od nekud krenuti, ne valja izazivati sudbinu do krajnosti: Ahil je volio svoje robinjice ali nije bio svjestan vlastitog robovanja svojim navikama, Helena je još dobra kakvih ima i koje su manje lijepe. U Trojanskom ratu za Helenu su muškarci masovno ginuli ali to je umjetnička istina da bude napetije, koliko ih gine u miru o tome se ne vodi statistika kao ni o različitim razlozima.
Ljepota ima bezbroj pojavnih oblika i zato Helenu ne treba tumačiti samo u značenju znaka, Ahil je bio erotoman svoje vrste a da za Helenu nije ni mario; postoje razni oblici erotike a o tome je bilo govora, nije dovoljno naglašena energija u vremenu fokusiranja. Za novac se kaže da ima univerzalnu vrijednost a to je paradoks svoje vrste, novac ništa ne vrijedi kad se proglasi nevažećim. Čak je i zlato sumnjive vrijednosti ako nema tržišno pokriće, Venera ima zadnji adut u prirodnoj razmjeni ali neće trgovati bez podvale a to je slika i prilika kopnene projekcije.
Provjera ispravnosti tumačenja mora poći od te proste istine da istina nije na cijeni jer je takav arhetip na snazi i treba da se pazi, snovi i o tome brinu pa vode dvojno računovodstvo: jedno je za umjetnike kojima nitko ne vjeruje a drugo je za poslovne ljude, sanjač mora znati za čega je više zainteresiran od toga dvoga – barem kad se probudi!? Ljudi skloni analitičkom razmišljanju uvijek će naći pokriće za svoje teze ali kad zažmire na jedno oko, sklonost sintezi je opasnija ako nije svjesno vođena a simboli su upravo u tom razmeđu.
Nisu snovi izraz nesvjesnog nego tako izgledaju budnoj svijesti, i budna svijest izgleda snovima nesvjesna pa nikome ništa. Problem nastaje kod silovanja druge strane kad se pretjerano analizira i banalizira, time se potiskuje barem polovina istine a snovi vraćaju bumerang. Analiza može uočiti drugu stranu ali je mora odvojiti od prve, time se dobiva isti rezultat u drugačijoj formi i obrtanjem se može ubijati vrijeme.
Kad sinteza počne miksati suprotnosti u nekakvu cjelinu, postoji opasnost da se ode u apstrakcije; naravno da je to izraz zbunjenosti budne svijesti a snovi su uvijek prizemljeni čak i kad je u igri lebdenje, umjetnička sloboda dozvoljava miješanje osjećaja ali i tada treba razlučiti formu od sadržaja. Kubizam koristi prostor kao formu za izražavanje vremenskih sadržaja, uzmimo da je slično i u snovima a time apstrakcija postaje puno konkretnija, Venera u biti odvaguje vrijeme a ljepota je u nesvjesnoj manipulaciji.
Provjera ispravnosti tumačenja treba ići u smjeru dodatne racionalizacije ako prethodna nije dovoljna, sama racionalizacija nije dovoljna garancija da je sve kako treba jer može poslužiti kao novi izgovor za vraćanje na staro: Horoskop je dobar primjer da je Atena uklonjena a evolucija zakočena, Horoskopu ne vjeruju svi jednako a Ateni ni toliko. Zdravi razum je toliko zdrav da muškarci ne mogu sami napraviti čudo, zar to nije dovoljan vapaj ženama da i one nešto učine; može se svatko praviti gluh da ne čuje ono što ga ne tangira, sve se može osim ljubavi na silu!
Ahilova ranjivost u direktnoj je vezi s Helenom a ona se pretvara da to ne čuje i ne vidi, za robinjice mari manje od Ahila a to je drugo lice istog simbola: ako ćemo sve grijehe prebaciti na Ahila to se i Zeusa tiče, Jupiter se izvukao iz te zavrzlame a neka drugi broje svoje žrtve. Nije Jupiter sretan što ima takvu sudbinu ali neće ni Veneri progledavati kroz prste, neka ona juri čobane po gradu kad ni sela više nema! Evolucija je u zastoju kad se počelo živjeti na kredit a to traje još od antičkih vremena, moderna ekonomija čak dozvoljava reprogramiranje vjere u kredit a sve pod pritiskom Venerine ljepote.
Imaju krediti pokriće u podzemlju a nadzemlje kako prođe, ako roboti zamjene robove onda će oni dobiti kredite pa neka im Venera prodaje ljepotu; novac se može otiskivati u beskonačnoj seriji samo da tržište funkcionira, može se živjeti i od informacija ali ih treba što prije uloviti. Globalizacija se temelji na umreženosti informacija a to je otkrivanje tople vode, snovi raspolažu svim informacijama potrebnim za Čovjeka a globalizacija prilično naginje selekciji informacija; opet je Venera umiješala prste svojom ljepotom a psihoanaliza je ne može svrstati ni u jedan dio psihe, kad sanjamo tako nešto treba konsultirati Homera!
Afrodita je već u moru narušila ravnotežu ljepote a što dalje sve više, imala je specijalni evolutivni zadatak zavođenja u cilju održanja vrste ali se od navike stvorila nauka u dovoljno ponavljanja; Homer je još mogao promatrati procese neutralnim očima a kasnije i umjetnost gubi konce, granična znanost je ni tamo ni vamo ali barem upozorava na virtualnu stvarnost. Još je mudri Odisej buncao o morskim nimfama i postao Nitko, tek je uz vjernu Penelopu priznat kao Netko a njemu ni to ne paše iz nekih razloga!?
Zapravo, Ribe su šutljive i treba umjesto njih netko govoriti, nisu ljudi ni ribe ni žabe nego nešto treće i poradi toga Trojanski rat još uvijek traje; sličnosti znaju zavarati a to se dogodilo i s majmunima, Veneri je odgovarao i takav scenarij samo da prodaje maglu. Lijepo je Homer rekao tko su Afroditine mušterije ali se i to uzima kao Mit, neko vrijeme čak je i Zeus padao na Afroditine čarolije poželjevši je za kćerku pa je i od toga odustao. Kad je Atena obećala Zeusu da će svaku bitku dobiti, uz njezinu asistenciju, onda je odustao i od bitke za ljubav.
Homer hoće reći da ljubavi ima ili nema a sve ostalo su surogati, umjesto prirodne sinteze zavladala je umjetna sintetika i još se kaže da je profitabilnija; možda je robotima svejedno što rade samo da imaju posla, ako nestanu robovi kajat će se i Venera. Zeus je vječan a Jupiter je isti u drugom izdanju, naravno da je i Venera vječna ali Jupiter neće vječno trpjeti nepravdu; može Venera i drugačije samo kad bude morala, netko će morati odgovarati za osiromašeni otpad kojeg je previše nastalo u kratkom vremenu!?
Bitka s vremenom stalno je u igri a to je snovima sasvim normalno, ni preticanje vremena ni kašnjenje nije poželjno a budna svijest neka bira što je ljepše od toga dvoga!? Može se slobodno reći da postoji prirodno i umjetno vrijeme a čovjek je više sklon umjetnosti, nema u tome ništa loše ako se ne pretjera; paradoks je tim veći da postoje neistraženi prostori umjetnosti a vide se samo u snovima, Zeus se i tome dosjetio a smrtnici nemaju sluha za vizije na granici razuma.
Hadu je u podzemlju sve poznato a kao Pluton u Škorpiji još uvijek istražuje, ima on temeljnu ideju kako doći do cilja ali je potrebna kritična masa da u to povjeruje: nije samo masa u igri nego i smisleno upravljanje procesima, njegov Brat se već opekao jer je istrčao prije vremena. Znači, Zmijonosca u Horoskopu nema dok ne bude sve spremno za promociju ideje velikog evolutivnog skoka, u snovima je i to moguće naslutiti tko se razumije u logiku simbola!
U moderno doba postoji elegantniji način izvedbe velike ideje a ne sikirom u glavu, sofistika mora biti toliko sofisticirana da bi i stručni intelektualci povjerovali u takvu stvarnost; nije dovoljna pismenost ako se ne znaju čitati simboli, uzalud i snovi ako će ostati nerazumljivi za stručnu javnost. Baš je Homer nastojao biti slikovit pa još uvijek promiče široj pažnji, Horoskop čak ima abecedu po redoslijedu ali je smjer vektora obrnut od kazaljke na satu pa se ljudi nerado upuštaju u projektivno mudrovanje a morat će prije ili kasnije!
Morat ćemo zaključiti tu nezahvalnu temu jer bi netko od čitatelja mogao pomisliti da su simboli složeniji nego što jesu a tumačenje snova da je gubljenje vremena, potrebno je samo malo volje da bude sve bolje! Do natalnog Horoskopa nismo ni stigli jer je potrebno savladati temelje, to može biti tema za drugu knjigu ako se pojavi interes za tako nešto.
Simboli pa tako i snovi ozbiljuju se na principu istovremenog jedinstva suprotnosti, budna svijest to čini u nekakvim razmacima vremena a neki ni tada: budna svijest ima razloga zašto to čini jer odluke moraju biti donekle jasne, bude tu i nedosljednosti pa se vrše korekcije u hodu. Tumačenje snova može se bitno pojednostavniti ako se primijeni odgovarajuća paradigma, ona je drugačija od one u budnom stanju ali ne mora biti nerazumljiva, paralelne stvarnosti uvijek su u igri a drugo je njihova psihička vidljivost.
Već je bilo govora o raznim paralelnim pojavama u svojoj dvojnosti, sada bi to trebalo dobiti nekakav smisao u završnici tumačenja snova; nisu samo snovi u igri jer znamo da se umjetnost najviše manifestira u polu budnom stanju, čista budnost je fikcija ako se dogovorimo tako!? Moguće je i možda pravilnije govoriti o paralelnim svjetovima koji funkcioniraju i kad se najmanje nadamo, to je dodatni razlog i ohrabrenje da se snovi mogu razumijeti u svojoj originalnosti!