SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

14.PARALELNI SVJETOVI
Ako krenemo od najopćenitijih pojmova onda su prostor i vrijeme takvog reda veličine a da još uvijek sadrže racionalno značenje, materija i energija mogu se uzeti kao slijedeće po redu ili čak u istom rangu veličine a to je već stvar ukusa. Već na prvi pogled može se uočiti da je prostor ispred vremena a materija ispred energije, može se redoslijed i obrnuti ali budna svijest ipak inzistira na onome što je navikla, po toj logici za očekivati je da snovi imaju drugačiji redoslijed prioriteta: to ne mora značiti da je u igri drugačija istina nego težnja da se slika uravnoteži, tek u lančanoj vezi će se pokazati realnost Bitka!
Morska i kopnena projekcija pogotovo su dvojbene po redoslijedu prioriteta, obje asociraju na prostor a redoslijed upućuje na samo vrijeme; more Riba istovremeno označava završetak i početak kružnog kretanja, pomicanjem na Podznak Ovna nije se daleko odmaklo od prethodne istine. Zato je ispravno tumačenje da lančana veza sadrži elemente onog ispred i onog iza a to može biti u prostoru i vremenu, pokušaj stvaranja prostora vremena ostalo je samo na pokušaju i ne bi trebalo imati veće učinke.
Naime, kombinacija prostora vremena sadrži tri dimenzije prostora a vrijeme je pridodano kao
etvrta dimenzija i to bez jasnih dimenzija, takva trgovina nije korektna u psihičkoj razmjeni informacija pa neka kaže tko što hoće. Još je diskutabilnija kombinacija materije energije jer se samo kaže da materija može prijeći u energiju i obrnuto ali se prešutno podrazumijeva da materija diktira tempo igre, postoji i druga krajnost koja materiju svodi na sluškinju neke nematerijalne ideje a energiji se ne pridaje ni toliko.
Svašta kombinira ta budna svijest i još smatra da je svjesna onog što čini, tek u zajedništvu paralelni svjetovi stvaraju nešto treće a to su simboli: živa bića najbolje pokazuju kako polovi stvaraju spol a dalje od toga igra je još složenija, politika je primjer složenosti igre među spolovima a rat je samo kulminacija politike. Psiha je svud prisutna kako unutar spolova tako i između spolova, unutarnja i vanjska politika nešto su drugačije raspoređene kod znakova i kod simbola ali to je formalne naravi; sadržajno polovi i spolovi nisu isto, to je jako važno za razumijevanje snova i pamćenje.
Homerovi olimpijci i smrtnici originalan su primjer paralalnih svjetova, psihička struktura gotovo im je ista ali su im mogućnosti bitno drugačije: vječnost olimpijaca krije u sebi nešto posebno a toga ima i kod smrtnika ali u drugačijem omjeru, već se može naslutiti da su olimpijci sama energija a smrtnici su vezana energija za materiju. Kako je Homer mogao doći na takvu ideju ako nema jedno i drugo u sebi, sama ideja Horoskopa nije bitno drugačija ako na živa bića utječe zvjezdano zračenje!? Nije Homer naročito jasan tko je koga stvorio nego više naginje paralelnim svjetovima, treba imati u vidu da su i zapisivači umiješali svoje prste u originalnog Homera.
Snovi bi se mogli svesti na energiju koja je bliža genetici a kad smo budni postoje šumovi na vezama, nije primjereno govoriti o blokadama jer bi to odvelo u totalno razdvajanje između psihe i tijela. Genetsko pamćenje nešto je drugo u odnosu na vanjske utiske budne svijesti, snovi koriste i te informacije pa je šteta ako razmjena nije uravnotežena; Ahil je imao dubinski protest unutarnjeg dijela psihe ali ga nije razumio, čak i kad reagira vanjskim dijelom psihe izvorište je unutar njega.
U svom zavođenju, Helena maksimalno koristi vanjski dio psihe a ne samo tijela dok unutarnji dio skriva od drugih ali ne i od sebe, Afrodita je još mudrija jer poznaje smrtnike u dušu pa može manipulirati njihovom cjelovitom psihom; tu se može govoriti o zračenju p r e m a zvijezdama i reflektiranju odsjaja, astrologija se nije dosjetila takvom tumačenju a mogla bi izbiti zadnji adut kritičarima zvjezdanog zračenja. Naravno da takva politika ne pali prema Zeusu jer on poznaje i same olimpijce, paralelni svjetovi rade svoje a u snovima sve je vidljivo!
Trebalo bi se otvorenije progovoriti o samoj ljudskoj genetici jer tu nastaju mnogi nesporazumi koji bi se mogli otkloniti, svi psihički procesi se događaju na relacije između unutarnjeg zračenja i vanjskog reflektiranja: geni dograđuju svoje zračenje u velikom vremenu evolucije a što nije moguće mjeriti nikakvim instrumentima, vanjsko reflektiranje može biti na prostornu blizinu i daljinu a to je u biti telepatija kao i moguća ne-simpatija. Prostor je medij a fina energija svud prodire, sama materija bez energije je Ništa a vrijeme je globalni kontekst u kojem se sve događa.
Neki prostor može biti prazan a u isto vrijeme neki drugi prostor može biti pun, vrijeme ne može biti puno ni prazno pa je i njegova beskonačnost drugačije prirode; u dovoljno velikom prostoru beskonačnost gubi smisao a da vrijeme nije ništa izgubilo, vječnost olimpijaca je moguća kao i sama energija a materija je prateće pojava. U takvom filozofskom diskursu moguće je uloviti sami Bitak a to je misao u granicama smisla, može se ići i dalje od toga kad misao proširi granice smisla; besmisao odbija smisao od sebe a to ne znači da ga nema, tko ne vjeruje neka provjerava!
Ako ćemo se držati smislenosti onda snovi imaju što reći, budnu svijest nitko ne dovodi u pitanje nego se ona nekorektno ponaša prema snovima; samo zato što ih ne razumije smatra ih manje važnima, srećom da nisu svi takvi pa se o snovima nađe i lijepih riječi. Opet uzmimo strukturu psihe kako je psihoanaliza nudi, taj model može biti ispravan ali se moramo dogovoriti o značenju i značaju pojedinih dijelova: Id može biti sirova priroda ali je suviše usmjeren na odnose među suprotnim spolovima a suprotne polove unutar spola prilično zanemaruje, u tom smislu Ego je nekakva cjelovita individualnost ali je redukcijom sveden na egoizam. Superego je logički izvedena kategorija ali koja lebdi u zraku, nisu u igri samo suprotni spolovi nego spolovi kao takvi a vidimo da je ranjivost u samom temelju Ida.
Spol nije prosti zbir polova nego novi kvalitet koji stvara i samu struju svijesti, odnosi među spolovima reguliraju se po drugom principu a to je već vanjska politika; odnosi među suprotnim spolovima su specijalna politika koju treba posebno razmatrati, rat je rezultat ukupnog nerazumijevanja problema. Građanski ratovi su nastali prije samih gradova ali su kasnije dobili zvučni naziv, oni vuku porijeklo još od izlaska iz mora i odlikuju se kontinuitetom s različitim intenzitetom; klasični ratovi odvlače pažnju od svakodnevne borbe za opstanak, u Trojanskom ratu čak je pomiješana ljubav baš zato što je nema ali to je posebna tema.
Već do sada se može uočiti niz kombinacija paralelnih svjetova a ima toga puno više, kad se govori o virtualnoj stvarnosti to je izraz nerazumijevanja realnosti kao takve. Zeus kontrolira prostor između zemlje i neba a to je vertikalna linija zapovijedanja, Afrodita je ugledala nebo kad je izašla iz mora i kao Venera fiksirala se na kopno, Hera je njezina dvojnica s malo drugačijom politikom nevidljivog Mjeseca a Jupiter se i dalje drži visina iako nije vlastodržac. Sad je pitanje tko je evolutivno mudriji u toj specijalnoj politici, neće snovi ni za koga navijati nego zahtjevaju ravnopravniju igru među suprotnim spolovima.
Feministkinje osvajaju prostor slobode koliko mogu i ne treba im zamjeriti, muškarci se drže arhetipa da su oni glavni čak i u svemiru ali ne znaju objasniti zašto bježe ako im je na zemlji lijepo; Saturn se drži zemlje na vrh neba a moguća je i takva projekcija, sve u svemu muškarci vode jako složenu politiku. Neki kažu da je to izraz evolutivne nužnosti a neki obrnuto, da evolucija nema smisla pa je Čovjek zatočenik sudbine!?
Čak i u jednini Čovjek je zbirna imenica od dva spola, snovima je to najzanimljivije a budna svijest uzima za samorazumljivo ono što najmanje razumije; pa kako će rob biti Čovjek a pogotovo ako ga zamijeni robot, ni oni što sebe smatraju ljudima nisu do kraja jasni u svojim namjerama. Ahilu nije jasno za koga se borio, Heleni nije jasno za koga bi se trebala boriti ali kao Mit uzima se krajnje neozbiljno a zna se od koga.
U odnosu na smrtnike, koji se čak osjećaju bačenima u egzistenciju, olimpijci imaju ogromne prednosti i Homer im namiče gdje god može: ide toliko daleko da im podaruje besmrtnost, ideja se približava idealnom koliko to Čovjek može poželjeti a paralela s energijom prilično je realna. Ipak i kao takvi, olimpijci imaju neka ograničenja koja muče i smrtnike a time je postignuta najveća napetost Homerove umjetnosti: kao prvo, imaju ljubavne probleme, to nisu samo problemi u ljubavi nego o ljubavi koje nema. Smrtnicima je to dovoljno jasno da ih razumiju kao sami sebe, Atena je obećavala da će i tu bitku dobiti ali u Homerovo vrijeme nije se proslavila.
Da paradoks bude veći, ti silni olimpijci ne mogu se riješiti ni sindroma patrijarhalnog arhetima, Homeru je jasno da je matrijarhat u korijenu problema ali ne može se ni njega riješiti; olimpijci se samo pretvaraju da im je monogamija sasvim u redu kao civilizacijsko dostignuće a forsiraju poligamiju gdje god stignu, tko tu koga oponaša manje je bitno ali se smrtnici imaju čime tješiti. Tako i snovi imaju funkciju tješenja kad nemaju nešto bolje na repertoaru, u pravilu nastoje pronalaziti bolja riješenja i, kao što to rade i sami olimpijci, nije im strano obrnuti dominantnu paradigmu.
U pravilu, tako se i događa da snovi voze na paralelnom kolosjeku ali u suprotnom smjeru, to ne znači da onaj drugi smjer treba negirati nego da oba dobiju smisao ako se ikako može. Ljudi se voze i u suprotnom smjeru od uobičajenog jer nekome nešto nekad odgovara, postoje suprotnosti i većeg intenziteta napetosti kao što su morska i kopnena projekcija; to je ono što nedostaje psihoanalizi a sve bi ostalo lakše uštimala, isto tako astrologiji nedostaje Homer a može ga imati samo da hoće.
Kolektivna psiha je zbir različitih nastojanja ali je kopnena stvarnost ono što ih povezuje, Horoskop uporno ponavlja da i morska projekcija ima realnu snagu ali to se uzima kao eventualni recidiv prošlosti kojeg treba zaboraviti; naravno da puno toga treba zaboraviti ali ne baš sve, imaju i snovi svoju selekciju informacija po kriteriju prakitične korisnosti. Opet nam Homer ukazuje na crnu točku nesporazuma iz daleke prošlosti, morska nimfa Tetida nije model u kojeg se treba ugledati jer je ona svoje pokazala a drugo je opravdanost u nekom vremenu; taj model se može i treba transformirati da pokaže svoje prednosti u nekom drugom vremenu, Zeusov smjer razmišljanja ukazuje na lančanu vezu a kod drugih ni toliko.
Evolucija i da hoće ne može na silu mijenjati scenarij, u dovoljno velikom vremenu ta sila je zanemariva ali Horoskop ukazuje da evoluciji treba ići u susret a ne okretati joj leđa; ponavljanje priče nikad dovoljno nije kao što to i snovi čine, ni ostali simboli nisu još uvijek smisleno racionalizirani a nema naznaka da će to ikad biti. Ako ne ide milom moglo bi ići silom ali ne od strane evolucije nego od onih koji se odupiru, povijest je puna paradoksa pa ne bi ni to čudo bilo nemoguće.
Kratko rečeno, morska projekcija je istovremeno arhetip prošlosti i budućnosti ali ne baš u istom izdanju, u čemu su finese razlikovanja to bi znanost trebala reći a sličnosti su lakše uočljive. Mogla bi astrologija da dobije lovorov vijenac, pogotovo ako joj psihoanaliza pomogne; tako tumačim vlastite snove a dalje ne znam što slijedi, nisam stručan astrolog niti psiholog.
Potrebno je stručno tumačenje same virtualne stvarnosti, ne može se ostati na pola odgovora da li ona postoji ili ne postoji: prvo bi se stručnjaci trebali upitati kako je nastala ideja da nešto realno ne postoji a pokazuje stvarne učinke, da li je to posljedica nekakve fatamorgane ili se potiskuje nešto puno krupnije? Za astrologe je nevidljivi Mjesec dovoljan zalogaj a psiholozi bi trebali objasniti virtualnost kao takvu, običan svijet će izmišljati svoje priče dok boljih nema!?
I Homer se susretao s tim problemom ali je iskoristio pjesničku slobodu da olimpijce predstavi u realnom svijetu svog vremena, kad su izgubili legalitet postojanja oni i dalje lebde po nekakvom sjećanju; zato je potreban stručni dogovor da li je bolje priznati njihovu realnost ili stvoriti antivirusni program koji će ih valjano uništiti, narod će povjerovati u bilo koju istinu ako struka bude odlučna i donekle uvjerljiva sebi i drugima!?
Paranormalne pojave nisu normalne samo zato što im nauka ne može ući u tajnu, korektno je priznati da se nešto ne zna a razne pretpostavke se ostavljaju drugima, od umjetnosti do granične znanosti: da je psihoanaliza čekala s dokazima ne bi nikad ni krenula u genijalnu avanturu, astrologija je krenula puno ranije i kao da se zamorila; uzima tradiciju zdravo za gotovo a niti znamo imena autora niti njihove namjere, kao da su simboli dešifrirani za sva vremena a ne znamo ni polazne pozicije tumača od kud su krenuli!?
Simbole ne valja tumačiti bukvalno ali se oni ni toga ne libe u nekom dijelu svoje istine, dio nije cijelina a zna se koja je veća istina; ako bi Helenu kao simbol tumačili samo na osnovu njezine vanjske ljepote onda bi je sveli na Čovjeka jedne dimenzije, po Homerovom kazivanju Ona je imala više oblika ljepote pa čak i dobrote jer se nije odupirala sudbini a drugo su običaji koji ne moraju biti u trendu evolucije. Zato bi i nauka mogla nešto da kaže o Horoskopu iz razloga čistog prosvjećivanja, nije dovoljno reći da to ništa ne vrijedi kad nije ni pokušala.
Ako je zviježđe Ovna vizualizirano tako kako jest a toliko prihvaća i astronomija, onda je zanimljivo zašto se Mars upravo tu osjeća kao u svojoj kući?! Već je nešto rečeno o vatrenosti, prodornosti i nadasve muškosti ali međutim, već u narednoj zvjezdanoj kući puno toga pada u vodu: Venera kao vrhunski prototip prave žene treba malo većeg rogonju, pružila joj se prilika da to bude u liku Bika kao stoke krupnog zuba…
Sad je biti ili ne biti a ni psihoanaliza se ne izjašnjava, koji je muškarac pravi ako takav postoji?! Jadni su obojica; Mars zato što je sitan za Venerine apetite, Bik je markantno masivniji ali se nalazi u ženskoj kući, Venera je žensko a za rogove je već rečeno. Može to asocirati na bukvalno tumačenje ali treba biti bukvan pa na sve zažmiriti, čija je volja za moć više u igri a tko je nemoćan? Da ne spominjemo Saturna kao glavnog rogonju i koji na Zenitu bleči kao Jarac, može to biti igra slučaja ali nije slučajno da je pravi bik izgubio važan dio posla i u ime nauke preuzeli ga veterinari!
Zar to nisu paralelni svjetovi a što je paranormalno sve manje je jasno, do kraja kruga Horoskopa priča je duga i zapetljana pa je morska projekcija tim više na cijeni. Znao se Zeus pretvarati i u zlatnog bika pa je samo plašio fine dame, ono s bijelim labudom pokazalo se efektnije dok se nije i s time blamirao. Zašto se muškarci moraju dokazivati na taj način da se pretvaraju u ono što nisu, ako je pitanje bukvalno neka bude i odgovor takav!?
Naravno da je Sunce u polju igre jer se sve zvijezde igraju pod njegovom kapom nebeskom a zapravo se pretvaraju u ono što nisu, nema nitko ozbiljan da zavrne rukave i kaže tko više laže; neće ni umjetnost previše da nagađa jer joj i onako nitko ne vjeruje, znanost bi mogla reći puno više ali prvo treba stvoriti Čovjeka koji će lupiti šakom o trpezu. Pokušao sam neke tekstove dramatizirati ali nisam naišao na odziv, neka to ostane moj problem a vi cijenjeni čitatelji pratite svoje snove! Tumačenje je bolje ikakvo nego nikakvo, snovi će ponavljati lekcije koliko bude trebalo a poželjnije je krenuti ikad nego nikad.
Paralelni svjetovi svud su oko nas a takva je i unutarnja politika psihe, snovi nam šalju razne Anime i Animuse kao da ih nema dovoljno u budnom stanju. Onaj umjetnik s plaže na vrhuncu svog nadahnuća držao se znakova, valjda se dovoljno opekao sa simbolima u svojoj diplomatskoj karijeri; kopirao je Homera koliko je mogao izdržati a onda je digao ruke od muke, očito se plašio da ne uđe u mitologiju a po tome nije drugačiji od ostalih.
Naišao sam na jedan biser kojeg želim podijeliti s vama a u cilju male relaksacije prije samog kraja, radi se o poznatom psihoanalitičaru koji je objavio knjigu o svojim iskustvima iz bogate prakse kao psihotereapeut. Imao je dobrog prijatelja s kojim se često i rado družio, kao po narudžbi prijatelj se požalio da ima psihičkih problema; nije mogao doći u bolje ruke i dotični terapeut je obećao svoju nesebičnu pomoć besplatno, od tada su se družili još više i nakon deset godina prijatelj je svečano obznanio da nema više psihičkih problema. Koliko god mu je bilo drago, terapeut je radoznalo upitao u čemu mu je najviše pomogao, prijatelj je šokirao svojim odgovorom da mu nije ničim pomogao osim što su zajedno ubijali vrijeme!
U cijeloj priči najviše mi se svidjelo što je psihoterapeut priznao da i takvih slučajeva ima, moglo bi se ulaziti u razne pretpostavke povodom ovog slučaja ako ga shvatimo ozbiljno; Trojanski rat je trajao deset godina a Odisej je lutao još deset godina, vremenski ciklusi ne moraju biti univerzalni ali postoje u nekakvom obliku. Moglo bi se linearno vrijeme podijeliti u sadržajne cikluse pa bi uočili razne cirkuse, ne kaže se koliko je Odisej lutao prije odlaska u Rat a kad se vratio kući ne mora značiti da se smirio; čak i ako je postao drugačiji to je ciklus svoje vrste, olimpijci imaju cikluse sa starim i novim imenima.
U snovima je to sve vidljivo i prije nego što se dogodi a ono što je bilo služi za podsjećanje, zar to nisu paralelni svjetovi u individualnoj psihologiji!? Individuacija je specijalni ciklus kad se individua individualizira a prije toga svašta je drugo odvlačilo pažnju, bitno je ubiti vrijeme da ne bude dosadno. Psiha ima svakakvih prohtjeva a svašta se i od nje traži, individualni Horoskop u pravilu odstupa od idealnog pa je život prava umjetnost.
Nedovoljno je tumačenje da su snovi samo rezultat potiskivanja iz prošlosti, zov budućnosti prisutan je svojom snagom i po tome su snovi još interesantniji: Odisej je lutao jer je znao što ga očekuje kad se kući vrati, Helena je još mudrija pa svu odgovornost na druge prebacuje dok joj može biti, Kasandra neće s drugima da ima posla pa se oni njome bave.
Isto je izvorište snova i budne svijesti i nazovimo to hormonima da bude donekle razumljivo, funkcije nisu iste a toliko će valjda svi prihvatiti. Za budnu svijest znamo da postavlja svakakva pitanja a neki od odgovora su nikakvi ili prizna da ne zna, za snove ne znamo da li sve znaju pa bi i to trebalo nekako privesti razumu ili rasvijetliti. Svijetlost se kreće u vidljivom spektru budne svijesti a toliko i snovi vide na žmireći, po toj logici snovi bi mogli vidjeti i više a osjećaje da ne spominjemo.
U svakom slučaju, u igri su paralelni svijetovi koji funkcioniraju u istom fizikalnom polju, prag osjetljivosti nije isti i u tome je cijela istina. Pogledajmo na nekim primjerima do kud seže ljudsko pamćenje, što idemo dalje razumljivost je obrnuto proporcionalna: tajna gradnje piramida još uvijek je enigma a radi se o nekoliko milenija, taj gordi Čovjek usudi se preskakati stepenice pa samouvjereno govori što je bilo prije nekoliko milijardi godina i još se to mora učiti kao nastavno gradivo.
Ima i ekstremnijih primjera jer Čovjek mora stvoriti nekakav cjeloviti pogled na svijet, ono što se mora nije teško ali Čovjek uporno bira teži put dolaženja do istine: tek kad mu pukne film onda prihvaća i ono što nije ni sanjao, opet kaže da vidi svjetlost i na takvom putu a vidljivi spektar je samo dio mogućeg viđenja. Paranormalne pojave su i dalje pojave, magija je izgovor da misterije dobiju opravdanje i tako dalje…
Kaže se da su solarni simboli dominantni u svim mitovima a to je prilično diskutabilno, Horoskop najbolje pokazuje kakvo je mjesto Sunca u ukupnom rasporedu figura; čak se govori o sunčevim znakovima a to je redukcija koja nije svojstvena simbolima, Mjesec je i kao znak dobio suviše na značenju. Da li je to rezultat kopnene projekcije za sada ostavimo po strani, pokušajmo pratiti važeću paradigmu i to krajnje dosljedno do kud je moguće!
Mora se krenuti od prostora pa da smo u kakvoj prostoriji, i univerzum je nekakva prostorija ako nam je do njega stalo. Materija zauzima prostor ili ga čak zamjenjuje ovisno o dioptriji promatrača, ostalo je prazan prostor ako se tako dogovorimo. Kod energije je malo složenije biti dosljedan jer je prisutna i u praznom prostoru a u punom pogotovo, barem potencijalno. Svima njima je zajedničko vrijeme u raznim oblicima i tu važeća paradigma dolazi u kritični tjesnac, za nju je paranormalno ono što odstupa od poznatog prostora i još se poziva na fizičke sile.
Piramide su građene u neko daleko vrijeme a prostor je ostao gotovo isti, nešto se promijenilo u samom prostoru vremena; ne mora proći ni veliko vrijeme a da u prostoru djeluju nevidljive sile, njihovo izvorište je iz nekog drugog vremena a takva paradigma je zanemarena. Neki promovirani filozof zagovara da se svo vrijeme može svesti na vječno Sada, to je moguće s točke promatrača i zato ne vidi puno toga, ne samo da ne vidi nego neće ni da ima u vidu. I Homer govori u svom vremenu ali vodi računa i o drugim dimenzijama vremena, o prošlosti je nešto jasniji a budućnost moramo čitati između redova po logici evolucije.
Vratimo se u prošlost po Horoskopu a Homera koristimo samo u krajnjoj nuždi jer on zna zavarati svojim umjetničkim znakovima, sve je u cilju tumačenja simbola snova. Tek kad se Venera dovoljno fiksirala na zemlju onda je Mjesec mogao da se stabilizira na Dnu neba i to u vodi koja je zamijenila more, Mars u Škorpiji paralelno je radio na istom projektu kao Venera u Biku iako su u nekakvoj opoziciji. Venera je svojom Vagom nadjačala i smušenu Djevicu tako da Merkur može samo lajati što je nekad bilo, upravo je Venera u Škorpiji proglasila kraj povijesti a Pluton s granice razuma dolazi se uvjeriti da li je baš tako!?
Izgleda da je psihoanaliza potajno zavirivala u Horoskop a Homera gurnula u dublji mit, otkrivena je topla voda genitalne erotike a kao da je do tada bila potisnuta: i astrologija je prihvatila ono što jest a nije da nije, sve bi to moglo potrajati u vječnosti da Homer ne uzdrmava i takav scenarij; prilično jasno kaže da je Afrodita najveća zavodnica a između redova našlo bi se i težih kvalifikacija, i njegov Zeus bio je opčinjen čarima Afrodite dok nije stvorio svoju Atenu. Finalno je pitanje gdje je Atena uprskala da je nema ni u Horoskopu, znamo da Zlatnu jabuku nije dobila ni od Čobanina a za to moraju postojati krajnje opravdani razlozi!?
Nije Homer vodio brigu samo o smrtnicima nego prvenstveno o olimpijcima pa kad oni nešto ne mogu to je tužno za plakanje, erotika im je bila najmanji problem jer je njihova kultura svašta dozvoljavala a mogli su se i pretvarati pa nisu morali potiskivati; nešto ih je drugo mučilo što dolazi na prvo mjesto, tumači Horoskopa o tome najviše pričaju jer je takva potražnja a prodaju surogate dok se isplate!? Zeus nije uspio u ljubavi a ni Dame nisu bolje prošle, koliko je Mit istinit prosudite sami a Homer je pažljivo slušao o čemu narod priča; ona morska nimfa Tetida ostala je bez dva markantna kavalira a da se u Smrtnika zaljubila to je još manje moguće, Atena je nudila Zeusu da će svaku bitku dobiti dok nije sam shvatio da se ljubav ne postiže na silu i prevaru!
Paralelni svjetovi prvenstveno postoje u psihičkom doživljaju ali je puno toga nevidljivo kao i u fizici, snovi mogu i tome doskočiti ako ih želimo čuti: genetski tragovi pamćenja sežu u daleku prošlost i imaju prilično zakonomjeran smjer kretanja, regresije su u funkciji da se progres bolje učvrsti; zastoj u evoluciji nije kraj svijeta a paralelno se događaju promjene koje su manje vidljive, tradicionalni arhetip se uzdrmava po više pravac a žmirenje i potiskivanje nije ništa novo…
Kad Zeus govori o sudbini onda je to nešto u stilu snova, simboli sadrže sve u sebi a drugo je što ćemo od njih uzeti; energija ima svoje oblike i logiku kretanja a nije fraza da je psiha energična, fiksiranje samo na jednu stranu simbola stvara puno bola a racionalizacija je ljekovita. Racionalizam ove civilizacije samo se tješi da je racionalan a paranormalne pojave mu izmiču pred nosom, Zeus se mogao pretvarati u zlatnog bika kad je to bilo traženo a kao Jupiter promišlja drugačije.
Vratimo se gradnji piramida kao enigmi koja još uvijek traje, nitko neće da proračuna kakva je snaga Mjeseca bila u ta vremena: neki suvremeni teoretičari bavit će se i antigravitacijom a neće da kažu od kud im ideja, tajna levitacije drži se i danas tajanstveno; volja za moć je psihička kategorija koja ima svoju fizičku paralelu, kad će se o tome progovoriti otvoreno!?
Ubacimo još neke očitosti koje pomažu u stvaranju smislenog mozaika, snovima nije ništa strano što god ima smisla latentno ili manifestno: Uran je simbol inteligentne energije pa ima Suncu što da kaže, Homer kaže da je Uran praotac olimpijaca pa time i smrtnika; izvedenom formulom moglo bi se doći do rezultata da se Sunce igra u drugom poluvremenu svog ciklusa a to znači da puno daje od svog kapitala, Zemlja prima a nešto i sama ima od svog kapitala.
Za Jupitera se kaže da ima nešto vlastite energije ali se ne kaže što to znači, tek se posredno govori o njegovom dobročinstvu prema Zemlji ako je vjerovati mitovima; izražena je zbrka u svemiru a možda tako izgleda samo na prvi pogled, Jupiter je bliže Suncu od svojih prethodnika Saturna i Urana i tu bi se našlo nekakvog mitskog smisla ali njegova braća Neptun i Pluton remete i takvu sliku sve do metafizičkog naboja. Ako je vjerovati Horoskopu onda su Braća u vodenim elementima i to Neptun u promjenjivom a Pluton u fiksnom, Jupiter je krajnje mutan igrač jer se igra s vatrom a na vodu nije zaboravio; u tom smislu njegov sin Mars još je kardinalniji a to hoće nešto naglasiti u smjeru vektora, možda su i oni u drugom poluvremenu svog ciklusa!?
Kad tome dodamo Atenu, koja je i stvorila Horoskop, onda se bitka bije na svim frontovima; nije ni prije bilo mirnije ali se puno toga zaboravilo, Mjesec nije samo satelitska antena nego i aktivni igrač svojim udaljavanjem. To je jedna strana priče o Mjesecu a o njegovom približavanju Zemlji ne govori se ni toliko, ostaju mutna sjećanja o dinosaurusima i misterije piramida!? Ako to povežemo u jedinstveni scenarij onda je masa imala puno veću težinu jer je Mjesec vukao sebi sve što je mogao, svaka čast Biku ali on je igračka za kasnije Venerine čarolije!
Udaljavanje Mjeseca može biti sporo i neprimjetno ali ima i on svoju kritičnu točku izdrživosti, Mjesec je odigrao ogromnu ulogu u evoluciji Čovjeka i treba se pripremati za nova vremena kad Mjeseca gotovo da nema; pustimo nekadašnje mitove na stranu ako su budući još važniji, osvajanje Mjeseca ima puno simbolike u sebi i nebi se smjelo zadržati samo na značenju znaka. Nevidljivi Mjesec ima značaj za daleku prošlost i budućnost a ono što vidimo samo je dio evolutivne istine, snovi registriraju puno finije zračenje pa sve do samog značenja vremena; nije to samo psihički potisak nego i genetski otisak, čak nije važno kako će se zvati ako se od toga pati!?
Može se prigovoriti da je kosmos svojom veličinom udaljen od svakodnevnog života i ako su snovi takvi onda nemaju praktičnog značaja za Čovjeka, može se navesti još puno razloga zašto su snovi zanemareni; istovremeno se nameće logično pitanje kako ćemo uočiti ono manje ako nam puno veće izmiče pažnji, tu ju i efekat parcelizacije koji nastaje analizom pa do sinteze cjelovite istine nikako doći!
Nekad je astronomija bila u sastavu astrologije jer se bave istim poslom, vremenom je došlo do velikog razlaza samo zbog različitog pogleda na svijet; mogla je astrologija ostati u sastavu astronomije ali, na žalost, nije, astrologija je zadržala Čovjeka u središtu pažnje koliko god nije naučna dok astronomija ima za cilj da pomogne Čovjeku na drugi način. Ni jedan od tih načina nije sretno rješenje upravo za Čovjeka a valjda će to globalizacija uvidjeti prije ili kasnije, u pravom smislu Čovjeka nema jer je ljubav prema istini dovedena u pitanje!?
Uzalud neki humanisti kukaju u stilu Homera kad je trend izmakao kontroli, nešto i njima nedostaje da nisu dovoljno uvjerljivi: nije samo u igri dvoličnost što koriste sve prednosti nauke i još je kritikuju, puno je bolnija uvezanost između temelja i završne konstrukcije; nisu ni temelji naročiti pa je cijela konstrukcija klimava, nedostaje Homerov pogled na svijet što je bilo prije a što kasnije!?
Horoskop jasno kaže da život nastaje u moru a toliko priznaju i evolucionisti, razlaz nastaje upravo na kopnu a tu je i astrologija zakazala: postaje služavka nauke a nauka je ni toliko ne priznaje, uspela se i do granične znanosti ali sve u okviru postojeće paradigme; govori o ljubavi, poslu i zdravlju kao i sve poslovne strukture, utakmicu s naukom neće dobiti a za znanost nema odlučnosti. To je najblaže rečeno a moglo bi i oštrije, izdaje vlastite temelje simbola i kažnjava samu sebe!
Psihoanaliza i ne kreće od temelja nego udara u samu glavu, to je najkraći put pa neka sama ocijeni koliko je isplativ!? Darwinizam se barem potrudio da uhvati dio lančane veze a ono u moru ostavlja drugima, povratak u more pogotovo nitko ne prihvaća jer se svi drže znakova a simboli su nešto drugo. Ako je život nastao u moru onda se i održava barem u sličnim uvjetima, sličnosti u konstrukciji organizama opet su vezane za slične uvjete a do tog konteksta nikako doći.
Zar nije svakodnevni život upravo time opterećen, nije potrebna velika nauka da bi se uvidjelo kako pokoravanje prirode tužno zvuči; mogu ekolozi da prodaju fraze ali i oni paze do kud smiju ići, važeća paradigma ima snagu arhetipa i ništa drugo ne dolazi u obzir. Sve dosadašnje revolucije bile su na isti kalup pa su tako i prošle, nije potrebna nikakva revolucija nego samo da se poštuje evolucija. Kreacionizam govori jezikom simbola i zato ima toliko uspjeha, drugo su nedosljednosti na tom putu a vrijeme će pokazati što kome pripada.
Znakovi i simboli su paralelni svjetovi kao stvarnost i realnost, unutar simbola postoje paralelni svjetovi ali koji žive u jedinstvu suprotnosti; snovi su upravo takvi a parcijalni um ih odbija od sebe, umjetnost je jedan od oblika sublimacije takve razapetosti a ostali svijet se snalazi po svome. U svakodnevnom govoru mogu se registrirati razne nedoumice a snovi ih stalno imaju u vidu, priroda se neda pokoriti a to klima najbolje pokazuje.
Piramide su materijalni dokaz da su postojale i drugačije paradigme, male lađe su prevozile velike terete a to se već može strpati u mit; da su olimpijci letjeli do daleke Etiopije to je već bajka, Zeusovo stvaranje Atene je izvan zdravog razuma iako Anime i Animusi figuriraju u snovima sada kao i nekada. Kad se i umjetnost odriče paranormalnosti onda pjesnička sloboda gubi na mašti, kad je veliki prasak iz ništa stvorio sve to može da prođe; pa tko će svima ugoditi i pogoditi ukus, najbolje bi bilo da svatko stvara svoj paralelni svijet a tako to individualna psiha i čini ali skriva od drugih.
Internet je stvorio mogućnost čak i javne anonimnosti, snovi su još anonimniji ako nije stalo do javnosti; jadno je ako snovi ostanu anonimni i za onog kome su namjenjeni, tumačenje može biti još jadnije pa tko voli neka izvoli. Umjetnička sloboda se može koristiti i na vlastitu štetu a već je rečeno da je život najveća umjetnost, može se i drugačije reći a da dođe na isto…
Proročanske mogućnosti snova još se manje koriste a to ljude najviše zanima, izgleda da se jedno misli a drugo govori dok kod snova nema takve neozbiljnost; Menelaj je samo iskušavao Helenu a kad ga je poslušala opet ne valja, Agamemnon je poslušao Vrača da žrtvuje Kćerku i opet on nije kriv. Snovi će staviti suprotne istine na vagu pa da se vidi koja je teža, moguće je da onaj tko važe laže a to je njegov problem. Homerolozi su morali primjetiti morski tjesnac u blizini Troje, ako Grada nema pa čak da nikad nije postojao ali Tjesnac je i dalje tamo pa opet nikome ništa.
Da li su psihičke manipulacije svjesne ili nesvjesne to je manje bitno s aspekta zaobilaženja istine, mudre podvale su svojstvene kopnenoj projekciji a kako je bilo u moru o tome se i ne govori. Da li je gustina morske vode uvijek ista ni o tome se ne govori a za ostalu materiju pogotovo, vrijeme se najmanje cijeni a mjerenje je usmjereno na zakidanje prirodnih ciklusa. Zašto je tako nije odgovoriti lako a mora se nekako, motiv profita sve opravdava i onda se diže galama tamo gdje nije primjereno…
Ljepota profita uzima se kao samorazumljiva a to snovima nije baš razumno, bolje je zaraditi nego biti na gubitku ali gdje su granice zadovoljavanju potreba? Gotovo svi mudraci su suglasni da su potrebe neograničene a to je prilično opasno za samog Čovjeka, psihologija se zadržava na konstataciji a daljnje posljedice prepušta drugima; ti drugi jedva dočekaju jer smatraju da je to prirodno i utakmica se nastavlja, nije dovoljan samo profit nego je ekstraprofit još zanimljiviji tom Superegu!
Takav je rezultat analitičkog uma koji se specijalizira za sve i svašta samo da ništa ne uvidi u smislenoj cjelini, psihologija bi trebala reći o čemu se tu radi ali bi prvo morala krenuti od sebe; pretpostavke su jedno, stvarnost je drugo a realnost je nešto treće!? Kad se krene od morske projekcije onda je psihička igra puno transparentnija, motiv profita dobiva smisao a opravdanja su puno manja: u surovoj borbi za opstanak na kopnu profit dobro dođe jer su velike neizvjesnosti u igri, obzirom da tome nema kraja onda je logično da je još neki motiv u igri a koji nije zanemariv iako je zanemaren!?
U igri je protest nedefiniranog porijekla ali se mogu naslućivati korijeni problema, genetsko pamćenje prati neke arhetipske slike iz daleke prošlosti i nikako da izumru: muškarci se osjećaju prevareni od same evolucije i to pomoću žena, još gore se osjećaju žene da su mučenički silovane a zna se od koga; ti računi nisu nikad izravnati i svatko osjeća svoj teret da naplati od druge strane, tko ima profit dobiva moć a volja postoji da se čak osvećuje drugoj strani. Bude tu i kolateralnih žrtava da se muškarci potuku među sobom a žene i onako ne podnose jedna drugu iz opravdanih razloga, o tome se nerado govori javno ali su kuloari puni trača!
Snovi govore živu istinu a to boli jer su u igri simboli, tko je koga evolutivno nadigrao to bi trebalo objektivno razmotriti i precizno odvagnuti a izgleda da nikome ne odgovara razbijanje vlastitog arhetipa; tko ne vjeruje neka provjerava jer i daljnja evolucija samo učvršćuje te dvije polu istine, to su pravi paralelni svjetovi a oba su paranormalni! Zato Horoskop kaže da evolucije nema jer se svima popela na glavu, nijer nitko sretan zbog toga ali tako je kako je!
Nije to jedini razlog što je ljubav nedomašena ali treba od nekud krenuti, ako se eliminira dubinska mržnja onda je pola gotovo; ona Zlobnica u svatovima morske nimfe Tetide upravo je na to ciljala, odluka čobanina Parisa bila bi samo komična da nije i tragična. Zar toga nema u svakodnevnici a uzroci se tretiraju kao nepoznati, feministkinje će više postići mudrom politikom a ne da dolijevaju ulje na vatru; ona poznata feministkinja na samom Elizeju kaže da je Drugi spol jako nesretna stranka a što je s Prvim, njezinom ljubljenom Filozofu je mučnina od egzistencije i još se ona usudi tumačiti njegove nerazumljivosti, naravno da to odvaguje po svome pa kako kome!?
Gej brakovi nisu samo latentni nego i manifestni, kolika je tu mržnja prema suprotnom spolu nije za pričati; nisu ni one s Lezbosa krive što su ratoborne, naprosto takva im je sudbina. Bolje je legalizirati ono što se mora nego silom potiskivati ali što je s ostatkom svijeta, snovi bi imali svašta reći ako ih netko osluškuje: Homerov mit pokazao bi se istinit a Horoskop samo potvrđuje istu istinu, znači da je u monoteizmu prisutan politeizam a u monogamiji poligamija i to raznorodna pa neka kaže tko što hoće!
Neka se puritanci ne hvale svojim dogodovštinama, bolje im je vjerovati nego provjeravati; Zeus nije smatrao za grijeh učiniti uslugu, Hera se ubi od vjernosti a od kud joj Azija za koju Zeus nije ni znao? Ona Kasandra ne voli ni samu sebe a kamo li muškarce, ona Perzefona barem je zaljubljena u samu sebe a njezina otmica je zadovoljila formu kolektivnog arhetipa. Znači da arhetipovi nisu samo kolektivni kao ni tipovi ličnosti, ipak postoje dvije grupacije kojima treba posvetiti specijalističku pažnju!
U svim situacijama, na psihu utječe fizika jer bi u suprotnom ostala da visi u zraku, kad to shvate ženski studiji onda će i muškarci otvarati svoje institute; Homer je već tada znao da će ostavljene žene praviti razne urote, u Trojanskom ratu muškarci se bore za tuđu Ženu kao da nemaju svoju Atenu. Fizika je učinila svoje još u moru a na kopnu se poturaju reprize pod original, takva je Djevica u Horoskopu i još ponegdje.
Cijenjeni čitatelji, možda je ponavljanja i previše ali bez toga nema naučnih dokaza, ipak je težište na originalu iz raznih kutova snimanja; ako je sada jasnije Sunce u vremenu izgaranja i Mjesec u vremenu udaljavanja onda je moguće stvarati pretpostavke za budućnost, ne samo u smislu proročanstva nego i aktivnog djelovanja. Nakon svega, valjda Jupiter zna što radi i da nam je samo znati što mu je u glavi, snovi će i to reći ako ih netko lijepo upita; nije Jupiteru u interesu da ostane totalna enigma ali svoju Atenu čuva za pametnije stvari, napravio je bolni eksperiment iz kojeg je mogao puno naučiti, zapravo saznati iz prve ruke.
Još je opasniji utjecaj psihičke energije na fizičku jer može doći do zbrke u samom programu, o tome se puno priča ali prilično općenito a biogenetski inženjering ide na slučajne pogotke; civilizacija je dovoljno ranjiva da bi dijagnoza i prognoza trebale više surađivati, Homer je postavio teorijsku dijagnozu a prognozu je i praktično provjeravao kao i tumačenje snova. Zeusovi prethodnici imaju veliko iskustvo a on nije čekao da sve iskuša na sebi, bitan je princip a ostalo su nijanse.
Princip energije temelji se na privlačenju suprotnosti, odbijanje istorodnosti manje je izraženo i na toj diferenciji počiva kretanje: to je što se tiče čiste fizike a postoji i metafizika, psihička energija zna poremetiti prirodni odnos snaga i tako dolazimo do umjetnosti; zapravo, u igri su različiti oblici energije pa finija energija zna praviti krivine, u toj finoći postoji veliki spektar nijansi i na tome se temelji intelekt. Znakovi se temelje na binomnoj kombinaciji DA i NE pa se može reći da je to intelektualna mehanika, simboli unaprijed znaju ili barem osjećaju da će od toga postati nešto treće a to je već područje metafizike; što se tu događa to se ne može izreći ali postoje manji ili veći pokušaji, Homer nije samo pokušao nego i uspio da nadigra razne skorojeviće u intelektualnoj bitci…
Sad i Had dobiva smisao da kao metafizičar sudi dušama smrtnika, u igri je cjelovito znanje o sudbini energije a Zeus upravo o tome vodi brigu; mogla bi se psiha svesti na fiziku kad bi fizika ušla u tajnu metafizike, mogla bi se fizika svesti na psihu kao igru grublje i finije energije, o tome neka znanost odluči kad je bude bilo! Na granici znanosti jako je uzbudljivo jer se zna da se puno toga ne zna, Superego nije superinteligentan a Egu se još može progledati kroz prste; snovi poznaju sve oblike energije pa je njima normalno i ono što je paranormalno, njihova paradigma nije samo drugačija nego uzvišenija!
Vječnost olimpijaca prosta je kao pekmez a njihova opstojnost snovima nije upitna, bolno je pitanje kako doći do ljubavi u tom svijetu puste mehanike: nevidljivi Mjesec skriva tajnu pravog profita i to na metafizičkom planu, vidimo da su i Homerovi olimpijci skloniji vidljivoj fizici iz razloga uvjerljivosti a Horoskop to slikovito prikazuje…
Postoji velika napregnutost između paralelnih svjetova, ima ih svuda a ne samo u međunarodnoj politici; tamo se bolje vide posljedice a uzroci puno manje, tako je to i u makrokozmosu gdje je barem nešto vidljivo kad je mikrokozsmos još tajanstveniji. Prijelaz materije u energiju i obrnuto je fiktivni dogovor na kojem počiva važeća paradigma, sve je to energija u različitom pakovanju a pakovanje prodaje robu; to je ono što jest da jest a nije da nije, dijalektika lijepo govori o prijelazu kvantiteta u kvalitet i obrnuto a mudri Čovjek hoće ljepotu i količinu istovremeno.
Morat će filozofija promijeniti makar ime kad već ćud ne može, upravo je ona izmislila dijalektiku ali za vanjsko tržište; politika je nešto drugo jer prodire i tamo gdje burgija neće a to je još veće umijeće, svi se pozivaju na umjetničku slobodu a kakav je tko umjetnik pokaže vrijeme. Homer se dobro snalazi u mitska vremena a kad je bilo više mita to se nitko ne pita, čak se od mita stvorila korupcija a to se naziva profit da ljepše zvuči; postoji legalni profit i onaj koji to nije, razlika je u plaćanju poreza na izmišljenu vrijednost.
Nekad se znala razlika između pirata i gusara a kopnena projekcija ne ferma ni guslare, zato nas Horoskop vraća u more a ne zbog ljetnih vrućina; kad je ljeto treba ići na sjeverni pol a ni to se nisu dosjetili turistički menadžeri, može se ići i na južni pol jer je svud polovična istina u igri. Snovi se smiju od muke kakve sve postoje halabuke, na internetu ne možete ništa reći a da vas netko ne poklopi svojim viđenjem svijeta; netko i na tome zarađuje ali mu je teško ući u trag, sofisti su bili poznati fiolozofi dok sofisticirana tehnologija nije osvojila svijet. Moglo bi se naći još paradoksalnijih primjera ali koga to zanima, Homer je poznavao i takvu mješavinu energije koja dovodi do kaosa a nakon toga stvara se smislena struktura.
Ljudi u davna vremena nisu znali za praskanje jer nisu imali ni praćke, snovi ni danas ne vjeruju da iz ničega može nešto prasnuti a kamo li da sve nastane; to je dosjetka psihe koja sve može pa i lažnu istinu poturiti pod pravu, primjera se nađe na svakom koraku a ne mora se ni hodati. Had nije boravio u podzemlju samo zbog fine energije nego prvenstveno poradi trajnog pakovanja, to je ono što muči Čovjeka jer novac lako izgubi vrijednost a može ga netko i drmnuti; kad je proračunao koliko je tu vrijeme kumulirano onda je Had odustao od mjerenja vremena, specijalizirao se za Škorpiju da pronađe diferencijalnu jednadžbu za koliko se vremena energija može transformirati u drugi oblik!?
Venera iz Bika ima dovoljno razloga da kontrira Škorpiji jer bez viška energije ne treba ići u bitku pa da je kakva, ljudi to tumače kao višak vrijednosti a zapravo nema viška ako ide u brzu potrošnju; ne mora se potrošnja shvatiti u bukvalnom smislu ali transformacija poželjnog oblika energije u nepoželjni dovodi do istog, pamćenje je nešto drugo ako se zažmiri na jedno oko a nekad se zažmiri na oba oka u glavi.
I sad je pitanje gdje je ljubav u svemu tome, to ni Homer nije mogao definirati ali je vidio gdje ljubavi nema: paradoksalno zvuči da je vidio ono čega nema, i onaj umjetnik s plaže je svoju Animu proglasio za Ženu koje nema pa mu nitko nije zamjerio; moje kritičke primjedbe su zanemarive i da vidimo kako će se Homer izvući iz zapetljaja kojeg je sam konstruirao, to je poslastica za kraj ove knjige pa otvorite oči!
Homer ne poznaje tekst nego kontekst čak i u usmenom kazivanju: Zeus je odustao od ljubavi prema Morskoj nimfi jer se kontekst promijenio, njegov Brat samo je dodatni svjedok da jest ono što jest a nije da nije; morski kontekst poznaje više ljubav a erotiku manje, u novim okolnostima erotika nije od viška i čak je poželjna ali su nastale mnoge zamke u lančanoj vezi. Koje su sve zamke u igri to nije moguće pobrojati pa ne vrijedi ni počinjati, Homer je naveo neke zapetljancije a sve u cilju da objasni Rat koji postaje realnost; Horoskop ne govori o ratu ni o miru nego o lakšim i o težim međuzvjezdanim aspektima, astrologija će ići i dalje od toga u svojoj crno-bijeloj tehnici nijansiranja.
Ostavimo stara vremena povjesničarima ako su voljni ulaziti u mitove, da vidimo što je postignuto do sada a budući trendovi su neizvjesni na svoj način; snovi nisu zbir lijepih želja niti crnog pesimizna nego ih zanima evolucija kao takva, uvijek je moguće da inteligentna energija napravi neke greške pa se lekcija ponavlja. Grublja energija drži se instikta kao orijentira pa je lakše predvidiva, u dovoljno ponavljanja i ona se prilagođava novim okolnostima a samo prividno izgleda da su ciklusi isti.
Morska nimfa kao olimpijka je pristala da gradi sreću sa Smrtnikom a to je veliki adut za smrtnike, unatoč svekolike ranjivosti postoji princip nade da će stvari ići na bolje; ako je istina da se Leda spetljala sa Zeusom i na taj način dobila Helenu onda je perspektiva još sretnija prije ili kasnije, po svemu sudeći i olimpijci su nastali u moru a samo su prije isplivali!
Ni olimpijcima ne odgovara kontekst na kopnu a u more se ne bi vraćali poradi smrtnika koji i da hoće ne mogu, jedni bez drugih ne mogu i tako su osuđeni na kopno: jedina solucija je rekombinacija kopnene stvarnosti koja bi zadovoljila evolutivne potrebe jednih i drugih, to nije da nije izvedivo ali od tolike umjetnosti nije se rodio novi Homer koji bi pokazao prstom!? Jedino ostaje stari Homer u novom tumačenju a to je i bila njegova politika, njemu nije stalo do promjene imena nego do sadržajnog Bitka!
Horoskop postoji takav kakav jest sa svim ljepotama i manama ove civilizacije a snovi su uvijek originalni, pruža se šansa svima da daju svoj doprinos u duhu demokratske tradicije; ja sam dao što sam znao pa dok čujem još nekog možda se sjetim nečeg, bilo mi je ugodno s vama i zahvaljujem se na pažnji!
Ipak, da bude što manje fraziranja bez pokrića, za vas koji ste bili uporni da me čitate do kraja, ponudit ću još nešto ali iz strogo vlastitog iskustva kako sam se nosio s tim paralelnim svjetovima a kako će biti dalje to možete sami naslućivati. Ukratko, na zadnjim koricama ove knjige nalazi se moj natalni Horoskop pa čitajmo zajedno sudbinu koja je mogla biti i drugačija, mogla je da je mogla a i ovakva je nekakva; da sam ono što nisam ne bi bilo ono što jest da jest, da sam se bolje razumio u paralelne svjetove mogao sam ih bolje iskoristiti, da sam na vrijeme tumačio snove kako treba bilo bi sve puno bolje…Tako je kako je pa da vidimo i ono nevidljivo!
Podznak mi je u Djevici a u blizini je Saturn, Sunce mi je u opoziciji samih Riba; Zenit je na granici između Bika i Blizanaca a Dno neba je tamo gdje ne treba jer Zmijonosca nema pa nikako da evoluiram. Trebalo mi je pola stoljeća da shvatim kako za mene na ovom svijetu sreće nema, sve je prilično obrnuto od Homerovog Horoskopa a i njegov sam kasno otkrio; jedino se tješim da je moja ranjivost malo drugačija ali i to su mi snovi kasno otkrili, zapravo budna svijest je lutala od nemila do nedraga iako sam stalno nešto sanjao, kad je bilo stani pani onda sam vjerovao i snovima a koliko sam pogodio njihove namjere to je drugo pitanje.
Mjesec i Venera su u međusobnoj opoziciji a to sam prilično osjećao i predosjećao; trčao sam kao magarac između dva plasta sijena i samo što nisam uginuo, kad sam digao ruke od muke bilo je kasno za kajanje. Mars je zatočen u Vagi a to i sada osjećam, i Neptun je tamo gdje ne treba pa mi je odvagivanje istine još teže, Uran nije baš u opoziciji sam sebi ali nije ni daleko od toga. Jupiter i Merkur su u konjukciji pa nisu kontrirali jedan drugome od kad znam za sebe ali su zato olajavali Plutona gdje god su stigli pa njegova tajanstvenost u dvanaestom polju nije onakva kakva bi mogla biti. Tu je negdje i tamna Lilit ili nevidljivi Mjesec a neki modeli Horoskopa to ne prikazuju, zajedno s Plutonom dobila je po repu a to se moglo uočiti u Knjizi.
Sve u svemu, razapetost je izražena a nisam ja birao takvu sudbinu; u životu sam radio ono što nisam volio a valjda zato što ne volim raditi, u nekakvoj sam beneficiranoj mirovini po skraćenom postupku i tek radim više nego ikada.
Napustio sam let u visine na samom početku karijere i spustio se na zemlju, koliko je i to fiktivno moglo bi se dokazivati po više pravaca: studirao sam politiku a to je mješavina svega i svačega, neki kažu da u tome nema nauke a znanosti još manje pa tko uspije da se probije. Bavio sam se i prosvjećivanjem drugih pa sam i od toga odustao, karijeru sam završio u unutarnjim poslovima jedva čekajući da se i toga riješim! Kad netko kaže da uživa u poslu ne znam da li da mu zavidim, puno su mi bliži oni koji tragaju za profitom ali nikako da se dogovorim sam sa sobom što je profitabilno: tako sam prošao i u ljubavi a jedino mi je drago da je ni Homer nije domašio, potajno sam proučavao psihoanalizu ne bi li otkrio vlastito ranjivo mjesto i nekako ga prikrio…
S astrologijom nikad nisam bio na čisto kad sam vidio kakav mi je Horoskop, ono malo povoljnih aspekata nisam znao cijeniti jer Neptuna svi omalovažavaju. Kad ne ide drugačije onda sam se oslanjao na ono što imam i Neptunu skidam kapu, cijelu Preceziju u Ribama izdržao je junački i možda će mu još netko pokloniti pažnju!?
Silom prilika kod mene je Neptun doživio nekakvu racionalizaciju a naravno da je to izvršeno zračnom linijom kao simbolom intelekta, tako je Venera odnijela pobjedu nad Mjesecom u zamjenskoj varijanti: nije ona baš kao kod Homera iz Zeusovih vremena ali ni onaj umjetnik s plaže nije diktirajući model, prije će biti da je Atena doživjela genetsku modifikaciju u apstraktnom slikarstvu, prisjećanje na onog pionira što predaje cvijeće pionirki donekle konkretizira latentnu ideju u manifestnom izdanju.
Na temu cvijeća kao simbola napisao sam više drama, komedija pa i filmskih scenarija a njihova sudbina je neizvjesna, Preceziju u Vodenjaku neću doživjeti ali je osjećam s distance; tko doživi bit će uzbudljivo a tko umre žao će mu biti, cirkus je već u pogonu jer je ciklus Riba pri kraju a onaj Had iz podzemlja je to naslutio i parkirao se na vrijeme tamo gdje treba…
Formalno pravno, ova civilizacija je pod zaštitnim znakom Urana ako ćemo vjerovati Homeru, astrologija ne zna kako da se snađe u tome a pogotovo u ovakvom kontekstu Precezije: kod nekih je zavladala panika što će biti da bude kad Precezija i službeno uđe u Vodenjaka znajući kakav je Uran naprasit, tu je i crni Saturn pa je opasnost tim veća!? U stilu Jupitera treba se držati principa nade da svako zlo ima nešto i dobro, u optimističkoj varijanti našlo bi se dobra i puno više: Jupiter samo čeka povoljnu priliku da njegov brat Neptun dobije lovorov vijenac za sve što je izdržao, zvuči paradoksalno ali samo na prvi pogled!?
Zapravo, bit će ovako jer drugačije ne može: nema preciznog dogovora oko Precezije ali ono što je Uran učinio prije dvadeset pet i više milenija to će se dogoditi opet u smislu velikog evolutivnog skoka, neće to biti isto jer evolucija ne trpi ponavljanje; tada je bila završena operacija izlaska iz mora i u tom smislu je obilježena Uranovim ciklusom od osamdesetak godina kruženja oko Sunca, novi evolutivni skok trebao bi biti u ozračju Neptuna a to je velika lutrija za smrtnike da se produži životni vijek za Čovjeka gotovo za duplo!!!
Ovo je samo udica koja je bačena a treba se na nju netko uloviti, profit je takav pa tko voli neka izvoli! Postoje još neki aspekti Precezije koji to potvrđuju pa treba i astronomiju uvažavati, za astrologiju je ključno da se posveti Neptunu kad to do sada nije učinila kako treba; psihoanaliza neka odluči sama da li sebe vidi u znanosti kao takvoj, ima se tu puno što reći pa da i čovjekolike Ribe konačno progovore artikulirano i nadasve smisleno!? U tome je poanta racionalizacije simbola koja se odgađa i samo potiskuje, snovi će i dalje imati svoju funkciju ali će se na njih drugačije gledati kako to oni i zaslužuju!
Cijenjeni čitatelji, ne bih vam dalje solio pamet jer kad Ribe progovore onda ne znaju stati, ako želite još nešto od mene obratite mi se preko e-maila koji se nalazi pod:

 KONTAKT