SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

3. HOMER
Za Homera se pravo ne zna tko je i što je osim da zna lijepo pričati, čak zna pjevati i to zaista umjetnički; po nekoj drugoj logici najmanje je bitno o kome se radi nego što nam ima reći, kad već ima govor onda je sigurno nekakav Čovjek! Homerolozi lome koplja na formalnom pitanju a sadržaj ih puno manje zanima, valjda je to odlika znakova i sveprisutne analize!? Znači, Homer nije samo tvorac Mita nego i vrhunski umjetnik, možda je čak bliži znanosti nego sama nauka!? Bilo kako bilo, da čujemo što mu se snilo; moglo je to biti i u budnom stanju a još je vjerojatnije da je pomiješano, nećemo sada ulaziti u moguća stanja psihe jer to dolazi kasnije.
Homer je poznat po svojim epovima a Ilijada je prva na redu, obratimo pažnju na čega se jada jer to stručnjaci znaju uljepšati smatrajući da pjesma mora biti vesela. Homer se upravo jada na ljepotu jer joj sagledava i drugo lice ili naličje, za snove je više nego sigurno da se tako ponašaju a svatko može provjeriti.
Nije sačuvano cijelo pjevanje Ilijade nego insert odlučne bitke, tako je to i u drugim mitovima da se naglasi ono bitno. Neki će tumači reći da je Homer strateg Trojanskog rata a ima i toga iako on ne pripada ni jednoj strani u sukobu, kao umjetnik ostaje neutralan koliko je to moguće u realnom životu. Po svemu sudeći, Homeru je još važnije kako je došlo do Trojanskog rata ali to vješto prikriva sporednim detaljima, i u ono vrijeme postojala je cenzura mišljenja pa tko je znao praviti krivine mogao je biti poznat kao što je Homer. Time neka se bave stručni homerolozi jer su neki uočili da Homer poznaje tajanstvenu formulu pa mu pjevanje ide od ruke, nitko ne kaže da i snovi imaju svoju formulu a valjda je to još teže otkriti!?
Ja ću iznositi svoje mišljenje koje nikog ne obvezuje ali može nekome pomoći u slobodnijem tumačenju Homera, nije mi ni Homer posebno zanimljiv koliko njegova metoda kao pomoć kod tumačenja snova. Krenimo redom pa se u tom cilju moramo odrediti gdje je početak njegove dramaturgije, po svemu sudeći Homer kreće od mora jer je u svatovima morske nimfe Tetide došlo do incidenta svemirskih razmjera, naravno da je prije toga bilo svega kako bi do znamenitih svatova uopće došlo. Tako su Morsku nimfu udali za Smrtnika na kopnu, da paradoks bude veći to su organizirali njezini kavaliri koji su u nju bili zaljubljeni pa se odljubili; u igri su dva poznata olimpijca a jedan posebno, kao braći teško je naći u čemu se bitno razlikuju ali o tome ćemo kasnije.
Moramo se još vratiti u nazad radi prisjećanja kakav je bio raspored snaga prije tih svatova, za školsku lektiru to se često zbrzi kao manje bitno iako je lektira obvezna. Homer poznaje dva tipa mislećih stvorenja; to su olimpijci kao vječni u svojoj besmrtnosti a ispod njih su smrtnici kao niža bića, bude iznimaka da se i neki smrtnici svrstaju među olimpijce radi posebnih zasluga a svim ostalim smrtnicima su olimpijci nedostižni uzor.
Olimpijci su najviše boravili na Olimpu ne mareći što je to vrh hladne planine ali je bitno da su visoko iznad smrtnika, mogli su se kretati na turbomlazni pogon gdje hoće a obzirom da svašta mogu znali su se pretvarati i u ono što nisu. Zanimljivo je da i ona nimfa Tetida ima status olimpijke iako radije boravi u moru ili u blizini vode, nije Ona jedina takva ali je Homer ističe kao posebnu zvijezdu.
Sad da oslikamo Braću i njihovog Ćaću, podrazumijeva se da je i Ćaća imao svog Ćaću a s majkama je malo mutnije. Moramo se osloniti i na druge tvorce mitova koji su još bolje poznavali povijest ali se opravdano pretpostavlja da je Homer dovoljno poznavao ono što je bitno pa druga imena neće biti ni spominjana. Na tadašnjem Olimpu glavni je Zeus ali ipak nije apsolutni gazda, zajedno s njim vladaju dva brata od kojih je Posejdon nadležan za more i oceane a Had upravlja podzemljem, sve ostalo je pripalo Zeusu a to znači zemlja i nebo kao i međuzračni prostor.
Žene u ta vremena nemaju ništa nego su tek uz muškarce netko i nešto, zato se cure raduju da se što prije udaju od tada pa do ne zna se kada. Zeus je oženio sestru Heru a vidimo da ona ima tri brata, onaj Had nije se ni ženio kako treba nego je oteo Zeusovu kćer Perzefonu i odvukao je u svoje podzemlje, Posejdon je još čudniji jer se nije ni ženio nego juri morske i kopnene nimfe a toga se nađe. Da ne idemo dalje u prošlost jer to na ovom sloju priče nije neophodno, već sada se može uočiti da morska nimfa Tetida ima neke sličnosti s Posejdonom i zato se on u nju zaljubio, zašto se u istu Damu zaljubio i Zeus to će kasnije biti jasnije…
U kulminaciji zapetljaja Homer pravi iznenađujući obrat i Braća se istovremeno predomisliše tako da su Tetidu ostavili na cjedilu, ipak su imali grižnju savjesti pa su svojim autoritetom urgirali da se Tetida nekako uda pa makar za smrtnika, nije to bio bilo tko nego Kralj a ime mu nije bitno. Tako je došlo do Svatova u koje su pozvani svi glavni olimpijci a to znači da je bilo i onih koji nisu pozvani, jedna od njih je i olimpijka zadužena za resor svađe i zavisti a ni njezino ime nije bitno. Upravo ta Dama pozvala se sama i napravila je incident kojeg će svi pamtiti; među svatove je ubacija Zlatnu jabuku uz povik „neka je uzme najljepša olimpijka“, neki zapisivači su to preveli kao da je napisala poruku a postoje dokazi da su Homerova vremena nepismena.
Sad je bitan svaki detalj ako želimo biti pravi isljednici davnog događanja, to je od životnog značaja za tumačenje snova jer je toliko simbola u igri i treba pronaći smisao poruke kao i onog što će uslijediti. U zadatom kontekstu bile su tri olimpijke u najužem izboru i svima je to bilo jasno ali kad treba izdvojiti jednu onda i Zeusu stane mozak, naravno da se One nisu mogle dogovoriti a Zeus se nije dao upetljati u zamku pa je odluku prepustio nekom čobaninu u dalekom gradu Troji.
Taj čobanin zove se Paris a to je lako zapamtiti, za njega se kaže da je ljepotan svoje vrste ali zamislite čobanina u gradu Troji pa da je bilo koji!? Tim potezom Zeus se privremeno izvukao iz nemile situacije ali posljedice će osjetiti kasnije, čak i da je donio konkretnu odluku ne bi bio pošteđen neugodnosti i to je cijena koju plaća onaj tko je glavni. U snovima se nađe sličnih situacija a zna se da je glavni budni razum, ne mora on preuzeti odgovornost ali će ga stići kazna prije ili kasnije.
Da vidimo koje su tri ljepotice u igri, prosječnom čitatelju sve je poznato ali znamo da mit ne mora biti istinit pa ga lako guramo u zaborav; tako se postupa i sa snovima a oni i dalje rade svoj posao, trebali bi se upitati kakve sve istine postoje i koja je ona prava!? Prije toga da se vratimo Ljepoticama pa možda će nam one same nešto reći, ne moraju se izraziti direktno i konkretno u značenju znaka ali tim više obratimo pažnju i na simbolička obilježja a toga se nađe samo kad se traži.
Jedna od njih je službena Zeusova žena a već znamo da se zove Hera, ako ni to nije dovoljno onda ne treba zanemariti da je Hera i Zeusova sestra a to već upućuje da su njih dvoje dodatno bliski barem po sličnostima. Pokazalo se da ni takva bliskost nije bila dovoljna da joj Zeus udijeli Zlatnu jabuku, znači da postoji i neka nevidljiva udaljenost među njima!
Jedna od Ljepotica zove se Afrodita i poznata je upravo po ljepoti pa čak i više od toga; važi i kao zavodnica rođena za ljubav da bi je svaki muškarac poželio, zašto Ona nije dobila Zlatnu jabuku to bi se već moglo nagađati kad znamo da bi Hera od toga pravila dramu a možda nešto i gore od toga.
Vrhunac dramoleta događa se s trećom Damom a to je mnogima smiješno, toliko izgleda neuvjerljivo da većina Homerovih čitatelja odmahne rukom: u igri je Atena kao specijalna žena i uz to je samo Zeusova kćerka, toliko je na njega slična kao da su jedno tijelo i duša. Iz više razloga znamo da takvo stvorenje nije moguće u realnoj stvarnosti a tada još nisu ni znali za virtualnu stvarnost, jedan od razloga je najprostiji; Zeus nije samo otac nego i majka toj čudnoj Kćerki, unatoč svakakvim olajavanjima Zeus je svojim autoritetom garantirao da je Atena prava žena a to znači da postoji i takva istina koja se nameće argumentom sile. Ni kao takva Atena nije dobila Zlatnu jabuku, to će mnogi homerolozi prihvatiti kao razumnu politiku a da se i ne pitaju čemu je trebao takav igrokaz!?
Da se ne bavimo suvišnom analizom, pustimo da radnja teče dalje: slučaj je bio toliko urgentan da su svi svadbenici jedva čekali da svane kako bi najljepše Olimpijke krenule na put, to njima nije bio problem tako da su se pojavile pred Parisom ekspresno i svaku je od njih još držao princip nade da će baš ona pobijediti. Homer ne kaže da li ih je Paris sanjao ili barem naslućivao, da li su ga zatekle u Gradu ili na pašnjacima a jedino kaže da je s njima otišao i neki Hermes kao svjedok događanja jer je na Olimpu imao protokolarnu ulogu glasnogovornika.
Prva se predstavila Hera, pompezno i kako već dolikuje takvoj Dami, trudila se iz petnih žila da pridobije Parisa za sebe a to znači da je ponudila i pozamašni mito…Nije to bilo kakvo obećanje nego strogo ciljano i po pravilima zdravog razuma, ponudila je Parisu pašnjake cijele Azije a to je područje puno veće od Male Azije gdje je Zeus vladao. Čak se i Hermes začudio kad je čuo što Hera nudi, iznenađenje je bilo još veće kad je Paris pokazao pred svima da ga ne zanima takva trgovina.
Nastupa Atena s nesvakidašnjom ponudom; obećava Parisu da će svaku bitku dobiti uz njezinu nesebičnu pomoć, to je toliko primamljivo da se Paris jedva suzdržao u svojoj pozi ukočenosti i još uvijek se ne izjašnjava. Afrodita je nastupila krajnje bleferski i ponudila Ljepotanu najljepšu ženu na svijetu, bez ikakvog razmišljanja Paris je udijelio Zlatnu jabuku Afroditi!
Hermes je odmah javio na Olimp kakva je Odluka pala i od tada je važeća sve do sada i ne zna se do kada, Afrodita drma ovim Globusom a tko ne vjeruje neka provjerava. Za potrebe tumačenja snova to je stara informacija ali je nova ako u nju povjerujemo po dubini i širini zahvata, čak i u tom slučaju ostaju one dvije Dame kao vječno neuništive pa je stalno u igri nestabilan odnos snaga! Na Olimpu i ispod njega, svi su bili radoznali što će biti dalje, tko god je čitao Homera mogao je već na ovom sloju priče predviđati da će doći do rata prije ili kasnije, oni pronicljiviji mogli su prorokovati da će rat biti permanentan a predaha za mir da gotovo biti neće osim da se previju rane preživjelima i pokopaju mrtve, to prosto znači da rat postaje ljubavni brat a može biti i sestra. Naravno da stručni homerolozi ne idu u takvu dubiozu problema jer nisu za to plaćeni, za školsku lektiru dovoljno je uočiti ljepotu i otkloniti sramotu što se za ljubav toliko gine a još je gore mrcvarenje na živo!
Na Olimpu je uredno protokolirano važeće stanje i nitko nije smio da nešto javno zucne protiv novog svjetskog poretka, drugo je brundanje po kuloarima Olimpa a smrtnike ionako nitko za ništa ne pita osim što i oni vole tračati. Da bi došlo do rata trebalo je prvo formirati timove tko će protiv koga, donekle je jasno poradi čega ali treba i to učiniti transparentnim.
Afrodita je trebala izvršiti svoje obećanje a imala je jaki razlog da to učini što prije pa nije bilo čekanja, tada je najljepša žena na svijetu bila kraljica Sparte pod imenom Helena…Homer je vrhunski umjetnik pa mora dodatno zakomplicirati, ta Najljepša žena bila je zauzeta jer sve što je valjalo to se poudalo. Sad je Afodita trebala pokazati svoje sposobnosti , koristila je razne afrodizijake na daljinu i blizinu kako bi omađijala one koje treba u zadatom kontekstu.
Muški stručnjaci za Homerove umotvorine ne vole detaljizirati taj dio epskog mita da ne bi loše utjecao na omladinu, ženski stručnjaci isto su takvi iako svi vole analizirati i banalizirati ostale pikantne i polovične istine. O tome će biti više govora kad stignemo do nauke kao onome što je naučeno u lijepom ponašanju tog Čovjeka koji više nije prirodan a kamo li primitivan, za snove nije baš sigurno da se tako ponašaju ali ovdje nije mjesto ni vrijeme za veliko teoretiziranje.
Afrodita je uputila Parisa da ode na lice mjesta u samu Spartu pod izgovorom neznanog i nepozvanog gosta, svojim nadprirodnim vještinama uputila je Heleninog kralja Menelaja da se na vrijeme povuče negdje na sigurnije jer je glava ipak glavna. Menelaju je dobro došlo da ode svom Djedu na sprovod, koji je baš tada umro na udaljenoj Kreti. Ipak je primio Gosta iz daljine po svim pravilima lijepih običaja, još je na polasku rekao Heleni da prema Gostu bude ljubazna u svakom pogledu!
Sad i vrapci cvrkuću da to nisu čista posla i Helena biva oteta prije nego što se Menelaj vratio; narod kaže da jedno zlo ne ide samo a Menelaj već ima dva, treće zlo je na pragu a to je sami rat koji je neminovan. Za predstojeći rat značajnu ulogu imao je Menelajev brat Agamemnon i čak se ponudio za glavnog vojskovođu, po nekim mišljenjima On se za snahu Helenu više borio nego njezin zakoniti čovjek Menelaj.
Prije nego što počne Rat, da izvršimo rekapitulaciju prijeđenog puta: sad se znaju svi potrebni razlozi i motivi, donekle su poznati glavni sudionici a najvažniji je izvor od kud je sve krenulo. Olimpijci svoje probleme prebacuju na smrtnike kao pokusnu zvjerad, žrtve su najmanje važne a neki bi rekli da je to rezultat borbe za opstanak. Homer jasno daje do znanja da nimfa Tetida skakuće između mora i kopna, kao iskušana vodozemka ne može se odlučiti gdje je bolje pa koristi alternativno disanje prema potrebi situacije. Još je rano govoriti o razlozima zašto se Braća odljubljuju a cijeloj svjetskoj literaturi pogotovo ne pada na pamet da o tome govori, kad je već tako onda je potrebno još malo strpljenja!
Kako god da jest, Tetida je bila spremna na udaju pa makar za smrtnika i upravo u njezinim svatovima dešava se čudo neviđeno: zloba i zavist je proradila i samo je pitanje kod koga koliko, Afrodita se izborila za Zlatnu jabuku na obilazan način a koliko je Zeus tome kumovao neka neka svatko prosuđuje po svome!? Sad dolazi na red ona samoproglašena ljepotica među smrtnicima i o njoj treba reći koju više, čobanin Paris nije sumnjao da takva žena postoji onda i kasnije!
Helenina majka zove se Leda i bila je Kraljica Sparte dok je Kćerka nije zamijenila, s ocem je malo složenija priča: imala je Leda svog službenog Kralja i on nije pravio probleme da prizna Helenu za kćerku, zapetljaj je napravila Leda koja je flertovala i sa Zeusom u isto vrijeme. U igri je zaista iznimni slučaj da udana žena objelodani svog ljubavnika, više je nego jasno da je interes u igri a Leda se uz to interesantno hvalila kako je Zeus zaveo prerušen u bijelog labuda!
Tko je tu budala prosudite sami a Zeus ni sam nije znao gdje je sve švrljao pa je priznao Helenu kao i drugu djecu koja su mu udijeljena na sličan način, Helena je morala biti ljepša od prosjeka ali kao Zeusova postala je najljepša: vidimo da ona nije obična smrtnica ali ni prava olimpijka, Homer je puno doprinio da se glas o Heleninoj ljepoti na daleko čuje. Afrodita je iskoristila takvo stanje stvari i nije morala izmišljati, kako je uspjela da Helenu preda u ruke Parisa to nikoga posebno ne začuđuje.
Radi reda bilo je diplomatskih inicijativa da se Helena vrati mirnim putem ali to nije urodilo plodom, mnoge su Ahejske državice priskočile Sparti u pomoć i moglo se krenuti na Troju. Koliko tu ima politike teško je odvagnuti jer je politika svud upetljana, u konkretnom slučaju može se pratiti politika psihe a to je za tumačenje snova posebno zanimljivo. Već na putu prema ratištu događaju se čudne stvari: Ahejska vojska imala je gubitke od neke nepoznate sile i to je bio opaki znak da nešto nije u redu, Glavni vrač dao je dijagnozu da vojskovođa Agamemnon mora nešto krupno žrtvovati jer ima svojih grijeha, nije se imalo vremena mudrovati pa je isti žrtvovao život svoje kćeri Ifigenije.
Za divno čudo da je Vrač pogodio pravu stvar u pravo vrijeme i moglo se nastaviti, tek pred zidinama Troje došlo je do verbalnog sukoba između Glavnog vojskovođe i najvećeg junaka Ahila i to oko nekih robinjica; spor nije riješen kako treba pa je Ahil odustao od ratne bitke, kad mu je poginuo premili Prijatelj onda se Ahil uključio u borbu s pojačanom željom za osvetom neprijatelju a to su bili Trojanci.
Rat je trajao desetak godina s neriješenim rezultatom jer su se i olimpijci upetljali svojim navijačkim strastima, Zeus je pratio ratnu situaciju nastojeći da bude nepristran dok i njemu nije prekipjelo; Homer je morao zaključiti Rat na nekakav način ne birajući sredstva, Helena se šetkala po zidinama Troje i podizala borbeni moral na jednoj i drugoj strani a tako nešto moguće je i u snovima. Još malo pa će rat biti završen i to na podvalu, efektno i konkretno a za to je potrebno imati bujnu maštu!
Ilijada je dobro poznata po Trojanskom konju a to je izum nekog Odiseja, toliko je taj dio priče dječje bajkovit da ga ne vrijedi ni spominjati ali je ipak postignut nekakav rezultat i Helena je vraćena u Spartu. Po tom Mudracu nazvan je slijedeći ep Odiseja, kakva su tu bila događanja to se ni u snovima ne može vidjeti i mitovi su počeli gubiti na cijeni. Ilijada bi se mogla nazvati Trojada i puno toga postalo bi jasnije; tri Brata se mogu uzeti kao jedan i ništa se bitno ne mijenja, glavne olimpijke nisu sestre ali se nadopunjuju kao i na muškoj strani, tri generacije olimpijaca pokazuju gotovo iste simptome a kod smrtnika pogotovo.
Da to još malo generacijski oslikamo: Zeusov otac Kronos kastrirao je svog oca Urana koji se prosipao bez plana, djeca su bila kamen spoticanja jer ih rađaju žene i to na skrivećki. I u Srednjem vijeku bilo je nekakvih vještica ali da ne preskačemo stepenice, vratimo se Homeru kad već psihoanaliza neće da uznemirava javnost. Kronos je čak proždirao malu djecu i Zeus se jedva provukao, kasnije će Zeus biti još gori jer je progutao svoju prvu ženu Metidu s još nerođenom djecom!
Zeus će cijepati vlastitu glavu da bi stvorio samo svoju Atenu, ako je vjerovati Homeru onda je Mit transparentan od Urana do današnjih dana. Sada je i ono zaljubljivanje u Morsku nimfu malo jasnije; dok je rađala ribolika stvorenja i puštala ih niz vodu sve je donekle bilo u redu, kad je stupila maternica u pogon onda nastaje histerija ne samo kod žena nego i muškaraca!
Odisej je lutao još desetak godina od završetka Rata do povratka na svoju Itaku, svašta je doživio za svoju dušu i to najviše s morskim nimfama a laže kao konj; usputno se hvalio svojom vjernom Penelopom a to je Ono što ga žulja, Ahilu su drugi pronašli ranjivo mjesto a Odisej je nesvjesno sam sebe otkrio. Bude još puno pikanterija kad dođu na red, za tumačenje snova to je pravi rudnik zlata i samo ga treba eksploatirati.
Na Olimpu se vrše pripreme za izmjenu scenografije jer bi mogli pasti u zaborav ako nastave po starom, najviše je ugrožen Zeus a posljedice traju još od Zlatne jabuke. Na scenu stupa Rimska mitologija kao modernija i od tvrđeg je željeza, naravno da su ratovi sve brojniji jer ništa bitno nije rješeno za daljnju evoluciju. U početku se mitologije miješaju dok se ne postave nekakve granice u vremenu, ekspresno se vrši preimenovanje glavnih likova ili simbola a to će se najbolje vidjeti u Horoskopu i još puno toga. Ljubitelji Homera ne moraju poznavati Horoskop jer će ga brzo savladati, potrebno je samo malo mašte i puno dobre volje!
Ipak treba reći još i ovo da bi bolje razumijevali uvezanost Homera i Horoskopa; onaj glavni voskovođa Agamemnon izvojevao je bitku da mu se i Helena divi, kad je stigao u svoju Mikenu dobio je nožem u leđa od Ženinog ljubavnika a Homer je doživio neviđenu slavu! Može Mit izgledati bajkovit, kako za koga, da vidimo što Horoskop kaže ako ne laže!