SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

6. FILOZOFIJA
Mudrost nije strogo definirani pojam a ljubav pogotovo ali svejedno se razumijemo o čemu je riječ, možda je u snovima filozofija nešto drugačije kodirana pa i kao takvu treba je privesti budnoj svijesti. Opravdano je pretpostaviti da nam je mudrost potrebna baš zato što je nema dovoljno u gotovom obliku kao i sama ljubav, moramo ih stvarati makar kao surogat idealnom a kad se to spoji dobivamo filozofiju. Kada su ljudi počeli filozofirati to je teško prorokovati ali je prilično izvjesno da su na kopnu ubrzanije moždano vijugali a još je uvjerljivije da su prilikom izlaska iz mora imali najveće naprezanje.
Bilo kako bilo, filozofija se vremenom razvija u cjeloviti model mišljenja pri čemu je postavljanje pravih pitanja važno kao i davanje odgovora na njih, jezik filozofije koristi znakove ali i simbole koliko god to nekima čudno zvuči. Kad se kaže da ono što jest nije da nije, to je igra znakova ali do određene granice: ono što jest ne mora biti jer se možda radi o prividu ili brzoj promjeni stanja, tako dobivamo da nije ono što jest a to već remeti logiku znakova dok je za simbole sasvim u redu.
Nije to samo mala šala jer kad dođemo do dijalektike kao vrhunskog izraza filozofije onda vidimo da ni u što ne možemo biti sigurni osim da je sve relativno, nije sva filozofija tako mušičava jer je dokazano da se i od nestabilnih elemenata može stvoriti čvrsti model mišljenja pri čemu je potrebno puno volje i smisla za kombinatoriku. Neki kažu da je filozofija zapravo politika nadmudrivanja a to može samo donekle proći, možemo se nadmudrivati sami sa sobom a s drugima je malo teže. Zato je bolje uzeti kako piše da je filozofija ljubav prema mudrosti a što tu svega ima to se ne može izreći u nekoliko rečenica…
Ne bih započinjao s ovako luckastim uvodom da se to ne tiče i tumačenja simbola snova; svatko se može uvjeriti kakav smisao za kombinatoriku snovi imaju a volje im nikad ne fali, zar to nije nekakav oblik mudrosti a bez ljubavi je sigurno ne bi bilo?!
Koliko god je široka i duboka, filozofija se ne bavi svim i svačim; ima svoj dignitet i prostor djelovanja a sve ostalo prepušta drugima, ona je odgovorna da utvrđuje način ispravnog mišljenja a onda je puno lakše doći do svega. Nauka se mora držati važeće filozofije a filozofija može i ne mora slušati druge, uvijek se mora znati tko je glavni a linijom odgovornosti pronalaze se dobri i loši izvršitelji.
Kod snova i budne svijesti malo je drugačiji odnos snaga: budni razum filozofira, dirigira i izvršava ono što smatra da je pametno, snovi ništa ne rade osim što traže greške budnom razumu pa da je kakav ljubitelj mudrosti, nisu samo greške zanimljive nego pomažu i savjetima ali ih slabo tko sluša. Kad se budni razum žali da su snovi nerazumljivi onda dobije svoje ali tu je cenzura, blokade i razne rošade pa od mudrih savjeta slabo što stigne iz pete u glavu; potiskivanje stvara efekat bumeranga ali to je manji problem, potiskivanje potiskivanja dovodi do sabijanja i diže probleme na kvadrat pa čak i malo više…
Poanta je u slijedećem: snovi se bave vrhunskom filozofijom i to na olimpijskom nivou ali dok se do olimpijaca držalo kako treba, istina je da su snovi počesto nerazumljivi budnom razumu ali takav im je posao u podjeli rada. Kad bi budni razum bio razumljiviji sam sebi onda bi i snovima bilo lakše komunicirati, i ono što je razumljivo ne provodi se dosljedno pa je to dodatna rak rana ove civilizacije.
Već u svoje vrijeme Homer je naslutio u kom smjeru kreće dominantni filozofski diskurs, do kud se stiglo prosudite sami: ljepota je tražena ne pitajući za cijenu, samo po sebi to nije loše ali je isplativost diskutabilna. Znači da postoje neke falinge u samom načinu mišljenja, plus i minus tvore struju svijesti a sam plus to ne može postići. To ne znači da filofozija budne svijesti nije potrebna i dobra ali bi mogla biti bolja, snovi inzistiraju na primjerenijoj uravnoteženosti i mjerenju vremena!
Filozofija je u stalnoj potrazi za Bitkom kao onim što jest i time se odmiče od Nebitka kao onog što nije, to ide dok ide a snovi kažu da će kružni proces dovesti tamo od kud se krenulo; nije to samo zato što je Zemlja okrugla kao kugla jer i izvan ovog globusa postoji neki prostor, zapravo u igri je vrijeme koje ide i kad ga ne mjerimo. Mudraci će i tome doskočiti pa će izmisliti vječno Sada, kad im duša dođe u Had onda će reći da nisu tako mislili, kao još neki…
I Hera se zajebala samo tako: ponudila je Parisu cijelu Aziju a Zlatbu jabuku ipak nije dobila ni od njega kao čobanina, Zeus je tada prvi put čuo da je Azija u njezinoj nadležnosti jer se vjerovalo da je to neistraženo područje iza Tartara ničije. Znači, dok je moguće širenje u prostoru tada vrijeme i nije bitno, moderna globalizacija stvara probleme i filozofiji jer se nema više gdje širiti osim u nebo!
Nije lijepo od Zeusa i njegove braće što su smatrali da žene ništa nemaju i tu nastaju početci psihološkog ratovanja, u međuvremenu neki se muškarci priklanjaju ženama a neke žene postaju muškaraste pa se linije frontova sve više miješaju. Filozofija modernih feministkinja nije uopće moderna jer zaboravlja na korijene svog nastanka, muškarci se zanose onim što piše u Horoskopu a ne čitaju ga do kraja.
Nauka će naći svemu lijeka jer je filozofija tako rekla, snovi kažu da je nauka posljedica naučenog i da tu nema ništa novog ali o tome ćemo kasnije mudrovati. Osim dubinskog promišljanja, filozofija se i zabavlja onim što je traženo na tržištu duha kao na primjer: da li je starija kokoš ili jaje, kakav je odnos snaga između idealizma i materijalizma, kako će Bitak potisnuti Nebitak i u tom stilu doskočica. U svakodnevnoj trgovini se dokazuje da je moguća zarada i bez rada pa je samo potrebno liberalizirati tržište, čak se ide tako daleko da se raditi ne isplati jer to mogu obaviti robovi i roboti.
Energija je najmanji problem i treba što brže potrošiti fosilna goriva da bi alternativni izvori postali isplativi, još će se dobiti čista atmosfera i zdrava klima; recimo vjetrovi samo prave probleme a mogu se bolje iskoristiti, još je Homer poznavao lađe na vjetar a veslači su pomagali jer robovi moraju nešto raditi da im ne bude dosadno. To je isto kao što žene moraju rađati i zato ih neki filozofi nisu razlikovali od robova.
Kad se filozofija izražava kulturnijim jezikom onda puno ljepše zvuči: poduzetnici nisu kapitalisti nego su toliko mudri da im je dovoljan pritisak na dugme a sve ostalo se automatski perpetuira, brza hrana dostavlja se sve do stana a može se naručiti daljinskim upravljačem. Homer je bio malo zaostao pa se zaljubio u prelijepu Helenu kao da ne postoje druge ljepote, upravo je ljepota filozofiranja svakome dostupna a može se konzumirati i u ekspresnom izdanju čak na rate, najveći je problem ubiti vrijeme a i to se može postići na tržištu zabave u terapijske svrhe.
E sad, stiglo se do Bitka a bitke i dalje traju, neki se mudraci dosjetiše da bi trebalo smanjiti broj stanovnika na optimalnu mjeru kako ne bi stvarali gužvu u prometu, roboti mogu zamijeniti i robove, animir dame nisu potrebne onima koji ne mogu platiti a tako je radio i ranjivi Ahil. Nije Ahil kriv što je njegova Majka isplivala iz mora a njega samo kupala u moru, na kopnu mora imati čvrste oklope jer je u tome Bitak za opstanak.
Snovi se smiju do suza i tko bi im znao kakvu politiku vode, što god budni razum napravi oni imaju nešto za dodati; upravo je filozofija budne svijesti česta tema snova a to se nerado priznaje, zahtjeva se redefiniranje samog Bitka a to bi dovelo do kaosa ili blizu tome. Kad se snovi proglase bolesnima onda su svi razumovići zdravi i njima nije do snova nego do spavanja, to nije mišljenje malog broja ljudi a njihova filozofija ima težinu upravo u brojnosti. Tako dolazimo na teren masovnog filozofiranja a to je rezultat kopnene projekcije stvarnosti, nisu pomorci drugačiji jer i oni dišu na pluća a škrgama se škrguće u dubini psihe!
Nećemo od filozofije praviti psihologiju ali treba toliko priznati da i filozofi imaju psihu, ako su snovi drugačiji na kopnu treba ih tako i tumačiti. No, analitički um se osjeća sigurnijim u parcijalizaciji cjeline, filozofija pravi nekakvo uravnoteženje psihe pa ode u drugu krajnost: više se bavi onim što je nedokučivo u vremenu a zanemaruje ono što ima pred nosom, nije to posebna kritika nego bi samoj filozofiji bilo isplativije da spoji ugodno s korisnim a uvijek će biti novih tema i dilema.
Ahil je koristio biodizel još kad je zrak bio puno čistiji ali je pretjerao u potrošnji pa su ga mučili krupni zalogaji a nije se razumio u molekularnu fiziku, na drugoj strani morao je netko imati manjak atoma a to je već atomska fizika. U snovima je to sve isto u lančanoj vezi ali se vrijeme pažljivo odmjerava tako da su olimpijci mogli biti vječni i neuništivi jer je Bitak sve i ništa, kako je Homer do toga došao otkriva nam Horoskop a znamo što on izvorno znači.
Ne govori Horoskop samo o ljudima nego i o prirodnim pojavama koliko god su primitivne, zvjezdana polja imaju oznaku plusa i minusa i samo na taj način funkcioniraju u kružnoj izmjeni; Bitak i Nebitak ne mogu jedan bez drugoga i u tome je Bit, uzalud snovi nude svoju koncepciju jer budna svijest nameće kontracepciju samoj prirodi. Ne postoje muški i ženski organizmi nego su jedni i drugi istovremeno s malom razlikom u potencijalu a koji stvara veliki efekt, više psihički nego fizički.
Moglo bi se o filozofiji i ljepše govoriti da je više razumljiva, naravno da to nekima ne stvara problem ali nije za široku upotrebu; nužno se stvara masovna filozofija koja možda govori isto ali na drugačiji način, možda i nije isto a tko će biti na čisto!? Po svemu sudeći, čista filozofija koristi simbole a možda nije ni svjesna toga, kako će je nauka razumijeti a mora izvršavati njezine zapovijedi? Moguće je da se uzima po nešto a ostalo se potiskuje, postoji i kritička filozofija koja to primjećuje i utoliko gore po praksu!
O umjetnosti će tek biti govora ali već se može naslutiti nekakva srodnost s filozofijom pa bi filozofija mogla biti u nekakvoj srodnosti i sa snovima, sve su to pretpostavke bez dovoljnog utemeljenja pa ih ostavimo kao otvorena pitanja za mogući diskurs…Ono što nije diskutabilno to je pokušaj stvaranja univerzalnog stava iz pozicije kopnene projekcije, po svim pravilima zdravog razuma takva stvarnost je jedino moguća a snovi ne misle tako: na ovom globusu postoji više mora nego kopna i ne smije jedan dio biti tako zanemaren, ostavimo zrak na stranu kao veznog igrača a vatra ima specijalnu simboliku…Da vidimo što nauka kaže o tome i ostalome, koliko sluša filozofiju i kakvu, nema li nauka svoju filozofiju a da originalna filozofija traži neki svoj put izlaska iz začaranog kruga!?