SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić


8. UMJETNOST
Opće određenje umjetnosti kao osobite ljudske djelatnosti je svima poznato, sama osobitost se svodi na specijalni jezik svake posebne umjetnosti a tu se dodaje princip slobode i autonomnosti pa sve do toga da nema propisanu društvenu svrhu. Prije bi se reklo da je svrha propisana između redova pa treba čitati i ono što ne piše, pogotovo Homeru nije ništa propisano jer su bili nepismeni. Bilo bi jednostavnije definirati umjetnost kao igru simbola ali onda bi se neki drugi bunili pa i sami snovi, ipak je toliko dozvoljeno reći da se prava umjetnost razlikuje od raznih surogata upravo po simbolima.
Umjetnost asocira na nešto umjetno, to je argument koji koristi budna svijest kao i prema snovima a u cilju njihovog omalovažavanja; kao da pokoravanje prirode tehnikom nije umjetno ali to se brani argumentima praktičnosti i svekolike koristi. Naravno da snovi ne vjeruju u te fraze kao ni umjetnost ali dominantna svijest tjera svoje, umjetnosti se čak zabranjuje da tumači stvarnost ali se dozvoljava da proizvoljno prikazuje sve što hoće pa nešto od toga bude zanimljivo. Nije jasno što oni rade u zajedničkoj Akademiji ili umjetnost kao opozicija služi radi ukrasa, astronomija i astrologija barem priznaju da su u međusobnom ratu pa ne pričaju o ljubavi!?
Da paradoks bude veći, psihoanalitička teorija umjetnosti ne postoji i pitanje je kojom se teorijom služe tumači umjetnosti, opet je u igri nekakva korist a onda se može i bez teorijskog pokrića. Unatoč svih parola o umjetničkoj slobodi, istina je nešto drugačija: već je rečeno da tumačenje stvarnosti nije poželjno a doživljaj je nešto drugo, čak i bez jasne teorije poduzima se tumačenje umjetničkih poruka a to je račun bez krčmara. Nije bitno da li je nauka ili politika u igri ali budna svijest svakako jest, takva je sudbina simbola s puno bola!
Homer je imao još goru kalvariju: zabilježili su ga pismenjaci po svom tumačenju nečijeg sjećanja, puno se polaže na formu stiha a sadržaj se gura u mitsku bajku. Naglasak naučnih istraživača svodi se na pitanje tko je ili što je Homer a puno manje na ono što je rekao, još se iscrpljuju dokazivanjem da li je Troja ikad postojala. Tako je i gradska kapija Troje tumačena u značenju znaka a mogla je barem psihoanaliza nečim ukrasiti od svojih omiljenih erotskih simbola, ima i takvih pokušaja ali s puno nedorečenosti.
U umjetnosti erotike ne fali ali opet zavisi kako se tumači, postoji više oblika erotike ako se dogovorimo tako; kad nakon oralne erotike uslijedi genitalna onda je i intelektualna erotika izražena, mudrovanje je u pravilu erotično a moć ne zavisi samo od volje. Svud je nekakva energija u igri a ovdje nam nije stalo do teoretiziranja, uzmimo primjer Trojanskog rata pa da vidimo praktične rezultate. Već je nešto rečeno o uzrocima u prelamanju morske i kopnene projekcije, kad se stiglo do Troje trebalo je bitku otpočeti: Grad je utvrđen zidinama i čvrstom kapijom, otvaranjem kapije počinje bitka a završava zatvaranjem. Finale bitke govori da je kapija otvorena na prevaru i nikad se više zatvoriti neće jer su i zidine razrušene, koja je poruka Homerova ako nije u igri simbol genitalne erotike? Toliko je i psihoanaliza vidovita ali tu je u igri i oralna erotika i to u minusu a što usložnjava kombinatoriku; zatvoreni Grad muku muči s hranom a možda i vodom, otvaranje kapije izgledalo je kao spas u zadnji čas!
Dramski zapetljaj nije razriješen silom niti milom nego iz krajnje nužde pa koliko god je podvala u igri, tu je intelektualna erotika izražena a tko je koga nadmudrio to je pitanje za daljnju diskusiju. Na ovom primjeru može se vidjeti kako običan znak poprima svojstva simbola u određenom kontekstu; erotika je zajednički nazivnik a ne mora biti samo genitalna, energija je viši rodni pojam za sve oblike erotike. Psihoanaliza bolje poznaje dječju erotiku nego odraslih, to ne mora biti neznanje nego prešućivanje ili žmirenje na jedno oko a umjetnost radi svoje.
Nije Homer slučajno režirao bitku kod grada Troje, Zeus kao Superego tako je odlučio a to ima svoje razloge: nedaleko od Grada nalazi se znameniti morski tjesnac a u nastavku je more Crno, o tome ne govori ni jedan stručnjak za tumačenje Homerovog mita a umjetnosti nije dozvoljeno da tumači samu sebe. Stručnjaci se iscrpljuju u dokazivanju da li je taj grad ikad postojao a ono što postoji to ih ne zanima, to nije žmirenje na jedno oko nego totalni mrak.
I simbol Kasandre se tumači jednostrano kao da se ljubav može svesti na značenje znaka, sasvim je moguće da i ona čuva svoju kapiju pa tako ne vjeruje ni jednom muškarcu makar on bio i Apolon; ipak je primila dar prorokovanja i čudi se da joj nitko ne vjeruje, njezina kapija otvorena je još u moru a ostalo je pretvaranje kako to čini i Djevica u Horoskopu. Da su genetičari malo veći umjetnici davno bi shvatili od kud sve kreće, još da prate snove ne bi im trebala ni umjetnost.
Još za za njezinog života Zeus je dodatno kaznio Kasandru; pala je u zarobljeništvo pa neka se prenemaže a zapravo robuje sama sebi, u Hadu će biti definitivno suđenje njezinoj duši za sve što je činila i nečinila. Sve je to Homer umjetnički rekao u širem kontekstu ali tko za to da mari, budna svijest voli analizu i hvata se za svaki detalj samo da ne vidi cjelinu Bitka.
Horoskop je prvenstveno umjetničko djelo i opet je problem u tumačenju, najbolji su dokaz zvjezdani znakovi a to su zapravo simboli; još su tako poredani da ih može čitati i onaj tko je nepismen ali ni to ne pomaže, tumačenje mora proći strogu cenzuru od onih koji se smatraju pozvanima a ostali neka uzmu ili ostave. Tradicija služi za pokriće kao da je tradicija pošteđena svojih grijeha, Horoskop se može sasvim moderno tumačiti pa da još uvijek bude problema u dešifriranju.
Sada je riječ o umjetnosti pa uzmimo primjer iz novijeg vremena: Kubizam kao slikarski pravac zaista se igra s figurama u prostoru i po tome je dobio ime, te figure nebi nikome ništa značile da ne oslikavaju dubinsku igru vremena, da bude veće čudo čak je hvaljeno kao apstraktno slikarstvo. Ne moraju ni umjetnici biti svjesni svega ali njihovo djelo trebao bi netko osvijestiti, nađe se tumačenja u značenju znakova i tako dobivamo nove apstrakcije. Opet ništa novo u odnosu na sudbinu snova, simboli idu šumom a tumačenje drumom i tako drumar bolje poznaje šumu nego šumar.
Kad su u igri simboli puno je boli za onog tko ih voli a voli ih duša koja se slabo sluša, tako su zapisivači Homera a zapravo njegovi prevoditelji napravili tešku grešku koje ne moraju biti svjesni: suđenje dušama smrtnika u Hadu je totalna kontradikcija koju ne bi izdržali ni simboli, zato treba obrnuti tumačenje da dobije istinsko značenje, duša nije kriva što je vječno živa nego oni koji joj ne daju da diše, može se i suditi ali to za dušu ništa ne znači. Čak i kad Homer zamjenjuje teze to nije bez veze, u svoje vrijeme nije imao tako strogu cenzuru pa je bio slobodniji umjetnik.
Ispričat ću istiniti događaj a imena sudionika nisu bitna, u igri je umjetnica i političar pa je divno čudo da su se razumijeli: susreli se svjetki poznata glumica i isto tako poznati državnik, da bi komunikacija započela Dama je uzela inicijativu pitajući dotičnog koji mu je najveći problem u životu!? On je odgovorio da mu je najteže znati u koga može vjerovati, odnosno imati povjerenje a Ona je dometnula da ima isti problem. Reklo bi se da je razgovor vođen između dvije srodne duše, tko ili što im stvara problem ostalo je nedorečeno.
Svjesni Ego je izvor nepovjerenja i treba ga nadjačati, Superego je optimalna kombinacija svjesnog i nesvjesnog pa je tu pogodno tlo za komunikaciju simbolima a to je već umjetnost. Po tome bi se reklo da smo svi pomalo umjetnici a drugo su vrhunski kao i političari, da svi sanjamo to je pogotovo neupitno. Kad je već tako, ispričat ću događaj iz vlastitog iskustva koji mi je ostao duboko u sjećanju: na strogo specijalističkom pregledu za visoko rizičnu profesiju dobio sam zadatak da pokažem svoje umjetničke sposobnosti i to iz područja lijepog slikarstva, pao mi je mrak na oči iz dva razloga; kao prvo, uopće nemam smisla za slikarije a toliko poznajem sebe tada i sada, drugo je još gore jer kakva je to umjetnička sloboda po diktatu a ionako sam bio indisponiran!? Koliko se sjećam, dobio sam dva čista lista papira a možda je bio jedan, još sam dobio jednu olovku i to neku trapavu a isljednici su visili nad glavom.
Sad počinje ono glavno a dramaturgija mi je zanimljiva, dobivam jasan zadatak da moram nacrtati muški i ženski lik po slobodnom izboru, može biti ženski i muški ali to ne mijenja na stvari. Znači, sve je određeno od drugih a moja sloboda je u ostatku vlastite kreacije, malo sam špekulirao u sebi kako da nadigram Komisiju a imao sam i neke potajne namjere koje oni ne bi smjeli znati. Šefica Komisije popušila je pola kutije cigareta dok sam crtao a ostatak dok smo razgovarali o onalizi slike, možda je i ona mene crtala u glavi od grimasa do pokreta tijela.
Išao sam svjesno i ciljano na što nevinije poze i nacrtao pionira koji predaje cvijeće u ruke pionirki, toliko se konkretno moglo razabrati na toj apstraktnoj slikariji. Moja namjera proizvela je efekat dvosjeklog mača i morao sam nešto dodatno poduzeti, bio je tu i Roršahov test ako ste za njega čuli a ako niste još bolje. Ukratko, proglašen sam folirantom a što nije bilo daleko od istine, naravno da ja to nisam priznao a oni nisu mogli naučno dokazati. Koliko god sam ih razbjesnio, vidim da će biti gore nego što sam očekivao; ja ću proći na stručnoj ekspertizi a to mi nije bio cilj, i oni su mijenjali taktiku u nadmudrivanju a ja sam donio odluku u trenu da priznam svoj grijeh ne bi li tako zapečatio svoju sudbinu.
Postignut je neki kompromis a vrijeme će pokazati da ni od toga sreće nije bilo, moj prijedlog nisu prihvatili a ja sam uvjetno pristao na ono što su mi ponudili. Ovo je samo mali primjer do čega umjetničko izražavanje može dovesti, ima nauka neke stručne moći da uđe u samu dušu ali ima i svoja ranjiva mjesta a koje sam uočio s ove vremenske distance. U ono vrijeme pogotovo se nisam razumio u tumačenje snova ali dobro pamtim da su me snovi ohrabrivali u priličnom beznađu budne svijesti, to mi se dešavalo još u nekim životnim situacijama pa imam osjećaj da snovima puno dugujem!
Sasvim je moguće da snovi balansiraju psihičko uravnoteženje pa makar se radilo o kratkoročnoj i upitnoj kompenzaciji, no smatram da tu ima i puno više pa zato pišem ovu knjigu. Sigurno je da umjetnost ima svoju težinu i dubinu a zapravo imaju je simboli, naravno da simboli ne mogu bez Čovjeka jer je Čovjek najveći simbol sam sebi. Antropologija je jedna od naučnih disciplina u rangu ostalih a to je u sličnom statusu kao što Sunce ima u Horoskopu ako ne i manje, čak i da je više nauka može Čovjeka samo djelomično da opiše.
Racionalizacija simbola pa time i umjetnosti Sizifov je posao, ako se dogovorimo tako a onda se i snovi podrazumijevaju, što nam onda preostaje u zadatom scenariju? Racionalizacija ne mora biti samo pomoću znakova iako smo jedino na nju navikli, upravo umjetnost racionalizira simbole pomoću samih simbola a to je prilično trnovit put do zvijezda, tu se misli na pravu umjetnost kakvom se i Homer bavio!
Znači, dominantnu paradigmu treba u nečemu mijenjati a to još uvijek nije njezina negacija, koja niti je moguća niti je potrebna. U životu sam bio i pred takvom Komisijom koja je tražila da odgovorim na pitanje o Čovjeku, da sam odmah rekao ono što su tražili dobio bih visoku ocjenu, obzirom da sam iznosio i svoje mišljenje jedva sam se provukao. Time ne kažem da sam ja u pravu nego da nemam pravo iznositi svoje mišljenje gdje se odvaguje pravda, zato bih volio biti bilo kakav slobodni umjetnik nego neslobodni mislilac.
Da ne govorim posebno o sebi jer i ova knjiga nešto govori o meni, o temi umjetnosti još ću citirati neke mislioce iz te oblasti a imena nisu bitna…Bila je nekad neka jako obrazovana Žena i usputno se bavila umjetničkim kreacijama, neki od njenih uvaženih kolega su je ogovarali iza leđa da se Ona ne razumije u umjetnost; naučni pedigre nisu joj mogli umanjiti a možda ih je to i žuljalo, tim više što je žena pa im je smetala i njezina sjena. Ne mora biti tako ali izaziva sumnju da ima i takvih umjetnika, simboli ne bi trebali biti kamen spoticanja da se netko ne voli a onda su neki drugi razlozi u igri!?
Bila je jedna još poznatija Žena koja je dokazivala naučno i umjetnički da su žene ona stranka sada i nekada, ima značajnu ulogu u feminističkom pokretu a muški studiji nisu još ni krenuli ako zanemarimo Homerovu mitomaniju. Ima i muških umjetnika kojima je teško utvrditi dijagnozu, tako se jedan poznati književnik zavjetovao još u mladosti da će biti drugačiji od ostalih a nije rekao da li se to odnosi samo na ostale umjetnike ili na sve ljude ovog svijeta. Bilo kako bilo, on je imao halucinacije o prelijepoj Animi i to ne u snu, kad ga nije slušala kako treba on se odrekao njezine animacije i proglasio je za Ženu koje nema! Malo je problematično vjerovati mu na umjetničku riječ jer je On bio i karijerni diplomata, možda jedno misli a drugo priča i tko će mu znati što je istina?
Drugi slučaj još je napetiji: jedan je umjetnik suviše vjerovao u priču poznatih evolucionista da je život nastao u moru, svoje junakinje i junake tako je kreirao da se osjećaju sretni samo u slobodi svoje volje; zbog toga je imao puno problema sa svojom okolinom iako su živjeli uz more, toliko je vremena proteklo od izlaska iz mora da bi trebao drugačije razmišljati. Vidimo da umjetnička sloboda udara u razne zidove a najveći je u vlastitoj psihi, o tome će biti još govora sada i kasnije.
Umjetnost je zaista šarena od svega i svačega a ljubav i mržnja su najčešće teme, nije to samo zato da bude napetije nego uvijek ima nešto što ne štima i još se na tome stvara rima. Jedan je umjetnik bio toliko poznat da su ga žene naprosto proganjale, da li je ljepota njegove umjetničke kreacije bila toliko privlačna ili njegov novac to nije naučno dokazano. I kao takav imao je ranjivo mjesto; nisu ga uzbuđivale žene koje se malo ne brane pa su to morale nekako odglumiti, da li je i njega proganjao zov morskih djevica to nije poznato ni psihoanalizi!? Poznato je da se Odisej plašio morskih nimfi a laže kao konj, možda je samo sanjao a tumačenje treba obrnuti pa su kopnene nimfe u igri!? Tako je to s tumačenjem umjetnosti kao i ostalih simbola, nikad im se ne zna točno značenje znaka. Čak je moguća igra i morskih nimfi ali u specijalnim uvjetima, to ostaje za kraj Knjige kao posebni kuriozitet.
Osim naučne postoji i umjetnička fantastila i za divno čudo da se tu dobro slažu, fantastika u snovima gotovo je stalna a nije dokazano da li je normalna. Tako je psihoanaliza uporna u tumačenju konteksta sna u kojem je najmanje u igri vrijeme a za Kubizam je već rečeno da prostor može simbolički izražavati samo vrijeme, kad tome dodamo Horoskop kao mjerač vremena onda smo dobili gotovo sve elemente za tumačenje simbola pa tako i umjetnosti. Nije to proces racionalizacije u smislu fiksiranja znanja nego je evolucija u samom središtu ideje, baš zato umjetnost može izgledati apstraktna kad najviše daje od sebe.
I kod tumačenja snova zanimljivo je tadašnje vrijeme kao rezultat ili presjek prošlosti i budućnosti, prošlost bi još nekako prihvatili ali budućnost teško ide u glavu; u tom slučaju Superego dobiva odlike Ega koji želi iskoristiti ljepotu trenutka pa makar i ne bila lijepa, umjetnički arhetipovi drugačije su skrojeni a drugo je pitanje kako ih tumačimo, zapravo arhetipovi su univerzalni a samo je kut promatranja drugačiji.
Onaj isti Umjetnik što je za svoju Animu rekao da je Žena koje nema, imao je i drugih zanimljivih doživljaja a koliko je drugačiji od ostalih prosudite sami; tako je jednom prilikom ležao na plaži uz samo more i u neposrednoj blizini neke Strankinje, da je slučajno znao njezinu adresu mogli su komunicirati putem interneta a ovako to nije kulturno. Ipak je Umjetnik bio nemirnog duha a njegovoj duši sudit će se u Hadu, komunicirao je u obliku monologa ali da to Ona ne čuje, nakon toga je prodao Priču na tržištu i opet nije drugačiji od ostalih.
Ukratko, Umjetnik je znao što dotičnu Damu žulja jer je ležala na kamenoj podlozi a ručnici su slaba amortizacija, On je očito imao meke dušeke pa ga ništa nije žuljalo. Iza sunčanih naočala precizno je registrirao kako se Ona okreće na tvrdom: malo potrbuške pa na leđa, čak je čuo kako cvili u sebi ali nije to sve… Potreban je mali predah jer postaje jako napeto, zamislite da je san pa će biti još zanimljivije!
Njezino ustajanje iz ležećeg položaja nije elaborirao na dugačko jer je kratko trajalo, njezin elegantni hod prema moru posebno je lijepo opisao ali kao fin gospodin nije objavio da je mrdala repom, njezin skok u vodu prilično izgleda na pravu ribu! Njezino izranjanje iz vode je toliko fantastično da pamet stane, kad je opet zalegla na kopnu njemu su tek proradili hormoni: sad već zna i kojim se poslom bavi, njezinog strogog oca kao da poznaje u dušu a majku i ne spominje jer je sva na nju ili blizu tome. Razlog njezinog cvilenja svodi na zub vremena koje gazi nemilice, povratka nema od te proklete sudbine. Da je ta Strankinja znala koliko On nju poznaje možda bi mu rekla hvala, ovako je samo On zaradio i još dobio na glasu, srećom da je diplomata pa nije izmišljao i njezino ime.
Što nauka da kaže na ovakav umjetnički izlet, uzet će ga kao jednu slobodnu impresiju koja nikog ne obvezuje!? Uz malo bolje volje moglo bi se postići i više a sve o tome negdje nešto piše ali je razbacano pa izmiče pažnji. Mogao je neki naučnik braniti doktorsku disertaciju na temelju opažanja iz dovoljno ponavljanja, malo je teže postići optimalne uvjete koje je Umjetnik imao a morali bi i njegovi mentori pratiti eksperiment u strogo kontroliranim uvjetima. Puno je lakše ukrasti umjetničku ideju i provoditi naukovanje po svome, ne mora to biti klasična krađa nego se uzme nešto iz drugog dijela psihe a individualni vlasnik je isti pa takav oblik krađe nije kažnjiv. Poznato je da Superego može manipulirati Egom i čak mu ponuditi neku dosjetku, tko će sve pamtiti što smo sanjali pa je moguće i budno buncanje.
Kao što filozofija ide u širinu da obuhvati cjelinu onog što jest, tako se i nauka bavi svim i svačim jer su potrebe neograničene, umjetnost pogotovo nema granice svog interesovanja ali se ipak fokusira na ono što je bitno za Čovjeka po nekakvom redu prioriteta pa su odnosi među istim i suprotnim spolovima posebno naglašeni. Znači, nije to svojstveno samo Homeru nego i svim nastavljačima umjetnosti, o tome i Horoskop najviše govori i nema razloga da snovi izmišljaju nešto treće. Na taj način umjetnost više govori o Čovjeku nego nauka, barem po svojoj dubini i oštrini a za simbole je rečeno da ih nema bez Čovjeka. Ako ćemo tako posložiti figure , onda Čovjek može puno toga korisnoga naučiti od umjetnosti a pogotovo kod tumačenja snova; ljubav je gotovo obavezna tema bilo da je ima ili nema, patrijarhat je prilično prisutan a matrijarhat je malo skriveniji jer se podrazumijeva sam po sebi.
Sve to izgleda tako gledajući očima nauke ili budne svijesti, snovi imaju drugačiji pogled i na samu umjetnost a već su naznačeni neki od razloga za takvo ponašanje. Uzmimo poznati primjer koji nas ništa ne košta, ako nas i uzbudi davno je bilo to što se dogodilo…Homer pjeva o nedomašenoj ljubavi a koja uzdrmava i sami patrijarhat, u pozadini motiva maglovito se naslućuje matrijarhat kao ključ rješenja svekolikih problema. Nije ovdje mjesto za posebnu analizu umjetnosti ali moramo doći do nekakve sinteze što umjetnost jest u svojoj Biti, sve je to u cilju približavanja snovima a zapravo simbolima.
Helena nije dovoljno zaljubljena u svog kralja Menelaja čim je oteta tako lako, zavarali su i kraljevsku stražu a kad se hoće sve se može. Nije ni Menelaj dovoljno zagrijan za Helenu kad mu je Djedov sprovod važniji od nje u kritičnom zapetljaju, najveći je paradoks zašto je došlo do Rata ako svima odgovara da radi tko što hoće!? O slobodi se pjeva od kad je svijeta i vijeka a bezbroj je primjera gdje se na tu slobodu zažmiri iz nekih viših razloga, nauka je toliko svjesna da se ne možde baš sve što se hoće a umjetnost zadovoljava tu formu i dalje tjera po svome. Prosto rečeno; umjetnost ima legalitet u svojoj slobodi kreacije ali legitimnost dobiva tek preko nauke, cenzura budne svijesti je finalni sudac dok se ne pokaže drugačije.
Da bi objasnili Bit Trojanskog rata moramo krenuti od Menelajevog brata Agamemnona, stanje na Olimpu priča je za sebe i ovom prilikom fokusirajmo se na Ego da bi bolje shvatili Superego. Menelaj nije posebno navijao za Rat ali je njegov Brat ponudio nesebičnu pomoć i čak se nametnuo za glavnog vojskovođu, urgirao je kod drugih kraljeva i Menelaj nije mogao reći da neće. Običaji arhetipa ipak su prevagnuli i nije to ništa novo, jedino je zanimljivo zašto se Brat toliko bori za Snahu kad ima za Ženu njezinu sestru Klitemnestru?! Budne navike će reći da je upravo zbog toga imao povećanu odgovornost a istovremeno šalje poruku svojoj Ženi da ne bi došla u slično iskušenje. Drugo lice ili naličje istine može izgledati drugačije; Agamemnonu je tuđe slađe pa makar bilo i Bratovo, u slučaju Helene to je dodatno naglašeno kao najljepše žene na svijetu.
Znači, u igri su oprečni motivi a budni Ego žmiri na jedno oko, Zeus nije iznenađen takvim stanjem stvari ali se pretvara da je sudbina umiješala prste. Da ne ponavljamo kakva je sudbina Agamemnona jer je ona dovoljno poznata, na Olimpu su strasti još burnije baš zato što su presudnije: Afrodita navija za svog favorita Parisa a Hera udara kontru, postavlja se logično pitanje da li je Zlatna jabuka uzrok svemu ili postoje i dublji motivi? U tom smislu Atena pokazuje da je više na strani Here ali igra i na svoju ruku, to daje dodatni poticaj Zeusu da pravi zbrku na utakmici iako se formalno nigdje ne upetljava ali postoje tajni kanali telepatije.
Imao je i Zeus svoj prag osjetljivosti pa nije mogao gledati mrcvarenje junaka u nedogled, umjetničkim putem šalje poruku Homeru da završi bitku kako zna i umije. Treba razumijeti i Homera da je morao smisliti mudru podvalu, time će se patrijarhat opet donekle stabilizirati ali to neće dovesti do mira ni u Rimskoj civilizaciji koja još uvijek traje.
Tako Horoskop postaje prava umjetnička slika ili, bolje rečeno, slika same umjetnosti a nauka za tako nešto neće ni da čuje. Još je čudnije kad umjetnik okreće leđa umjetnosti pod pritiskom navike od nauke ili naprosto budne svijesti, vratimo se onom umjetniku na plaži da još jednom čujemo njegove argumente za i protiv. Zavjet u mladosti da će biti drugačiji od ostalih vremenski je blisko njegovoj umjetničkoj viziji otužnog expontiranja a to znači da je prolijevao suze u Crno more, iz toga se može naslutiti njegovo približavanje Homeru ali iz suprotnog smjera.
Moglo bi se naći i dodatnih motiva koji oslikavaju njegov umjetnički smjer lutalice u stilu zvijezdi Horoskopa i zadržimo se na nekima: Strankinja mu je prostorno bliska a vremenski udaljena, Žena koje nema još je veća enigma a njegov smisao za diplomaciju odvaguje što je umjetnički profitabilno; toliko je poznato da mu je Sunce u Vagi a ostalo čitamo iz njegovog djela, kod tumačenja snova dobro je imati što više relevantnih informacija. U starije dane patio je od nesanice a poznato je da ima puno takvih slučajeva, birao je teme iz prošlosti da se ne upetlja u suvremena zbivanja ali ni po tome nije poseban slučaj. Na umjetničkom stilu treba mu pozavidjeti i to mu svi priznaju, dobio je Nobelovu nagradu a to je nešto zaista posebno.
Takmiči se s Homerom a sasvim je moguće da toga nije svjestan, prema svojoj vrhunskoj Animi nije baš imao sluha a ona Strankinja na plaži samo potvrđuje koliko su mu žene udaljene, može to biti izraz protesta ali za vrhunskog umjetnika ipak je prisutno zastranjivanje. Njegovo djelo govori da je pratio i Znakove pored puta a može se Anima svesti i na znak ali ne smije biti jednoznačan; u tome i jeste za njega problem što je ima ili nema i ta dilema stvara mu nesanicu, Anima je nešto treće u odnosu na model Here i Afrodite!
U to treće i Homer je posumnjao pa ni Atena nije dobila Zlatnu jabuku, zašto nije to će Paris reći; nije samo u igri nestrpljivost da postane manifestno opipljiva nego je jednostrano formirana u samom startu, nastala je samo u Zeusovoj glavi a i kod njega je budni Ego prilično dominantan. Nije Paris mudriji od Zeusa nego je iskreniji u svojoj sirovoj prirodi, to geniji često zanemaruju a snovi im govore više od toga; ako nema iskrenosti onda istina nije cjelovita, kada je Zeus vidio sve strahote Trojanskog rata onda je počeo drugačije razmišljati.
U mnogo čemu nije se Zeus pokazao bolji od svog oca Kronosa kojeg je srušio s trona Olimpa, stvorio je Atenu prisilnom metodom volje za moć; Afrodita i Hera pokazale su da svaka za sebe ima veću moć a udružene pogotovo, Zeus u to nije vjerovao dok se nije uvjerio. Superego nema potrebu da žudi za moći a jedina mu je želja da postanemo ukupno inteligentniji, zato su umjetnost i snovi najbolji test inteligencije za stvorenja koja se gordo nazivaju ljudima!
Nije cilj umjetnosti traganje samo za lijepim nego puno više za inteligentnim snalaženjem u novim situacijama, svaka situacija se manifestira kao nova jer se događa u drugom vremenu; ljepota ima i svoje naličje a o ukusima ne vrijedi raspravljati, snovi imaju stalno posla u pokazivanju i dokazivanju te proste istine. Hromi Hefest je najbolji primjer kako i vrhunski olimpijci znaju stvarati invalide baš zato što ne propituju sami sebe, pioniri psihoanalize se hvale da su je praktično provjerili na sebi i time dokazali njezinu ispravnost a sebe oslobodili svih oblika ranjivosti!?
Ne mora umjetnost da se direktno bavi tumačenjem stvarnosti nego je dovoljno što prikazuje čega ima svega, time stvara tekst i kontekst istovremeno kao što to i snovi čine. Kad Homer kaže da je Afrodita Zeusova kćerka onda to ni Hera ne razumije pa prolazi cenzuru, iz šireg kontesta se može dešifrirati da se to ne odnosi na Afroditu iz Zeusovog vremena nego na onu puno raniju i izvorno originalniju. Tako to i snovi rade a inverzija vremena se može provoditi u nazad i naprijed, još je cjelovitija istina da simboli u sebi sadrže prošlost i budućnost istovremeno a sadašnjost je samo odskočna daska za pripovjedanje!
Postoje glasine da je ona Zlobnica u nekakvoj vezi s Herom a nije rečeno da je Zeus mogao podmititi, nije čak ni to morao nego je dovoljno što je nije kaznio a mogao je; neki su to očekivali ali nisu dočekali, Zeus je imao veliki respekt prema sudbini pa pokušajmo zamisliti kakvo je tu vrijeme u igri!? Nije Zeus sjedio skrštenih ruku pa da ništa nije činio, čak je i svoje nepodopštine pratio pomoću raznih znakova što mu sudbina želi reći: kad je Zlobnica već došla i učinila ono što je namjeravala, onda je Zeus i te kako promišljao o značenju tog znaka!
Vidimo da znakovi i simboli imaju dodirnih točaka i samo ih treba prepoznati, onaj umjetnik s plaže išao je u ekstreme pa malo priznaje simbolima pravo na život i onda se odriče svega, kad se usmjerio na znakove onda ne može spavati. To je mučilo i onu divnu Ženu što od velikog znanja nije uvažavala jednostavnu istinu da snovi raspolažu s više informacija nego što je ona pokupila u svim knjigama! Lijepo je krenula da se paralelno bavi umjetnošću ali su joj barabe i tu sreću oteli, da je bolje pratila snove ne bi se to dogodilo nego bi još upornije i uspješnije stvarala umjetničku karijeru! Time je mogla dati više i samoj nauci uz sve spletke okoline, svejedno je puno postigla ali uz cijenu kronične migrene s jakim bolovima.
Onaj svjetski poznati dramatug stalno se borio s okolinom ali se nije dao preveslati, zato je imao mirne snove i iz tog rudnika crpio neizmjerno bogatstvo. Nije ni Homer nailazio samo na odobravanje ali se lakše provlačio jer je dozvolio i drugima da govore, koliko je njegov Mit istinit to pokazuje vrijeme bez obzira kako se tumači. Ni snovima ne može nitko zabraniti da rade svoje a tko to pokuša dobije tešku kaznu, snovi su nastali kad i Čovjek i bit će ih koliko i Čovjek!
Ako se ne razumiju u vlastite snove, umjetnicima bi pogotovo dobro došlo da poznaju svoj Horoskop; kako će ga tumačiti to neka prepuste sudbini, neki će ih znakovi usmjeravati da budu na pravom putu. Toliko će i u snovima prepoznati a na vlastitoj kreativnosti pogotovo, tržište je samo jedan od orjentira a i njega treba stvarati; Homer istovremeno oslušuje potražnju i ponudu kako od olimpijaca tako i od smrtnika, oslanjati se samo na Ego nije isplativo a izgubiti ga još je tragičnije!
Koliko god je simbole nezahvalno racionalizirati ali i to se mora, ne radi se o nečijoj volji iz inata nego upravo nevolja diktira svoj kontekst: incident sa Zlatnom jabukom dobio je razmjere akcidenta i bilo je samo pitanje što učiniti prije da ne bude kasno, nešto novo lako se pretvori u staro ako nije dovoljno radikalno. Zeus je odlučio a drugima je preostalo da uzmu ili ostave njegovu čvrstu namjeru da napusti vrh Olimpa, to nije samo umjetnički čin nego puno više od toga.
Cijela povijest vremena postaje drugačija iako se neki fenomeni ponavljaju, tako i treba da svima dođe iz pete u glavu što je evolucija a što su njezini surogati; Afrodita nije rješenje za vječnost a kao Venera može produžiti svoj mandat na određeno vrijeme, izvorna Afrodita svim je umjetnicima u glavi a psihoanaliza sve trpa u isti koš. Saturn jeste stari primjerak vrste ali i on je po nečemu poznat, kad ga sanjamo treba dobro otvoriti oči; upravo je Saturn imao svoje Zlatno doba još dok je bio Kronos a to je svima odgovaralo i nestalo kao u snu, svi su mu obećali pokornost koliko god ga ne vole!
Ta drama na Olimpu ostaje nezapažena osim umjetničkih nagovještaja, drama Horoskopa uzima se kao samorazumljiva nakon tolikog vremena prikazivanja, svaka generacija otkriva toplu vodu koja se vremenom ohladi…Virtualna stvarnost ipak je primjećena ali se pripisuje tehnici simulacije, ona prava virtualnost ne shvaća se ozbiljno čak ni u umjetnosti! Dilema je prosta kao pekmez ako se osmišljava na nivou simbola, u značenju znaka nikad se neće dešifrirati: to umjetnosti odgovara u čisto komercijalne svrhe jer se time forsira i umjetna potražnja, na duže staze taj će biznis negirati samog sebe!?
Jasno i glasno treba umjetničku istinu globalizirati, možda će i politika nešto od toga profitirati: Zeus je ordinirao u virtualnoj projekciji kopnene stvarnosti dok je morska projekcija gurnuta u drugi plan, Saturn u Horoskopu još je okorjeliji kopnenjak ali ima snažno sjećanje na ljepotu morskog arhetipa i tako je stigao na Zenit da pokaže što može!? Jupiter jako radoznalo promatra što će od svega biti, Atenu je vratio na doradu jer se nije pokazala produktivnom ali nije rečeno da neće bljesnuti u novoj slavi!?
O umjetnosti će biti još govora ali iz novog kuta promatrača, ne postoji lijepa književnost nego se tako kaže da ljepše zvuči a to nije naročito inteligentno. Umjetnost ne mora biti umjetna ako se prati trasa evolucije, snovi dobivaju smisao samo ako evoluciju shvatimo kao vrhunsku inteligenciju. Atena je stvorila Horoskop kao temeljni priručnik za umjetnike a može poslužiti i u druge svrhe…Da se umjetnost ne bi žalila na trnovitost svoga puta, znanosti je puno teže i baš zato je nema, postoje neki rubni tragovi pa će biti govora o graničnoj znanosti. Znanje kao takvo ne obazire se na formu a onda su i sredstva na raspolaganju, prije ili kasnije!