SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić


9. GRANIČNA ZNANOST
Ako se prate razne rasprave o znanosti onda osim lijepih fraza nema naročitih dokaza da se radi o nečem drugačijem od nauke, modernizam može biti i ponavljanje zaboravljenog ali sadržaj je važniji od forme. Kaže se da pakovanje prodaje robu ali i to nešto govori o onome tko tako govori, znanosti bi trebao biti cilj znanje a ne pakovanje. U pitanju je metoda ili nešto više od toga, sama paradigma pogleda na stvarnost trebala bi biti drugačija a iluzije rade svoje. Ne mora do-sadašnja paradigma da nestane nego da se obogati s još jednim pogledom na svijet, time će svi dobiti a samo će Ego malo izgubiti na svom monopolu!
Ako će se istina utvrđivati samo u postupku provjeravanja kroz dovoljno ponavljanja onda tu nema razlike od nauke i ne samo to; za originalnu neponovljivost mjesta nema a toga imamo i do sada, jedino umjetnost mukotrpno pronalazi originalne trenutke a za snove se još manje mari. Istovremeno, to ne znači da znanosti nema ali nije dovoljno osmišljena pa su njezini uspjesi od rubnog značaja ili na granici znanosti.
Tako smo stigli do granične znanosti koja bi o snovima imala što reći, ne samo reći nego ih koristiti kao suho zlato. U igri su simboli pa tko voli, time znakovi ne gube na značaju nego mogu samo dobiti jer se neće blamirati tamo gdje ne moraju i gdje im nije mjesto!
Sad krećemo na paralelno viđenje stvarnosti a toga u umjetnosti ima, ovdje nas zanima znanost i po čemu bi trebala biti drugačija od ostalih psihičkih procesa; nemojte se plašiti čarolije jer se mora znati što je što i tko je tko, možda bude malo neobičnosti dok ne postanu obične. Materija i energija u stalnoj su promjeni oblika a znamo da mogu izgledati kao da su statične, taj izgled ostavit ćemo nauci u težišnom smislu a znanosti prepuštamo dinamiku. U toj dinamici sve je neponovljivo a nešto od toga pogotovo, vrijeme je temeljna veličina kako u fizičkom tako i u psihičkom poimanju.
Da približimo razumu tu nerazumnost moramo se vratiti Horoskopu: igra Podznaka sadrži u sebi puno toga neobičnoga, granica između mora i kopna nije na obali nego negdje drugdje!? Nastanak vodozemaca daje vrhunsku slobodu da se može vamo i tamo a to je originalna neponovljivost, o tome nauka malo govori a znanost bi trebala puno više. Kad su škrge zakržljale a pluća ojačala završena je nova neponovljivost a Darwinizam tek tada kreće u akciju jer nije vjerovao Horoskopu, Homer zna i puno više od toga!
Prosipanje Urana po morima i oceanima samo je dio Mita a priča treba postati cjelovito istinita, njegova Žena prilično je šarena i da se tu malo zadržimo: postoji verzija da je Uran dvospolan a njegovo sjeme je palo na plodno tlo u vodu, Geja je sama zemlja a i ona je nastala u moru. Ta bi se zavrzlama mogla jednostavno presjeći na slijedeći način: Uran je dvopolan kao i Geja ali ih egoizam tjera da budu misteriozni, to što je Afrodita odmah postala ljepša od brata Kronosa ima čisto evolutivnu svrhu animiranja da bi procesi ozbiljnije nastavili ponavljanje originalnog čina!
Tako je zaista i bilo ali se nije ponovilo, rane su bile preteške ali se nešto dobilo što je vrijedno pamćenja u dubinskoj genetici: Kronos je imao svoje zlatno doba jer bolove nije tako osjetio, Afrodita je škrgutala zubima na vrhuncu svoje slave a kasnija ljepota daleko je od toga…Naravno da je Geja dvojnica od Afrodite ili čak jednako originalna, kad postaje majka onda slijedi šok u toj idili a zapravo najveća je drama tek na kopnu: zloba je proradila do točke ključanja a tu je i zavist, kad su se muškarci probudili iz drijemeža onda su imali što vidjeti; ženama ništa ne mogu osim da ih psihički maltretiraju, kad su vidjeli da ni fizička sila ne pomaže onda su krenuli da se tuku među sobom u borbi za naklonost same sudbine!
Borba za opstanak je nešto drugo a ljubav je nešto treće, svega ima a rat je borba za ono čega nema: smrtnici su povjerovali da je Helena nešto posebno kad je već Zeusova kćerka, olimpijci su znali da i njima nešto fali pa se i oni uključili u Trojanski rat…Zeus je bio na najvećim mukama jer sve zna a ništa ne može, što je to drugo nego sudbina a neki unutarnji glas mu govori da se ne predaje! Nije se on predao odmah ali je donio odluku, učinio je to u Horoskopu na svoj način!
Da još jednom rekonstruiramo povijest iz kasnije perspektive vremena, Homer je srodan snovima pa slika iz raznih kutova promatrača: Zeus se zaljubio u Morsku nimfu koja je ljubav pružala a nije ništa tražila, njegov Brat može biti figurativan jer je Jupiter drevni vladar u Ribama. Ponavljanje povijesti ima smisla jer nisu sve ribe istovremeno postale žabe; zapravo, Kronos je nadrapao nakon svog Zlatnog doba a Zeus to samo genetski proživljava, nije On prije toga kastrirao ćaću Urana nego tek kad je počeo proždirati malu djecu a znamo da je bilo i gore od toga.
I u snovima su moguće vremenske inverzije a pitanje je kako su zapisivači Homera pohvatali ono što se prenosilo od usta do uha, Horoskop ne laže kad kaže da je Ovan prvi bježao od mora a ovčice za njim jer im treba paša koja im paše. Daljnji automatizam zaista izgleda na ponavljanje istog ali nikad nije kao prije, čak je i ponavljanje relativno jer se barem neke promjene dešavaju u vremenu. Za znanstvene eksperimente mogli bi pronalaziti nebrojene fenomene u svojoj uvjetnoj neponovljivosti, toga je vremenom sve manje pa treba iskoristiti stanje dok još Mjesec funkcionira kako tako!
Granična znanost može biti inicijalna jezgra za razvoj prave znanosti, parapsihološki fenomeni mogu postati normalna pojava ako se dogovorimo tako a poznata fizika već je i sada relativna. Sve se može kad se ljudi slože a snovi pozdravljaju ono što je inteligentno, virtualna stvarnost naprosto izaziva da krenemo u paralelne svjetove kao moguće paradigme. Tako će i ekonomske analize dobiti dogovornu sintezu da se iz ničega može postići nešto ako je ulovljeno u povoljnom trenutku i obrnuto, nešto može postati ništa ako se ne mjeri vrijeme.
Znači, znanstvena metodologija bi trebala biti drugačija od naučne , ono što se samo jednom dogodilo postaje zanimljivo pa tako i Veliki prasak ako ga je bilo. Zanimljivo je da nauka koketira s tom tezom i samu sebe dovodi u pitanje, valjda postoji i neka granična nauka koja gradi most prema znanosti!? Umjetnost je prisutna svud po malo a snovi nisu nigdje pristali jer govore o znanosti koje nema, nisu oni kao onaj umjetnik s plaže pa da odustanu od svog govora nego drže do svog dostojantva više od ičega; Anime i Animusi stalno su im pred očima u pravom smislu simbola, ono što nije ne znači da neće biti a ono što jest može da ne bude.
Nauka se fiksira na vrijeme koje ne trpi promjene tako lako, znanost upravo u kretanju hvata markantne trenutke; snovima je sve poznato i zato izbacuje saldo bilance u jezgrovitoj sintezi, sve tri dimenzije vremena su u igri istovremeno a prostor je tek četvrta dimenzija. Što se tiče psihe, sve je to zbir pretpostavki koje trebaju dobiti inteligentni smisao, time se istovremeno postiže racionalizacija Bitka a evolucija je u punom pogonu ako se dogovorimo tako!?
Uočavanje ranjivih mjesta je ključno za dijagnozu slučaja, Homer je pokazao što je s Ahilom a Helena je ostala da visi u zraku; nije patrijarhat nakon toga stabilniji nego je volja za moć došla još više do izražaja i pobjedu u Trojanskom ratu trebalo je kapitalizirati. Horoskop prikazuje evolutivni skok u rikverc a zapravo sve se vrti oko Podznaka; astrolozi su u pravu da ne treba mijenjati poziciju Podznaka jer precezija ništa riješila nije još od Homerovih vremena, Zmijonosca nema a to je pravo zvono za uzbunu cijele psihičke strukture!
U najmanju ruku potrebna je nova Renesansa a ne reforma radi forme, prvenstveno žene trebaju da otvore dušu jer se muškarci svud petljaju; feministički pokret kakav jest može odvesti u sumnjivu akciju a što će izazvati reakciju zna se čiju, opet će stradati puno nevinih žrtava koje se plaše i sanjati. Granična znanost mogla bi krenuti u središte stvari i ukazati na smisao same globalizacije; istina je globalna ili je nema i tu ne bi trebala postojati dilema, tada će se reći u lice tko koči uz brdo a tko juri niz brdo, nema se vremena čekati na popuštanje detanta.
Zapravo, detant potiče iz političke sfere a da nisu jasno definirani protivnici, može se odnositi i na oznaku markantnih razdoblja ali to još uvijek zamagljuje stvari a takav je bio i Trojanski rat: generalni protivnici su žene i muškarci a sve ostalo su političke strategije i taktike, to je prisutno individualno i kolektivno.
Još uvijek se pojavljuju arhetipski recidivi sirena u moru a neke se nasuču i na kopno, ne moramo Odiseju vjerovati ali, ako se more bude dizalo kakva su predviđanja, moglo bi toga biti i više. Onaj poznati dramaturg napisao je zanimljivu dramu o morskoj projekciji misleći da će nekog zainteresirati u svijetu umjetničke fantastike, naišao je na slab odziv i još su ga ogovarali da uznemirava poštene građane. Fizičari su fini političari pa nikog ne uznemiravaju što se Mjesec udaljava od Zemlje, to što psihičari trpe nikoga briga nije a posljedice mogu biti i veće.
Istraživanje Mjeseca gotovo da je stalo jer se priznalo da vanzemaljci imaju jaču tehnologiju, možda je to politička patka da se opravdaju sredstva ali istraživanje Homera i Horoskopa ni toliko ne košta a govore i o nevidljivoj sili Mjeseca. Ako je istina da je sila Mjesečevog privlačenja, u nekadašnja vremena, bila petnaestak puta jača nego danas, onda je more davno uzburkano a oceani nikako da se smire!?
Homer kaže da Zeus nije išao dalje od oblaka i to samo kad hoće da grmi i što već oblaci mogu, Hera nije išla ni toliko daleko jer je Mjesec slao sve što je znao. Problem su moderne feministkinje kojima nešto fali a nisu jasne u artikulaciji; hoće moć a neće da preuzmu vlast, neki kažu da imaju vlast ali neće da preuzmu odgovornost!? Bilo kako bilo, Mjesec tu ima umješane prste pa neka kaže tko što hoće, nevidljivi Mjesec pogotovo!?
Tek ako Mjesec utječe na svačiju psihu onda to ne miriše na dobro; muškarci će se sve više izvlačiti gdje god mogu jer će se ugledati na Jupitera, onog kroničnog Saturna ionako nitko ne shvaća ozbiljno pa je njegov mandat na staklenim nogama a demokratizacija može dovesti do veće anarhije nego u Zeusovo doba. Had je izašao iz podzemlja nesvjesnog i u Horoskopu sasvim konkretno ordinira, ako je psihoanaliza u igri neka je ali se od Hada kao simbola puno više očekuje!?
Neurologija bi se malo više trebala pozabaviti centrom za ravnotežu Čovjeka, mogla bi se formirati nova znanstvena disciplina koja bi detaljnije objasnila kako se stiglo iz vodoravnog u uspravni položaj tijela; znamo da majmuni i danas beru banane nožnim rukama pa su i dalje majmuni, more skriva mnoge tajne! Nevidljivi Mjesec je pomogao i u gradnji piramida ne samo u Egiptu, sasvim je moguće da je u igri vidljivi Mjesec ali čije čarolije ne vidimo u cjelosti!
Kad bi se znanje više cijenilo onda bi i istina došla na svoje, zapravo bila bi cjelovitija a ovako su polu istine puno masovnije; od kud ideja monoteističkim pogledima na svijet da muškarci vladaju kad je već politeizam pokazao da oni nemaju takvu moć pa čak ni dovoljnu volju, nešto je drugo u igri kad se pretvaraju da imaju ono što nemaju!? Zeus je rascjepio vlastitu glavu i nekakve posljedice ostaju, mora i znanost nešto žrtvovati na dobrobit sviju!
Najveći izazov znanstvene fantastike mogao bi biti perpetuum mobile, ljudi ga sanjaju i nije to samo u cilju obrnutog tumačenja značenja; taj veliki uspjeh mogao bi biti rezultat krajnje nužde, ako troškovi proizvodnje toliko narastu da se ništa ne isplati onda nam jedino ostaje besplatna priroda. Nije bitno da li je priroda otvoreni ili zatvoreni sustav nego je Čovjeku važno da koristi tu energiju koja radi sama, svud je prisutna i još neuništiva pa samo treba mjeriti vrijeme.
Kad budu prave žene na pravim mjestima onda neće biti potrebe za Animama, naravno da se to podrazumijeva i za muškarce a drugo je ono što se priča jer i Animusi imaju svoju tajnu. Svaka tajna skriva dio istine o nečemu za nekoga, oni što skrivaju dobiju svoje jer snovi ne trpe tajne pa uvijek negdje neka istina ugleda svjetlo dana. Zapravo, znanost bi se morala maksimalno posvetiti snovima ako ih misli eksploatirati, to će snovi jedva dočekati jer vole inteligentne ljude!
Znanost bi trebala biti Logos o svemu i svačemu ali najprije o sebi, ako je Superego vrhunska inteligencija psihe onda se treba tako i ponašati. Več u moru je zacrtana sudbina Čovjeka i potrebni su dubinski ronioci ali manje u prostor a više u vrijeme, Kubizam je umjetnički pravac znanosti. Razvojem znanosti mogla bi i umjetnost profitirati, provodila bi se selekcija kvalitete bez obzira na ukuse jer prava umjetnička istina vrlo je blizu znanstvenoj.
Nije znanost nešto nemoguće nego je ljubav prema znanju glavna, mudrost je sastavljena od raznih politika pa znanje i istina nisu na prvom mjestu. Psihoanaliza je dobro uočila da su u vodoravnom položaju tijela asocijacije nešto drugačije ali ih ne povezuje s morskom projekcijom, pod silu ih gura u kopnenu projekciju i kad mora i kad ne mora. Od više osoba sam čuo da sanjaju plivanje prema obali i nikako da stignu, to je ta evolutivna zamka koja će trajati dok uvjeti na kopnu ne postanu odgovarajući!
I kalendar forsira istinu o dvanaest Mjesečevih krugova oko Sunca u godini tako da samo neki sretnici dobiju trinaestu plaću, da ljudi znaju gdje ih sve zakidaju malo bi bolje gledali u nebo. Razlozi praktičnosti računanja prevagnuli su kao u Horoskopu a u kalendaru čak ne znamo koji nam mjesec fali, nakon što su klimatski pobrkana i godišnja doba onda ne treba ni godine brojati. Sve je to, na neki način, rezultat masovne psihologije jer je individualna psiha opterećena težnjom i očekivanjima da na kopnu sve treba biti ljepše nego u moru a to nije moguće bez velikog znanja.
Istovremeno, na djelu je i suprotna tendencija; ljudi masovno jure na more a da nisu ni svjesni što ih to privlači, turistički marketing dobacuje im razne udice a psihoanalitičari u tome ne vide dubinu motiva. Pogotovo veliki gradovi imaju dosta zajedničke simbolike s morem, nije slučajno Paris „oteo“ Helenu jer je njegov Grad još uz more pa duplo privlači!
Kad bi astrolozi bili dosljedniji onda bi se dosjetili da idealna nirvana nije cilj kojem treba težiti a Horoskop bi shvatili kao san kojeg treba inteligentnije tumačiti: Horoskop prikazuje jednak odnos između pluseva i minusa a takva struja svjesti jednaka je nuli, upravo bi trinaesto zvjezdano polje rasporedilo snage puno bolje! Tradicija ima razloge zašto je tako učinila upravo da ispita Čovjeka koliko je dosjetljiv i na tragu evolucije, ne bi Jupiter pristao na takav Horoskop da ga nije stvarala sama Atena!
Feministkinje bi trebale dublje ući u povijest ženskog pisma a Horoskop nudi sve na dlanu, ništa se ne mora ali bi upravo ženama pomoglo da se inteligentnije bore za svoja prava i dužnosti. U Horoskopu postoje svega dvije ženske zvijezde a to su Mjesec i Venera, sve ostalo su nekakve muške zvijezde pa bi se i muškarci trebali zainteresirati kakve sve maske imaju. Obzirom da ima jednaki broj muških i ženskih zvjezdanih polja onda je u igri velika mješavina pa treba znanstvena dijagnoza za svaki slučaj posebno, to nauka ne može riješiti nikakvim testovima niti praćenjem ponašanja nego su potrebne suptilnije metode.
Horoskop barem daje asocijacije za kombinacije a može se nešto uzeti i kao vjerodostojno, tu su snovi kao najmeritorniji sudac a Horoskop mu daje inicijalnu podlogu, Homerov mit je univerzalni kontekst koji svuda odgovara. Naravno da psihoanaliza ima svoju težinu ali kao metoda kad imamo što analizirati, bez toga je zbir pretpostavki sumljive vrijednosti. Tako bi i granična znanost trebala prvo progovoriti o sebi a ne da se samo hvali svojim rezultatima a promašaje zanemaruje, sve se to vidi u snovima a budna svijest može žmiriti na jedno oko.
Valjda evolucija ima nekakav smisao u koji se možemo pouzdati, čak i da ne postoji trebalo bi ga stvarati ili osmišljavati u vremenu: evolucija je stvorila Čovjeka po svojoj mjeri a moguće je da sve dalje od toga zavisi o njegovoj vjeri, izlaskom iz mora dužan je sam kreirati svoju sudbinu! Homerovo poimanje sudbine može se i tako tumačiti a snovi prilično potvrđuju, Horoskop je postavio rebus za rješavanje i o tome će biti govora u nastavku.