SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

SPECIJALNE NAPOMENE:

Za prvi dio drame posebno je važna oscilirajuća rasvjeta da se naglase jasniji i manje jasniji dijelovi sna. U drugom dijelu rasvjeta je stabilna i tu se više polaže na dekor prijestolja. Za sve likove važna je odjeća a pogotovo za Helenu da naglasi njezinu izuzetnu ljepotu. Moguće je kombiniranje i zvučnih efekata iz grčkog podneblja i šire, naravno da je Penelopa nevinije odjevena nego Helena. Kćerka Hermiona može naglasiti moderniji trend odijevanja a Afrodita je specijalni slučaj erotskog zavođenja.
Najveći je problem napraviti vremenski most između tadašnje i suvremene Helene: obadvije Helene govore o istim pitanjima života i smrti, čak su i kodovi prilično slični pa ih je moguće prevesti na suvremeni jezik ali je intonacija ono što ih razdvaja. Homerova Helena bliža je izvorima evolucije a to će posebno naglasiti u prvom dijelu jer je u snu originalna, u drugom dijelu elementi socijalizacije čine svoje – sve do današnjih dana.
Obzirom da je drama jako naporna za Helenu, bilo bi poželjno da ulogu preuzmu dvije glumice: time se dobiva razlika i u boji glasa, odjeća i geste učinit će svoje a prvi i drugi dio drame poslat će jedinstvenu poruku. Čak je moguće da u prvom dijelu Helena ima masku na licu iako je u drugom dijelu maska stvarno prisutnija ali je nevidljiva. To je već problematika tumačenja snova ali simbolika mora biti nekako naglašena, olimpijci će pogotovo dočaravati igru nesvjesnog a što nas prati do današnjeg dana i u daleku budućnost.
U prvom dijelu Paris i Menelaj su u podzemlju Hada i treba ih oslikavati na tom fonu, u drugom dijelu Menelaj mora odigrati obadvije uloge u „originalu“. Za Menelaja to je fizički izdrživo ali psiha trpi, on je specijalna figura evolucije i Helenu dodatno oslikava. Nije sva svrha u Heleni ali naglašava dominantno žensku evolutivnu ulogu u odnosu na muški rod, poruka drame je otvorena za daleku budućnost a to je već u nadležnosti publike.