SIMBOLOKRACIJA

Autor Slavko Lukić

PRVA SCENA

Otvaranjem zavjese Princ i Princeza su u sjedećem položaju, za stolom nekog usputnog kafića. Automobil je negdje ispred njih pa je to razlog da su više okrenuti publici.

PRINCEZA: Kako si brate, rođeni?

PRINC: Sve u svemu dobro. Mislim da ni tebi ništa ne fali.

PRINCEZA: Onda krenimo na ono što nam nedostaje! Uostalom, ti si inicirao ovaj susret.

PRINC: Pa kad se ti oglušuješ. Misliš da ću ja to riješiti bez tebe.

PRINCEZA: Nadala sam se a vidim da sam živjela u iluziju. Ne mogu povezati konce tko je tu lud!?

PRINC: Svi pomalo! Barem za sebe priznajem.

PRINCEZA: To sam se još manje nadala.

PRINC: Zamisli, molim te, što sam doživio: on mene citira i tuče mojim argumentima.

PRINCEZA: Pa je li te dotukao?

PRINC: Naravno da nije. Ali se mrcvarimo, što dalje to više.

PRINCEZA: Ni majka nije bolja, samo kuka. Znaš da sam joj poklopila slušalicu već dva puta.

PRINC: Onda je nazoveš pa se izvinjavaš.

PRINCEZA: Pa što da radim? Po zimi je još gora.

PRINC: Meni već postavljaju ultimatum. Ne znam je si li to doživjela!?

PRINCEZA: Sve je kod njih ultimativno.

PRINC: Kažu da će nas razvlastiti ako se ne dozovemo pameti.

PRINCEZA: Ipak, misle li oni to ozbiljno?

PRINC: Nisam njihov odvjetnik ni tužitelj ali su uporno tvrdoglavi. Možemo se svačemu nadati.

PRINCEZA: Pred svojim suprugom ne smijem ni spomenuti a o djeci da ne govorim. Što nam je činiti?

PRINC: Prvo raščisti sama sa sobom. Čini mi se da bi tebe mogli smotati – u krajnjoj liniji.

PRINCEZA: Ni govora! Mislila sam da si ti više na udaru i da se švercam uz tebe.

PRINC: Baš si prava Seka! Moguće je da sam više na udaru jer grofovi hoće i doktorsku titulu.

PRINCEZA: Da oni nisu za psihijatriju?

PRINC: Nisam išao tako daleko. Ipak, hvala ti na razumijevanju.

PRINCEZA: Možeš li otprilike procijeniti koliki je kapital u igri?

PRINC: Nisam se time bavio ali možemo zajedno. Kuća vrijedi stotinjak tisuća, s pomoćnim objektima još toliko. Strojevi mogu ići na još toliko a kod zemlje je manje jasno, za stanje na bankovnom računu nisam pitao.

PRINCEZA: Moglo bi se navući pola miliona!?

PRINC: Možda i milion!

PRINEZA: To zvuči još zvučnije! I ono malo kapitala što imam sve je pod kreditom tako da sam sitna riba.

PRINC: Nisam baš takav ali ne puno bolji.

PRINCEZA: Nisam ti zavidna ali i ovo je šteta propustiti.

PRINC: Bojim se da je neizvedivo. Postavljaju neke čudne rokove i prijete da ih nećemo proglasiti neuračunjivima. Sve teže optužbe.

PRINCEZA: I udarci u leđa. Znade li tvoja žena za taj cirkus?

PRINC: Nešto zna ali ne shvaća me ozbiljno.

PRINCEZA: Možda bi se moglo nešto uštimati s tolikim kapitalom.

PRINC: Pod uvjetom da ja budem direktor staračkog doma a ti glavna njegovateljica.

PRINCEZA: Taj film sigurno neće gledati. Imam dovoljno svojih problema.

PRINC: Nemam ideju kako to riješiti – na donekle kulturan način.

PRINCEZA: Znaš, malo su mi se zamjerili: kad sam kupovala stan očekivala sam da će mi malo pomoći, ni prstom nisu mrdnuli.

PRINC: I meni nabijaju na nos kako su me dugo školovali a nije istina.

PRINCEZA: Drugo je da nisu mogli. Najednom nas odbili od sise a to je malo šokantno.

PRINC: Kažu da su i oni tako prošli…Kad dočekaju stranu mirovinu mogli bi živjeti u hotelu.

PRINCEZA: Mogu kako hoće i zato izmišljaju. Malo im se čudim što još uvijek toliko rade.

PRINC: To im je u krvi i uopće ne liče na grofove. Ipak, pate i od tog kompleksa i žele doživjeti da ih drugi služe.

PRINCEZA: Reći ću ti nešto u strogom povjerenju jer mi je rečeno da ti ni slučajno ne kažem: majka mi se povjerila da tvoju doktorsku titulu puno ne ferma, možeš misliti koliko do mene drži.

PRINC: Otac kaže da smo preskočili neke stepenice i da ćemo morati korak u nazad – prije ili kasnije.

PRINCEZA: Za te stepenice čula sam više puta, kažu da sam ih preskakala i dok sam bila mala.

PRINC: Kažu mi da živim u svijetu fiktivnih bajki – ili tako nekako.

PRINCEZA: Što si im odbrusio?

PRINC: Ništa! Moja šutnja najviše ih boli.

PRINCEZA: Ja sam bila još drskija: rekla sam da žive u prošlosti koja je davno prohujala.

PRINC: Ne mogu reći da su bili strogi, barem prema meni.

PRINCEZA: Ipak su u tebe polagali veće nade.

PRINC: Je li to opet u strogom povjerenju ili je tvoja slobodna verzija?

PRINCEZA: Zaključila sam između redova, možda sam nepouzdana…

PRINC: Čini mi se da nas pritišću podjednako.

PRINCEZA: Ne mogu ništa pametno smisliti.

PRINC: Ja sam smislio da im odemo zajedno posvetiti pažnju…Malo ćemo ih bolje upoznati i smišljati novu taktiku.

PRINCEZA: Lažna nada gora je od nikakve.

PRINC: Možda je njima bolja ikakva nego nikakva, nismo bili u njihovoj situaciji.

PRINCEZA: Da ti njima ipak ne pružaš neku maglovitu utjehu a ja ispadam vještica!?

PRINC: Svatko neka brine za svoju savjest. Nemam mirne snove a to me zabrinjava.

PRINCEZA: Kud ti ode i u snove…Ja sam uvijek zbrkano sanjala pa nisam valjda i za to kriva?!

PRINC: Nekad sam imao mirne snove i ukupnu ravnotežu.

PRINCEZA: Znaš baja, uzroci su razni. Život je puno složeniji nego što mislimo.

PRINC: Baš zato, što će tek biti ako će se nastaviti…

PRINCEZA: Puno mudruješ a to se ne isplati.

PRINC: To se od mene očekuje.

PRINCEZA: Valjda se i od mene nešto očekuje.

PRINC: Naravno! Ali lakše udovoljavaš očekivanjima.

PRINCEZA: Nećeš reći da imam deblju kožu?

PRINC: Baš si nježna kao leptirica i nije u tome štos. Nisam pitao kako ti je na poslu!?

PRINCEZA: Nema razloga da se žalim. Čak i da je lošije, mislim da bih se snašla na tržištu radne snage.

PRINC: Možda bih se i ja snašao ali stradaju živci.

PRINCEZA: Reci Seki što te muči?

PRINC: Ništa! Izmišljam probleme kao i ono dvoje.

PRINCEZA: Ne može tako! Neću se maknuti dok mi ne kažeš.

PRINC: Stvarno je sve OK-e! Mogu u svakom kolu igrati i cijenjen sam stručnjak.

PRINCEZA: Ne možeš u svakom, ti imaš svoju ulogu.

PRINC: Dobro si rekla ali nisi dovoljno definirala. Moje su uloge promjenjive i opet dobro igram.

PRINCEZA: Nisam na tvom nivou ali valjda mogu nešto razumjeti, puno izvrdavaš.

PRINC: Bavim se raznim predmetima: nekad branim a nekad tužakam i sve dobro prođe.

PRINCEZA: Mislila sam da si veći stručnjak za ekonomiju.

PRINC: Tu sam još manji stručnjak. Kad bi ti znala koliko ima ekonomskih škola i moraš dobro paziti kojoj ćeš se prikloniti.

PRINCEZA: Zato sam studirala fundamentalne nauke gdje nema puno vrludanja.

PRINC: Kasno sam to shvatio a još kasnije se suočio. Radije se bavim pravom iako mi razara živce.

PRINCEZA: Ti si brate osjetljiviji od leptirića. Kad ćeš da odrasteš u toj surovoj stvarnosti?

PRINC: Nikad pa možda ni tada. Nemoj da me odaš pred roditeljima jer ću izgubiti i ovo malo autoriteta.

PRINCEZA: Želje su jedno a realnost je nešto drugo.

PRINC: Onda nisam zadovoljan ni sa željama a kamo li s realnošću. Kud ćeš veći problem!

PRINCEZA: Što ga ti znaš zacrniti i to pod firmom osmjeha.

PRINC: Svaki je moj osmjeh podsmjeh samome sebi.

PRINCEZA: Drugi bi mogli misliti da se njima podsmjehuješ.

PRINC: Ni to mi nije utjeha.

PRINCEZA: Kako te ona tvoja jadnica trpi?

PRINC: Kažem ti da me ne shvaća ozbiljno, kao ni ti.

PRINCEZA: Tebe nitko ne shvaća!

PRINC: Tim više, zar nemam dovoljno problema.

PRINCEZA: Sad se uozbiljimo i da vidimo što nam je činiti.

PRINC: Ja sam i do sada bio ozbiljan. Čak se ne smijem nasmijati jer ti znaš što to znači.

PRINCEZA: Imaš ti puno toga očevoga, iako je i majka blizu tome.

PRINC: Niti se žalim niti hvalim. Ne znam čija si ti!?

PRINCEZA: I to što kažeš. Malo više glumim i to je to.

PRINC: Tko glumi više od mene a snovi mi se ismijavaju. Baš sam noćas sanjao da ćeš me dobro nasmijati.

PRINCEZA: Do sada nisam primijetila.

PRINC: Smijem se u sebi jer to nije za javnost.

PRINCEZA: Po tome smo puno bliži i opet dođemo na isto.

PRINC: Da skratimo priču: pred starcima treba dobro odglumiti, ne žaleći ni osmjehe.

PRINCEZA: Zar nismo za to rođeni, računaj na mene.

PRINC: Problem time nije riješen ali bitno je da dobijemo na vremenu.

PRINCEZA: Da se ne zapetljamo pustim obećanjima, kasnije će biti puno šokantnije.

PRINC: Imam dobar izgovor za neko vrijeme: idem na specijalizaciju u inostranstvo, valjda će imati toliko razumijevanja.

PRINCEZA: Možda i ja uhvatim kakvu specijalizaciju, makar na domaćem terenu.

PRINC: Samo pazi: i oni sanjaju, svaki je štos kratkog vijeka.

PRINCEZA: Moj suprug preuzet će teret na svoja leđa: prijetit će mi rastavom braka, tim više što ne vodi računa ni o svojim roditeljima.

PRINC: Moja žena bit će solidarna, u to ne sumnjam.

PRINCEZA: Opet se podsmjehuješ.

PRINC: Omakne mi se, uz svu cenzuru.

PRINCEZA: Koliko si dugo odsutan?

PRINC: Pola godine a mogu reći i više.

PRINCEZA: Onaj moj kauboj nije zadovoljan ni na poslu, ne smijem ga ničim opterećivati dok ne budem morala.

PRINC: Moja žena kaže da smo mi svoje proživjeli. Zar da se predajem već u četrdesetoj!?

PRINCEZA: To se tako kaže. Naši roditelji ne predaju se ni u šezdesetoj.

PRINC: Ne samo da gnjave sebe nego i sve oko sebe.

PRINCEZA: Što oni zapravo smjeraju? Sve manje ih razumijem.

PRINCIP: Hoće da idemo u zajednički biznis. A što mi imamo zajedničko?

PRINCEZA: Možda oni hoće negdje uložiti lovu a ne znaju gdje bi!?

PRINC: Ne samo lovu nego cijeli kapital i to znaju gdje hoće: tamo gdje mi nećemo.

PRINCEZA: Od kud im ideja da se vratimo na selo, ja sam to shvaćala kao malu šalu.

PRINC: Još gore od toga: maštaju o grofovskom imanju s dvorcem i što uz to ide, sama si rekla koliko se vraćaju u prošlost.

PRINCEZA : Hoće oni biti grofovi u gradu a nemaju dovoljno kapitala.

PRINC: Ne shvaćaš ozbiljno što ti govorim. Pripadaju školi kojoj je jedino zemlja vrijedna a sve ostalo su usputni sadržaji. Za njih je sav napredak preskakanje stepenica.

PRINCEZA: Onda ih lakše otpilimo kad su tako munjeni.

PRINC: Može i tako ali u tom slučaju nećemo ništa naslijediti – ni mi ni naša djeca.

PRINCEZA: Zar si uvjeren da bi mogli tako postupiti?

PRINC: Daju nam vrlo kratak rok, u igri je borba s vremenom.

PRINCEZA: Zar je to pravno moguće?

PRINC: Zašto da ne. Već to i javno govore.

PRINCEZA: U krajnjoj liniji, što bi nas dvoje tamo radili? Da ne spominjemo ostale.

PRINC: Da organiziramo proizvodnju svega i svačega. Imaju ideja a i od nas očekuju.

PRINCEZA: Ja se ništa ne razumijem u tu njihovu kemiju a baš sam kemičarka.

PRINC: Ja još manje a daju nam priliku da učimo. Zato se njima žuri da nešto naučimo dok su oni živi.

PRINCEZA: Ne mogu te ozbiljno shvaćati. Ti si njima negdje popustio i sad ne znaš kako da se izvučeš.

PRINC: Ucjenjuju me da bi ti prije pristala samo kad bih i ja. Sad vidi tko je popustio.

PRINCEZA: Od kud znam što sam lupetala ali krajnje neobavezno.

PRINC: Kod njih to ne pali, hvataju se za svaku riječ.

PRINCEZA: Kako su nam onda omogućili školovanje?

PRINC: Kažu da škola nije od viška. Da je bilo po njihovom drugačije bi nas usmjerili.

PRINCEZA: Kad sam se udavala nisu bili veseli.

PRINC: U tebe su još polagali nadu kad sam ih ja izdao.

PRINCEZA: Ako smo im onda umakli kontroli, od kud im ideja da bi to sada uspjeli?

PRINC: Daju oni nama punu kontrolu, samo dok savladamo zanat.

PRINCEZA: Znači, da idemo kod njih u školu dok su živi!?

PRINC: I to što prije da krenemo! Imaju upravitelja imanja a guvernanta ti je još više poznata. Glavna im je kvalifikacija da su univerzalni, možeš misliti kakav je to gemišt.

PRINCEZA: Znači, u tome je štos: hoće da savladamo sve životne vještine, nije to ni loše kad bi bilo moguće.

PRINC: Tako si pred njima govorila i sad te hvataju za riječ.

PRINCEZA: Vjeruj mi brate da sam se šalila. Od kud bih mogla vjerovati da oni to misle ozbiljno.

PRINC: Ne ozbiljno nego super ozbiljno. A ti si još uvijek neozbiljna.

PRINCEZA: Moram se od muke smijati.

PRINC: I ja to činim. Svi smo na isti kalup.

PRINCEZA: Mogu se oni slikati, onako škrti.

PRINC: Neće da kupe auto nego se voze traktorom čak i kad idu liječniku.

PRINCEZA: Kod nas u grad ionako ne dolaze. Kažu da ne stignu od posla.

PRINC: Kažu da smo nas dvoje jednostrani i da nam škola nije proširila horizonte nego čak suzila.

PRINCEZA: Ovo prelazi sve granice dobrog ukusa.

PRINC: Moja taktika je slijedeća: moramo ispitati s kojim kapitalom raspolažu ali da to ne osjete kao radoznalost, to će nam biti izgovor za ulaženje u ozbiljniji posao – pod navodnicima.

PRINCEZA: Ti već ulaziš u posao a praviš se lud!?

PRINC: Sve činim da ne uđemo i to baš na račun kapitala koji je potreban. Svest ćemo ih u njihove okvire a to znači da seljak ostaje seljak.

PRINCEZA: Kakav je to grof a nema ni fijakera.

PRINC: Ne smijemo ih previše vrijeđati, znaš kako su osjetljivi. Samo toliko da se obranimo kad nas napadnu.

PRINCEZA: Neću imati živaca da pazim još i na te finese. Ti vodi glavnu riječ a ja ću klimati glavom.

PRINC: Ne može tako, ispast ću još veći izdajica a i onako imam nemirne snove.

PRINCEZA: Da napišemo tekst kojeg ćemo naučiti napamet!?

PRINC: Nemamo vremena za takvu priredbu. Po mogućnosti da se već sutra naslikamo na licu mjesta.

PRINCEZA: Zar nisi mogao zaviriti u gruntovnicu i gdje već treba, barem za orijentaciju?

PRINC: Neću da glumim tajnog detektiva, to je ispod moga nivoa.

PRINCEZA: Znaš koliko bi nam to značilo!?

PRINC: Zašto ti ne učiniš, dovoljno si pismena?

PRINCEZA: Ja ću ih otvoreno pitati s čime raspolažu.

PRINC: I ja ću to činiti ali ne direktno: održat ću im predavanje o investicijskim ulaganjima i neće moći da lažu.

PRINCEZA: Mogao si tako odmah reći a ne da lomim jezik.

PRINC: Rekao sam da raščistiš sama sa sobom i da me podržiš kad bude najkritičnije.

PRINCEZA: Oprosti, malo sam lutala. Ipak je stresno da ostanemo bez ičega.

PRINC: Tek bi moglo biti stresno ako se otkrije ono što nam nije poznato.

PRINCEZA: Sve ću ti potvrđivati i još ću dosoliti da si ti marka kad se radi o takvim stvarima.

PRINC: Onda, kad krećemo na zadatak?

PRINCEZA: Sutra! Do večeras pripremamo teren ovamo i tamo.

PRINC: Moj odlazak na specijalizaciju bit će povod takvoj hitnosti.

PRINCEZA: Neću davati izjave dok se ne vratiš.

PRINC: Davat ćeš izjave ali nakon što se dogovorimo, sutra ćemo dobiti elemente za strategiju.

PRINCEZA: Obećavam da ću biti preozbiljna.

PRINC: Oni vole ozbiljnu djecu i nećemo pogriješiti.

PRINCEZA: Smijat ću se u sebi ali neće nitko primijetiti. Što se više smijem na taj način to izgledam ozbiljnija.

PRINC: Na isti smo kalup a nemoj misliti da su oni drugačiji.

PRINCEZA: Kad onaj moj čuje da je riječ o lovi sve će mi odobriti.

PRINC: Ni moja žena nije drugačija, svi smo se našli.

PRINCEZA: Ja ću se pojaviti svakog vikenda da ih držim na oku.

PRINC: Ako bude jako frkovito čak ću odustati od specijalizacije.

PRINCEZA: Majka ima nadu da će biti nešto vraćeno od grofovskog imanja.

PRINC: Možda i sami dvorac.

PRINCEZA: Ionako je zapušten.

PRINC: Sjećanje nije napušteno.

PRINCEZA: Idemo pripremati teren!

PRINC: Nećemo ići s dva auta, računaj na prijevoz.

PRINCEZA: Idemo strogo nas dvoje!

PRINC: Mi smo najpozvaniji.

PRINCEZA: Nećemo pretjerivati s poklonima da ne bude sumnjivo.

PRINC: Dogovoreno! Nismo se ovako dugo napripovijedali.

PRINCEZA: Gotovo nikad! Uvijek je netko bio između nas.

PRINC: Onda doviđenja!

PRINCEZA: Do slušanja!

Dok se zavjesa zatvara Princ i Princeza ustaju istovremeno.