PRVA SCENA
Otvaranjem zavjese Princ i Princeza su u sjedećem položaju, za stolom nekog usputnog kafića. Automobil je negdje ispred njih pa je to razlog da su više okrenuti publici.
PRINCEZA: Kako si brate, rođeni?
PRINC: Sve u svemu dobro. Mislim da ni tebi ništa ne fali.
PRINCEZA: Onda krenimo na ono što nam nedostaje! Uostalom, ti si inicirao ovaj susret.
PRINC: Pa kad se ti oglušuješ. Misliš da ću ja to riješiti bez tebe.
PRINCEZA: Nadala sam se a vidim da sam živjela u iluziju. Ne mogu povezati konce tko je tu lud!?
PRINC: Svi pomalo! Barem za sebe priznajem.
PRINCEZA: To sam se još manje nadala.
PRINC: Zamisli, molim te, što sam doživio: on mene citira i tuče mojim argumentima.
PRINCEZA: Pa je li te dotukao?
PRINC: Naravno da nije. Ali se mrcvarimo, što dalje to više.
PRINCEZA: Ni majka nije bolja, samo kuka. Znaš da sam joj poklopila slušalicu već dva puta.
PRINC: Onda je nazoveš pa se izvinjavaš.
PRINCEZA: Pa što da radim? Po zimi je još gora.
PRINC: Meni već postavljaju ultimatum. Ne znam je si li to doživjela!?
PRINCEZA: Sve je kod njih ultimativno.
PRINC: Kažu da će nas razvlastiti ako se ne dozovemo pameti.
PRINCEZA: Ipak, misle li oni to ozbiljno?
PRINC: Nisam njihov odvjetnik ni tužitelj ali su uporno tvrdoglavi. Možemo se svačemu nadati.
PRINCEZA: Pred svojim suprugom ne smijem ni spomenuti a o djeci da ne govorim. Što nam je činiti?
PRINC: Prvo raščisti sama sa sobom. Čini mi se da bi tebe mogli smotati – u krajnjoj liniji.
PRINCEZA: Ni govora! Mislila sam da si ti više na udaru i da se švercam uz tebe.
PRINC: Baš si prava Seka! Moguće je da sam više na udaru jer grofovi hoće i doktorsku titulu.
PRINCEZA: Da oni nisu za psihijatriju?
PRINC: Nisam išao tako daleko. Ipak, hvala ti na razumijevanju.
PRINCEZA: Možeš li otprilike procijeniti koliki je kapital u igri?
PRINC: Nisam se time bavio ali možemo zajedno. Kuća vrijedi stotinjak tisuća, s pomoćnim objektima još toliko. Strojevi mogu ići na još toliko a kod zemlje je manje jasno, za stanje na bankovnom računu nisam pitao.
PRINCEZA: Moglo bi se navući pola miliona!?
PRINC: Možda i milion!
PRINEZA: To zvuči još zvučnije! I ono malo kapitala što imam sve je pod kreditom tako da sam sitna riba.
PRINC: Nisam baš takav ali ne puno bolji.
PRINCEZA: Nisam ti zavidna ali i ovo je šteta propustiti.
PRINC: Bojim se da je neizvedivo. Postavljaju neke čudne rokove i prijete da ih nećemo proglasiti neuračunjivima. Sve teže optužbe.
PRINCEZA: I udarci u leđa. Znade li tvoja žena za taj cirkus?
PRINC: Nešto zna ali ne shvaća me ozbiljno.
PRINCEZA: Možda bi se moglo nešto uštimati s tolikim kapitalom.
PRINC: Pod uvjetom da ja budem direktor staračkog doma a ti glavna njegovateljica.
PRINCEZA: Taj film sigurno neće gledati. Imam dovoljno svojih problema.
PRINC: Nemam ideju kako to riješiti – na donekle kulturan način.
PRINCEZA: Znaš, malo su mi se zamjerili: kad sam kupovala stan očekivala sam da će mi malo pomoći, ni prstom nisu mrdnuli.
PRINC: I meni nabijaju na nos kako su me dugo školovali a nije istina.
PRINCEZA: Drugo je da nisu mogli. Najednom nas odbili od sise a to je malo šokantno.
PRINC: Kažu da su i oni tako prošli…Kad dočekaju stranu mirovinu mogli bi živjeti u hotelu.
PRINCEZA: Mogu kako hoće i zato izmišljaju. Malo im se čudim što još uvijek toliko rade.
PRINC: To im je u krvi i uopće ne liče na grofove. Ipak, pate i od tog kompleksa i žele doživjeti da ih drugi služe.
PRINCEZA: Reći ću ti nešto u strogom povjerenju jer mi je rečeno da ti ni slučajno ne kažem: majka mi se povjerila da tvoju doktorsku titulu puno ne ferma, možeš misliti koliko do mene drži.
PRINC: Otac kaže da smo preskočili neke stepenice i da ćemo morati korak u nazad – prije ili kasnije.
PRINCEZA: Za te stepenice čula sam više puta, kažu da sam ih preskakala i dok sam bila mala.
PRINC: Kažu mi da živim u svijetu fiktivnih bajki – ili tako nekako.
PRINCEZA: Što si im odbrusio?
PRINC: Ništa! Moja šutnja najviše ih boli.
PRINCEZA: Ja sam bila još drskija: rekla sam da žive u prošlosti koja je davno prohujala.
PRINC: Ne mogu reći da su bili strogi, barem prema meni.
PRINCEZA: Ipak su u tebe polagali veće nade.
PRINC: Je li to opet u strogom povjerenju ili je tvoja slobodna verzija?
PRINCEZA: Zaključila sam između redova, možda sam nepouzdana…
PRINC: Čini mi se da nas pritišću podjednako.
PRINCEZA: Ne mogu ništa pametno smisliti.
PRINC: Ja sam smislio da im odemo zajedno posvetiti pažnju…Malo ćemo ih bolje upoznati i smišljati novu taktiku.
PRINCEZA: Lažna nada gora je od nikakve.
PRINC: Možda je njima bolja ikakva nego nikakva, nismo bili u njihovoj situaciji.
PRINCEZA: Da ti njima ipak ne pružaš neku maglovitu utjehu a ja ispadam vještica!?
PRINC: Svatko neka brine za svoju savjest. Nemam mirne snove a to me zabrinjava.
PRINCEZA: Kud ti ode i u snove…Ja sam uvijek zbrkano sanjala pa nisam valjda i za to kriva?!
PRINC: Nekad sam imao mirne snove i ukupnu ravnotežu.
PRINCEZA: Znaš baja, uzroci su razni. Život je puno složeniji nego što mislimo.
PRINC: Baš zato, što će tek biti ako će se nastaviti…
PRINCEZA: Puno mudruješ a to se ne isplati.
PRINC: To se od mene očekuje.
PRINCEZA: Valjda se i od mene nešto očekuje.
PRINC: Naravno! Ali lakše udovoljavaš očekivanjima.
PRINCEZA: Nećeš reći da imam deblju kožu?
PRINC: Baš si nježna kao leptirica i nije u tome štos. Nisam pitao kako ti je na poslu!?
PRINCEZA: Nema razloga da se žalim. Čak i da je lošije, mislim da bih se snašla na tržištu radne snage.
PRINC: Možda bih se i ja snašao ali stradaju živci.
PRINCEZA: Reci Seki što te muči?
PRINC: Ništa! Izmišljam probleme kao i ono dvoje.
PRINCEZA: Ne može tako! Neću se maknuti dok mi ne kažeš.
PRINC: Stvarno je sve OK-e! Mogu u svakom kolu igrati i cijenjen sam stručnjak.
PRINCEZA: Ne možeš u svakom, ti imaš svoju ulogu.
PRINC: Dobro si rekla ali nisi dovoljno definirala. Moje su uloge promjenjive i opet dobro igram.
PRINCEZA: Nisam na tvom nivou ali valjda mogu nešto razumjeti, puno izvrdavaš.
PRINC: Bavim se raznim predmetima: nekad branim a nekad tužakam i sve dobro prođe.
PRINCEZA: Mislila sam da si veći stručnjak za ekonomiju.
PRINC: Tu sam još manji stručnjak. Kad bi ti znala koliko ima ekonomskih škola i moraš dobro paziti kojoj ćeš se prikloniti.
PRINCEZA: Zato sam studirala fundamentalne nauke gdje nema puno vrludanja.
PRINC: Kasno sam to shvatio a još kasnije se suočio. Radije se bavim pravom iako mi razara živce.
PRINCEZA: Ti si brate osjetljiviji od leptirića. Kad ćeš da odrasteš u toj surovoj stvarnosti?
PRINC: Nikad pa možda ni tada. Nemoj da me odaš pred roditeljima jer ću izgubiti i ovo malo autoriteta.
PRINCEZA: Želje su jedno a realnost je nešto drugo.
PRINC: Onda nisam zadovoljan ni sa željama a kamo li s realnošću. Kud ćeš veći problem!
PRINCEZA: Što ga ti znaš zacrniti i to pod firmom osmjeha.
PRINC: Svaki je moj osmjeh podsmjeh samome sebi.
PRINCEZA: Drugi bi mogli misliti da se njima podsmjehuješ.
PRINC: Ni to mi nije utjeha.
PRINCEZA: Kako te ona tvoja jadnica trpi?
PRINC: Kažem ti da me ne shvaća ozbiljno, kao ni ti.
PRINCEZA: Tebe nitko ne shvaća!
PRINC: Tim više, zar nemam dovoljno problema.
PRINCEZA: Sad se uozbiljimo i da vidimo što nam je činiti.
PRINC: Ja sam i do sada bio ozbiljan. Čak se ne smijem nasmijati jer ti znaš što to znači.
PRINCEZA: Imaš ti puno toga očevoga, iako je i majka blizu tome.
PRINC: Niti se žalim niti hvalim. Ne znam čija si ti!?
PRINCEZA: I to što kažeš. Malo više glumim i to je to.
PRINC: Tko glumi više od mene a snovi mi se ismijavaju. Baš sam noćas sanjao da ćeš me dobro nasmijati.
PRINCEZA: Do sada nisam primijetila.
PRINC: Smijem se u sebi jer to nije za javnost.
PRINCEZA: Po tome smo puno bliži i opet dođemo na isto.
PRINC: Da skratimo priču: pred starcima treba dobro odglumiti, ne žaleći ni osmjehe.
PRINCEZA: Zar nismo za to rođeni, računaj na mene.
PRINC: Problem time nije riješen ali bitno je da dobijemo na vremenu.
PRINCEZA: Da se ne zapetljamo pustim obećanjima, kasnije će biti puno šokantnije.
PRINC: Imam dobar izgovor za neko vrijeme: idem na specijalizaciju u inostranstvo, valjda će imati toliko razumijevanja.
PRINCEZA: Možda i ja uhvatim kakvu specijalizaciju, makar na domaćem terenu.
PRINC: Samo pazi: i oni sanjaju, svaki je štos kratkog vijeka.
PRINCEZA: Moj suprug preuzet će teret na svoja leđa: prijetit će mi rastavom braka, tim više što ne vodi računa ni o svojim roditeljima.
PRINC: Moja žena bit će solidarna, u to ne sumnjam.
PRINCEZA: Opet se podsmjehuješ.
PRINC: Omakne mi se, uz svu cenzuru.
PRINCEZA: Koliko si dugo odsutan?
PRINC: Pola godine a mogu reći i više.
PRINCEZA: Onaj moj kauboj nije zadovoljan ni na poslu, ne smijem ga ničim opterećivati dok ne budem morala.
PRINC: Moja žena kaže da smo mi svoje proživjeli. Zar da se predajem već u četrdesetoj!?
PRINCEZA: To se tako kaže. Naši roditelji ne predaju se ni u šezdesetoj.
PRINC: Ne samo da gnjave sebe nego i sve oko sebe.
PRINCEZA: Što oni zapravo smjeraju? Sve manje ih razumijem.
PRINCIP: Hoće da idemo u zajednički biznis. A što mi imamo zajedničko?
PRINCEZA: Možda oni hoće negdje uložiti lovu a ne znaju gdje bi!?
PRINC: Ne samo lovu nego cijeli kapital i to znaju gdje hoće: tamo gdje mi nećemo.
PRINCEZA: Od kud im ideja da se vratimo na selo, ja sam to shvaćala kao malu šalu.
PRINC: Još gore od toga: maštaju o grofovskom imanju s dvorcem i što uz to ide, sama si rekla koliko se vraćaju u prošlost.
PRINCEZA : Hoće oni biti grofovi u gradu a nemaju dovoljno kapitala.
PRINC: Ne shvaćaš ozbiljno što ti govorim. Pripadaju školi kojoj je jedino zemlja vrijedna a sve ostalo su usputni sadržaji. Za njih je sav napredak preskakanje stepenica.
PRINCEZA: Onda ih lakše otpilimo kad su tako munjeni.
PRINC: Može i tako ali u tom slučaju nećemo ništa naslijediti – ni mi ni naša djeca.
PRINCEZA: Zar si uvjeren da bi mogli tako postupiti?
PRINC: Daju nam vrlo kratak rok, u igri je borba s vremenom.
PRINCEZA: Zar je to pravno moguće?
PRINC: Zašto da ne. Već to i javno govore.
PRINCEZA: U krajnjoj liniji, što bi nas dvoje tamo radili? Da ne spominjemo ostale.
PRINC: Da organiziramo proizvodnju svega i svačega. Imaju ideja a i od nas očekuju.
PRINCEZA: Ja se ništa ne razumijem u tu njihovu kemiju a baš sam kemičarka.
PRINC: Ja još manje a daju nam priliku da učimo. Zato se njima žuri da nešto naučimo dok su oni živi.
PRINCEZA: Ne mogu te ozbiljno shvaćati. Ti si njima negdje popustio i sad ne znaš kako da se izvučeš.
PRINC: Ucjenjuju me da bi ti prije pristala samo kad bih i ja. Sad vidi tko je popustio.
PRINCEZA: Od kud znam što sam lupetala ali krajnje neobavezno.
PRINC: Kod njih to ne pali, hvataju se za svaku riječ.
PRINCEZA: Kako su nam onda omogućili školovanje?
PRINC: Kažu da škola nije od viška. Da je bilo po njihovom drugačije bi nas usmjerili.
PRINCEZA: Kad sam se udavala nisu bili veseli.
PRINC: U tebe su još polagali nadu kad sam ih ja izdao.
PRINCEZA: Ako smo im onda umakli kontroli, od kud im ideja da bi to sada uspjeli?
PRINC: Daju oni nama punu kontrolu, samo dok savladamo zanat.
PRINCEZA: Znači, da idemo kod njih u školu dok su živi!?
PRINC: I to što prije da krenemo! Imaju upravitelja imanja a guvernanta ti je još više poznata. Glavna im je kvalifikacija da su univerzalni, možeš misliti kakav je to gemišt.
PRINCEZA: Znači, u tome je štos: hoće da savladamo sve životne vještine, nije to ni loše kad bi bilo moguće.
PRINC: Tako si pred njima govorila i sad te hvataju za riječ.
PRINCEZA: Vjeruj mi brate da sam se šalila. Od kud bih mogla vjerovati da oni to misle ozbiljno.
PRINC: Ne ozbiljno nego super ozbiljno. A ti si još uvijek neozbiljna.
PRINCEZA: Moram se od muke smijati.
PRINC: I ja to činim. Svi smo na isti kalup.
PRINCEZA: Mogu se oni slikati, onako škrti.
PRINC: Neće da kupe auto nego se voze traktorom čak i kad idu liječniku.
PRINCEZA: Kod nas u grad ionako ne dolaze. Kažu da ne stignu od posla.
PRINC: Kažu da smo nas dvoje jednostrani i da nam škola nije proširila horizonte nego čak suzila.
PRINCEZA: Ovo prelazi sve granice dobrog ukusa.
PRINC: Moja taktika je slijedeća: moramo ispitati s kojim kapitalom raspolažu ali da to ne osjete kao radoznalost, to će nam biti izgovor za ulaženje u ozbiljniji posao – pod navodnicima.
PRINCEZA: Ti već ulaziš u posao a praviš se lud!?
PRINC: Sve činim da ne uđemo i to baš na račun kapitala koji je potreban. Svest ćemo ih u njihove okvire a to znači da seljak ostaje seljak.
PRINCEZA: Kakav je to grof a nema ni fijakera.
PRINC: Ne smijemo ih previše vrijeđati, znaš kako su osjetljivi. Samo toliko da se obranimo kad nas napadnu.
PRINCEZA: Neću imati živaca da pazim još i na te finese. Ti vodi glavnu riječ a ja ću klimati glavom.
PRINC: Ne može tako, ispast ću još veći izdajica a i onako imam nemirne snove.
PRINCEZA: Da napišemo tekst kojeg ćemo naučiti napamet!?
PRINC: Nemamo vremena za takvu priredbu. Po mogućnosti da se već sutra naslikamo na licu mjesta.
PRINCEZA: Zar nisi mogao zaviriti u gruntovnicu i gdje već treba, barem za orijentaciju?
PRINC: Neću da glumim tajnog detektiva, to je ispod moga nivoa.
PRINCEZA: Znaš koliko bi nam to značilo!?
PRINC: Zašto ti ne učiniš, dovoljno si pismena?
PRINCEZA: Ja ću ih otvoreno pitati s čime raspolažu.
PRINC: I ja ću to činiti ali ne direktno: održat ću im predavanje o investicijskim ulaganjima i neće moći da lažu.
PRINCEZA: Mogao si tako odmah reći a ne da lomim jezik.
PRINC: Rekao sam da raščistiš sama sa sobom i da me podržiš kad bude najkritičnije.
PRINCEZA: Oprosti, malo sam lutala. Ipak je stresno da ostanemo bez ičega.
PRINC: Tek bi moglo biti stresno ako se otkrije ono što nam nije poznato.
PRINCEZA: Sve ću ti potvrđivati i još ću dosoliti da si ti marka kad se radi o takvim stvarima.
PRINC: Onda, kad krećemo na zadatak?
PRINCEZA: Sutra! Do večeras pripremamo teren ovamo i tamo.
PRINC: Moj odlazak na specijalizaciju bit će povod takvoj hitnosti.
PRINCEZA: Neću davati izjave dok se ne vratiš.
PRINC: Davat ćeš izjave ali nakon što se dogovorimo, sutra ćemo dobiti elemente za strategiju.
PRINCEZA: Obećavam da ću biti preozbiljna.
PRINC: Oni vole ozbiljnu djecu i nećemo pogriješiti.
PRINCEZA: Smijat ću se u sebi ali neće nitko primijetiti. Što se više smijem na taj način to izgledam ozbiljnija.
PRINC: Na isti smo kalup a nemoj misliti da su oni drugačiji.
PRINCEZA: Kad onaj moj čuje da je riječ o lovi sve će mi odobriti.
PRINC: Ni moja žena nije drugačija, svi smo se našli.
PRINCEZA: Ja ću se pojaviti svakog vikenda da ih držim na oku.
PRINC: Ako bude jako frkovito čak ću odustati od specijalizacije.
PRINCEZA: Majka ima nadu da će biti nešto vraćeno od grofovskog imanja.
PRINC: Možda i sami dvorac.
PRINCEZA: Ionako je zapušten.
PRINC: Sjećanje nije napušteno.
PRINCEZA: Idemo pripremati teren!
PRINC: Nećemo ići s dva auta, računaj na prijevoz.
PRINCEZA: Idemo strogo nas dvoje!
PRINC: Mi smo najpozvaniji.
PRINCEZA: Nećemo pretjerivati s poklonima da ne bude sumnjivo.
PRINC: Dogovoreno! Nismo se ovako dugo napripovijedali.
PRINCEZA: Gotovo nikad! Uvijek je netko bio između nas.
PRINC: Onda doviđenja!
PRINCEZA: Do slušanja!
Dok se zavjesa zatvara Princ i Princeza ustaju istovremeno.